Forum Replies Created
-
AuthorPosts
-
in reply to: Tekstovi za naslovnu stranicu #42812
Ja se evo par mjeseci omisljam da skroz napustim internet, Nije vrijedno truda jer stvarno vise nemas kome. ;)
in reply to: Tekstovi za naslovnu stranicu #42815Ja se evo par mjeseci omisljam da skroz napustim internet, Nije vrijedno truda jer stvarno vise nemas kome. ;)
in reply to: Aci Tagor 1414 #42773Najnovija Acijeva za naslovnu a radi se o Elci Elvedinu Hadzihasanovic
E L Č O
U sami akšam, pred polazak onog plavog lokalnog voza, uđe kondukter Džemo, krupni Kakanjac i veseljak i krenu sa pjesmom:
„ Zar si morala takva da se rodiš, ti lijepa ženo, nemirna rijeko,
Ko te sada čuva, ukradeni cvijete, u domu tuge negdje daleko“…
Nakon što je otpjeva, tužnog lica, gledajući u mene polahko prozbori:
„ Da sam znao da će te pogoditi, ne bih je majke mi poteg’o, nema para.“
Suznih očiju, stisnuta grla, jedva progovorih:
„ To je bila pjesma jednog takvog veseljaka kao što si ti. Podsjetila me na njega i na moj zavičaj“.
Ostavio me samog u kupeu da otplačem i olakšam zor izranjavanoj duši. Eto, jedne pokreće ljubav, druge rad, treće sport, a neke opet samo i jedino pjesma. I njega je. Kretati se sa onu stranu Rakitnice, a ne sresti njega i ne čuti njegovu pjesmu, bilo je, pa skoro nemoguće. Taj kršni meraklija bio je Hadžihasanović Elvedin. Rođen u višečlanoj porodici, veselih srca, srdačna smijeha i zvonkog pijeva najljepše pjesme što je duša tka, sevdalinke. Zvali smo ga: Hlevnjak, Manjak, Elčo, Hadžija. Naša generacija je pripadala Balaševićevoj iz pedeset i neke. Sam se nazvao Hlevnjak. U osnovnoj školi, kada bi se podijeli da igraj hlopte, Skender Mrkulić-Skendo bi reci:
– Ti u odbranu! Kako ti se zove onaj?
– Hlevnjak.
– E, Hlevnjak, odbrana!
Kad bi zaustavi napad protivničke ekipe, Elvedin bi počeo sam sebe bodriti, imatirajući onog spikera Edu Pecija: “ Loptu je oduzeo Hlevnjak. Hlevnjak je neprelazan. Hlevnjak se odvažio i ide u kontru.“
U starijim razredima počeše ga zvati Manjak. Vesela i radoznala narav ga je odvela na gradsku pijacu, gdje je upozao nekog Miku Srbijanca od Čačka, koji bi cijelo ljeto prodaji svoje povrće i lubenicu. Miko je volio cugnuti. Znao je povazdan provesti u „pomoćnoj“ kod dobroćudnog Murata Drakovca. Ostavi bi Elvedina da vodi tezgu. Kad bi se vrati, usporenog krivudavog koraka sa nakrivljenim šeširom na glavi, upitaj bi:
– Kako je bilo bre mali?
– Manjak!
– Kako bre?
– Eto, manjak bre?
Tako išlo mjesec dana, svaki dan. Miko bi breko i smiri bi se, jer mu je mali opet trebao. Ona raja okolo ubrzo dade nadimak, Manjak.
Ulaskom u momačko doba, svi ga zvaše, Elčo. I mi rogatička raja, tako smo ga zvali. Nekako nam je bio bliži. Onaj Mikin, Manjak, nama baš i nije anlais’o. Nije nam godio našoj čaršiji. Tako nam se tad činilo.
Elčo je život shvatio kao igru i tako ga je živio. Punim plućima, bez zadatih normi. Sve što je bilo omeđeno nekim ogradama, njega je više dražilo da ih preskače i na svoj im se način ruga. Pjesma mu je bila sve. Sa njom se budio, i sa njom lijegao. I dok je spavao, čini mi se da mu je duša pjevala. Životne nedaće je bjedio smijehom i šeretlukom.
