Forum Replies Created

Viewing 15 posts - 646 through 660 (of 8,763 total)
  • Author
    Posts
  • Teva
    Participant
      Post count: 8872
      in reply to: Humanitarne akcije #40876

      Ako Web i Mustafa ipak smatraju da treba pokrenuti akciju ja cu ih podrzati samo mislim da ce se Lejla ofirati bezveze za mozda hiljadu, dvije maraka. Jer mislim da se vise nebi skupilo.
      Ono gore sto sam napiso je ono sto mi je Esma ispricala kad sam joj dao da procita a ja se apsolutno slazem sa njom. :(

      Teva
      Participant
        Post count: 8872

        [quote=”Kaza” post=35016]Teva, ovaj video se ne moze gledati na podrucju Njemacke. Imas li nesto slicno a da se moze otvarati na citavom dunjaluku.
        U Njemackoj se to blokira zbog autorskih prava.[/quote]

        Kaza, probaj ovaj isto je samo je pogledan skoro osam i po miliona puta, trebalo bi onda da moze i u Njemackoj. ;)
        Evo sam ga i stavio gore a onaj izbacio.

        Hair – Let the Sunshine In

        Teva
        Participant
          Post count: 8872

          [quote=”webmaster” post=35009]Teva tekst je super ja imam samo jedno malo pitanje, buduci da ce ovaj tekst citati vjerovatno i Besimova a.r. supruga i dijete, mislim da ce im i te kako tesko pasti ovo sto si naveo za njegovu curu iz Rogatice srpkinju i opis da su bili medeni.
          Moj prijedlog je da ovo izbrises, vi bolje poznajete situaciju, sta vi kontate?[/quote]

          Njega nema moj Webe a nek cita ko hoce. Ja to nebih mijenjo jer se Zorica Brkic Besimova nikad nije udala iz ljubavi prema njemu. Kontaktiram sa njom povremeno.

          Teva
          Participant
            Post count: 8872
            in reply to: Humanitarne akcije #40866

            Nemojte me pogresno shvatiti ali ja moram da napisem ono kako mislim.
            Dragi Allah najbolje zna ali umene je punica bila bolesna od raka a i amidzicne Esmina. Obadvije su umrle od toga i nismo imali nekih pretjeranih troskova oko njihovih lijecenja. Terapije, sretstva protiv bolova i sve ostalo je dzaba bilo i jos kad god zovnes odmah dodju da daju morfijum protiv bolova.
            Ja licno sam malo i razocaran jer kad je Edin odnio one zadnje pare od nas Lejla se kaze ko cudila i ni hvala nije rekla.
            Neznam ali najlakse se uvaliti u dugove i onda traziti pomoc. U mene Rusmir i sad prima penziju iz Bosne na konto rahmetli oca i primace sve dok se skoluje… a ima i onaj lajavac u Americi pa nek pomogne braticnu.
            Zao mi je al ja moradoh ovo napisati a opet kazem dragi Allah najbolje zna…

            Teva
            Participant
              Post count: 8872

              Evo sjecanja na Besima, godisnjica smrti mu je 20.02 pa postavite to jutro

              Rogaticki Motori (kazivanje 3)

              Sjecanje na Besima Begica

              Dobih ovu dole poruku od mog jarana (dopisnika sa lica mjesta ove nase rogatica.com) pa odmah odlucih da otvorim dusu i pustim da iz nje izadje moje sjecanje na naseg rahmetli Besima…

              [color=#0088ff]Dragi moj jarane

              Šaljem ti slike mezara našeg rahmetli jarana Besima.S obzirom da će vrlo brzo godišnjica njegove smrti 20 februar,ja bih te zamolio ako možeš da napišeš par rečenica kao sjećanje, o našem jaranu,izvidžaču,planinaru i Zlatnom Ljiljanu….
              Selam tebi i tvojima pa se čujemo.[/color]

              Dijete sa dzade.
              Volim ovako da pocnem ovo sjecanje na naseg rahmetli Beska.
              Rodjen kao sin jedinjak u roditelja majke Fatime i oca Muje koji su zivjeli na onom mjestu gdje se sastaju Toplik i Glavna ulica, tacnije u jednom od stanova iznad Minimarketa ili ranije Hajrine prodavnice.
              Majka Fatima je radila kao kurir u trgovackom preduzecu Promet u nasoj Rogi a otac Mujo je bio zaposlen u rogatickoj Klaonici.
              Mujo veseljak covjek, miran i uvijek sa osmijehom na licu…
              Fatima razgovjetna, jako pametna i odvazna zena i sama heroj ove zadnje agresije na nas. Svoju hrabrost je iskazala na samom nasrtaju dusmana na nas rodni grad kada je krenula da izvuce tijelo rahmetli Paje koji je poginuo u bolnickom parku. Kazu da je bio kreno da unisti agresorsko oklopno vozilo, vjerovatno tenk. Po nekima kreno je Paja sa flasom benzina…
              Nista cudno jer smo napadnuti dojucerasnjim komsijama potpomognutim jna silom i ostalom bratijom im od tamo preko Drine.
              Morali smo se u prvim danima braniti onako goloruki kako smo i cime stizali…

