[Teva]

in reply to: Razne informacije #37815

Provedite se lijepo i da vam bude hairli webe, a
Edin vidite da nije sav svoj vidite da skrece paznju na sebe. Hajvan

[Teva]

in reply to: Razne informacije #37827

Provedite se lijepo i da vam bude hairli webe, a
Edin vidite da nije sav svoj vidite da skrece paznju na sebe. Hajvan

[Teva]

in reply to: Poezija #37802

Sa fb od Sabina Ceskin

ZNAS LI PRIJATELJU KAKO MIRISE SARAJEVO?

Miriše Sarajevo poput prelijepe stidljive djevojke.
Poput stare hanume sa Vratnika.
Miriše šamijom moje nane.
… Miriše somunom ramazanskim.
Miriše Tabijom i barutom topa tabijskog.
Miriše Miljackom, Bembašom, ćuprijama.
Miriše bolan prijatelju, osjeti i ti malo.
Miriše džamijom i minaretom, miriše crkvom,
Sinagogom i sahat-kulom starom.
Miriše Saračima i Kovačima, Sedrenikom i Bistrikom.
Miriše prijatelju, stani malo pa miruhni.
Miriše vodom sa Sebilja i drugih česmi.
Miriše ćevapima, burekom, sirnicom, krompirušom.
Miriše kahvom prženom, osjetiš li ?
Miriše bakrom i kalajom, miriše kaldrmom.
Miriše ljudima stranim i domaćim, poznatim i nepoznatim.
Miriše prijatelju Sarajevo i krvlju i suzom,
Suzom majke koja je sina dala
Da bi ti danas mogao mirisati Sarajevo.
Zato stani pa duboko udahni,
Osjetit ćeš još više nego što ti rekoh,
Jer još više i ljepše miriše Sarajevo
Prijatelju moj.

[Teva]

in reply to: Poezija #37813

Sa fb od Sabina Ceskin

ZNAS LI PRIJATELJU KAKO MIRISE SARAJEVO?

Miriše Sarajevo poput prelijepe stidljive djevojke.
Poput stare hanume sa Vratnika.
Miriše šamijom moje nane.
… Miriše somunom ramazanskim.
Miriše Tabijom i barutom topa tabijskog.
Miriše Miljackom, Bembašom, ćuprijama.
Miriše bolan prijatelju, osjeti i ti malo.
Miriše džamijom i minaretom, miriše crkvom,
Sinagogom i sahat-kulom starom.
Miriše Saračima i Kovačima, Sedrenikom i Bistrikom.
Miriše prijatelju, stani malo pa miruhni.
Miriše vodom sa Sebilja i drugih česmi.
Miriše ćevapima, burekom, sirnicom, krompirušom.
Miriše kahvom prženom, osjetiš li ?
Miriše bakrom i kalajom, miriše kaldrmom.
Miriše ljudima stranim i domaćim, poznatim i nepoznatim.
Miriše prijatelju Sarajevo i krvlju i suzom,
Suzom majke koja je sina dala
Da bi ti danas mogao mirisati Sarajevo.
Zato stani pa duboko udahni,
Osjetit ćeš još više nego što ti rekoh,
Jer još više i ljepše miriše Sarajevo
Prijatelju moj.

[Teva]

in reply to: Tekstovi za naslovnu stranicu #37794

Stavite ovu hudbu obavezno odjutra na naslovnu.

[Teva]

in reply to: Tekstovi za naslovnu stranicu #37804

Stavite ovu hudbu obavezno odjutra na naslovnu.