Gladeći one žute brkove, Nurčo bi reci: “ Sav si mi nakav hašarijast, Hašar živi “.
Zatekosmo se pod vinovom lozom u raspjevanom sokaku, kod kuće rahmetli Ibrahima Hadžihasanovića. Bio je to muški famelijarni skup. Sale, Mesa, Eso, Elčo, Kena i Kena Ajanović. Dođe i najpoznatiji Rogatičanin, Hamdija. Krenu i pjesma. Pjevalo se i pomalo koja prozbori. Taman Eso završi jednu Safetovu, a Elčo će ti Hamdiji:
– Role, ja bih nešto da te pitam?
– Neka Elčo, kasnije.
I opet tako, dok Hamdija ne reče:
– E, hajde dobri si moj Elčo.
– Ma znaš, ono ti gore u Tvornici primaš podosta radnika u onu novu halu. Pred’o i ja papire. Pa, k’o velim, ako ima šanse.
– Šanse veliš. E, tu ima jedan problem?
– Kakav sad problem?
– Ima, ima!
– Koji???
– Šta ćeš ako te prime?
Nasta smijeh. Znao je Hamdija da Elčo voli život, a da su mu ograde smetnja, a TPR sav u žici.
Dođe i doba vojnikovanja. Ispratismo ga onakog plečatog, crne kratke četkaste kose, u vojsku u Doboj, iz kojeg nam se vrati sa nadimkom Hadžija. Dao mu ga onaj Bora-Čorba, kojem je naš Elčo bio desetar. Sjećam se da smo ga posjetili u Doboju, a pola sljedeće hefte završili u Beogradu sa njegovim vojnikom, kao gosti. Hadžija je opravd’o onaj nadimak, a i onom vojniku priliči i njegov. Na orijentu, kad hoće da kažu za nekog da je potanak k’o insan, onda namignu i izuste: – Čorba!
Negdje pred kraj ljeta vratismo se iz Subotice, sa nekog sleta. Što smo tamo bili, ni danas ne mogu da dokučim. Odlučismo prespavati u Sarajevu, te sutradan nastaviti u šeher Ćelebi Pazar. Obresmo se na korzou u sadašnjoj Ferhadiji, kod ekonomije. Elču privuče naka dreka. Neki špico sa Bistrika se der’o na onom ćošku na sav glas:
– Haj’mo vamo! Narode, narode, da vidiš ove zgode! Vruć u ruku! Vadi ga odmah, hladi ga kasnije! Hajmo žene! Navalite kod mene! Vruć, vruć, vruć u ruku!.
To je bila direktna i najbolja reklama za kuhani kukuruz. Za kratko vrijeme proda onaj špico oko dvjesta kukuruza. Elčo, osta’ zapanjen gutom love.
Ubrzo dođoše naši dani opštine. Mi frontalni kokuzi. Ode Elčo u komšiluk po robu. Meldova se u prolazu u parku, odmah do trafike. Montira neki stari lonac i neki „pretis“ lonac bez poklopca i uključi plin.
– Kako je onaj špico galamio?
Ponovih Elči od riječi do riječi. Vidim, znoji se.
– Šta je? Da nisi šta bolestan?
– Ma, jok to! Kako ću bolan? Lahko je onom špici zjaliti u Sarajvu. Hajde ti u ovom našem vilajetu. Sve će bolan kontati nakaradno. Šta ću reći Ramizu i Šuhri? Da se bolan ne obrukam? Ama, opet kud ću obrukaniji, kokuz. Ma, i u sred ljeta, kokuzu je zima. I meni. Zato se ja i znojim!?
Sabra se i otisnu:
– Vruć, vruć, vruć u ruku! Vadi ga odmah, hladi ga kasnije!
Priđe jedna dama iz Višegrada grada i reče: – Ne valja ti reklama.
– Šta bona? Šta sam posefio?
