-
AuthorPosts
-
mozda nebi bilo lose otvoriti temu u kojoj bi svjedoci opisali nacin i mjesto stradanja rogaticana ’92 kao i imena njihovih egzekutora
mislim da se moze komentarisati bez imena (prijave) ako je neugodno nekome ko nesto zna ,a ne nebi volio da se vidi njegovo ime
ovo je iskrenost i hrabrost koju sam htjela potaci, i ovo je direktna borba protiv zla koje nam se konstantno vjekovima desava:
Sladjan Planincic Roski,ucestvovao u etnickom ciscenju Kruscice.Sjedi i pije sok u kuci Mesic Nedzada,dok je pravio pauzu,hvatajuci jos ostale nepokretne i stare rogaticane iz Kruscice,koji nisu uspjeli pobjeci,jer se nije trebao puno truditi,oni nisu mogli bjezati,znaci samo par rafala,i eto,to ti je to.Da li su zlocini kao vino,idi ti,a ja cu tebe sutra stici,ili Roski,to sutra mozes uvijek ocekivati,kad god krenes iz karanfila nanize prema carsiji,svaki put ti to moze biti zadnji izlazak….Twin Peaks
Perkovic,zvani Persa,rukometas,kao neki profesor srednje skole,sumnjive diplome,mozda kao i mnogi,nemogavsi diplomirati u Sarajevu,uradili su to u tamo negdje u Pristini,vidjen je u etnickom ciscenju Gracanice,kao sto nam je poznato bio je rezervni oficir jna,a bio je komandir i naredjivao je sta treba ciniti,sto nije tesko predpostaviti.Sin je ucitelja Perkovica Mice,vec poznatog po tome sto je djeci lupao glave o tablu,kad mu je to bio cejf,jer znajuci da nece docekati vrijeme,kad moze doci do izrazaja,da cini sto mu je na srcu,vec je obucio i vaspitao sina Persu malog nosonju,koji on i njegove zvijeri nisu uspjeli postediti ni starice kao sto je Zec Hafiza,preko devedeset godina stara.Znaci njemu se treba obratiti za nestale,jer on profesor koji je diplomirao na odsjeku ubijanje po kratkom postupku,kod psiho ucitelja Mice Perkovica,Hickokovog Normana…Twin Peaks
Karisik Zoran Kare,frivolni egzekutor,sa mitraljezom M53,pod cijom komandom je izvrsio strijeljanje zrtava Kruscice,naredjenje Vlade Markovica,jer Kare je piun sa kojim se lahko povlace potezi,i ako ga izgube ,ima drugih pijuna,koji ce zastititi kralja,makar ne bio u otadzbini.Sah je cudna igra,samo sto figure sa druge strane nisu imali nikakvu boju…..Twin Peaks
Umjesto da dobije odštetu, traže da plati 3.000 KM
Sedamnaestogodišnja Amela Kurtović iz Goražda ne zna šta znači dječija bezbrižnost. Sliku iz djetinjstva koju nosi u sebi najradije bi da izbriše iz sjećanja. Ali, ne ide…
Kada su joj bile četiri i po godine, od granate ispaljene sa srpskih položaja teško je ranjena. Tog kobnog 26. juna 1995. godine sjedila je u majčinom krilu ispred kuće u Vranićima kod Goražda. Od iste granate poginuli su joj majka, sestra i nana.
U djetinjstvu je vodila bitku da preživi, danas vodi pravnu – tužila je Republiku Srpsku od koje traži naknadu nematerijalne štete u ime svih preživjelih članova porodice. Okružni sud u Banjoj Luci je prošlog mjeseca donio presudu, u kojoj se navodi kako Amelina tužba nije osnovana.
Njen otac Hamdija Kurtović, koji je zastupa, kaže nam da je tužba podnesena 2001. godine te da je tražena odšteta od milion maraka. Osnovni sud u Banjoj Luci je prošle godine donio presudu u njihovu korist, ali u iznosu od 47.100 maraka. Nisu se žalili, ali jeste RS, te je ova presuda poništena. – Nisam se žalio, jer mi je svega više bilo preko glave koliko se sve to oteglo. Vlada RS se žalila i eto šta sam dobio. Mizerno. Bave se činjenicama koje nikako ne stoje. Oni smatraju da je Armija RBiH iz sela Žigovi sa linije ispalila tu granatu, a tvrdim da u to vrijeme na tom mjestu nije bilo Armije RBiH. Oni su te položaje zauzeli 1994. – govori Kurtović.
Kaže nam kako su teško primili ovu vijest, jer golema nepravda je učinjena. Ipak, neće odustati od borbe za dokazivanje istine. – Tražit ćemo reviziju tužbe, a ići ćemo i na Ustavni sud BiH, jer ovo je ratni zločin. Sve su mi pobili, a Amela je 80-postotni invalid – s uzdahom govori njen otac. Osim što je u presudi navedeno kako je tužba neosnovana, od Kurtovića se traži da RS nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000 KM i to u roku od 30 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
Ožiljci na tijelu i bol u duši Kurtovići danas žive u Hotonju kod Sarajeva. Rijetko odlaze u Goražde. Amela je učenica trećeg razreda srednje škole. Ožiljci na tijelu i bol u duši podsjećaju je svakog dana na tragediju koju je, igrom sudbine, preživjela.
– Život ide dalje, mora se živjeti…ali, ubili su mi majku, sestru, nanu, trajno me ostavili invalidom. Zar treba više razloga da budem uporna? Sjećam se da sam dugo krvarila. Niko mi nije mogao pomoći satima, jer su pucali neprestano. Bila sam dijete – tiho nam govori Amela.
Izvor: Dnevni Avaz
Anonymous
May 27, 2008 at 11:47 pmPost count: 2088Šutković: Znam istinu o Palićevoj sudbini
Zna ko ga je odveo, kome je dat i gdje je sahranjen. Moli Esmu Palić da mu se javi…
Enver Šutković, predsjednik Demokratskog vijeća Bošnjaka (DVB) iz Bijeljine, tvrdi da zna istinu o sudbini nestalog pukovnika Armije RBiH i komandanta odbrane Žepe Avde Palića.
