-
AuthorPosts
-
AnonymousMay 2, 2008 at 12:21 pmPost count: 2088
Ma ovako, kad poredim moj dio grada i vase selo skontam da i sela imaju svojih ljepota. Vi ste onako brezuljkasti, nesto kao Sumadija, a mi smo malo brdovitiji, nesto kao Austrija.
Zele,
Cim prije napisacu ja jos koju o Ademu i Hajrudinu a s obzirom da si bio odsutan vjerovatno su ti promakle stare slike koje sam postavljo u temi – Slobodno vrijeme, hobi -, podtema -Stare slike Cengica -.
Tamo ces naci i sliku rahmetli Muhameda Ajanovica.AnonymousMay 13, 2008 at 7:08 amPost count: 2088Naso.;)
A jesi vidio kako sam branio cast i ugled Gracanice.Ovi namaju sta pa se poceli Austrije fatati.Eto ko oni bezbeli stariji.Da su pravi i njima bih dokazo da smo stariji.:laugh: :unsure:Braco i seka (2 dio)
Ono sto mi nije poslo za rukom prosle godine, ove jeste, da nadjem Suada Bradarca, naseg Piku, Papeta u Fojnici.
Prolazeci prosle godine za Prokosko jezero navratih do kuce gdje sam ocekivo da ce mo ga naci.
Ne stanuje vise tu a u ratu ’94 spavo sam tu, u dva navrata, kod njega i Dzudzija.
Ove godine sam poso spremniji jer imadoh broj mobitela koji sam dobio od buraza.
Vidjaju se njih dvojica svake godine i tumaraju od Prokoskog do Motorca.
A Piki je jos uvijek ko i prije planinarenje u krvi a planina druga majka.Povod ovoj posjeti je svakako staro jaranstvo, komsijstvo a i interesuje me njegovo zdravstveno stanje poslije operacije u kojoj mu je ugradjen donirani sestrin (sekin) bubreg.
Zovnem ga mobitelom, iznenadi se pravo.
Pita me gdje sam i ja mu velim da sam u Fojnici.
On zatrokiro nezna sta da kaze.
Reko doso sa mojom Esmom na ribnjak na rucak pa da se vidimo.
Evo mene veli u zgradi kod autobuske, tu stanujem, pa hajte pravo vamo.
Dvije minute kasnije doceka nas Pika pred zgradom.
Poselamimo se, izljubimo a on odmah veli, hajte ulazite.
Lijepo mu stan uredjen, frisko okrecen, namjestaj bome lijep.
Ima i kucnog ljubimca, papagaja, koji leti svuda po kuhinji i dnevnom boravku, samo galami puno.
Odmah na ulazu upadose mi u oci starinske stvari koje su svuda po hodniku uredno poredane i okacene.
To mi je hobi veli, volim starine, nesto sam kupovo a nesto dobijo od raje, kokad znaju da u tome uzivam.
Po zidovima dnevnog boravka okacene uvecane slike sa planinarenja, i ja kasnije slikam i evo dole ispod mogu se pogledati.
Nudi nas cajevima i sokovima od borovnice i brusnice govoreci da je brusnica dobra za mokracne kanale i svarno pise na pakovanjima.
Gdje to kupujes pitam a on veli jednostavno u trgovinama i nije skupo, dodaje.Pitam ga za zdravlje i kako se osjeca poslije operacije i ugradnje sekinog bubrega na sta on veselo odgovara:
“Ko da sam se ponovo rodio” i nastavlja pricu da mora jos koji mjesec da se cuva i pridrzava doktorskih savjeta.
Organizam je odlicno prihvatio bubreg.
Kako sa planinom,a on kaze nije mogo da odoli i iso je sa rajom sa autom na Prokosko.
Kad su ga vidili da izlazi iz auta sa stakama druga raja su se ibretili.
Od opreme veli mi, da necu vjerovati, ima jos uvijek ranac koji je kupio davne ’84 i dosta druge opreme ukljucujuci i ljetne vrece za spavanje.