– Daj ga zagrij, pa ga odmah hladi!?
Ode, smijući se i ostavljajući nas zabezeknute i bez odgovora.
Sad se Elčo ćeška po glavi i promuca:
– Ja ću onako kako ja znam, pa makar me iz kuće izbacili.
Nakašlja se, proba jednu sevdalinku i gromko zagalami:
– Narode, narode, da vidiš ove zgode! Haj’mo žene, navalite kod mene! Vruć u ruku! Vruć u ruku! Vadi ga odmah, prži ga kasnije!
Odoše kukuruzi k’o halva, a mi postasmo solventni dečki.
Nama je život sa Elčom bio fešta, sve dok ne nahrupi zvjersko doba.
Vihor rata ga odnese.
Njega i još mnoge.
Na hiljade.Nastala u novembru 2013.godine Aci Tagor 1414
Kazujući u pero i slušajući stihove
„I umrijeću,prežalit vas neću“.in reply to: Aci Tagor 1414 #42777Najnovija Acijeva za naslovnu a radi se o Elci Elvedinu Hadzihasanovic
E L Č O
U sami akšam, pred polazak onog plavog lokalnog voza, uđe kondukter Džemo, krupni Kakanjac i veseljak i krenu sa pjesmom:
„ Zar si morala takva da se rodiš, ti lijepa ženo, nemirna rijeko,
Ko te sada čuva, ukradeni cvijete, u domu tuge negdje daleko“…
Nakon što je otpjeva, tužnog lica, gledajući u mene polahko prozbori:
„ Da sam znao da će te pogoditi, ne bih je majke mi poteg’o, nema para.“
Suznih očiju, stisnuta grla, jedva progovorih:
„ To je bila pjesma jednog takvog veseljaka kao što si ti. Podsjetila me na njega i na moj zavičaj“.
Ostavio me samog u kupeu da otplačem i olakšam zor izranjavanoj duši. Eto, jedne pokreće ljubav, druge rad, treće sport, a neke opet samo i jedino pjesma. I njega je. Kretati se sa onu stranu Rakitnice, a ne sresti njega i ne čuti njegovu pjesmu, bilo je, pa skoro nemoguće. Taj kršni meraklija bio je Hadžihasanović Elvedin. Rođen u višečlanoj porodici, veselih srca, srdačna smijeha i zvonkog pijeva najljepše pjesme što je duša tka, sevdalinke. Zvali smo ga: Hlevnjak, Manjak, Elčo, Hadžija. Naša generacija je pripadala Balaševićevoj iz pedeset i neke. Sam se nazvao Hlevnjak. U osnovnoj školi, kada bi se podijeli da igraj hlopte, Skender Mrkulić-Skendo bi reci:
– Ti u odbranu! Kako ti se zove onaj?
– Hlevnjak.
– E, Hlevnjak, odbrana!
Kad bi zaustavi napad protivničke ekipe, Elvedin bi počeo sam sebe bodriti, imatirajući onog spikera Edu Pecija: “ Loptu je oduzeo Hlevnjak. Hlevnjak je neprelazan. Hlevnjak se odvažio i ide u kontru.“
U starijim razredima počeše ga zvati Manjak. Vesela i radoznala narav ga je odvela na gradsku pijacu, gdje je upozao nekog Miku Srbijanca od Čačka, koji bi cijelo ljeto prodaji svoje povrće i lubenicu. Miko je volio cugnuti. Znao je povazdan provesti u „pomoćnoj“ kod dobroćudnog Murata Drakovca. Ostavi bi Elvedina da vodi tezgu. Kad bi se vrati, usporenog krivudavog koraka sa nakrivljenim šeširom na glavi, upitaj bi:
– Kako je bilo bre mali?
– Manjak!
– Kako bre?
– Eto, manjak bre?
Tako išlo mjesec dana, svaki dan. Miko bi breko i smiri bi se, jer mu je mali opet trebao. Ona raja okolo ubrzo dade nadimak, Manjak.
