[Anonymous]

#3874

Kosarka je bila nasuta crvenom sljakom,sjeca se Pitar dobro toga.
Asvaltirana tek kad su mu brkovi dobro porasli.
Mi smo vec tada imali igtaliste,igrali na travi a ne na sljaci ili asvaltu i jos mnogo prije imali smo pripremljen urbanisticki plan za prosirenje.
Vidite ovaj prostor koji je radjen po urbanistickom planu prije 300 godina predvidjen je za sirenje naselja.

Na slici se vidi da je nas parking veci od Pitarovog cuvenog igralista.

Ovo je pomocno igraliste a glavno je BANDERA.

[Anonymous]

#3890

Ima li jos sta? Kako ste nastavili do Kolovrata ce te dogurati:lol:

[Mustafa]

#3893

:laugh: :angry: Ma dobro je Galibe ako zavse do Kolovrata, dogurace oni i do Zilicine izgleda :laugh: :laugh: :laugh:

[Anonymous]

#4077

Sta ces-te,mi imamo gdje gurati,a vi ste,kako krenuli tako i stali.
Dogurali do Ljuna i nemere dalje.

[Teva]

#5343

Hajvanska

Hajvanska zauzima znacajno mjesto, pored Pticijaka i Dijanovine, u sjecanju na djetinjstvo svakoga onog ko je odrasto na lijevoj obali Rakitnice.
To je u stvari bila stocna pijaca a mi smo onda citav taj dio Gracanice nazivali Hajvanska.
Tu smo provodili veliki dio ljeta i ostalih lijepih dana, pogotovo od onoga vremena kada su mjestani Osova i ostalih okolnih sela iz tog dijela Rogaticke opcine ufatili rijecicu Sucesku da bi je koristili kao pitku vodu u domacinstvima.
Tada je skoro nestalo Dijanovine, tog starog i poznatog kupalista Gracanicke raje.
O Dijanovini drugom prilikom.

Na Hajvanskoj je bilo jos jedno poznato kupaliste Gracanicke raje kao u ostalom i sve ostale raje sa lijeve obale.
Voda duboka, studena i prilicno obrasla vrbacima.
Tu smo se kalili od onog momenta kad smo prvi put nestajali iz vidokruga nasih majki.
Naravno one bi se prepadni kad bi vidi da im nema njenih mangupa koji su jako prohodali.
A mi bi odlazili za onom malo vecom rajom.
Svaki od nas je moro proci odredjeni ritual iz kojeg si izlazio kao plivac.
Jednostavno bi bio bacen u duboku vodu nekoliko puta.
I dok bi se podobro nagrco vode u tome bi i naucio plivati.
Prvo paski pa onda dalje.
U neko doba bi mogo doplivati i sa Krajninog a kasnije i sa Suljaginog koje se nalazilo par stotina metara uzvodno.
Fatali smo lose male ribice koje nemogu uzrastii vece od prsta i igrali se sa njima i nosili ih i kuci u kadu.

Suncali bi se po zidovima koji su okruzivali pijacu a oni malo veci bi se ispentrali i na krov “vage”, gdje se kupljena stoka vagala.
Ponedjeljkom, pazarnim danom, obavezno bi se vrzmali oko torova i gledali kako se pazara.
Nama bijase to interesantno jer se atmosfera zagrije dotle da bi laik pomislio da ce se seljak i trgovac sad pobiti.
Ali to je jednostavno bio ritual trgovine.
Kad bi imo srece onda bi sreo kog od famelije ili poznanika tvojih roditelja i on bi ti kupio “sherbesu”.
Sok koji se pravio u sokdzinici na carsiji, iza kina, i tu bi gazdarica prodavala.
Crvenkaste boje i pravio se od soda-vode i extrata maline, cini mi se.
Taj dan se haman nebi ni kupali ili mozda tek kasno popodne.

Drugim danima bi se po torovima igrali zaledjive preskacuci is tora u tor i pentrajuci se zidinama.
Torovi su bili zeljezni i licili su recimo na zeljeznu ogradu.
Oni malo veci i odvazniji su hodali po ogradi uz opasnost da padnu.
Naravno bilo je i padova ali se ja licno ne sjecam da je ikad iko ista slomio.
U torovima je bilo i pokoje stablo topole pa bi se i na njega pentrali.