A zimske, nema jer se ipak mora cuvati i zimi pokusava mirovati.
U sebi pomislim kako cu mu ljetos donijeti nesto opreme.
Kazem da planiramo ljetos, ako Bog da, koji dan na Prokosko a spavacemo u katunima kod seljaka jer nije skupo.
Noc po osobi 5 maraka.
Kaze da nema govora nego da mu se javim kad budemo htjeli i da ce on uzeti kljuc od jarana od vikendice…..Zgariste kuce u Gracanici nije prodo ni zamijenio a stan mu placa seka Mensudija koja zivi u Americi i sucur Allahu i ona se dobro osjeca sa jednim bubregom…..:)
Selam Veliki Brate
Pika
Pika i Haso SuvalijaTeva svaka čast,iz tvoga pisanja vidim da mi je Đovani isti i da se nije promijenio nimalo,drago mi je što se dobro osjeća,a ja imam nijet ići u Fojnicu sa svojim sinovima vrlo brzo,nabavili smo naku đileru ,pa da je isprobamo do Fojnice;)
Izvaljeni nisan
Kako Gracanica postavi ove slike Nisana razmisljam gdje da napisem ovu moju pricu iz djetinjstva ali isto tako gorku istinu sadasnjice.
Ipak odlucih da to bude ovdje mada je moglo ici i u “Ratna svjedocenja” ili “Zastita vakufske imovine” a evo zasto:Na prvoj slici je vrh Nisana iza kojih je mezarje koje se nevidi.
Sve bi to bilo u redu da lijevo, na prvoj slici, ne fali nisan (sa turbanom), a koji se nalazi “izvaljen” ispod Nisana (druga slika).
Smeto je cetnickim zlotvorima, valjda zato sto je sa turbanom, pa su ga izvalili i svalili u samo podnozje Nisana.
A na njemu su ukresani razni simboli izmedju ostalih polumjesec i sablje.
Vakufska zemlja i tu smo provodili djetinjstvo igajuci se bezbrizno.
Kad god odem u safari park i vidim majmune poredane po stjenama na onom njihovom ostrvcu, vidim nas djecu iz mahale poredane po ovim kamenim nisanima.
Sjedili smo na njima cesto ali i preskakali ih.
Tu nam je bilo i omiljeno mjesto na kom smo vadili cvrcke iz njihovih rupa, mameci ih slamkama koje guras gore dole u rupu i cvrcak izadje, da bi ih vjesto fatali i zatvarali u prazne kutije od sibica.
A kutije su nam sakupljale nase majke.
Ispod svakog sporeta u kuci gdje je bio i naramak drva, nalazilo se i pakovanje od 10 sibica pa bi smo ponekad zalapi i punu sibicu kojom smo palili vatre da puramo pecenjke i kuhamo jaja i narovljeni svijeski krompir.
Zaraslo je to sad a nekad nije moglo, sto od nas, sto od Suljaginih ovaca koje bi tuda cuvo neki od nas.A druga slika je posebno interesantna, ne samo zbog bacenog nisana o kome sam maloprije piso, vec zbog dva mezara u kojima su stare kosti stotina nasih dzedova, nena…..
Nekad sam piso o tome, da kada su htjeli praviti novu osnovnu skolu (a napravljena je sva na starom mezarju isto ko i supermarket kod Rotexa u Gracanici),su vadili stare kosti nasih predaka i sve ih skupa zakopali u ova dva mezara.
Na slici se mezari pomalo naziru.Treca slika je interesantna po ova dva nisana koji se nalaze nekoliko metara ispod samog vrha Nisana.
Tu smo mjerili nasa odrastanja i sticali rang u raji.
Stanes na mali nisam a obadvjema rukama se uhvatis za vrh veceg nisana i pokusas ga preskociti isto onako kosto se igralo i “truhle kobile”.
Poredamo se u dugi red, udaljeni jedni od drugih po koji metar, povijes se a onaj zadnji preskace jednog po jednog.