Ulaskom u momačko doba, svi ga zvaše, Elčo. I mi rogatička raja, tako smo ga zvali. Nekako nam je bio bliži. Onaj Mikin, Manjak, nama baš i nije anlais’o. Nije nam godio našoj čaršiji. Tako nam se tad činilo.
Elčo je život shvatio kao igru i tako ga je živio. Punim plućima, bez zadatih normi. Sve što je bilo omeđeno nekim ogradama, njega je više dražilo da ih preskače i na svoj im se način ruga. Pjesma mu je bila sve. Sa njom se budio, i sa njom lijegao. I dok je spavao, čini mi se da mu je duša pjevala. Životne nedaće je bjedio smijehom i šeretlukom.
Gladeći one žute brkove, Nurčo bi reci: “ Sav si mi nakav hašarijast, Hašar živi “.
Zatekosmo se pod vinovom lozom u raspjevanom sokaku, kod kuće rahmetli Ibrahima Hadžihasanovića. Bio je to muški famelijarni skup. Sale, Mesa, Eso, Elčo, Kena i Kena Ajanović. Dođe i najpoznatiji Rogatičanin, Hamdija. Krenu i pjesma. Pjevalo se i pomalo koja prozbori. Taman Eso završi jednu Safetovu, a Elčo će ti Hamdiji:
– Role, ja bih nešto da te pitam?
– Neka Elčo, kasnije.
I opet tako, dok Hamdija ne reče:
– E, hajde dobri si moj Elčo.
– Ma znaš, ono ti gore u Tvornici primaš podosta radnika u onu novu halu. Pred’o i ja papire. Pa, k’o velim, ako ima šanse.
– Šanse veliš. E, tu ima jedan problem?
– Kakav sad problem?
– Ima, ima!
– Koji???
– Šta ćeš ako te prime?
Nasta smijeh. Znao je Hamdija da Elčo voli život, a da su mu ograde smetnja, a TPR sav u žici.
Dođe i doba vojnikovanja. Ispratismo ga onakog plečatog, crne kratke četkaste kose, u vojsku u Doboj, iz kojeg nam se vrati sa nadimkom Hadžija. Dao mu ga onaj Bora-Čorba, kojem je naš Elčo bio desetar. Sjećam se da smo ga posjetili u Doboju, a pola sljedeće hefte završili u Beogradu sa njegovim vojnikom, kao gosti. Hadžija je opravd’o onaj nadimak, a i onom vojniku priliči i njegov. Na orijentu, kad hoće da kažu za nekog da je potanak k’o insan, onda namignu i izuste: – Čorba!
Negdje pred kraj ljeta vratismo se iz Subotice, sa nekog sleta. Što smo tamo bili, ni danas ne mogu da dokučim. Odlučismo prespavati u Sarajevu, te sutradan nastaviti u šeher Ćelebi Pazar. Obresmo se na korzou u sadašnjoj Ferhadiji, kod ekonomije. Elču privuče naka dreka. Neki špico sa Bistrika se der’o na onom ćošku na sav glas:
– Haj’mo vamo! Narode, narode, da vidiš ove zgode! Vruć u ruku! Vadi ga odmah, hladi ga kasnije! Hajmo žene! Navalite kod mene! Vruć, vruć, vruć u ruku!.
To je bila direktna i najbolja reklama za kuhani kukuruz. Za kratko vrijeme proda onaj špico oko dvjesta kukuruza. Elčo, osta’ zapanjen gutom love.
Ubrzo dođoše naši dani opštine. Mi frontalni kokuzi. Ode Elčo u komšiluk po robu. Meldova se u prolazu u parku, odmah do trafike. Montira neki stari lonac i neki „pretis“ lonac bez poklopca i uključi plin.
– Kako je onaj špico galamio?
Ponovih Elči od riječi do riječi. Vidim, znoji se.
– Šta je? Da nisi šta bolestan?
– Ma, jok to! Kako ću bolan? Lahko je onom špici zjaliti u Sarajvu. Hajde ti u ovom našem vilajetu. Sve će bolan kontati nakaradno. Šta ću reći Ramizu i Šuhri? Da se bolan ne obrukam? Ama, opet kud ću obrukaniji, kokuz. Ma, i u sred ljeta, kokuzu je zima. I meni. Zato se ja i znojim!?