– Došao sam do informacija o pukovniku Paliću. Znam ko ga je 1995. godine odveo iz bijeljinskog Vanekovog mlina, gdje je bio zatvoren, kome je dat i gdje je sahranjen – tvrdi Šutković u izjavi za “Dnevni avaz”.
Kaže da će informacije o Palićevoj sudbini prvom prilikom reći njegovoj supruzi Esmi, s kojom je pokušao kontaktirati, ali nije uspio dobiti ni njen fiksni telefon.
– Ovom prilikom molim gospođu Palić da mi se javi ako želi da joj predočim sve ono što znam, a ona neka dalje preduzme šta želi – istakao je Šutković, dodavši da se ne plaši za svoju sigurnost zbog saopćavanja informacija.
Naglašava da informacije koje ima do sada nije dao nikome od predstavnika MUP-a RS niti Vlade RS, jer im ne vjeruje.
Svi su podaci dobrodošli
Dragi Milošević, zamjenik načelnika Uprave kriminalističke policije MUP-a RS, rekao je za “Avaz” da je dobrodošla svaka informacija koja će pomoći da bude utvrđena istina o nestanku pukovnika Palića, pa i Šutkovićeva, kojeg, kako je rekao, ne poznaje.
– Nemam komentar na to što taj čovjek (Šutković) ne želi da razgovara s predstavnicima MUP-a RS o ovom slučaju. Nama će, u svakom slučaju, dobro doći svaka nova informacija o Avdi Paliću – dodao je Milošević.
(Dnevni Avaz)
Mali dio svjedocenja o stradanju Bosnjka u Kukavicama
/od 3.20 do 4.50/
Evo jednog clanka od 10.06.1994. godine o rogatickim jedinicama koje su se borile na podrucju Gorazda.
Tekst je napisala Rogaticanka, Zehra Alispahic, tada novinar lista Ljiljan.
Ovdje cu dati sifru na koju trebate da “kliknete” mausom jer bi postavljanje teksta deformisao stranicu a njegovim smanjenjem bi bio necitljiv.Ovako ste u mogucnosti da sebi prilagodite velicinu teksta.
Pa evo jedno sjecanje na juni 1994. godine.moram ovaj clanak staviti pod ovu temu posto sam mislila na ovakve price kada sam otvorila temu kasime pravo sam sretna sto si opisao ovaj dogadjaj “molim dragog Boga da ti pomogne da nadjes svoga brata”
Kasim pocinje sa svojom potresnom pricom:“Moj brat Adil je studirao i zavrsio medicinu u Sarajevu gdje je poslije studija obavio i obavezno staziranje. Poslije toga se zaposljava u Rogatici gdje radi kao ljekar opste prakse. Tu zasniva i porodicu a onda se priprema za specijalizaciju. To se sve desavalo od 1988 godine pa nadalje. Dakle predratno stanje na ovim prostorima. Neposredno pred sami rat Adil odluci da svoju porodicu evakuise na selo u rodni Dub. Suprugu koja je bila u drugom stanju i sina koji je navrsio godinu dana je smjestio Adil kod svojih u Dubu. Supruga Sena se osjecala nesigurno i stalno je insistirala da se vrate u Rogaticu jer je tamo po njenom misljenju bilo sigurnije. Nakon odredjenog vremena Adil se sa porodicom vraca u Rogaticu.
U medjuvremenu Radan saznaje da je Adil u Rogatici, nalazi ga i ponudi se da ga on skloni kod sebe. Vjerujuci da ce mu vjencani kum pomoci da se skloni na sigurno, Adil odlazi sa porodicom , puncem i punicom Radanovoj kuci. Odmah iza toga Radan odlazi u grad a samo pola sata kasnije su cetnici opkolili kucu vicuci: “Mehicu predaj se”. Nije bilo drugog izbora i morali su se predati. Adila i njegovog punca su cetnici odveli sa sobom, a Sena je sokirana ostala sa majkom i djetetom u kuci.
Dan poslije toga su od dr. Mehica cetnici zahtijevali da ukaze prvu pomoc jednoj ranjenoj zeni. Posto je on bio zarobljenik, Adil je zahtijevao da mu dovedu zenu i dijete pa ce tek onda uciniti ono sto od njega traze. Doveli su ih i Adil je uspio krijuci Seni dodati 4000 DM. Poslije toga su muskarce potrpali u transporeter i od tada se gubi svaki trag odvedenim zarobljenicima.
Sena je sa majkom i djetetom ostala jos 5-6 dana u crkvenom domu u stalnom strahu da je ne pronadje Duca Lalovic koji joj je prijetio jos u mirno doba zbog njegove suspenzije u Tehnotransu. Naime Sena je bila pravnik i zastupala je interese firme u tom sporu. Da je Duca saznao da je ona tu, vjerovatno ni ona sada ne bi bila medju zivima.
Ubrzo nakon toga je nastupila razmjena nasih zarobljenih za mrtve cetnike koji su nastradali u borbama oko Zepe. Poslije jedne uspjesne akcije nasih boraca u Zepi, bilo je mnogo mrtvih cetnika. Sena sa majkom i djetetom biva razmjenjena i prebacena u Zepu gdje su je prihvatili Adilovi prijatelj i kolege Dr. Heljic i Dr. Beno pa i ostali. Tu je Sena rodila i drugog sina. Poslije izvjesnog vremena se vrsi ponovo razmjena pa Senu sa djecom prebacuju u Visoko a zatim u Brezu gdje biva smjestena kod Adilovog kolege i prijatelja sa fakulteta, Ismeta. On ih prima kod sebe i brine se o njima do kraja rata. Poslije rata Sena sa djecom prelazi u Sarajevo , tu se zaposljava, kupuje stan u Vogosci i dan danas tu zivi.
