Forum Replies Created
-
AuthorPosts
-
in reply to: Nasi problemi #40519
[quote=”webmaster” post=34664]#1 zakira brankovic 09-01-2013 10:09
ko ovo pise o mom muzu.Kaza sta cemo sad??? Komentar na tekst Salo[/quote]
Bas sam jako iznenadjena. Ovaj text nikad nisam citala do danas, i reakcija ove zene je i blaga, u odnosu na ono sto stoji u textu. Pa ovo dolikuje samo onim mahalasima tamo, Boze sacuvaj. Toliko sam ljuta da bih sad Kazu nazvala na posao, ali necu, posao je posao….Pa ne mora se sve od tog ACitagora objaviti…..
Pitala sam Kazu neki dan kako ce reagovati Fahrin sin na ove tekstove o Fahri rahmetli, to sam citala….
Ovaj text od Aci stvarno nisam citala do danas, blamaza…. B) B) B) B)
in reply to: Tekstovi za naslovnu stranicu #39973[quote=”webmaster” post=34111]Mene je bas razocarao podatak da je samo 211 Bosnjaka glasalo za Rogaticu…. nevjerovatno[/quote]
Vjerovatno nisi pratio sta su politicari ranije radili i zbog cega je to tako. Mislim da su prije dvije ili tri godine, ne sjecam se tacno, donijeli odluku da “tamo gdje izvadis licnu kartu tamo i moras glasati”. Ja sam npr. prosle godine izvadila licnu kartu u Gorazdu i samim tim sam tamo i prijavljena, i tako je vjerovatno sila Rogaticana. Mene ovaj podatak o malom broju glasaca nije iznenadio, ali mi je zao samo zbog ovih ljudi koji su se tamo vratili…………..
in reply to: Tekstovi za naslovnu stranicu #39963Eto da i ja kazem dv`jetri , mada mi je zao sto nemam vise vremena, elem, na pretproslim parlamentarnim izborima uvazeni, sad bivsi Reis, rece Harisu:“ Harise napravider nam drzavu“!!! i ja glasah za Harisa vjerujuci da ce nam on to i uraditi, i eto sad ni Harisa, a sve se nadam da ce nekad… nekad…, ko li biti ko li docekati, biti i Drzave.
Ovo sa SDA i asfaltiranjem i kompjuterima nije tako ni strasno, sve to oni rade i u Gorazdu, sto ja pouzdano znam, pa mi to nije ni strano ni cudno, ali je grozno ovo sto rade sa ovim kostima, sram ih bilo. Znam mnogo ovih jadnih stradalih i iz Rakitnice i iz Kramer Sela i Tifija je mamina rodica, pa mi je zao svijeta koji je tolike godine, ceznuo i vehnuo za njihovim kostima a oni ih, bas sad kad njima treba, izvukose.
Sve u svemu sto negdje Teva napisa, posvadjali se dobro blentave Bosnje, glavna bitka je bila izmedju SDA i SDP ( ipak je i tu vecina Muslimana ), sljedeci izbori ce biti opet izmedju nekih od blentavih Bosnja i tako sve u krug, a narod pati li pati…..
in reply to: Nova stranica #39678[quote=”webmaster” post=33815]Nova rubrika na naslovnoj IZDVAJAMO…. poslije Mustafine preporuke
Ovdje trebaju biti vijesti koje po nasem misljenju trebaju biti na naslovnoj duze vremena, ono sto je bitno….
Kada postavljate vijest neka standardna postavka “Istaknut” bude NE
Ako zelite da clanak dodje u rubriku IZDVAJAMO onda odaberite opciju Istaknut DA.
Znaci imamo mogucnost da 6 vijesti bude u ovoj rubrici poredani po datumu objavljivanja, slijedeci clanak kada dobije opciju istaknut DA pomjerice zadnju vijest iz ove rubrike.Molim vas da polahko i sa dogovorom biramo ove vijesti da ne bi doslo do zategnutih odnosa :dry:[/quote]
Ja nemam puno vremena za stranicu, a u zadnje vrijeme mi je i ZLO od ovog texta sa nacelnikom. Da sam se sa Kazom tu noc ubijedjivala da to tako ne postavi imala bih neprospavanu noc, otisla sam ranije spavati. Kad sam sutradan vidjela, bilo mi je jos vece zlo.Niti je taj zlocinac Kusic tako za nasu naslovnicu, a niti taj neinteresantni nacelnik, pa mi taj text u IZDVOJENO i ne die.
in reply to: Kratke poruke i obavještenja #34623Teva, paketic je stigao. Hvala ti puno, sad cu izaci da ti uplatim postarinu……….
Hvala jos jednom:) :) :) :) :)
in reply to: Kratke poruke i obavještenja #34655Teva, paketic je stigao. Hvala ti puno, sad cu izaci da ti uplatim postarinu……….
