-
Dejton – 14 godina kasnije
objavljeno: 21. 11. 2009 @ 20:02
Dejtonski mirovni sporazumNa današnji dan, prije 14 godina, parafiran je Dejtonski mirovni sporazum kojim je okončan troipogodišnji rat i postavljena sadašnja organizaciona struktura BiH, koja je uređena kao dvoentitetska država sastavljena iz Federacije BiH i Republike Srpske sa tri konstitutivna naroda.Dejtonski sporazum su 21. novembra 1995. godine u vojnoj bazi Rajt-Peterson u američkom gradiću Dejton, nakon tronedjeljnih pregovora, parafirali tadašnji predsjednici BiH Alija Izetbegović, Hrvatske Franjo Tuđman i Srbije Slobodan Milošević.
U entitetu Republika Srpska 21. novembar – Dan upostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH obilježava se kao republički praznik u skladu sa Zakonom o praznicima RS, dok se u Federaciji BiH potpisivanje Dejtonskog sporazuma ne obilježava. U dane praznika RS ne rade republički organi, organi jedinica lokalne samouprave, preduzeća i druge organizacije.
Povodom 14. godišnjice od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, predsjednik Vlade RS Milorad Dodik izjavio je Srni da je ovo najbolji mirovni sporazum postignut u svijetu nakon završetka Drugog svjetskog rata, dodajući da su njegove najznačajnije vrijednosti da od 1995. godine u BiH nema etničkih sukoba, te politički sistem koji je uspostavljen.
Premijer RS je istakao da se decentralizovana BiH, sastavljena od dva ravnopravna entiteta i tri ravnopravna naroda pokazala kao najbolja formula za zajednički život u BiH, jer da taj sistem nije dobar, kako je naveo, ova država ne bi mirno funkcionisala već 14 godina.
“Sama činjenica da bi promjena i najmanjeg zareza u tom sporazumu izazvala poremećaj u BiH, nedvosmisleno govori o tome da su kreatori Dejtonskog sporazuma bili izuzetni vizionari”, rekao je Dodik i dodao da su oni već tada znali da je dejtonska BiH jedini mogući okvir za suživot Srba, Hrvata i Bošnjaka.
On je naveo da svi problemi u BiH proističu iz činjenice da je nizom pojedinačnih reformi i nametanjem rješenja mimo volje enititeta i naroda u BiH, međunarodna zajednica, oličena u raznim visokim predstavnicima, djelimično narušila Dejtonski mirovni sporazum.
“Provodeći duh, a ne slovo Dejtona, ta ista međunarodna zajednica rizikovala je da destabilizuje BiH, i dovela nas je u situaciju da bi i najmanja promjena slova u tom sporazumu mogla biti tragičan nesporazum na terenu. Zato sam uvijek promovisao politiku provođenja slova Dejtona. Da je to urađeno, za proteklih 14 godina BiH bi već sada bila kandidat za članstvo u EU i imala bi unutrašnji kapacitet za reforme koje ne bi narušile osnovne principe Dejtonskog sporazuma, ali bi državu učinile još funkcionalnijom po mjeri EU”, stav je premijera RS.
Dodik je istakao da BiH danas nije nefunkcionalna zbog Dejtonskog sporazuma, već zbog nedostatka volje da se Sporazum provodi, a ne bespotrebno i neprestano tumači, dodajući da su svi koji računaju na to da je budućnost BiH u rušenju Dejtonskog sporazuma veliki politički avanturisti ili neznalice.
“Onoga trenutka kada padne sporazum kojim je država uspostavljena – pada i država koja je sporazumom uspostavljena. Mi nismo avanturisti, nama nije do rata i sukoba”, rekao je Dodik i dodao da RS zato brani Dejtonski sporazum koji je BiH napravio dovoljno širokom za sve, kojim su svi morali da nešto izgube i nešto dobiju.