Kasim dalje nastavlja svoju potresnu pricu:
„Ja se nisam mirio sa tim da ne mogu pronaci bar njegovo tijelo i nastavio sam za potragom i poslije rata. Bio sam cak spreman dati i novac za informaciju ali cak ni tako nije islo. Ubrzo poslije rata saznajem da je uspostavljena telefonska veza sa Rogaticom i odlucim da pokusam dobiti Radana bar na telefon. Pronadjem neke stare telefonske imenike i nadjem broj telefona Veljka Bojovica. Okrenem par puta i dobijem vezu. Na telofon se javi Radanova majka. Rekoh da hitno trebam Radana, a ona mi rece da ga ona upravo pokusava dobiti. Pitao sam mogu li dobiti njegov broj telefona. Ona upita ko sam ja, a ja na brzinu slagah da sam Miso iz Brckog i da ga hitno trebam. Dade mi broj i ja nastavih sa okretanjem sada vec broja koji je u Uzicu. Poslije vise neuspjelih pokusaja konacno uspostavih vezu i na telefon mi se javi njegovo dijete. Upitah je li Radan tu i djete ne uspijede nista reci a Radan se vec javi na Telefon.
On pita odmah ko je a ja velim:
„ Ovdje Kasim Mehic, Adilov brat.“
On se zbunio i ne umije ni da progovori.
Pita me:
„ Gdje si, sta si , kako mi zivis“.
Ja velim:“ Ma nikako jarane, nego reci mi bolan sta mi je sa Adilom „.
On se poce pravdati da je u Rogatici ludnica i da je i on iz nje pobjegao i da nista ne zna. A onda je poceo da laze. Kaze, cuo je da je on otisao vani.
„Ma kakvi vani Radane, pusti suplju pricu, pa sve se zna.
“ Onda mu ja ispricam da sve znam i da su ga cetnici iz njegove kuce odveli samo poslije pola sata kad je on izasao.
Snaha je ziva i ona je svjedok i zna sve sta se desavalo.
A onda se poceo vaditi.” Znas, ja cu za Novu godinu ici kod mame pa cu ja to sve ispitati pa cemo se cuti.” Uzeo je moj broj kao da me nazove . Poslije Nove godine ja okreto da ga ponovo dobijem ali nikad nisam mogao jer je vjerovatno odmah promijenio broj telefona.
Kasnije sam cuo da i dalje zivi u Uzici i da dolazi u posjetu majci u Rogaticu. I nakon toga nikada vise nisam uspio stupiti u kontakt sa njim.
Svi smo dali krv za DNA analizu pa ako se slucajno pronadje grobnica nadam se da cemo ga bar moci sahraniti dostojno kao i svako ljudsko bice. Bar da mu se zna gdje mu je grob da mu djeca mogu Fatihu prouciti.
Ja i dalje tragam za istinom o mome bratu i nadam se da ce se nekad nesto pronaci i da ce zlocinci dobiti zasluzenu kaznu.
Posto sam se upravo ponovo registrovao na rogatica.com prenijecu moje postove postepeno na novu stranicu. Oni su takve prirode da ih treba stalno i iznova citati.
Naravno bice i novih svjedocenja.[color=#800080][quote=”(citat)”] Russia Reform Monitor No. 1217, November 20, 2004
American Foreign Policy Council, Washington, DCReinforcements for Chechnya, Soviet-style;
Moscow’s balancing act on Oil-For-FoodNovember 18:
Kremlin Security Council Secretary Igor Ivanov has said that Russia “plans to continue to play an active role in developing Iran’s peaceful nuclear power sector in compliance with its appropriate international obligations,” Interfax reports. Ivanov told Iranian Supreme National Security Council Secretary Hasan Rowhani by telephone that Russia hopes the agreement Iran reached with Great Britain, France and Germany to suspend uranium-enrichment related activities starting on November 22nd will be “implemented in full” and “help resolve the dispute surrounding Iran’s nuclear program.”
Russia’s Foreign Ministry has called in Sweden’s ambassador to Moscow, Johann Mullender, for an explanation about the opening of the Chechen separatist Kavkaz Center website in Sweden. Mullender told Itar-TASS that only Sweden’s chief prosecutor has the authority to close down a website. “Sweden welcomes cooperation with other countries in the struggle against terrorism but it wants to fight this evil within its legal framework and in compliance with its constitution with full observation of human rights,” adding that Kavkaz Center would be investigated if it “calls for violence.” Kavkaz Center was shut down several times this year, first in Lithuania and then in Finland.
Russia’s intelligence services sent a group of “Serbian terrorists” to Chechnya several months ago, United Press International reports, citing Bosnian press reports based on “sources inside the government secret services of Bosnia-Herzegovina.” The group was headed by Rajko Kusic, an associate of Radovan Karadzic and Ratko Mladic who allegedly played a prominent rule in ethnic cleansing in Bosnia and is wanted by the Hague War Crimes Tribunal for involvement in the murder of Bosnian Muslims.
[/quote][/color]Za one koji ne vladaju engleskim jezikom ukratko sadrzaj koji bi goste ove stranice interesovao:
Ruska tajna sluzba je prije vise mjeseci poslala grupu „srpski teroristi“ u Ceceniju. Ovu vijest je „United Press International reports“ objavio citirajuci glasnogovornika za stampu tajne sluzbe BiH bazirajuci se na izvore.
Grupu je predvodio Rajko Kusic , jedan od kolega Radovana Karadzica i Ratka Mladica, koji je igrao jednu od vaznih uloga u etnickom ciscenju u Bosni i Hercegovini. Rajko Kusic je na potjernici Haskog suda zbog ratnih zlocina nad bosanskim muslimanima na podrucju BiH.Kako se moze vidjeti po datumu to se desavalo u 2004 godini. Dakle zlocinac ostaje zlocinac i o njemu treba prikupiti sto vise podataka na osnovu svjedocenja i pored Haga traziti da se optuznica podigne i u BiH.
[color=#800080][quote=”(citat)”] Europe Report, Nr. 103: War Criminals in Bosnia’s Republika Srpska
(a) Rajko Kusic
Allegedly the most prominent figure in the ethnic cleansing of Rogatica is
Rajko Kusic. He allegedly gained his experience in ethnic cleansing while
fighting with a Serb paramilitary unit in Vukovar, Croatia, in 1991. He is
named in a special UN report as the local military commander of the
Borika Battalion, First Brigade, Drina Corps. The report also details
testimony of atrocities allegedly committed under Kusic’s command”
Serbian paramilitary forces under the command of Rajko
Kusic killed 49 prisoners during a fake prisoner exchange.