A tamo sa one strane do Veterinarske stanice se vezala krupna stoka i tu su pored zidova bile i nastresnice za vezanje krupne stoke za vrijeme loseg vremena.
Tamo su bile i kockarnice kao i pored Rakitnice u pravcu Zakule.
Svako malo si mogo vidjeti grupu od 4-5 raje gdje se igro: poker, ajnc ili poklapa u male pare, bijele dinare i banke.
Ponekad bi Bogami kod starije raje sijevale i novcanice.
Mi mala raja bi bili sretni ako bi nam bilo dozvoljeno da gledamo.
Gledas i nesmijes da pisnes i nekad dobijes bezec od cigare da potegnes par dimova.
Jednom me je stari rahmetli ufatio da pusim.
Sad evo, sucur Allahu, dugi broj godina neduhanim.
Bome magarac bio sto sam ikad i duhanio.

Lijepo je bilo biti dijete u Gracanici i
danas se sjecati svih tih nasi nestasluka…..

:) :) :)

[Mare]

#5361

A one pare sto je gracanicki” Robin Hud “:woohoo: posijo ispod zida na Hajvanskoj pijaci Bilo hi je puno koji su se omlastili.

[Teva]

#5374

A sjecam se i ovoga:
Muha, Muha ja naso banku.B)

[Teva]

#5819

Hajmo mi u Lepenicu

Eto prodje dvajes i koja godina a da se ne vidjoh i ne cuh sa Maretom.
Opet se zahvaljujuci nasoj stranici sad cujem i redovno muhanbetim sa njim.
Dvanes stotina kilometara smo udaljeni jedan od drugog ali se ipak nadam da ce mo naci nacina i vremena da se i vidimo ako Bog da.
Prve komsije i kuce nam bijahose udaljene jedna od druge samo za dvije okapnice.
Kasnije Maretov stari napravi novu kucu samo dublje u basci pa smo onda bili jos blize jer kad izadjem na bascu onda vidim Mareta na verandi.
Drugovasmo od malih nogu i pravismo svakakve marifetluke.
Eto napomenu me juce kad smo se ono jednom posvadjali i gadjali se zemljom.
Ja nemogavsi mu nista velim kako sad u mojoj basci ima vise zemlje jer je on vise gadjo.
On godinu stariji pa tako i malo jaci.
Spominjah nekad i kako je jedne prilike na Pticijaku koplje zabio Pikosu u celo.
A opet jedne prilike nesta skrivio i nas veliki poglavica Cika rijesio da ga kazni.
Kazna je trebala biti vezanje za nas totem, stub od struje i onda kandjijanje Avdaginom kandjijom.
Avdaga, Cikin stari vazda cuvo kravu a kandjija mu trebala da nas razgoni kad pizdariju napravimo ili igramo hlopte a nije jesen.
Jedino bi smjeli igrati u jesen kad se pokosi otava.
Onda bi bila salma i smjele se krave cuvati u svacijem a samim tim i igrati hlopte…..:)

A ja i mare imali 6,7 godina i odlucili se na avanturu.
Niko te i onako nepita gdje si a majke su znale da kuci dolazimo jedino kad ogladnimo.
A taj dan necemo ogladniti pozadugo.
Odlucili mi da pokazemo da smo veliki i zaputimo se Maretovoj neni u Lepenicu.
Lepenica je iza Kovanja a nama valja iz Gracanice.
Podaleko ali za dvojicu harambasa je to nista.
Ruke u dzepove i krenemo polahko.
Rotexovom mostu i onda onim puteljkom izmedju zice i Gracanicke rjecice.
Izbijemo na hajvansku kod kupalista na Rakitnici i polahko vrbacima prema Zakuli.
Tu malo oprezno da nema Zakuljana i onda preko Okuke dalje gore Pilanskom mostu.
Polje zasijano psenicom i mi koristimo precice koje je raja ugazila odlazeci na kupanje na Kolovrat.
Dalje idemo gore prema Adi i istred nje same se odvojimo potokom lijevo koji dolazi od rasednika.

Usput zavirujemo svakud i skupljamo prazne kucice od puzeva.
Cudim se kako su velike i bicemo glavni u raji.
Skoljke nam prebaju za igru i natjecanje.
Takmicimo se sa rajom cija je kucica jaca.
Zavuces kaziprst u kucicu tako da ti ona dodje izmedju kaziprsta i velkog prsta i onda vrh pritiskas sa vrhom protivnika sve dok jedan ne pukne i uleti unutra u kucicu.
Bicemo glavni i skupljamo samo najvece i stavljamo ih u dzepove…..