Sabra se i otisnu:
– Vruć, vruć, vruć u ruku! Vadi ga odmah, hladi ga kasnije!
Priđe jedna dama iz Višegrada grada i reče: – Ne valja ti reklama.
– Šta bona? Šta sam posefio?
– Daj ga zagrij, pa ga odmah hladi!?
Ode, smijući se i ostavljajući nas zabezeknute i bez odgovora.
Sad se Elčo ćeška po glavi i promuca:
– Ja ću onako kako ja znam, pa makar me iz kuće izbacili.
Nakašlja se, proba jednu sevdalinku i gromko zagalami:
– Narode, narode, da vidiš ove zgode! Haj’mo žene, navalite kod mene! Vruć u ruku! Vruć u ruku! Vadi ga odmah, prži ga kasnije!
Odoše kukuruzi k’o halva, a mi postasmo solventni dečki.
Nama je život sa Elčom bio fešta, sve dok ne nahrupi zvjersko doba.
Vihor rata ga odnese.
Njega i još mnoge.
Na hiljade.Nastala u novembru 2013.godine Aci Tagor 1414
Kazujući u pero i slušajući stihove
„I umrijeću,prežalit vas neću“.in reply to: Spisak zrtava rata #42765[quote=”Teva” post=36538][quote=”Teva” post=36537]Od Mevludin Brko Milic a cekam i ostale podatke:
Hajrudin a.r.to mi je brat.Još mi ie pogino babo Salim(Adem) na Dobrinj April 93,amiđa Nazif(Adem) na Igman Juni 93,amiđić Đevad(Nazif)na Pokreveniku(Šljivno)Maj 93.Hajrudin a.r.to mi je brat.Još mi ie pogino babo Salim(Adem) na Dobrinj April 93,amiđa Nazif(Adem) na Igman Juni 93,amiđić Đevad(Nazif)na Pokreveniku(Šljivno)Maj 93.
[color=#008800] MILIC (Adem) SALIM
MILIC (Adem) NAZIF
MILIC (Nazif) DZEVAD
Daj mi jos njiv datum rodjenja ili godinu rodjenja i njihovo mjesto stanovanja. I kad bi imo njihove slike.
pa da ih dodam u spisak poginulih[/color][/quote]Znaci dodati u spisak:
[color=#ff0000]MILIC (Adem) SALIM 1940 Mahala
MILIC (Adem) NAZIF 1950 Mahala
MILIC (Nazif) DZEVAD 1972 Mahala[/color][color=#0000ff]Salim 1940 Mahala Nazif 1950 Malala Dževad 1972 mahala
Slike trenutno nemam,ali pokušacu da ih pronađem.[/color][/quote]Jesmol dodali ovu trojicu gore u spisak?
Kod brace Sehica treba u obadvojice ime oca da stoji Hajraga jer kod Serifa stoji Hajrudin.20. ŠEHIĆ HAJRAGA MUHIDIN 14.10.1965. Rogatica ..
21. ŠEHIĆ HAJRUDIN ŠERIF 07.05.1967. Rogaticain reply to: Spisak zrtava rata #42769[quote=”Teva” post=36538][quote=”Teva” post=36537]Od Mevludin Brko Milic a cekam i ostale podatke:
Hajrudin a.r.to mi je brat.Još mi ie pogino babo Salim(Adem) na Dobrinj April 93,amiđa Nazif(Adem) na Igman Juni 93,amiđić Đevad(Nazif)na Pokreveniku(Šljivno)Maj 93.Hajrudin a.r.to mi je brat.Još mi ie pogino babo Salim(Adem) na Dobrinj April 93,amiđa Nazif(Adem) na Igman Juni 93,amiđić Đevad(Nazif)na Pokreveniku(Šljivno)Maj 93.