              Besima sam znao jos od prvih skolskih dana ali nase druzenje je pocelo tamo negdje u drugoj polovici sedamdesetih godina. Imali smo istu pasiju, volili smo druzenje kroz pohode u prirodu.
              Medju prvima smo bili prilikom ponovnog podizanja odreda izvidjaca u nasoj Rogi a i planinarskog drustva, Bogami.
              Neka mi nezamjere ostali nasi drugovi sto ih nepominjem jer ovu pricu posvetih samo nasem rahmetli izvidjacu.
              Provodismo prve sastanke u podrumu one gore skole, kasnije dobismo prostorije u podrumu suda koje pocesmo opremati polahko. Za sredstva se snalazismo svakako. Nesto nam je pripadalo od opstine sto je davano za sport i ostala drustva, slasmo dopise firmama koje nam dodjeljivase novcana a Bogami i materijalna srestva (satore, cebadi, kreveta…).
              Nebijase bas dovoljno pa izbacismo i one tone sitnog ili ti otpada od cumura iz one jedne prostorije gdje otvorismo prvi kafic u gradu. Nazvasmo ga Atomsko Skloniste.
              Sve plafone prostorija odreda uradismo skoljkama od jaja…
              Naucismo azimute, skice, itinerere, profile terena, azimute… pa krenusmo po takmicenjima.
              Besim je bio tankovijast, njezan, isto tako tankovijastih dugih prstiju na rukama. Kad bi neko imo takve prste govorilo se ima “gospodske ruke”. Nosio je prsten cini mi se na kaziprstu (malo neuobicajeno) a izmedju kaziprsta i palca na onoj meksini imo je istetoviran pis (peace). Onako neupadljivo ali je govorio sve o onima koji su volili taj symbol mira.
              Vodimo ljubav a ne rat, znacilo je to kod nas tada. Malo mladji od Hipi generacije ali smo bili na tom putu…

              Na nogama gojzerice smedje, pravo dobre, poskupe i mogle su se kupiti samo u Planici. Izrazito uske farmerice, isto tako teksas jakna i crna kozna. Preko ramena tasna, komandirka.
              Kosa crna ko ugarak sa repovima do rameena.
              Za krompir bi uvijek govorio kompir, bez slova r, tako volio. Mene zvao Krelac, i to samo on.
              Zasto, ni danas tacno neznam ili mozda zato sto sam volio za vrijeme nasih odmaranja traziti rupe od cvrcaka izvlaceci ih iz njih sa podebljom slamkom vukuci je gore dole.
              Jedne prilike na pripremnom ili republickom takmicenju kod nas u Rogi (nesjecam se tacno) zadesismo se nas petorica u Kovanju tu negdje blizu Ciglane. Uglavnom je on u tim slucajevima imo busolu u rukama. Trebalo je skinuti azimute da bi mogli odrediti sledecu kontrolnu tacku. Trazili smo poravno mjesto kad neko zavika, eno starog sporeta. Idealan za topografsku kartu razastrijeti na njemu. Sva petorica se obradovasmo i u momentu svi zanijemismo. Istovremeno se prolomi smijeh iz nasih grla. Smijali smo se ko ludi.
              Busola i zeljezo nemogu zajedno jer magnet na vrhu igle onda nemoze odrediti sjever ili u nasoj prilici ugao u stepenima koji nam je trebao. Igla se u tom slucaju vrti ko luda…

              Ovdje pocinje dio sjecanja o kom najradije nebih piso ali moram jer je tako bilo, zivotna istina.
              Bio je zaljubljen u svoju dragu isto ko i ona u njega. Zabavljali se dugi niz godina, jos od samog pocetka osamdesetih. Lijepo ih bilo vidjeti a i odgovarali jedno drugome, ko medovi slatki.
              Jedini problem koji im se stavio na put je taj sto je njegova draga pripadala onom drugom narodu koji nas je pobio i protjerao iz naseg grada.
              Sta se i kako odigralo neznam tacno ali su se njih dvoje rastali. Nju su poslali njeni fameliji tamo negdje daleko a on je dospio u Gorazde sa ostalim nasim narodom i rajom.
              Odmah je stao ponosno i prkosno na branik nase domovine stiteci nasa dobra i nasu nejac Bosnjacku od krvolocnih nemani. Bio je hrabar, odvazan i isao je tamo gdje su samo najhrabrijii smjeli. Od onog njeznog, dobre i neiskvarene duse insana posto je covjek beton…
              Ranjavan je par puta od cega zadnji put na Banj Stijeni. Dobro ga strefilo tako da se godinama borio za ozdravljenje.