Kako ko ostaje zadnji tako i od preskace jednog po jednog i kad si preskocio sviju zauzimas i sam mjesto da bi bio preskocen od strane sve raje, i tako do u nedogled.
A kad bi malo odrasto i uspio preskocit veliki nisan, “sa zemlje”, onda bi bio veliki i uzivo postovanje “male raje”………:) :( :)AnonymousMay 31, 2008 at 4:47 amPost count: 2088Teva napisa pricu a moglo bi se nazvati i svjedocenje. Njegovi tekstovi su od neprocjenjive vrijednosti.
Ovom pricom o Nisanima vratio me je u djetinjstvo.
Jako dobro se sjecam igara na Nisanima, tu nam je bilo jedno od omiljenijih mjesta gdje smo se okupljali i igrali bezbrizno.
Mislim da su sva djeca tadasnji generacija dolazila na Nisane.
Teva je i prije pisao a i sada ponovo spomenu rah.Suljagu kojeg smo mi djeca najvise u Gracanici volili. Ja samo zelim da dodam da je malo nize ispod Nisana imanje rah.Suljage u kojem su sahranjeni Suljaga i njegov unuk.Evo par slika i Tevine price zajedno.
Tevina prica o Suljagi(preneseno sa stare stranice)
Suljaga ne boj se, Nine……
Suljaga,covjek kog smo mi djeca u Gracanici najvise volili.
Prezivo se Mehmedovic a neki ga zvali Suljo Feriz.
Zasto? Neznam.Sinovi mu Munib i Ismet (koji strada od strane zlotvorske ruke) i kcer Fatima(udova naseg limara Nazima Lihica).
Hele svakog bi bajrama mi djeca,sacekaj ga na sokacicu
da dodje sa bajram namaza.
Kad bi se on pomolio i doso mi bi redom:
“Bajrambarecola Suljaga”poljubi ga u ruku pa ruku na celo.
A on hiljadarku svakome.
Tek onda bi isli fameliji po bajramluk.Imo Suljaga i brata Mujagu.
Mujaga je otac od Tajze(Muhameda) i Mice (Ahmeda) i imo je jos dvije sceri.Vec smo pominjali precice kroz avlije i basce Gracanice.
E jedna taka je isla i kroz Suljagino i Mujagino pa na Pticijak,
tako da nismo morali kolati pored Rotexa.
Bila je precica i kroz Avdagino(Cikino) ali o njima drugom prilikom.Suljaga drzo cevabdzinicu preko puta elektricnog.
Kasnije je tu Ranja otvotio prodavnicu bijele tehnike.
Kao djecu babo nas stalno vodio na cevape i jupi.
Lijepa vremena to bijahose.
Lijepa sjecanja.U podrumu Suljagine kuce, koja se nalazila s lijeve strane pored rijeke cim se predje most za Vrbanje,bila mu klaonica.
Tu su Muris Garagic i Mustafa beg Teskeredzic klali telad i janjad za cevabdzinicu,i tu smo se okupljali svaku vece.
Telad su isla za cevape,a janjad je peko Suljaga kod Kikica u pekari i prodavo pecenje u cevabdzinici.Svaku vece su Husho,Suljo ili Mica vozili sa Kikicovom trokolicom meso, drva,drveni ugalj i ostalo sto je trebalo za cevabdzinicu.
Uvijek smo mi mala raja isli sa nekim od njih trojice da pomognemo “uzgurati” uz Tabhane.
Svaki put je Suljaga ostavljo za nas pecenja,hljeba i po jupi ili coctu.
Mi bi to spucali i zadovoljni puna stomaka nazad za Gracanicu.
Posjedaj bi na Tabhanama u trokolicu i ju-huuuu nanize.
Znalo se nekad Bogami zavrsiti u bodljikavoj zici ili tarabama prije vatrogasnog,a nekad bi uspjesno preleti i preko Kanarskog mosta.Suljaga je uvijek prvi poslije sabah namaza dolazio u radnju.
Jedno jutro je naso razvaljena ali prihlupljena ulazna vrata u cevabdzinicu iz haustora.