[color=#008800] MILIC (Adem) SALIM
MILIC (Adem) NAZIF
MILIC (Nazif) DZEVAD
Daj mi jos njiv datum rodjenja ili godinu rodjenja i njihovo mjesto stanovanja. I kad bi imo njihove slike.
pa da ih dodam u spisak poginulih[/color][/quote]Znaci dodati u spisak:
[color=#ff0000]MILIC (Adem) SALIM 1940 Mahala
MILIC (Adem) NAZIF 1950 Mahala
MILIC (Nazif) DZEVAD 1972 Mahala[/color][color=#0000ff]Salim 1940 Mahala Nazif 1950 Malala Dževad 1972 mahala
Slike trenutno nemam,ali pokušacu da ih pronađem.[/color][/quote]Jesmol dodali ovu trojicu gore u spisak?
Kod brace Sehica treba u obadvojice ime oca da stoji Hajraga jer kod Serifa stoji Hajrudin.20. ŠEHIĆ HAJRAGA MUHIDIN 14.10.1965. Rogatica ..
21. ŠEHIĆ HAJRUDIN ŠERIF 07.05.1967. Rogaticain reply to: Spisak zrtava rata #42766[quote=”Teva” post=36537]Od Mevludin Brko Milic a cekam i ostale podatke:
Hajrudin a.r.to mi je brat.Još mi ie pogino babo Salim(Adem) na Dobrinj April 93,amiđa Nazif(Adem) na Igman Juni 93,amiđić Đevad(Nazif)na Pokreveniku(Šljivno)Maj 93.Hajrudin a.r.to mi je brat.Još mi ie pogino babo Salim(Adem) na Dobrinj April 93,amiđa Nazif(Adem) na Igman Juni 93,amiđić Đevad(Nazif)na Pokreveniku(Šljivno)Maj 93.
[color=#008800] MILIC (Adem) SALIM
MILIC (Adem) NAZIF
MILIC (Nazif) DZEVAD
Daj mi jos njiv datum rodjenja ili godinu rodjenja i njihovo mjesto stanovanja. I kad bi imo njihove slike.
pa da ih dodam u spisak poginulih[/color][/quote]Znaci dodati u spisak:
[color=#ff0000]MILIC (Adem) SALIM 1940 Mahala
MILIC (Adem) NAZIF 1950 Mahala
MILIC (Nazif) DZEVAD 1972 Mahala[/color][color=#0000ff]Salim 1940 Mahala Nazif 1950 Malala Dževad 1972 mahala
Slike trenutno nemam,ali pokušacu da ih pronađem.[/color]in reply to: Spisak zrtava rata #42761[quote=”Teva” post=36537]Od Mevludin Brko Milic a cekam i ostale podatke:
Hajrudin a.r.to mi je brat.Još mi ie pogino babo Salim(Adem) na Dobrinj April 93,amiđa Nazif(Adem) na Igman Juni 93,amiđić Đevad(Nazif)na Pokreveniku(Šljivno)Maj 93.Hajrudin a.r.to mi je brat.Još mi ie pogino babo Salim(Adem) na Dobrinj April 93,amiđa Nazif(Adem) na Igman Juni 93,amiđić Đevad(Nazif)na Pokreveniku(Šljivno)Maj 93.
[color=#008800] MILIC (Adem) SALIM
MILIC (Adem) NAZIF
MILIC (Nazif) DZEVAD
Daj mi jos njiv datum rodjenja ili godinu rodjenja i njihovo mjesto stanovanja. I kad bi imo njihove slike.
pa da ih dodam u spisak poginulih[/color][/quote]Znaci dodati u spisak:
[color=#ff0000]MILIC (Adem) SALIM 1940 Mahala
MILIC (Adem) NAZIF 1950 Mahala
MILIC (Nazif) DZEVAD 1972 Mahala[/color][color=#0000ff]Salim 1940 Mahala Nazif 1950 Malala Dževad 1972 mahala
Slike trenutno nemam,ali pokušacu da ih pronađem.[/color]in reply to: Spisak zrtava rata #42757Od Mevludin Brko Milic a cekam i ostale podatke:
Hajrudin a.r.to mi je brat.Još mi ie pogino babo Salim(Adem) na Dobrinj April 93,amiđa Nazif(Adem) na Igman Juni 93,amiđić Đevad(Nazif)na Pokreveniku(Šljivno)Maj 93.Hajrudin a.r.to mi je brat.Još mi ie pogino babo Salim(Adem) na Dobrinj April 93,amiđa Nazif(Adem) na Igman Juni 93,amiđić Đevad(Nazif)na Pokreveniku(Šljivno)Maj 93.