Hvala jos jednom:) :) :) :) :)
in reply to: Kratke poruke i obavještenja #33035Osim sto je bila takva profesorica, kakvu je ti Web poznajes, bila je divna i brizna majka svojim kcerkama, kao i kcerka svojim roditeljima, upravo kakvi su i njeni roditelji bili prema njoj i Braci. Domacica koja je znala pripremiti i docekati, kako slano tako i slatko i jos mnogo toga. Naglo se razboljela od opake bolesti, raka dojke i tako naglo i otisla za nekih sest mjeseci, govorili su tada da to kod mladih osoba naglo eskalira, bilo je to prije 24 godine.
Bila je to velika porodicna tragedija jer joj je tetka Temima umrla dan prije nje od iste bolesti, danas me Kaza ispravio, ja sam zaboravila i mislila da je umrla poslije nje, a sutradan ona, Aida. Domalo zatim je od silne tuge za njom umro i njen otac.
in reply to: Kratke poruke i obavještenja #33049Osim sto je bila takva profesorica, kakvu je ti Web poznajes, bila je divna i brizna majka svojim kcerkama, kao i kcerka svojim roditeljima, upravo kakvi su i njeni roditelji bili prema njoj i Braci. Domacica koja je znala pripremiti i docekati, kako slano tako i slatko i jos mnogo toga. Naglo se razboljela od opake bolesti, raka dojke i tako naglo i otisla za nekih sest mjeseci, govorili su tada da to kod mladih osoba naglo eskalira, bilo je to prije 24 godine.
Bila je to velika porodicna tragedija jer joj je tetka Temima umrla dan prije nje od iste bolesti, danas me Kaza ispravio, ja sam zaboravila i mislila da je umrla poslije nje, a sutradan ona, Aida. Domalo zatim je od silne tuge za njom umro i njen otac.
in reply to: Kratke poruke i obavještenja #33025Najprije bih vam svima uputila srdacne selame i prenijela nesto sto bih zeljela da i vi procitate:
Postoje ljudi koji se nikada ne zaboravljaju, i sjecanja o kojima se pise iz SRCA. Aida, rahmetli, je za mene jedna od takvih. Aida je svakodnevno, sa svoje dvije male kcerkice, bila kod svoje mame Fike. Njena mama je, na veliku zalost, dozivjela da joj kcerka ode sa 33 godine, i bila je do zadnjeg trena na Trgu s njom, kao i njena tetka Mima. Oni su stanovali na trecem spratu a mi na cetvrtom, zgrade istog ulaza ispred obdanista. Od silne tuge za njom su ubrzo otisli njen otac Amir i tetka Mima.
U istom ulazu sa nama su stanovali Kazin amidza rametli Fuad, Vehbija Ziga, doktor Nihad, Zeletova tetka Fatima, Nego sa porodicom, Petar Jesic i Borka, Radivoje Pusonja sa porodicom , Safet Hadzihasanovic i Mevlida, i jos tih srba, da ne pisem dalje…..
Tea mi je preko Mersihe sinoc poslala ovu poruku, i zamolila bih, da ovo ostane samo ovdje medju nama, jer sami znate koliko je ova tema osjetljiva…..
Tea je kod nas registrovana od prosle godine odmah iza onog mog teksta o Misevicima,
nasla sam je u spisku, jer sam ja to tada zapazila, pod nickom ZambakovCvijet 22. 02 .2010, ali je apsolutno razumijem ako je zaboravila ili ako joj je u ovoj tuzi nezgodno da javno pise.
[color=#000080]Meco, molim te prenesi mami poruku.
Ja nisam registrovana na rogatica.com, pa Vam ne mogu odgovoriti na divan komentar ispod slika s dzenaze moje Ike.
Nekad davno sam ga procitala u nekim skroz drugacijim trenutcima. I tada ste mi natjerali suze na oci. Neizmjerano je bogatstvo i ponos sto se ljudi sjecaju moje mame i sto pricajuci ta sjecanja boje moje slike.
Danas kada sam procitala taj isti komentar, sa jos recenica…Opet ste natjerali suze na oci, samo ovaj put bolnije i svjezije. Ne znam je li ispravno tako govoriti, ali je jedina dobra stvar u ovoj tuzi sto su duse njih dvije konacno zajedno, nakon toliko godina, tuge i patnje. Majka ( Fika ) je do zadnjeg dana zivjela za nas dvije, istovremeno cekajuci ovaj trenutak. Ne postoje rijeci kojima se moze iskazati toliko ljubavi koje je majka ostavila u mom srcu.
Hvala Vam puno teta Hafiza. Neka i Vas dragi Bog cuva i podari Vam najprije zdravlje i svaku srecu.Meco, hvala na prostoru na tvom FB. Poljubci svima! [/color]
in reply to: Kratke poruke i obavještenja #33038Najprije bih vam svima uputila srdacne selame i prenijela nesto sto bih zeljela da i vi procitate:
Postoje ljudi koji se nikada ne zaboravljaju, i sjecanja o kojima se pise iz SRCA. Aida, rahmetli, je za mene jedna od takvih. Aida je svakodnevno, sa svoje dvije male kcerkice, bila kod svoje mame Fike. Njena mama je, na veliku zalost, dozivjela da joj kcerka ode sa 33 godine, i bila je do zadnjeg trena na Trgu s njom, kao i njena tetka Mima. Oni su stanovali na trecem spratu a mi na cetvrtom, zgrade istog ulaza ispred obdanista. Od silne tuge za njom su ubrzo otisli njen otac Amir i tetka Mima.