              Dragi Besime dobio si sve bitke protiv neprijatelja krvolocnog, odbranili smo nase postojanje i nasu Bosnu, ponosnu… ali ovu drugu bitku je izgubilo tvoje tijelo i pored tvoje velike borbe i ljubavi prema tvojim najmilijim.
              Preselio si prije tacno 7 godina, 20.02. 2006 godine
              Iza tebe je ostala tvoja supruga, tvoj sin Jasmin i mi tvoja raja… da tebe i druge nase gazije nedamo zaboravu.
              Dok disemo mi i vi zivite sa nama…

              Rahmet ti dusi izvidjacu, hvala ti za sva nasa druzenja po bosanskim vrletima… i u nasoj Rogi…

              Ell Fatiha


              “Zlatni ljiljan” sa istočne granice BiH
              Heroji Bosne i Hercegovine 1992 – 1995


              Mezar rahmetli Besima


              Tri ljiljana zlatna – Besim rahmetli u narandzastoj majici

              Insert iz filma: Kosa (hair)
              Hair – Let the Sunshine In


              Peace

              Teva
              Participant
                Post count: 8872
                in reply to: Aci Tagor 1414 #40855

                TRIŠE

                Bila je topla majska nedjelja. Kraj osamdesetih u onom dvadesetom vijeku. Nakon rukometne utakmice na gradskom stadionu, gdje su naši rukometaši isprašili one iz Maglaja, onako sa onom rajom krenuh niz čaršiju. Pobjeda lokalnog kluba uvijek da malo dodatne vedrine i životnog safta. Taman sam prolazio pored Ćanine kafane, što je bila uglavljena između socijalnog suda, kad dobih poziv dvojca, da se pridružim. Neobična ljudska kombinacija je sjedila za onim stolom u ćošku. Bijahu tu: Meša i Triše. Pripadali su likovima našeg zavičajnog teatra na otvorenom. Pošto pripali onu cigaru, Meša priupita Trišeta.
                – Ama, kako je bilo na onoj strani?
                – Ćuti Meša, i sad mi se smije.
                – Deder ti nama to polahko, poterhanluku kaži.
                – Baš, sve da kažem?!
                – Jašta bolan nego sve. Nikud nam se ne hiti. Ako iko ima vremena za prodavati, onda smo to, ti i ja.
                Poćeša se Triše po onoj kuštravoj kosi i krenu:
                ›› Evo vako. Donese nama poštar nekakav telegram. Javljaju nam iz Srbije da nam je poginuo dalji rođak i obavještavaju o danu sarane. Živio ti je on negdje u okolini Čačka. Naćera mene stari da idem na to i da ispred naše kuće izrazim saučešće. Dade stari lovu i ja sa onim „Hapeem“ u Srbiju. Dođemo mi na veliko imanje. Dobrostojeći bio. Pravi gazda. Bogat sa hajvanom i svim mogućim mašinama. Iza tog rođe ostala mlada udovica i troje djece. Kad bogat umre, svađe je isto. Svi se utrkuju da se nađu pri ruci, a one pope ko će biti glavni. Dobro se plaćalo. Došlo ig nekoliko. Čekalo se na mjesnog popa, jako pridošlog i mlađeg, a pomalo krivinaša. Volio sve što mladi vole. Žene pogotovu, a ponajviše udovice. Znaš da one sarane traju pola dana. Dok pokojnika spreme,iznesu, urede povorku. Pa dok obave svoje one narikače. Mi ti treći sat stigosmo na groblje. Napravi pop raspored i obavlja ono svoje, a one narikače ti: E kuku ovo, e kuku ono. E kuku, svi rade, a ti u rupu! Tako, taman one utinuše kad krenu mlada udovica; što je bila ispred popa i onog njegovog kandila.
                – Ko će radit na njivama kraj Morave? Šta ću sa njima?
                A naš popa žmireći i mašući onim kandilom poluglasno:
                – Meni, meni!
                I krenu ti moj Meša, red udovica, red pop. Otprilike vako:
                – Ko će stoku hraniti? Kud ću jadna sa njima?
                – Meni, meni!

                – Kud ću s onim traktorima?
                – Meni, meni!
                – E, kud ću jadna ja sinja kukavica?
                – Meni, meni!
                – Šta ću jadna sa onom djecom?
                Progleda pop, poćeša se po bradi i glasno izbaci:
                – Uzmite braćo i vi nešta. Ne mogu ni ja sve sam!
                Potajni smijeh se gotovo proturi u glasni. Pop zbrzi. Mi ukopasmo rođaka, popismo koju rakiju za dušu i krenusmo kućama. Sve sam se sa “ hapcom “ presmio do Rogatice.
                – Svašta, reče Meša.
                – Jašta, odgovori Triše.