Serb forces under the command of an identified member of
the group forced prisoners from Visegrad onto a bus, under
the pretence of a prisoner exchange in Han Pijesak.
However, once the prisoners were on the bus, several Serb
soldiers tied them up, and then beat and taunted them.
Eventually, the bus arrived at a curve along a muddy road.
The Serb forces ordered the prisoners off the bus, walked
them up the road, then killed 49 of the prisoners and piled
them in a pit.177
A Hague witness, who had served on the Rogatica police department up
until the spring of 1992, testified to Kusic’s role in the arming of local
Serbs, as a military commander and as one of the decision-making
members on the Rogatica Crisis Staff.178
Kusic has been named as the main Serb military commander in the
Rogatica region. Among other atrocities his forces are alleged to have slit
the throats of 50 Bosniaks during an attack on the village of Gracanica on
22 May 1992.179
According to local sources, Kusic’s forces allegedly murdered fifteen
civilians in the areas of Pasic Kula and Bjelogorci, on 3 June 1992,
deporting the rest of the residents to camps in Rogatica. On 19 June
Kusic’s forces, along with those commanded by Mladen Vasiljevic,
allegedly murdered at least 97 Bosniak civilians in the areas of Pticijak and
Gracanica, deporting the remainder to camps in Rogatica. On 10 and 11
July Kusic’s forces allegedly set fire to houses in the Kukavica, Kujundzica,
and Mesica areas of Rogatica, killing 31 Bosniak civilians and herding
others to camps in Rogatica. Kusic’s unit allegedly conducted similar
operations on 2 August, in the villages of Kramer Selo, Kozadre and
Borovsko, murdering 37 Bosniak civilians. On 15 August Kusic’s unit
176 “Review of the Implementation of Property Laws in Republika Srpska,” UNHCR, OHR and OSCE
Statistics Implementation of the Property Laws:(31/07/00). For updated statistics on property law
implementation, see the UNHCR Internet site http://www.unhcr.ba.
177 UN report, Special Forces, op. cit.
178 International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia, Case No. IT-94-1-T, Testimony of
Witness, 20 May 1996.
179 Document reviewed by ICG. The document is in the possession of the ICTY.
War Criminals in Bosnia’s Republika Srpska: Who Are the People in Your Neighbourhood?
ICG Balkans Report No. 103, 2 November 2000 Page 43
allegedly attacked the village of Rakitnica, where eighteen civilians were
murdered.180 A reliable source in the international community alleges
there to be evidence suggesting that Kusic, as commander of the
battalion, was also involved in a massacre of over 100 Bosniak civilians in
Rogatica, after which the bodies were then ground up in a local sawmill.181
All told, Kusic’s forces are alleged to have killed over 349 civilians in the
course of their ethnic cleansing operations.182 Kusic also allegedly issued
written orders to his units specifying procedures for the disposition of
plunder seized from civilians.183 The Tuzla Canton prosecutor’s office
listed Kusic as one of the commanders involved in the military offensive on
Srebrenica, in violation of international law and UN Security Council
provisions declaring the area a safe haven.184
Until recently, Rajko Kusic commanded the RS Army garrison in
Rogatica.
He is now retired.
He reportedly maintains close ties with Radovan Karadzic and
Ratko Mladic.185
He is considered more powerful politically than the Mayor of
Rogatica.
The RS Ministry of Defence considers him potentially indictable
for war crimes.
[/quote][/color]Slobodni prevod:
Europski izvjestaj ,br. 103: Ratni zlocini i zlocinci u Republici srpskoj
(a) Rajko Kusic
On je prema navodima najpoznatija figura etnickog ciscenja u Rogatici. Svoje iskustvo u etnickom ciscenju stekao je u toku borbe 1991. godine u jednoj srpskoj paravojnon jedinici u Vukovaru u Hrvatskoj.On je u jednom posebnom UN izvjestaju oznacen kao mjesni komadant borickog bataljona, prve brigade, Drina-AGs. Izvjestaj izlistava svjedocanstva o masakrima, koji su izvrseni po naredjenjima Rajka Kusica. Srpske paravojne snage pod vodstvom Rajka Kusica ubili su 49 zarobljenika u toku jedne navodne razmjene. Srpske snage, pod vodstvom jednog identificiranog clana grupe su prislili zatvorenike da se ukrcaju u autobus pod izgovorom zamjene zarobljenika u Han Pijesku , od Visegrada. Kada su se zarobljenici ukrcali u autobus srpski vojnici su ih vezali, tukli i ismijavali. Konacno je autobus dosao do jedne krivine, blatnjave ceste. Srpske snage su naredile da zarobljenici izadju iz autobusa na cestu a onda su ih poubijali i bacili u jednu jamu.
Jedan haski svjedok, koji je do proljeca 1992. godine bio u sluzbi rogaticke policije, posvjedocio je o kljucnoj ulozi Rajka Kusica u naoruzavanju mjesnih Srba, ulozi komandanta i jednog od najuticajnijih clanova Kriznog staba Rogatice.
Kusic, vojni komandant, je oznacen kao glavni Srbin u rogatickom kraju. Drugi masakri su potvrdjivali njegovu silu, posebno napad na rogatcki dio Gracanicu dana 22.05.1992. godine, gdje su pedesetorici Bosnjaka prerezali grla (zaklali ih).
Na osnovu izvora sa mjesta dogadjaja, Kusiceve snage su 3. juna 1992. godine ubili 15 civila na Pasic Kuli i Bjelogorcima a ostale deportirali u logor u Rogatici.
Snage Kusica su u junu zajedno sa grupom pod vodstvom Mladena Vasiljevica,ubili 19 bosnjackih civila a ostatak od najmanje 97 bosnjackih civila sa Pticijaka i iz Gracanice deportirali u logor u Rogatici. Desetog i jedanaestog jula 1992 su Kusiceve snage popalile kuce u Kukavicama, Kujundzicima i Mesicima, opstina Rogatica, poubijali 31 bosnjackog civila a ostatak protjerali u logor u Rogaticu. Kusiceve su snage 2. augusta 1992. godine u selima Kramer Selo, Kozadre i Borovsko poubijali 37 bosnjackih civila na slican nacin kao u prethodnim slucajevima. 15 augusta 1992 godine su Kusiceve snage napale selo Rakitnicu i poubijali 18 Bosnjaka-civila.