Na stolu je stajala poruka “Suljaga ne boj se Nine…..”.
Nas nedavno umrli Nine bio ogladnio ili mu je bilo prahnulo pecenje,uso najo se dobro i napio soka i pokajo se sta je uradio.
Onda skonto napiso poruku i prihlupio vrata.Svakog 6 septembra je Suljaga okreto po nekoliko janjadi u dvoristu elektricnog na cosku Titove i Prvomajske.
Naravno okretali smo mi raja iz Gracanice.
Porani bi ispeci,dobi dobro da jedemo i pijemo i po dvije hiljade u padze.
I tako punog stomaka i sa lovom u dzepu,
6 septembar nam je bas bio “6 septembar”.
“Dan oslobodjenja”.Suljaginca bi nam uvijek,ko fol krijuci, davala slatkisa i boba.
Imalo bi se o Suljagi jos dosta lijepoga pisati.
Da mu dragi Allah podari sve blagodati Dzenneta.
I njemu i svima nasima mrtvima.
(kraj Tevine price)Mezari rah.Suljage i njegovog unuka.
Dzevad (Ismet) Sejtarija
1961-1992
Zlatni ljiljanObecah jednom da cu se potruditi da nadjem sliku naseg Dzevada
i da cu napisati pricu o njemu, i evo ispunjavam obecanje.Zvali smo ga Dzed, Celo, Pametni…..
Odrasli smo u istoj mahali, ulici Mice Sokolovica, ja na broju 24, a on na broju 32.
Nasa mahala bijase puna djece, sucur Allahu.
Nas dvojica smo se druzili od malih nogu i ubrzo postadosmo najbolji jarani.
Kao mala djeca ljeti smo se cesto kupali na pralu ispred njegove kuce, dok je jos teko potok kroz nase basce, a jednom opisah i nasu avanturu kad smo koku kalabardicu od mog brata ucili da pliva i ugusili je.
Osnovnu zavrsismo skupa pa se upisasmo i na isti zanat i zavrsismo ga skupa.U svim tim godinama zajednickog skolovanja uvijek sam bio ponosan na Dzeda.
Najjaci i najpostovaniji u generaciji a ja uzivo uvijek posebnu zastitu.
Niko nije smio ni pomisliti da mi sta nazao ucini.
Jedne prilike, bijahosmo osmi osnovne, pomisli jutarnja smjena da imaju ravnog Dzedu
i zakaza se odmjeravanje snaga na Musali.
Njihov predstavnik bijase onaj podebeli sin Pere sa Krmcica.
Marisana potraja dugo i zavrsi se pored oluka biblioteke na Musali, gdje je protivnik osto da lezi krvava nosa, a mi smo se okupili oko naseg pobjednika ne dajuci mu da predahne.Pomalo smo znali biti i nestasni kad smo postali momcicci
pa jedne prilike napravismo nekakav belaj.
Nedugo poslije toga zaustavi Ismetaga, Dzedov babo, mog starijeg buraza govoreci mu:
Slusaj ti klipane nemoj da mi zavodis onog maksuma.
A burazer se bio prepo i onako u strahu ce:
Nisam ja Bogami Ismetaga on ti se druzi sa mojim mladjim bratom i oni su to uradili.
A ha a ja mislio da si ti, sta ce Ismetaga i pusti ga.
A Ismetaga onako krupan, bio i strog pa smo ga se svi pomalo bojali.
Dzed je isto tako izgledo opasno.
Onako sirokih pomalo povijenih ledja i nekako nabranih obrva.
A iza toga se krila plemenita dusa.
Nikad nikome nije nista nazao ucinio i ni mrava nebi zgazio.
A ako bi mu se neko zamjerio, e, onda ne bi nikome vise pozadugo.Jaranismo se godinama sa Mumom, Kerimom, rahmetli Halcom, Sefom….
Imadosmo srecu pa Rusidbeg kupi Mumi novog tristaca pa kao raja, krajem sedamdesetih, imadosmo i auto.