Nastavljamo sve potokom dok ne izadjemo do one kuce na osamku kod koje je raslo nekoliko borova.
Dalje smo isli nekud poljem i nasli se na seoskom putu.
Kud i kako smo dalje neznam uglavnom nasli smo mi neninu kucu.
Nena se ibreti kad je cula da smo dosli sami.
Odmah nam napravi cimbur i zakuha sira i kajmaka da jedemo.
Rucak se kuha na sporetu a mi ce mo ostati i na rucku.
Bijase vrijeme kosevine i u polju ispod kuce se prevrce sijeno da se suhne da bi se moglo popodne pokupiti.
Dole tece i potok, sa lijeve strane livada a sa desne sumarak.
Mi siti odlazimo u sumarak i trazimo gljive mlijecnice.
Nabrasmo nesta a nadjosmo i par rujnjaca.
Hele nejse rucasmo mi i corbe i pite i polahko istim putem nazad.
Nismo kuci rekli gdje smo bili ali se saznalo prvog ponedjeljka, pazarnog dana…..:)

[behar]

#5825

Dobra stara vremena, tvoja prica mi probudi predivne uspomene na moje djetinstvo i nestasluke koji dodjose s njim onako prirodno. Nazalost, toga vise nema, ne ovdje u tudzini gdje smo sada, a nisam siguran da li jos uvijek egzistira i u Bosni. Ovdje djecu ne smijes pustiti samu ni na balkon a kamoli da ne znas gdje su toliko vremena. “Niko te i onako nepita gdje si a majke su znale da kuci dolazimo jedino kad ogladnimo” a kad ogladnis samo se proderes s ulice “Mama, namazi mi krisku”…..

[Teva]

#6084

Pisah o onome kad je nas Mare pogodio naseg Piku kopljem u celo.
Haj proslo neko vrijeme zarasla rana i nikom nista.

Donekolko kupili starci Maretu hloptu i to bubamaru na crno-bijele kocke.
Ljeto bilo, kupali se mi na Hajvanskoj.
Mare donio bubamaru i mi se igrali na male.
I tako legla hlopta Piki na desnu i on je nakacio dobro.
Pravac Rotexova mrezasta ograda a po vrhu joj par redova bodljikave zice.
Probi se i ispuha.
Prepali se oni oba.
Pika da ga Mare nekaze staroj a Mare nesmije kuci, sta ce reci tek nova kupljena.
Skonta Mare spodbi bubamaru i pravac Pikinoj kuci u nadi da ce mu njegovi kupiti drugu.
Zovno i izasla teta Nisa, Pikina stara.
Isprica Mare sta je bilo a teta Nisa ce ti na to:
“Sto si doso nije ni on tvojoj majci dolazio kad si ga ono pogodio kopljem”.:unsure:

[Teva]

#6585

Gracanica kroz godisnja doba

Jedna je Bosna jedina,
u Bosni i jedna Rogatica,
a u Rogatici i jedna Gracanica.:)

Pisem o Gracanici i njenoj raji evo vec pohajle vremena a jos nisam ljudski ni poceo, jer
toliko toga ima da se isprica o (meni) najljepsem dijelu grada.
Istocni dio i sunce nas je uvijek najduze grijalo.B)
Svako godisnje doba za nas Gracanicku raju je imalo svoje posebne drazi.

Gracanica u proljece

S ranog proljeca bi smo unosili kuleta u kucu i nalazili im mjesta negdje blizu sporeta.
Tu ce stajati koji dan da se dobro isuse i onda bi ih mazali kremama jal kakim drugim mazivima da se dobro ocuvaju do sledece zime.
Poneko je imo srece pa je uspio doci do pravog laka.
Potkove poslije uljenja bi premazali komadom suhog loja koji smo sacuvali za ovu namjenu.
I onda bi kuleta okaci na klin u supi iza vrata.:)
U to vrijeme bi dobi i nove gumene cizme jer se snijeg pocinje topiti, svuda blato a stare cizme jal kundure vise dotrajale, duga zima bijase.
Pocinjemo sa prvim keranjem hlopte na koju smo bili i zaboravili.
Prvo u Lutvaginom jer je ono odmah iza kuca u Pticijak a Lutvaga zivi u Tekiji pa nas nema ko ni zajmiti.
Poslije desetak minuta keranja ni krmadi nam vise nisu bila ravna, svuda isprskani onom blatnjavom vodom a jos ako si pao onda si totalno helac.
Znale su nase majke da dolazi proljece pa su nam na vrijeme nakupovale kakije pantolesina i onih jeftinih trenerki koje su imala gume na kraju nogavica da se ne vukljaju po blatu iza nas.
Isli smo i brati prve visibabe koje bi poklanjali nasim majkama jos u februaru govoreci da je to poklon za 8 mart, dan zena.
Trazili bi i prve jagorcevine pa malo kasnije i ljubicice koje bi vadili komplet sa zilama i nosili kuci posaditi u avliju, da nam avlija lijepo izgleda jer jos je rano za lale i drugo cvijece.
Trazili smo i ispod stabala preostale zukve jabucice koje nisu istruhle.
U jesen ih nemozes jesti, ljute ali u rano proljece su zeleno zuckaste, mehke i ukusne.