Jedan pouzdani internacionalni izvor tvrdi da ima dokaze da je Kusic ,kao komandant bataljona, 100 bosnjackih civila u jednoj pilani masakrirao ( izrezao) cime se ovaj cin ubraja u najgnusnije masakre. Svi pricaju, das su Kusiceve snage tvrdile da su preko 349 bosnjackih civila poubijali u toku etnickog ciscenja na rogatickoj opstini.
Kusic je davao i pismene naredbe svojoj jedinici, specificirajuci postupke napada i paljenja objekata obuhvatajuci tu i zlocinacke postupke prema civilima.
Biro tuzlanskog kantona optuzuje Kusica kao komandanta pod cijim su vodstvom jedinice ucestvovale u ofanzivi na Srebrenicu, koja je od strane UN bila proglasena za zasticenu zonu.Do skoro je Garnizon RS-armije u Rogatici bio pod Kusicevim vodstvom.
On je sada kao pripadnik RS-armije penzionisan.
On se nalazi u savezu i uskoj vezi sa Radovanom Karadzicem i Ratkom Mladicem.
Njega su drzali kao politicki jaceg od samog predsjednika opstine Rogatica.
[color=#800080] [quote=”(citat)”] Europe Report, Nr. 103: War Criminals in Bosnia’s Republika Srpska
K. Rogatica
(b) Mile Sokolovic
During the war Sokolovic served as a leading member of the Rogatica
Crisis Staff and a member of the SDS. As such he allegedly served in a
decision-making position during the time that atrocities were committed in
the municipality.186 He allegedly visited the Sladar concentration camp to
oversee it’s functioning.187
Today Mile Sokolovic serves as a member of the Rogatica
municipal council and a member of the Socialist Party of
Republika Srpska (SPRS).188
His election was certified by the OSCE.
180 Source A, Source B.
181 Source in an international organisation in BiH.
182 ICG has examined evidentiary documents relating to this case, as well as the statements of
thirteen witnesses. These documents currently are in the possession of the ICTY.
183 Order signed by Rajko Kusic, Broj: Pov.-116/92 of 18 June 1992.
184 “Prosecutor indicts former Serb commanders for acts in Srebrenica,” Oslobodjenje (translated and
printed in BBC Summary of World Broadcasts), 2 April 1999.
185 Source B.
186 ICG has reviewed 10 witness statements. Source A, Source B.
187 Witness statement reviewed by ICG.
188 Information obtained by ICG from OSCE. Source A.
War Criminals in Bosnia’s Republika Srpska: Who Are the People in Your Neighbourhood?
ICG Balkans Report No. 103, 2 November 2000 Page 44
The RS Ministry of Defence considers him potentially indictable
[/quote][/color]Slobodni prevod:
Europski izvjestaj ,br. 103: Ratni zlocini i zlocinci u Republici srpskoj
K. Rogatica
(b) Mile Sokolovic
U toku rata je Mile Sokolovic bio u ulozi jednog od vodecih clanova Kriznog staba Rogatice i ujedno i clan stranke SDS. Kao takav je imao odlucujucu i vodecu poziciju u vremenu kada su na opstini izvrseni najgnusniji zlocini.
U toku te svoje funkcije posjecivao je Sladaru u cilju nadgledanja tog koncentracionog logora.
Danas je Mile Sokolovic clan gradskog savjeta na opstini Rogatica i clan Socijalisticke partije Republike Srpske (SPRS).Njegov izbor je verifikovan od strane OSCE.
Ministarstvo odbrane Republike Srpske ga je stavilo na listu potencijalnog optuzenika za ratni zlocin.
[color=#800080][quote=”(citat)”] Europe Report, Nr. 103: War Criminals in Bosnia’s Republika Srpska
K. Rogatica
(c) Mladen Vasiljevic
Vasiljevic served as head of the Rogatica police and commanded military
forces in Rogatica during the war. He organised the re-appropriation of
weapons and vehicles to the Serb police, under orders from the Serb
Autonomous Region of Romanija. Witnesses described the involvement of
local police under his command in the interrogation of prisoners in local
detainment centres, in leading women away from the centres at night and
in expelling women and children and deporting men to camps, including
Susica and Batkovic.189 Vasiljevic’s unit allegedly participated with Kusic’s
in the 19 June 1992 attack on Pticijak and Gracanica in which at least 97
Bosniak civilians were killed. Vasiljevic was allegedly involved in the
murder and mistreatment of prisoners in the Sladara camp in Rogatica.190
Mladen Vasiljevic reportedly works as a police officer in Pale.
UNMiBH could not confirm this.
He ran for office as an SDS candidate for the Rogatica municipal
assembly in April 2000, but failed to receive a mandate.
His candidacy was approved by OSCE.
[/quote][/color]Slobodni prevod:
Europski izvjestaj ,br. 103: Ratni zlocini i zlocinci u Republici srpskoj
K. Rogatica
( c ) Mladen Vasiljevic
Kao srpski policajac on je organizovao i vrsio nabavku oruzja i vozila preko Srpskog autonomnog regiona Romanija. Svjedoci opisuju uplitanje mjesne policije pod njegovim naredjenjem kod saslusavanja zarobljenika u mjesnim centrima za zadrzavanje, nocnih odvodjenja zena iz centra, izbacivanje zena i djece a deportovanje muskaraca u logore, ukljucujuci logor Susica i Batkovice.
Vasiljeviceva jedinica je zajedno sa Kusicevim jedinicama ucestvovala 19. juna 1992. godine u napadu na Pticijak i Gracanicu gdje je minimum 97 Bosnjaka-civila ubijeno.
Vasiljevic je bio upleten u maltretiranje i ubistva zarobljenika u Sladari, rogatickom logoru.Mladen Vasiljevic radi kao policajac. UNMiBH ovo nije mogao potvrditi.