[color=#008800] MILIC (Adem) SALIM
MILIC (Adem) NAZIF
MILIC (Nazif) DZEVAD
Daj mi jos njiv datum rodjenja ili godinu rodjenja i njihovo mjesto stanovanja. I kad bi imo njihove slike.
pa da ih dodam u spisak poginulih[/color]in reply to: Spisak zrtava rata #42764Od Mevludin Brko Milic a cekam i ostale podatke:
Hajrudin a.r.to mi je brat.Još mi ie pogino babo Salim(Adem) na Dobrinj April 93,amiđa Nazif(Adem) na Igman Juni 93,amiđić Đevad(Nazif)na Pokreveniku(Šljivno)Maj 93.Hajrudin a.r.to mi je brat.Još mi ie pogino babo Salim(Adem) na Dobrinj April 93,amiđa Nazif(Adem) na Igman Juni 93,amiđić Đevad(Nazif)na Pokreveniku(Šljivno)Maj 93.
[color=#008800] MILIC (Adem) SALIM
MILIC (Adem) NAZIF
MILIC (Nazif) DZEVAD
Daj mi jos njiv datum rodjenja ili godinu rodjenja i njihovo mjesto stanovanja. I kad bi imo njihove slike.
pa da ih dodam u spisak poginulih[/color]in reply to: Nasi problemi #42752[quote=”Mustafa” post=36534]ja opet vidim ovaj tekst
http://www.rogatica.com/index.php/kazivanja/1038-u-posjeti-kod-ado-mrguda%5B/quote%5D
vidim i ja
in reply to: Nasi problemi #42760[quote=”Mustafa” post=36534]ja opet vidim ovaj tekst
http://www.rogatica.com/index.php/kazivanja/1038-u-posjeti-kod-ado-mrguda%5B/quote%5D
vidim i ja
in reply to: Nasi problemi #42738[quote=”Mustafa” post=36526]Cudni su ljudi kad im treba mole traze kad im netreba onda traze da se izbrise….
p.s. zvao me SEKI sinoc opet moli Abdullaha da se sa foruma skinu njegovi tekstovi jer – misli da moze imati problema i sa tuzilastvom i sa hagom itd… Pa eto abdulahu nadji vremena pa to skini…
dobro bi bilo u nasem kutku otvoriti jednu rubriku SEKI i tu polahko ubacivatio njegove tekstove jedan po jedan…[/quote]steta bi bilo da to sekijevo ne ostane negdje u arhivi.
in reply to: Nasi problemi #42747[quote=”Mustafa” post=36526]Cudni su ljudi kad im treba mole traze kad im netreba onda traze da se izbrise….
p.s. zvao me SEKI sinoc opet moli Abdullaha da se sa foruma skinu njegovi tekstovi jer – misli da moze imati problema i sa tuzilastvom i sa hagom itd… Pa eto abdulahu nadji vremena pa to skini…
dobro bi bilo u nasem kutku otvoriti jednu rubriku SEKI i tu polahko ubacivatio njegove tekstove jedan po jedan…[/quote]steta bi bilo da to sekijevo ne ostane negdje u arhivi.
in reply to: Nasi problemi #42735Opet me ova Adna proganja da se izbrise ona prica o mojoj posjeti Adi Mrgudi sada vec rahmetli pa je izbrisite sa naslovne da se ne naglabam bezveze sa njom.
http://www.rogatica.com/index.php/kazivanja/1038-u-posjeti-kod-ado-mrguda
-
AuthorPosts