E iz tog vremena datira Dzevadov nadimak Pametni.
Kad podje raja namore, sa tristacem, tad veli Mumina mati Nura:
Dzevade, ti si najpametniji pa nek pare budu kod tebe.Zavrsavajuci zanat mastali smo da idemo skupa u vojsku.
Posto je bilo nemoguce u isto mjesto onda da nam je makar u isto vrijeme.
Medjutim ja se zaposlih godinu poslije skole u TPR a Dzed ode u vojsku.
Taman kad se on vraco iz vojske ja odoh na sluzenje.
Kad sam i ja osluzio svoje vratih se u TPR na poso a u to vrijeme i Dzed se zaposli isto u TPR.
Tako se nastavi nase jaranstvo narednih godina…..Negdje u drugoj polovini osamdesetih odlucise Dzed, Ciko i Semso Zivalj otici u Njemacku.
Zvase i mene ali ja nehtjedoh.
Kasnije su dolazili, vracali se pa opet dolazili.
Uvijek bi mi Dzed kad dodji tutni u ruku po “saku maraka”, onako zguzvanih.Od njegovog zadnjeg odlaska nismo se vise nikad vidjeli.
Kad je rat poceo nije Dzed mogo drugacije nego da se vrati u Bosnu i brani je.
Jednostavno takav je bio, rodoljub koji nije mogo sjediti i gledati sta dusmani prokleti Bosni rade.
Vratio se nas gazija, stigo i do Gorazda gdje se hrabro borio protiv cetnickih dusmana braneci Bosnu i njen narod kom je prijetio nestanak.
Ko je cito, sjetice se onog dijela iz mog ratnog puta kada sam stigo u Zepu i nasavsi dr. Benu na radio stanici upito ga da li zna gdje je Dzed Sejtarija i Edo Bogilovic ?
“Pogino je”, bio je odgovor u oba slucaja.Hvala ti Dzede za sve…..
AnonymousJune 10, 2008 at 12:41 amPost count: 2088Suljaginca je ukopana na Vlakovu u Sarajevu. Bio sam na dzenazi.
AnonymousJune 10, 2008 at 2:52 amPost count: 2088S obzirom da su obadva mezara uredjena,ja sam pomislio da je Suljagincin mezar do Suljage, nisam sumljao ni u jednom momentu.
Posto Galib ovo napisa,uvecanjem slike sam ustanovio da je ovo mezar sina od rah. Ismeta Mehmedovica.Sjecam se da je nekad davno djete od rah. Ismeta nesretnim slucajem izgubilo zivot.Sto bi trebalo da znaci da je ovo mezar od rah. Suljage unuka.Galibe hvala na ispravci.
AnonymousJune 11, 2008 at 3:25 amPost count: 2088Nek je vjecni rahmet mom naj boljem jaranu,DJEDU.
Bila mi je cast sto sam imao za jarana mog Celu.
Jaran bez hile, iz srca i duse. Takav je bio moj Pametni,Djed, Celo Djevad Sejtarija.
Hvala ti i od mene Djede, sto si mi bio jaran.AnonymousJune 11, 2008 at 3:30 amPost count: 2088Teva, ako se sjecas kad’ smo se “zaglavili” na nudistickoj, napisi nesto i o tome. Mogao bih i ja, ali ti ces to bolje.
AnonymousJune 12, 2008 at 6:13 pmPost count: 2088Vidjeh maloprije vase “veliko igraliste” na Pticijaku:laugh: :laugh: :laugh: gdje ste vi gracancad sutali krpenjacu.
MOJ KOMENTAR:
JA IGRALISTA I GOVANA:woohoo: :woohoo: :woohoo:Pita Gracanica, tamo u porukama, Irfu sta ima u Seheru ???
A ja bi reko vrucine haman, dok je vako Pitaru udarilo u glavu.:blink: :silly: :blink:AnonymousJune 12, 2008 at 7:47 pmPost count: 2088:lol:
-
AuthorPosts
- You must be logged in to reply to this topic.