On se kandidirao u aprilu 2000.godine kao clan SDS-a za Gradsku skupstinu, ali nije dobio mandat.
Njegova kandidatura je bila od strane OSCE potvrdjena i dozvoljena
Ko sve čeka zaborav genocida
Koliko ratnih zločinaca slobodno šeta Bosnom i Hercegovinom? Ruke vjerovatno desetina hiljada ljudi su više ili manje krvave, ali dok njihove preživjele žrtve i dalje žive sa frustracijama zločina, sami počinitelji uživaju relativan mir, koji tek s vremena na vrijeme poremeti vijest o hapšenju neke “velike ribe” ili tajna lista iz Haaga. Najveći dio njih ipak nikada neće biti osuđen i pored toga što postoje dokazi o zločinima, jer Međunarodni tribunal nema toliko godina na raspolaganju da sve pocesuira, a domaće pravosuđe ionako ne treba pominjati. Dani u ovom i narednom broju donose listu imena i (ne)djela onih za koje Komisija za prikupljanje činjenica o ratnim zločinima posjeduje dovoljno argumenata da se nađu iza rešetaka domaćih ili haškog zatvora
ROGATICA: Početkom juna srpske snage pod zapovjedništvom Rajka Kušića napale su i protjerale bošnjačko stanovništvo iz nekoliko rogatičkih sela. U napadu je ubijeno 15 civila, najveći broj kuća je zapaljen, a preostalo stanovništvo deportirano u dva logora u gradu.
Vinko Bojić: Upravnik logora u Rasadniku od novembra 1992. “Kada je za upravnika logora postavljen Vinko Bojić, počela su se češće događati ubistva. Prvi zatvorenik kojeg su odveli bio je Himzo Branković. Po njega je došao Brano Planojević i odveo ga u upravnikovu kancelariju. Čuli smo njegove krike, a zatim pucanj”, kaže preživjeli logoraš u izjavi datoj po razmjeni. “Vinko Bojić silovao je žene koje su bile zatvorene u Rasadniku. Mene je silovao nekoliko puta”, rekla je jedna od zatvorenica, navodeći da je Bojić silovao još pet žena, od kojih je jedna imala 60 godina. “Prilikom ofanzive na Goražde 1994, u logor “Rasadnik” je doveden izvjesni Alija, pripadnik AR BiH. Nakon sedam dana njegovog boravka u logoru, mene je Vinko Bojić pozvao u svoju kancelariju. U kancelariju je došao i Alija. Bojić ga je tukao kundakom puške, stolicom, rukama i nogama. Zatim je uzeo motornu pilu i htio ga je zaklati. Pošto pilu nije mogao upaliti, naredio mu je da ispruži nogu, a onda mu je pucao u nogu, zatim je to učinio i sa drugom nogom, da bi ga tjerao da puže prema njemu. Bojić i još jedan čuvar odvukli su ga do šahta za kanalizaciju gdje ga je Bojić ubio. Potom su ga bacili u šaht.” Vinko Bojić živi u Rogatici kao penzioner.
Mladen Vasiljević: Načelnik SJB Rogatica tokom rata. “Odvodili su nas u neke stanove (), prijetili su mi noževima, pištoljima i automatima, tjerali me da skačem sa trećeg sprata da bi me u posljednji čas vratili. Jedno veče su me natjerali da sjedim na protivtenkovskoj mini, a poslije toga su me tukli i silovali”, potresna je ispovijest djevojke koja je među svojim mučiteljima prepoznala i Mladena Vasiljevića. On je prednjačio i u silovanju djevojaka i žena pritvorenih u Srednjoškolskom centru u Rogatici. Vasiljević je danas visoki službenik u hijerarhiji MUP-a RS.
ZA Detektiva.Svaka ti cast majstore ti si jedan rijetki ko ima hrabrosti reci kako je bilo i ko je to ucinijo.Nastavi jarane imas svu moju podrsku.Mozda ce,a nadam se, tvoje pisanje otvoriti glavu i usta ostalih,pa ce i oni poceti pisati o svemu sto su vidjeli i propatili.Svaka ti cast.Nastavi.
Kroz izvodjenje dokaza tuzilastva u optuzbi protiv Dragoja Paunovica – Spire mozete se upoznati sa mnogim sudbinama ljudi koji su bili zatvoreni u rogatickim logorima. Ovim izvodjenjem dokaza potvrdjeno je strijeljanje Bosnjaka na Duljevcu poslije akcije u kojoj su Bosnjaci koristeni kao zivi zid u napadu na polozaje Armije BiH.
Prezivjeli svjedoci iznose sudbine ljudi koji su tom prilikom strijeljani.[color=#0000FF]Izvodjenje dokaza tuzilastva:
Glavni pretres: 6. decembar 2005.Izveštaj: Mirza Huseinović, IDC, Regionalni tim za praćenje domaćih suđenja za ratne zločine
Direktno ispitivanje svedoka Age Kapo
Na pitanje tužioca da opiše šta se događalo nakon što je svedok sa grupom civila napustio svoje selo u avgustu 1992. svedok je ispričao da je grupu, njih 13, zarobila srpska vojska kod Sokoca i da su ih srpski vojnici kombijem odvezli u ”Rasadnik”, gde su bili zatvoreni pet dana. Petog dana su ih manjim autobusom odvezli na Duljevac, sa izgovorom da nešto moraju raditi. Međutim, tamo su ih dočekali srpski vojnici, vezali ih i postavili ih kao živi štit prema snagama Armije BiH. Tako su proveli dva sata.Tom prilikom ranjena su dva čoveka. Kada su se vratili na Duljevac, svedok je čuo kako jedan srpski vojnik doziva Špiru (optuženog). Optuženi je potom naredio jednom srpskom vojniku da strelja zatočene civile. Tom prilikom ubijeno je 24 ljudi, a tri su preživela streljanje, među kojima i svedok.
Unakrsno ispiitivanje svedoka Age Kapo
Prilikom ispitivanja od strane branioca optuženog svedok je rekao da je bilo 12 vojnika na mestu gde je izvršeno streljanje, ali da on nikoga nije prepoznao jer su svi nosili čarape na glavi. Optuženi Špiro nije bio maskiran. Svedok je video da je optuženi pucao zajedno sa vojnikom kome je naredio da izvrši streljanje.