Gracanica rijeka buja, nosi sve pred sobom i sve je veca i veca.
Vadimo stare sveske i poredani po mostu i betonu ispred Suljagine kuce pravimo camce i pustamo ih niz vodu navijajuci ciji ce dalje otici da ga ne potopi voda.
Dzepovi nam puni kamenja jer narod je ceko da nadodje voda pa vadi smece iz podruma i baca ga u vodu.
Tu su i razne flase i kutije limene i plasticne.
E zato nam trebaju kamenovi.
Ako naleti flasa gadjamo je i letimo za njom dok je neko ne razbije.
Ponekad smo znali letiti dole i do veterinarske.
Potoci sa Biljinovca donose veliku kolicinu vode koja nemoze kroz propuste ispod ulaza u avlije i voda se izlijeva i tece cestama (testama kako bi rekli nasi stari).
Malo manja raja kojoj su oni malko veci napravili koji camac idu na Holuc i pustaju ih manjim potocima i po cesti.
Sve je u pokretu i svako uziva na svoj nacin.

A majka je pricala kad smo bili skroz mali bi nas zavezi za kanapu a drugi dio za prozor i spusti pored kuce.
Na sigurnom si a ipak napolju sa rajom.
Ako se to sto ih pratis pogledom kud prolijecu i sta rade moze nazvati da si sa njima.
Bilo lahko kokad skoro i nije bilo auta.
Po neko bi te odvezi i povedi sa sobom dok mu ne dodijes i opet nazad na kanapu.
A majke imale pune ruke posla ko kad nije bilo ovih kucanskih naprava ko sad.
Tako smo odrastali jedan za drugim.

S ranog proljeca pocinjale bi igre: ta-ta, zaledjive, tikvicha, dze su ruse makaze…..
A kad stvarno zaproljeci svuda i sve brate lijepo.
Sve se zazeleni, procvjeta, zamirise, polja isuse i nestane onog blata.
Sve cisto i saprano a mi veseli nastavljamo sa nasim avanturama…..:)

[Teva]

#6969

…..u to vrijeme bi dobi nove tene (patike) jer nema vise blata a lakse i hloptu nakaciti.
S obzirom da se livade pocinju zeleniti i prospu se raznobojnim cvijecem istovremeno bi prestajalo igranje po svijeskim livadama i prebacivali bi se gore na Veliko i Malo igraliste.
Drzavna zemlja i po nepisanom zakonu to je pripadalo nama i ne bi nas niko diro.
Sa drugih mijesta zemlje Poljoprivrednog dobra bi nas gonjo Sahin Pleho, cesto i na konju.
Naravno tu je bio i “poljar” koji je cuvo livade, oranice i gonjo nas.
Poznato je i ono predavanje stafete kada je onako sjedeci na konju poceo:
“Druze predsjednice”, a konj se prepadnut onolikim narodom poceo komesati, a on ce ti: “Eeeha”.
Dok velika raja igra mali bi bili iza gola i dofacali hlopte.
Ponekad bi je neko pikni da odleti dole prema Banderi ali nije bilo problema, leti mala raja a tu su da je vade i iz trnja, onako puzeci po zemlji.
Ogrebotine nisu bile problem.
Odmah tamo iza Velikog igralista bijase i ljeskovi, kako smo ga mi zvali Mali sumarak.
U njemu bi provodili dosta vremena jer je imo jazavicije rupe pa bi tu vadili “sigu”.
Siga je tvrda ilovaca (ni kamen ni zemlja) koja se nalazi u zemlji u slojevima od 1 do 2 centimetra.
Koristili smo je za svasta, pravili od nje razne igracke a najvise pistolje, a sluzila nam je i za skolu, likovno, i na njoj bi crtali, bojili i urezivali figure ko pravi kipari…..

U Malom sumarku smo i krili cuke, koji su bili niciji odnosno nasi, u vrijeme kad nailaze shintori.
Obicno bi to bio jedan stari cigan sa lovackom puskom koji je ubijo kerove i za njih dobijo pare, valjda od opstine.
Kao dokaz bi donosio vrh repa ubijenog cuke.
Znalo nam se desiti da nam i tu nadje i ubije nekog ljubimca.
Onda bi mi danima bili tuzni i samo o tome pricali.
Jedne prilike mi imali jednog crno-bijelog kratkorepog i zvali ga Nono.
Njega je ubio S. Makas iz Kukavica koji je u to vrijeme stanovo kod Hadzibulica.
Nesjecam se sto ali ga je ranio i zajmio i Nono pobjego u nas kokosinjac, on doso i tamo ga ubio iz pistolja.
Razbolio sam se kolko mi je bilo zao None.