Pregovori u cilju približavanja zaraćenih strana u BiH, koje su zastupali Milošević, Tuđman i Izetbegović, počeli su 1. novembra 1995. godine u vojnoj bazi Rajt-Peterson u američkom gradiću Dejton, a vodio ih je Ričard Holbruk, tadašnji pomoćnik državnog sekretara SAD.
U pregovorim su učestvovali i predstavnici EU i Kontaktne grupe – Engleska, Francuska, Njemačka i Rusija, te general Vesli Klark.
Sporazum, parafiran u Dejtonu, u prisustvu tadašnjeg državnog sekretara SAD Vorena Kristofera, Milošević, Tuđman i Izetbegović zvanično su potpisali tri sedmice kasnije, 14. decembra u Jelisejskoj palati u Parizu.
Dejtonski mirovni sporazum sastoji se od 11 aneksa, koji pokrivaju vojne, političke i civilne aspekte, kao i one o regionalnoj stabilizaciji, dok je Ustav BiH, takođe, dio sporazuma, odnosno njegovog Aneksa 4.
Jedan od osnovnih principa na kojima je Dejtonski sporazum bio zasnovan bila je teritorijalna podjela BiH po ključu 51 odsto Federaciji BiH i 49 odsto Republici Srpskoj koji je usaglasila Kontakt grupa, dok je distrikt Brčko uspostavljen arbitražnim postupkom koji je naknadno vođen.
Nedavno je francusko Ministarstvo inostranih poslova dostavilo institucijama BiH ovjerenu kopiju Dejtonskog mirovnog sporazuma, jer vlasti BiH nisu posjedovale svoj primjerak ovog sporazuma.
U BiH nikada nije sačinjen ni verifikovan prevod Dejtonskog sporazuma na službene jezike.
srna / bih-x.info
Post count: 2088BOSANCICA srednjovjekovno Bosansko pismo
Naše bosansko-hercegovačko kulturno bogatstvo je sadržano i u našem pismu srednjovjekovnom, u bosančici.U IX vijeku dvojica braće Ćirilo i Metodije iz okoline Soluna su udarili temelje slavenske pismenosti postavljanjem alfabeta koji su nazvali glagoljica. Cilj ovog pisma je bio da se širi misionarstvo, odnosno pokrštavanje slavenskih plemena, koji su tada bili višebožci, tako da i prvi prevod Biblije bio je na glagoljici.
Učenik Ćirilov, Kliment Ohridski tvorac je novog pisma ćirilice, čiji su korijeni uzeti iz grčkog alfabeta, pisma koje je bilo manje komplikovano u odnosu na glagoljicu i koje se brzo širilo iz Makedonije ka Srbiji, Bugarskoj, Rusiji, na nešto sporije ka Bosni. Prema naučnim spoznajama ćirilicu u Bosnu su donijeli Makedonci, direktnim ili indirektnim posredovanjem preko Zete.
Na ovom tlu ovo se pismo modifikovalo prema vlastitim glasovnim potrebama u pismo, koje nosi naziv bosančica i koji je zadržano do danas. U nekom sredinama za ovo pismo se kaže begovica ili begovača, ali u suštini radi se o vrlo malim nijansama u bosanskom pismu.
Najpoznatiji i najstariji dokument na ovom pismu je ”Povelja Kulina Bana” iz 1189. godine čiji se original još čuva u muzeju ”Ermitraž” u St. Petersburgu (Lenjingrad).
Povelja Kulina bana (29.8.1189.)
U ime otca i sina i svetago duha.
Ja, ban bos’nski Kulin, prisezaju tebje, kneže Krvašu, i vsjem građam dubrov’čam, pravi prijatelj biti vam, od sele i dovjeka.
I prav goj držati s vami i pravu vjeru – dokole s’m živ.
Vsi Dubrovčane, kire hode po mojemu vladaniju, trgujuće godje si kto hoće krjevati, godje si kto mine, pravov vjerov i pravim srdcem držati je, bez vsakoje zledi – razvje što mi kto da svojev voljov poklon.