[Teva]

in reply to: Aci Tagor 1414 #37791

[color=#008000]Cvrk

Sjedim na maloj štokrljici i polahko po terhanluku motam škiju da zapalim uz jutarnju kahvu. Pogled mi doseže do bosanskih brda, a tišinu kvari zvuk radio aparata. Onako udubljen u svoju svakodnevnicu slušam kako onaj sa radija pita narod:
Šta je Bosna za Vas?!
Javi se neki auslender iz one sada ujedinjene Njemačke i kaže: “Apsurdistan!”. Onaj drugi kaže: “Deveruša!”. Treći će ti opet da je to “dronjava ponjava”. Četvrti sarkastično izusti: “Čekaonica smrti”. Svako iz svog čoška mjerka ovu našu jednu i jedinu. Uskoči peti i veli: ”Rudnik zlata za političare i kriminalce”. Šesti će: ”Nagrada za neljude i nesoj, a patnja za dobre i poštene insane”.
– Au! Podvrisnuh.
Odbih dva-tri dima za smirenje. Dumam. Demokratski, nema šta. Svako je doživljeva na svoj način.
Meni je ko široko srce. Malo nahevereno na jednu stranu. Ponekad ga ofarbaju, pa mi opet liči na bolesno. Ko da je kroz njeg žešći infarkt protutnjo. A i jeste. Još prije dvadeset godina. Ta ti je srcolika zemlja čudo. Stalno je drmaju infarkti i ostane u životu. Ama, dunjalučki fenomen. E, u toj Bosni ima jedno mjesto, zovu ga Rogatica. A pored tog mjesta ima selo Kovanj. U tom selu za doba Kraljevine Jugoslavije je živio Zajko Cvrk. Bio siromašak, a i onako malo prehlađen od rođenja. Živio sa ženom blizu džamije i imo malu kućicu i frtalj okućnice. Stalno je probo doći do većeg imanja, ali mu vlasti nisu dale, a i hodža ga ružio, da to ne valja. Hodži se svetio, što bi prije njega u rani sabah okusio sa velike kruške pored džamije.
– E nećeš vala. Kad ti meni nedaš, nedam ni ja tebi efendijico!
I tako stalno. Oni ga haklampuci zadirkivali: “ Što se ne žališ kralju?!”
– I hoću. Da znate, uhljupi seoski!
Usta jedno jutro, obuće siromaško odijelo, stavi hranu u tkanicu, pritegnu opanke i pješice za Beograd, ne obazirući se na molbu trudne žene da je ne ostavlja samu. Malo zapregom, višepješice, onako uz priču, dobaci do glavnog grada. Kako je govorio kroz nos i malo zamuckivo, bio interesantan, a i smješan, pa ga narod gotivio. Pito za kralja i tako stigo do rezidencije. Pred ulazom bila garda.
– Kuda?
– Jel ja?
– Jeste ti. Kuda?
– Kod njegovog visočanstva.
– Imaš li najavljeno?
– Samo ti njemu reci da je došo Zajko Cvrk iz Kovanja kod Rogatice, na priču.
– Imaš li pismeni poziv?
– Izgubio sam ga. Kaži ti njemu, da je Zajko, zna on. Kralj je to.
Prenese gardista svom oficiru šta ga je snašlo na dežuranju.
– Đe je taj Bosanac?
– Eno ga sjedi i čeka.
– Uh, majku mu! Ako ga propustim belaj, a ako ga opet ne pustim, dupli belaj.
Zapali cigaru, okrenu broj šefa kabineta i objasni mu šta ga je strefilo. Nakon pola sahata, šef kabineta saopšti: “Dovedi ga kralju!”. Preznoji se oficir, zategnu uniformu i ode po iznenadnog gosta. Odvedoše Zajku kralju, na priču. Primi kralj Zajku i sasluša njegove jade. Vidje u njemu dobročudnog Bosanca. Izda naredbu da ga odvedu u garnizon i obuku u novu vojnu uniformu bez činova. Napisa blagajni odobrenje za isplatu novca za put i za fasungu, a šefu kabineta izdiktira pismenu Naredbu opštini Rogatica, da se Zajki dodijeli zemlja koju je zagradio i da ga ne ometaju u njenom obrađivanju.
Prenoći Zajko u hotelu i onako ko nov bi ispraćen u svoju Bosnu. Vratio se Zajko u svoj Kovanj, pobjedonosno, sav važan. Odnese pismenu naredbu lokalnim vlastima i posrami ih. Utrkivali se ko će prije da izvrši kraljevu volju. Ušuti se i hodža. Ponudi mu, da ponekad okuiše sabah sa munare. Ušutiše se i uhljupi, a žena ponosno nosa svoju trudnoću.
Zajko bi nov sve do porođaja. Proću se od žena da se Zajkinica porađa. Uletiše u sobu. Dovedoše i babicu. Zajku istjeraše u avliju. Nakon sahatka izleti prva kona i podvrisnu:
– Dobio si dijete! A i drugo je na putu.
– Uh, majko moja!!!
Otrča Zajko po paliju i uleti onako zgranut u porođajnu sobu.
– Evo ga, i drugo mašala!
Zamahnu onom palijom, sav izbezumljen i zagalami: „Zatvaraj se, žalosna ti majka! Kud ćeš vamo sa njima tolikim? Ne rađaj više sirotinje! Zatvaraj se! Ni kralju nije lahko Zajku stalno primat i pisat naredbe!
Nejma više Kraljevine. Nejma ni Zajke.
Osta Bosna. I u Bosni Rogatica. I kod Rogatice Kovanj.
Bosna je ostala bez Republike.
Republiku su dobili i Rogatica i Kovanj.
Do kada? Hoće li biti novih infarkta?
Da li će srcolika zemlja izdržati? Ili će prepući?
Ko zna?
Možda Kisindžer?!