Direktno ispitivanje svedoka Armina Baždara
Svedok je isprišao da je 1992. živeo u mestu Seljani u opštini Rogatica. On i ostali meštani Bošnjaci su čuli 4. avgusta 1992. da će selo biti napadnuto te su svi otišli u Srednjoškolski centar u Rogatici. U tom sabirnom centru, proveli su izvesno vreme, dok im nije rečeno da treba da idu u ”razmenu”. Veći deo ljudi je transportovan, a svedok je sa poslednjom grupom, manjim autobusom odvežen u “Rasadnik”. Tamo su bili do 15. avgusta 1992, kad je Radislav Ljubinac (Pjano) došao i obavestio ih da treba da nameste neki stan. Pred kraj posla, Pjano je ostavio četvoricu zatočenih da nastave sa radom, a ostale, njih oko 27, je odveo minibusom na Duljevac, gde su ih dočekali oko 50 srpskih vojnika, od kojih su neki imali žute poveze. Neko im je naredio da izađu iz autobusa, a vojnici su im potom vezali ruke. Nakon toga, vojnici su uzimali po jednog ili dvojicu zatočenih i sa njima isperd sebe išli su prema linijama Armije BiH. Posle izvesnog vremena, kada su se ponovo vratili na Duljevac, optuženi je naredio jednom vojniku da pobije zatočenike, a potom počeo i sam da puca. Metak je svedoka pogodio u levu nadlakticu i on je pao. Nakon toga, čuo je pojedinačne pucnjeve, a jedan metak kojim je ubijen njegov rođak, pogodio ga je u desnu ruku. On se sve vreme pravio da je mrtav. Čuo je kako neko poziva na motorolu i pita ko to tamo puca, a optuženi Paunović odgovara “Špiro puca”. Nakon izvesnog vremena, svedok je ustao i vidio Agu Kapa i još jednog momka koji su preživeli streljanje. Dok je bežao, videla su ga trojica vojnika. Dvojica su počela da pucaju za njim, a treći je potrčao da ga uhvati. Međutim, on je uspeo da pobegne.
Direktno ispitivanje svedokinje Jasmine Delija
Kada je počelo granatiranje Rogatice, ona se sa svojim suprugom i dvoje dece sklonila u srednjoškolski centar, gde je bilo oko 50 ljudi. Nakon čišćenja grada od bošnjačkog stanovništva, “četnici su napravili još jedan logor, Sladaru”, dok su u srednjoškolski centar doveli još 300 Bošnjaka. Svedokinja je sa svojom porodicom bila u logoru sve do 5. avgusta 1992, kada je neko došao i rekao da se žene i deca spreme jer će ići u razmenu. Svi radno sposobni muškarci, među kojima i njen suprug, su zadržani u logoru. U novembru 1992. ona je saznala da su muškarci, među njima i nejn suprug, iz logora najpre korišćeni kao živi štit, a nakon toga pobijeni. Čula je da su žrtvama bile vezane ruke, da im je nakon streljanja pucano u glavu, a da su potom njihovi leševi zapaljeni. Takođeje čula da je optuženi Špiro naredio streljanje i učestvovao u njemu.
Direktno ispitivanje svedoka Zaima Ćatića
Svedokov brat, Midhat, je 9. ili 10 avgusta 1992, u grupi od 20-ak ljudi napustio Rogaticu i preko šuma krenuo za Olovo. Uhapšeni su negde kod Sokolca, a odatle vraćeni u Rogaticu. Tamo su bili zatvoreni do 15. avgusta 1992, kada su pod izgovorom da idu da kupe seno odvedeni prema sangama Armije BiH, korišćeni kao živi štit a potom streljani. Svedok je naveo da je od jednog preživelog svedoka čuo da su zatočenicima bile vezane ruke dok su korišćeni kao živi štit. Svedok je 1995. ili 1996. čuo za nadimak optuženog ”Špiro”. Brata su prepoznalili on i majka po odeći i zubima.
Direktno ispitivanje svedokinje Behije Pašić
Sa mužem Mujom i dvoje dece živela je u selu Borač, opština Rogatica. Kada je počeo rat, otišli su u selo Rakitnicu, da bi potom pobegli u šumu i krenuli prema selu Kozadre. Na tom putu, Srbi su ih granatirali i ranili oba deteta. Tom prilikom ona i ostali Bošnjaci koji su izbegli u šumu su zarobljeni. Ona je potom prebačena u Rogaticu, gde su je zatvorili u srednjoškolski centar, a potom odveli u razmenu. Njen suprug Mujo Pašić je ostao u Rakitnici, gde je i zarobljen. Od Alije Isakovića saznala je da su zatočeni muškarci jednog dana odvedeni i streljani. Ona je od Isakovića čula za nadimak optuženog “Špiro”, dok je ime optuženog čula od Muhameda Heća. Prisustvovala je identifikaciji svog supruga, koga je prepoznala po zubima.
Direktno ispitivanje svedoka SinanaTanković
Svedok je o sudbini svog oca Mustafe saznao od prijatelja i ljudi koji su preživeli zločin. Njegovi roditelji su zarobljeni u Rogatici 23. jula 1992.i odvedeli u srednjoškolski centar, gde su bili zatvoreni sa ostalim Bošnjacima sve do 5. avgusta 1992. Njegova majka je tada razmenjena, a otac, koji je imao 61 godinu je ostao u grupi muškaraca. Svedok je od Muniba Miftića saznao da su muškarce, nakon toga svakodnevno tukli i terali da obavljaju fizičke poslove. Te ljude su srpski vojnici 15. avgusta 1992. odveli na Duljevac, koristili ih kao živi štit, a potom streljali. Njegov otac nije odmah ubijen i kad se podigao i rekao ”Mene niste ubili, molim vas ubijte i mene” , optuženi Paunović je pucao u njega. Na pitanje tužioca da li zna zašto je ubijen njegov otac, svedok je odgovorio ”Iz samo jednog razloga, a to je zato što je bio Bošnjak.” On je oca identifikovao po vilici i zlatnom satu, koji je nađen kod njega kada je ekshumiran.