I da im ne bude od mojih č’stnikov sile.
I dokole u mne budu – dati im s’vjet i pomoć, kakore i sebje, kolikore može, bez v’sega zloga primisla.
Tako mi, bože, pomagaj, i sije sveto jevanđelje.
Ja, Radoje, dijak banj, pisah siju knjigu poveljov banov, od rož’stva Hristova tisuća i s’to i osa’deset i devet ljjet’, mjeseca augusta, u dvadeseti i deveti dn’, usječenie glave Jovana Krstitelja.
U tom periodu to je bilo važeće pismo u Bosni koje se upotrebljavalo u običnom životu, kao diplomatsko pismo, kao crkveno-vjersko pismo, u školstvu. Tragovi su sačuvani na stećcima i na njima su se i najduže zadržali. Do sedamnaestog stoljeća sreću se motivi na nadgrobnim spomenicima Bosanaca katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti, dok kod muslimanske sve do devetnaestog stoljeća (u Sarajevu i oko Sarajeva).
Na bosančici pisane su crkvene knjige iz perioda bogumilstva. Poslije za vrijeme osmanske vlasti bosanski franjevci služili su se bosančicom, a zadržana je i u kućama potomaka vlastelinskih porodica.
Međutim, inkvizicija, koja je imala posebnu moć u srednjem vijeku i koja je zabranjivala bogumilstvo, imala je za posljedicu da je vrlo mali broj knjiga pisan bosančicom sačuvan iz tog perioda.
Heretička ”Tajna knjiga” čiji se prevod sa latinskog nalazi u Bečkoj Nacionalnoj biblioteci je nepobitan dokument o inkviziciji i zabrani bogumilstva, a time i bosančice kao pisma.
U toku su iskopavanja na Univerzitetu u Visokom za vrijeme Kulina Bana. Ima vjerovanja da je to bio drugi univerzitet u Evropi poslije Španije. Postoje i pisani tragovi da su ovaj Univerzitet posjećivali i sticali znanja paganske sekte iz Francuske. Kad bude završeno ovo istraživanje, sigurno ćemo imati više informacija o školstvu, kulturi, a time i pismenosti.
Na kamenoj ploči iz XII stoljeća i koja je pisana bosančicom, a koja je nađena u okolini Zenice, Fikret Ibrahimpašić, veliki poznavalac prošlosti BiH, je pročitao natpis gdje se spominje sudstvo. To je nepobitan dokument da je država Bosna bila tako savremeno uređena da je poznavala i ovaj oblik vlasti.
Dolaskom Austrougarske monarhije u BiH dolazi do velikog preokreta u načinu života, pa tako i u školstvu.
U svojoj kući posjedujem knjigu ”Izvještaj o radu Preparandije” iz 1892. godine u kojoj je sadržan nastavni plan i program obrazovanja.
Gramatika bosanskoga jezika iz 1890. godine
U školskoj knjizi ”Gramatika bosanskoga jezika” iz 1890. godine,* a koju je napisao profesor iz Sarajeva, Frane Vuletić, na strani broj 6 i 7 dat je uporedni pregled bosančice kroz vjekove na kamenim spomenicima uporedo sa latinskim, grčkim, ćirilično crkvenim i ćirilično građanskim pismom, a zatim bosančica dana u rukopisu sa više varijanti, pisana na kamenoj ploči iz XVIII stoljeća, na olovnoj ploči, kao manastirsko pismo i kao begovsko pismo u Krajini i Hercegovini. Upravo po ovoj knjizi budući učitelji, prema ”Izvještaju” dva sata sedmično su vježbali da pišu na staroslovjenskom pismu i na bosančici. U ovoj Gramatici koja sadrži pisma latinično, ćirilično, staroslovjensko i bosančicu nema arebice, pisma koje je bilo jako rašireno u muslimanskoj sredini i na kojem je napisana alhamijado književnost.
Bosančica u rukopisu
Da je bosančica doživjela i nadživjela XX stoljeća navodim tri izvora.