Marta mjeseca 2012. godine slušajući emisiju “Vox Populi”
Aci Tagor 1414[/color]

[Teva]

in reply to: Aci Tagor 1414 #37801

[color=#008000]Cvrk

Sjedim na maloj štokrljici i polahko po terhanluku motam škiju da zapalim uz jutarnju kahvu. Pogled mi doseže do bosanskih brda, a tišinu kvari zvuk radio aparata. Onako udubljen u svoju svakodnevnicu slušam kako onaj sa radija pita narod:
Šta je Bosna za Vas?!
Javi se neki auslender iz one sada ujedinjene Njemačke i kaže: “Apsurdistan!”. Onaj drugi kaže: “Deveruša!”. Treći će ti opet da je to “dronjava ponjava”. Četvrti sarkastično izusti: “Čekaonica smrti”. Svako iz svog čoška mjerka ovu našu jednu i jedinu. Uskoči peti i veli: ”Rudnik zlata za političare i kriminalce”. Šesti će: ”Nagrada za neljude i nesoj, a patnja za dobre i poštene insane”.
– Au! Podvrisnuh.
Odbih dva-tri dima za smirenje. Dumam. Demokratski, nema šta. Svako je doživljeva na svoj način.
Meni je ko široko srce. Malo nahevereno na jednu stranu. Ponekad ga ofarbaju, pa mi opet liči na bolesno. Ko da je kroz njeg žešći infarkt protutnjo. A i jeste. Još prije dvadeset godina. Ta ti je srcolika zemlja čudo. Stalno je drmaju infarkti i ostane u životu. Ama, dunjalučki fenomen. E, u toj Bosni ima jedno mjesto, zovu ga Rogatica. A pored tog mjesta ima selo Kovanj. U tom selu za doba Kraljevine Jugoslavije je živio Zajko Cvrk. Bio siromašak, a i onako malo prehlađen od rođenja. Živio sa ženom blizu džamije i imo malu kućicu i frtalj okućnice. Stalno je probo doći do većeg imanja, ali mu vlasti nisu dale, a i hodža ga ružio, da to ne valja. Hodži se svetio, što bi prije njega u rani sabah okusio sa velike kruške pored džamije.
– E nećeš vala. Kad ti meni nedaš, nedam ni ja tebi efendijico!
I tako stalno. Oni ga haklampuci zadirkivali: “ Što se ne žališ kralju?!”
– I hoću. Da znate, uhljupi seoski!
Usta jedno jutro, obuće siromaško odijelo, stavi hranu u tkanicu, pritegnu opanke i pješice za Beograd, ne obazirući se na molbu trudne žene da je ne ostavlja samu. Malo zapregom, višepješice, onako uz priču, dobaci do glavnog grada. Kako je govorio kroz nos i malo zamuckivo, bio interesantan, a i smješan, pa ga narod gotivio. Pito za kralja i tako stigo do rezidencije. Pred ulazom bila garda.
– Kuda?
– Jel ja?
– Jeste ti. Kuda?
– Kod njegovog visočanstva.
– Imaš li najavljeno?
– Samo ti njemu reci da je došo Zajko Cvrk iz Kovanja kod Rogatice, na priču.
– Imaš li pismeni poziv?
– Izgubio sam ga. Kaži ti njemu, da je Zajko, zna on. Kralj je to.