                Aci Tagor 1414
                mjeseca maja 2012. godine

                Teva
                Participant
                  Post count: 8872
                  Teva
                  Participant
                    Post count: 8872

                    Hvala za postavljanje price i samo jedna molba:
                    Dole ispod slike kad pijemo kahvu po povratku u Hadzice smo pobrojani i u produzetku stoji: Slike iz Enesovog albuma.
                    To bi trebalo malo spustiti i odvojiti jer su ispod Enesove slike. Hvala. :)

                    Teva
                    Participant
                      Post count: 8872
                      in reply to: O svemu pomalo #40850

                      Bila je jako mirna i povucena , sjecam je se jako dobro. Tu je negdje moje godiste il godinu mladja cini mi se. ;)

                      Teva
                      Participant
                        Post count: 8872
                        in reply to: O svemu pomalo #40837

                        [color=#0044ff]Bakira Hasečić
                        Selam izvini nije mi fb radio ja idem prema Bihaću[/color]

                        Teva
                        Participant
                          Post count: 8872
                          in reply to: Aci Tagor 1414 #40835

                          Dodajte ovo a stizu i 2 nove price. ;)

                          [color=#4400ff]Jasmin Pavica
                          15:41 (Prije 1 h)

                          za mene
                          Selam teva. Šaljem ti početak Šale jer se početak izbrisao i nekako je krnjava. Pozz od starog i Asima i ubaci to na stranicu u onaj folder priče iz sehare. poslao sam ti lambinu filozofiju, međutim nju nemoj prosljeđivati jer ona treba da bude predzadnja za objavu. zadnja ide priča Rogatice ljubavi moja, a nemoj se brinuti ima još dosta priča koje ti trebam poslati :). stari i Asim hoće da idu u Istambul da vrate begovluk.

                          Početak priče:
                          Osvanu lijep i sunčan dan u dolini rijeke Bosne. Nakon jutarnje kahve, uputih se na obližnju željezničku stanicu. Ni po čemu to nije. Osim po adetu stajanja tih lokalnih vozova. Meni je željeznica lična karta neke zemlje. Po tome smo mi strmeknuli u devetnaesto stoljeće. I ovaj voz po običaju kasni. [/color]

                          Teva
                          Participant
                            Post count: 8872
                            in reply to: Webmaster #40829

                            [color=#4400ff]Ermin Pavica
                            7:23pm
                            daj molim te vidi sa webom
                            da mi posaljete
                            uradite baner dimenzija 235 x 100 i posalji mi na moj e mail pavica.ermin@gmail.com da ga postavimo u prijatelje na http://www.prvimart.ba[/color%5D

                            Teva
                            Participant
                              Post count: 8872

                              [quote=”Kaza” post=34972][quote=”Teva” post=34971]Jel mogu da zamolim nekoga da na naslovnoj u Kazivanjima strana broj 9 doda na naslovu pored: Rogaticki Motori u zagradi (kazivanje 1) pa da stoji ovako:
                              Rogaticki Motori (kazivanje 1)
                              jer u drugoj prici na strani 7 stoji kako treba (kazivanje 2).
                              Evo spremam i trecu pricu. :)

                              Jos kad bih znao i na forumu u temi Rogaticani juce danas sutra u podtemi Motori u prvoj prici da povecam slike jer su ono smanjene. U drugoj prici su kako treba. ;)
                              Hvala unaprijed.[/quote]

                              Prepravljeno[/quote]

                              Svaka cast.
                              Treca prica koju pripremam je sjecanje na rahmetli Besima jer mu je godisnjica 20 februara.

                              Teva
                              Participant
                                Post count: 8872

                                Jel mogu da zamolim nekoga da na naslovnoj u Kazivanjima strana broj 9 doda na naslovu pored: Rogaticki Motori u zagradi (kazivanje 1) pa da stoji ovako:
                                Rogaticki Motori (kazivanje 1)
                                jer u drugoj prici na strani 7 stoji kako treba (kazivanje 2).
                                Evo spremam i trecu pricu. :)

                                Jos kad bih znao i na forumu u temi Rogaticani juce danas sutra u podtemi Motori u prvoj prici da povecam slike jer su ono smanjene. U drugoj prici su kako treba. ;)
                                Hvala unaprijed.

                                Teva
                                Participant
                                  Post count: 8872

                                  Proslijedio sam Bakiri i zamolio je da reaguje.

                                Viewing 15 posts - 646 through 660 (of 8,763 total)