…..Mala raja se igrala na malom igralistu.
pomalehno pa bi igrali na male golove ili viktorije, jedan veliki go sa neutralnim golmanom podijeli se u dvije grupe i svi sutaj na taj isti go.
Istovremeno i cuvas go ko da je tvoj a i cilj ti je da neko is tvog tima da go.
Tako su obicno igrali i velka raja dok se ne iskupi dovoljan broj.
A mozes zamisliti kad se iskupe; Zuja, Bajruc, Chocha, Husho, Manjak, Kiza, Kuca, Ziko, Micha, Cika, Kava, Kerim….
pa onda: Tupi, Mare, Dzed, Teva, Dino, Semso, Sef, Caje, Alem, Kreso, Pine…. i jos hejbet raje.
Zuja je uvijek bio biser i uvijek se najvise nerviro, dero se, galamio.
Ponekad se situacija dovede do usijanja da bi reko sad ce ispasti marisana, medjutim to se nikada nije desilo.
Jedne prilike opet zatarafili Husho i Chocha.
Chocha je Salim Hodzic drugi po mladjini od brace, sinovi mesara Alije Hodzica i oni su zivili u Gracanici dok nisu odselili u Sarajvo.
Husho zajmijo Chochu a on pomaga:
Pajro, Pajro (Bajro), Prani me Posiju ti majku ubice me.

Naravno veliko vrijeme smo posvecivali u to vrijeme i Prvomajskoj vatri.
O njoj sam piso jednom na nekoj od stranica ove iste teme.
Naravno sa prvim zelenilom bi pocinjali praviti i prve satore po trnjima i zivicama.
Mala raja je prva iskustva u pravljenju satora sticala u jorgovanu.
Odmah ispod Nisana velika gusta sumica podivljalog jorgovana od nekoliko desetina kvadrata.
Tu smo brali i jorgovan za stafetu i za nase majke…..:)

[Teva]

#7218

Da bi ste vi meni znali iz kojih se sve mahala sastojala Gracanica prije nego sto pocne ljeto (u ovom mom sjecanju na Gracanicu i njenu raju nekad), evo i njihovih naziva i opisa gdje se tacno nalaze.:)
Da nebi neko gluho bilo pomislio da je to sve jedna ulica…..:laugh:

Gracanicke ulice su:
Ragiba Nalbantica, od Vatrogasnog mosta pa sve do na Suplju Gromilu,
Ragiba Dzinde od Crkvenog mosta pa isto sve gore do na Suplju Gromilu, gdje se i sastaju.
Izmedju njih je Tekija (koja ih tu povezuje) i koja isto i na svom drugom kraju pravi slovo T i izlazi na obadvije ove ulice (tamo na cesti Dzindinu i tamo kod Veterinarske stanice Nalbanticevu).
Ulica “Gracanica” od Rotexa, presijeca Nalbanticevu pa tamo izlazi skroz na cestu na Dzindinu.
Na pola te ulice pocinje moja ulica, Mice Sokolovica i ide izmedju ove dvije velike gore prema Supljoj Gromili i ona pravi slovo T i zavrsava gore na Holucu, Dzindina ulica odakle pocinje Biljinovac i dole blizu Kikiceve pekare, Nalbanticeva ulica.
Znaci Tekija i moja, Mice Sokolovica leze u jednoj liniji (izmedju ove dvije dugacke), samo sto su prekinute.
Vrbanje preko mosta, (isto blizu Kikiceve pekare) i ide uzvodno prema Dijanovini ali desnom obalom rijecice.
Tu kod mosta pocinje i Sokacic i ide tamo u moju ulicu ali nijedna avlija nije imala glavni ulaz iz njega.
Gore prema Rudom je Oplosce, samo neznam da li je ono imalo i poseban naziv ulice.
To je to, Gracanicke mahale.:)

[Mare]

#7220

Rece neko a ja potvrdzujem.Najmuslimanskija mahalaB)

[Irfan-tekija]

#7221

Sve si ovo dobro napiso role, samo si jedno pogrijesio.
Sve ove ulice nastale su poslije Tekije i ne pripadaju Gracanici nego majki, a majka je Tekija.

[Author]

Posts