Prenese gardista svom oficiru šta ga je snašlo na dežuranju.
– Đe je taj Bosanac?
– Eno ga sjedi i čeka.
– Uh, majku mu! Ako ga propustim belaj, a ako ga opet ne pustim, dupli belaj.
Zapali cigaru, okrenu broj šefa kabineta i objasni mu šta ga je strefilo. Nakon pola sahata, šef kabineta saopšti: “Dovedi ga kralju!”. Preznoji se oficir, zategnu uniformu i ode po iznenadnog gosta. Odvedoše Zajku kralju, na priču. Primi kralj Zajku i sasluša njegove jade. Vidje u njemu dobročudnog Bosanca. Izda naredbu da ga odvedu u garnizon i obuku u novu vojnu uniformu bez činova. Napisa blagajni odobrenje za isplatu novca za put i za fasungu, a šefu kabineta izdiktira pismenu Naredbu opštini Rogatica, da se Zajki dodijeli zemlja koju je zagradio i da ga ne ometaju u njenom obrađivanju.
Prenoći Zajko u hotelu i onako ko nov bi ispraćen u svoju Bosnu. Vratio se Zajko u svoj Kovanj, pobjedonosno, sav važan. Odnese pismenu naredbu lokalnim vlastima i posrami ih. Utrkivali se ko će prije da izvrši kraljevu volju. Ušuti se i hodža. Ponudi mu, da ponekad okuiše sabah sa munare. Ušutiše se i uhljupi, a žena ponosno nosa svoju trudnoću.
Zajko bi nov sve do porođaja. Proću se od žena da se Zajkinica porađa. Uletiše u sobu. Dovedoše i babicu. Zajku istjeraše u avliju. Nakon sahatka izleti prva kona i podvrisnu:
– Dobio si dijete! A i drugo je na putu.
– Uh, majko moja!!!
Otrča Zajko po paliju i uleti onako zgranut u porođajnu sobu.
– Evo ga, i drugo mašala!
Zamahnu onom palijom, sav izbezumljen i zagalami: „Zatvaraj se, žalosna ti majka! Kud ćeš vamo sa njima tolikim? Ne rađaj više sirotinje! Zatvaraj se! Ni kralju nije lahko Zajku stalno primat i pisat naredbe!
Nejma više Kraljevine. Nejma ni Zajke.
Osta Bosna. I u Bosni Rogatica. I kod Rogatice Kovanj.
Bosna je ostala bez Republike.
Republiku su dobili i Rogatica i Kovanj.
Do kada? Hoće li biti novih infarkta?
Da li će srcolika zemlja izdržati? Ili će prepući?
Ko zna?
Možda Kisindžer?!

Marta mjeseca 2012. godine slušajući emisiju “Vox Populi”
Aci Tagor 1414[/color]

[Teva]

in reply to: Tekstovi za naslovnu stranicu #37775

Jel ono Twin skino sam svoj komentar iz julske? Kolko vidim nije ljut na mene komentariso mi je jednu sliku na fb.:)
A kako li Mirsad dodje do onih slika sa Gladnog groblja. Hm.

[Teva]

in reply to: Tekstovi za naslovnu stranicu #37785

Jel ono Twin skino sam svoj komentar iz julske? Kolko vidim nije ljut na mene komentariso mi je jednu sliku na fb.:)
A kako li Mirsad dodje do onih slika sa Gladnog groblja. Hm.