U rukopisu Čokić Fadila, mog dajđe (1911-1994. godine iz Tuzle) do kojeg sam slučajno došla ove godine, o njegovim razmišljanjima o školstvu stoji:
”Napomenut ću još da je medu muslimanima bilo, istina vrlo rijetko, uglavnom samo u starim begovskim porodicama, potomcima naše srednjovjekovne vlastele, još i poznavanja i služenja bosančicom.
Jednom mom školskom drugu, Šemsudinu Gavran Kapetanoviću pisala je i njegova nena iz Počitelja bosančicom, pa sam i ja ta pisma čitao, jer smo u Gimnaziji u Sarajevu učili i ta naša stara pisma i naš stari jezik da bi mogli čitati natpise na starim spomenicima. (To je period 20-tih godina prošlog stoljeća).
Ovo pismo su obavezno poznavala sva čeljad, i muška i ženska u tim starim begovskim porodicama i služili su se njime samo u svojim zatvorenim međusobnim odnosima.”
Nedavno sam slučajno stupila u vezu sa gospodom Borkom Tomljenović iz Mičigena, kćerkom cijenjenog tuzlanskog hirurga Dr. Jovanovića, a moje majke drugaricom iz osnovne škole i velikim zaljubljenikom suživota u BiH. Poklonila mi je svoju priču o ”Begovskoj porodici Tuzlić”, i prosto nestvarno, u jednom fragmentu naslućuje da se i u ovoj porodici sačuvala bosančica u jednom starom dokumentu, koji se čuvao kroz vjekove (nije imala nikakve informacije da me ova oblast interesuje).
Naš najveći pjesnik, Mehmedalija Mak Dizdar nadahnuo se ljepotom sa izvorišta Bosne i u svom ”Kamenom pjevaču” uvezao kontinuitet Bosne i bosančice, jer je i mnoge stihove, koji su izvezeni bosančicom ovjekovječio.
A ja Vam nudim na dar bosančicu, da možete naučiti da napišete samo svoje ime i prezime, i da budete ponosni na to, jer u svijetu vrlo rijetko neko ima tu mogućnost.
Na ovaj način moći će te da cijenite i čuvate ljepotu bosansku i nastavite njeno hiljadugodišnje postojanje.
**navedeni tekst je napisao g. Vahid Šeremet, tekst je objavljen u novinama Most
Na današnji dan napisana Povelja Kulina bana
Sunday, August 29.2010. u 10:44 | Napisao: D.O
Povelja Kulina bana jedan je od najvažnijih dokumenata iz bh. historije, koji je napisana na današnji dan prije 821 godinu (29. avgusta 1189. godine) i ne samo da je najstariji pisani dokument iz Bosne, nego je i najstariji sačuvani pisani dokument iz regije.
Poveljom je tadašnji bosanski vladar Kulin ban, koji ju je napisao dubrovačkom knezu Krvašu, regulisao trgovačke odnose između Bosne i Dubrovnika, odnosno dao je dubrovačkim trgovcima u Bosni slobodu trgovanja bez ikakvog poreza.
Njen značaj ogleda se u dva područja: historiji bosanske državnosti i historiji bosanskog jezika. Što se tiče prvog aspekta, može se reći da je Kulinova povelja rodni list bosanske državnosti. Iz njenog sadržaja jasno se može uočiti činjenica da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara, mada o tome postoje dokazi i iz 10. stoljeća.
Povelja Kulina bana sačuvana je u tri primjerka u Dubrovniku. Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak, ukraden je u 19. vijeku.Danas se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu u Rusiji. Mnogi smatraju da je to original među poznatim primjercima. BiH je uputila zahtjev za njeno vraćanje. Rusija je odbila zahtjev, jer smtara da Povelja Kulina bana kao drugi dokument po starosti Slavena jednako pripada i njihovoj historiji.
(SodaLIVE.ba)
.
- You must be logged in to reply to this topic.