Direktno ispitivanje svedokaPurka Šefika
Svedok je živeo u Rogatici sa ženom i dvoje dece. On je 14. avgusta 1992. godine zatvoren u srednjoškolski centar. Idućeg dana, 15. avgusta 1992. godine, kad je počinjen zločin na Duljevcu, u srednjoškolski centar su automobilom “golf” došli Miće Andrića, gde su ga maltretirali vojnici, koji su se vratili sa Duljevca. Posle toga su ga vratili u srednjoškolski centar u Rogaticu. Svedok je zaključio da su zatočenici koji su odvedeni na Duljevac, pre toga bili smešteni u „Rasadniku.“
Direktno ispitivanje svedokinje Mevlide Zimić
Njena sestra Almasa Hodžić je poginula prilikom bega iz sela Kozadre, kada su ih srpske snage granatirale. Njen sin, Elvir Hodžić je potom uhvaćen na Sokolcu i vraćen u Rogaticu, gde su ga zatvorili u srednjoškolski centar. Od Muhameda Heća je saznala da je njen sestrić Elvir ubijen zajedno sa grupom bošnjačkih civila, koja je odvedena na Duljevac. Telo njenog sestrića još uvek nije pronađeno..
Direktno ispitivanje svedoka Alije Isaković
Svedok i njegov sin Faruk uhapšeni su 9. juna 1992, kao i brojni drugi bošnjački civili. i zatvoreni u srednjoškolski centar. Žene i deca iz srednjoškolskog centra su 5. avgusta 1992. prebačeni za Sarajevo, dok su muškarci prebačeni u zatvor “Rasadnik”, koji je obezbeđivala civilna policija. Dana 15. avgusta 1992. godine, srpski vojnici su pokupili većinu zatvorenika sa izgovorom da idu kupiti seno, dok je svedok ostao u zatvoru. Kad je shvatio da se zatvorenici, među kojima je bio i njegov sin, nisu vratili u uobičajeno vreme, počeo je da se raspituje šta se desilo. Dobio je odgovor da su otišli za Borike, da popravljaju cestu. On je tek 1993. saznao da mu je sin, koji je tad imao 20 godina, streljan na Duljevcu. Od nekih ljudi je čuo da je osoba sa nadimkom Špiro naredila streljanje.
Direktno ispitivanje sudskog veštak dr. Hamza Žujo
Naveo je podatke iz svog nalaza, da je smrt žrtava ovog zločina nastupila nasilnim putem ”uzrokovanim dejstvom vatrenog oružja”. On je rukovodio ekshumacijom, kada su ekshumirane a potom identifikovane žrtve za čije se streljanje tereti optuženi: Ćatić Edisa, Kazić Sulejman, Hodžić Eldin, Kapo Asim, Hošić Mujo, Pašić Mesud, Ćatić Mevludin, Isaković Faruk, Omeragić Šukrija, Šetić Fuad, Kazić Nedžad, Jašarević Hamdija, Čatić Midhat, Jašarević Husein, Ćatić Vahidin, Delija Mehmed, Tanković Mustafa, Jašarević Sulejman, Solak Osman, Kazić Fuad, Kurčehaić Besim, Halilović Halil, Salihić Zajko i Pašić Derviš.
Direktno ispitivanje svedoka Amora Mašovića
Predsednik državne Komisije za nestala lica izneo je da je na području opštine Rogatica u periodu od 1992. do 1995. nestalo 553 osobe, od kojih 98% Bošnjaka. Od 1998. pronađeno je i ekshumirano 337 osoba iz sedam masovnih i 136 pojedinačnih grobnica. Svedok je izneo da je u slučaju ljudi streljanih na Duljevcu, preživeli svedok pokazao mesto gde se to desilo. Ekshumacija je trajala od 15. do 17. septembra 1998.
Direktno ispitivanje zaštićenog svedoka A
Zaštićeni svedok A je svedočio iz posebne prostorije, a slika i ton u sudnici su bili modifikovani. Na početku rata on je živeo sa porodicom u jednom selu na području opštine Rogatica. Kada su 2. avgusta 1992. Srbi granatirali njegovo selo, oko 23 meštana među kojima je bio i on, pobegli su u obližnju šumu. Na putu su naišli na zasedu srpske vojske, koja ih je zarobila i odvela u mesto Žljeb. Odatle su odvedeni na Sokolac, da bi sa Sokolca bili prebačeni u Rogaticu. Dana 10. avgusta 1992, njih 13 muškaraca je odvedeno u “Rasadnik”, gde su bili zatvoreni pet dana. Tamo je ukupno bilo 35 zarobljenika, a upravnik zatvora je bio Nada Rajak, Mile Đerić i još jedan vojnik. Svedok je mislio da ih vode negde da rade. Međutim, oni su makadamskim putem došli do mesta gde je bilo 10 do 15 srpskih vojnika. Jedan vojnik je odmah rekao da ih sve treba pobiti, ali je optuženi odgovorio da on o tome odlučuje. Vojnici su ih vezali i potom poveli ka nekom sokaku. Kad je počela pucnjava iz pravca snaga Armije BiH, ranjen je Hamdija Jašarević. Vojnici su ostale zarobljenike naterali da idu dalje prema koti Jačen i tada je ranjen Mustafa Tanković.
Kad su se vratili, dočekao ih je optuženi Špiro sa dva vojnika i pitao koliko ih je ranjeno. Jedan od zatočenih je rekao trojica, na šta je optuženi odgovorio da kod njega ima puno više ranjenih. Nakon toga, optuženi je rekao vojniku koji je stajao sa strane da pobije zatočene. Mirsad Čatić, koji je imao samo 15 godina, zamolio je optuženog da ga poštedi, ali ovaj na to nije obračao pažnju, već je sa dvojicom vojnika počeo da puca po zatočenima. Svedok je naveo da je u stroju za streljanje bilo 27 zatočenih, a da su trojica preživela streljanje. Svedok je kasnije saznao da je optuženi Špiro pre rata živio u Zenici.[/color]
-
AuthorPosts
- You must be logged in to reply to this topic.