[Teva]

in reply to: Tekstovi za naslovnu stranicu #37771

Naslovnica julska je da nemoze bolja biti.:)

[Teva]

in reply to: Tekstovi za naslovnu stranicu #37779

Naslovnica julska je da nemoze bolja biti.:)

[Teva]

in reply to: Tekstovi za naslovnu stranicu #37765

Mustafa napisao:

Teva ja bih jos dodao ispod

Trenutni Inicijativni odbor:
(koji ce vjerovatno biti prosiren)

Teva
Belma

(a otovreno je i za druge koji zele i mogu pomoci)

Mustafa, mozda ipak bez ovog jer Belma vrsi trenutno pregovore sa rajom
pa da joj to i prepustimo.
Izacicemo mi sa novom najavom odmah po povratku iz Bosne ako Bog da,
a tada ce biti poznato stosta.

[Teva]

in reply to: Tekstovi za naslovnu stranicu #37774

Mustafa napisao:

Teva ja bih jos dodao ispod

Trenutni Inicijativni odbor:
(koji ce vjerovatno biti prosiren)

Teva
Belma

(a otovreno je i za druge koji zele i mogu pomoci)

Mustafa, mozda ipak bez ovog jer Belma vrsi trenutno pregovore sa rajom
pa da joj to i prepustimo.
Izacicemo mi sa novom najavom odmah po povratku iz Bosne ako Bog da,
a tada ce biti poznato stosta.

[Teva]

in reply to: Tekstovi za naslovnu stranicu #37757

Web, pukni ti ovo ovako na naslovnu, izaberi sam sliku i za autore stavi: Belma i Teva.;)

Julski izlet u Rogaticu

Namjerno dadoh ovakav naslov da bi bilo jasnije da je ovdje rijec o posjeti nasem gradu u mjesecu julu a ne o posjeti u nekom drugom mjesecu.
To iz razloga jer se nadamo da ce ove godine biti organizovana posjeta Rogatici i 19 juna u znak obiljezavanja 20-e godisnjice stradanja naseg grada.
Ideja o posjeti mezarjima i drugim aktivnostima tog 19 juna postoji pa se nadamo da ce biti sprovedena u djelo a sve oci su uprte u MIZ Rogatica i novoosnovano Udruzenje.

A ovo o cemu ja hocu sada da pisem je znaci ideja o JULSKOJ posjeti sa (cjelodnevnim) izletom negdje na meraji u nasem gradu. Odmah da kazem da se radi o dogadjaju koji bi trebao preteci u tradicionalno okupljanje svih Rogaticanki i Rogaticana, opcenito, na druzenje u Rogatici. Naravno i svi ostali dobronamjernici su dobro dosli.
Da to nebude vise druzenje u Sarajevu nego u nasoj Rogatici, ko nekad.
Ideja je potekla od raje sa ove lijepe nase rogatica.com pa je sa velikim zadovoljstvom obznanjujem.
http://www.rogatica.com je stranica naseg grada oko koje se evo vec dugi niz godina okupljamo i nedamo ni nas ni nas grad zaboravu.
Poznato je vec da veliki broj nasih sugradjana iz Sarajeva i ostalih gradova za lijepa vremena idu naobdan ili provode vikende u nasem gradu.
Senad sa zenom, Memo sa sinovima, Dervis sa zenom, Ahmed sa zenom, Dzevad sa zenom, Seza … ma ne mogu pobrojati svi koji ce sada non stop vikendom biti tamo…
Evo i Zehra, Fata, Azra… one bi sve volile da jedan vikend odredimo na meraji…
Mnogi imaju kuce koje nisu bile porusene a opet su mnogi koji su i obnovili ili obnavljaju porusena ognjista, pa kako nam porucuju bice mjesta i za konak za sve one koji bi imali volju i nociti u nasem gradu.
Naravno netreba zaboraviti spomenuti i nase povratnike, nase istinske Rogaticane.
Ono da imamo program da obidjemo mezarja, fatihe proucimo… kao ekskurzija da prosetamo ulicama, da djeca znaju ko je iz kojeg dijela grada…
I onda preko cijelog dana teferic na meraji…

Dobri nas narode.

P. S. O planovima i realizaciji Julskog izleta u nasu Rogaticu bicete redovno obavijestavani ovdje na nasoj rogatica.com a svoje ideje i sugestije mozete slati direktno meni na moj mail: teva@rogatica.com

[Author]

Posts