U istom ulazu sa nama su stanovali Kazin amidza rametli Fuad, Vehbija Ziga, doktor Nihad, Zeletova tetka Fatima, Nego sa porodicom, Petar Jesic i Borka, Radivoje Pusonja sa porodicom , Safet Hadzihasanovic i Mevlida, i jos tih srba, da ne pisem dalje…..
Tea mi je preko Mersihe sinoc poslala ovu poruku, i zamolila bih, da ovo ostane samo ovdje medju nama, jer sami znate koliko je ova tema osjetljiva…..
Tea je kod nas registrovana od prosle godine odmah iza onog mog teksta o Misevicima,
nasla sam je u spisku, jer sam ja to tada zapazila, pod nickom ZambakovCvijet 22. 02 .2010, ali je apsolutno razumijem ako je zaboravila ili ako joj je u ovoj tuzi nezgodno da javno pise.
[color=#000080]Meco, molim te prenesi mami poruku.
Ja nisam registrovana na rogatica.com, pa Vam ne mogu odgovoriti na divan komentar ispod slika s dzenaze moje Ike.
Nekad davno sam ga procitala u nekim skroz drugacijim trenutcima. I tada ste mi natjerali suze na oci. Neizmjerano je bogatstvo i ponos sto se ljudi sjecaju moje mame i sto pricajuci ta sjecanja boje moje slike.
Danas kada sam procitala taj isti komentar, sa jos recenica…Opet ste natjerali suze na oci, samo ovaj put bolnije i svjezije. Ne znam je li ispravno tako govoriti, ali je jedina dobra stvar u ovoj tuzi sto su duse njih dvije konacno zajedno, nakon toliko godina, tuge i patnje. Majka ( Fika ) je do zadnjeg dana zivjela za nas dvije, istovremeno cekajuci ovaj trenutak. Ne postoje rijeci kojima se moze iskazati toliko ljubavi koje je majka ostavila u mom srcu.
Hvala Vam puno teta Hafiza. Neka i Vas dragi Bog cuva i podari Vam najprije zdravlje i svaku srecu.Meco, hvala na prostoru na tvom FB. Poljubci svima! [/color]
in reply to: Zanimljive kratke priče….. #27767–
Iz moga uglaŠto zna Bog, neka zna i svijet
Pamtim samo lijepe stvari. U svrhu očuvanja mentalnog zdravlja. One manje ili više ružne, potiskujem u zaborav. Ustvari, samo tako mislim, jer ljudski mozak pohranjuje baš svaku informaciju i čuva je do kraja života. Onda je kvaka valjda u tome u koju ćemo ladicu što smjestiti. Sve što nije bilo lijepo, trebalo bi odložiti u one pretince koje otvaramo rijetko, ili nikada.
Piše: Nura Bazdulj-Hubijar
Recimo, rata se nerado sjećam. Ali, imao je i taj period za nas dozu romantike. Imali smo iluzije, snove. Poslije su se snovi raspršili, iluzije slomile. No, to je već neka druga priča.
Kad je započelo, većina mojih prijateljica, kolegica, žene iz familije, pokupile su svoju djecu pa se uputile tamo gdje su djeca bila bezbijedna. I na mene je vršen pritisak, kao, pa majka si, ništa ti nije važnije od djece. To je istina, ništa se s njima ne može usporediti. Pa, ipak sam odbila. Ni kao čovjek, ni kao ljekar, nisam mogla ostaviti svoj narod. Tada. Sada na sve gledam drugim očima, sa ovim iskustvom bih otišla, ali ne žalim, ništa gluplje ni besmislenije od kajanja.
Helem, nastavila sam raditi svoj posao. Uz to, bila sam predsjednik kolegija Dječije ambasade Travnik. Bilo nas je sedam u predsjedništvu, sudije, profesori, ljekari, nastavnici, pravnici. U tim smo teškim danima imali brojne aktivnosti. Nekim napola raspalim kombijem obilazili smo susjedna sela i skupljali mlijeko, stotine litara, koje smo onda, obučeni u biljele mantile, s maskama na licu, dijelili ljudima na određenim punktovima.
Ja bih građanstvo o mjestu i vremenu podjela obavještavala putem Radio Travnika odakle sam se oglašavala svako veče petnaest do sedam. Skupljali smo novu i rabljenu odjeću i obuću. Od novčanih donacija smo kupovali higijenske potepštine, lijekove. Poslije smo dobivali donacije iz inozemstva, od sapuna i deterdžnata, preko odjeće, sanitetskog materija, lijekova…
Prospekti lijekova su bili uglavnom na njemačkom i engleskom, ja znam samo malo ruskog, pa su ih prema indikacijama sortirali dr Saša Živanović (one na njemačkom) i Samir Nizamić (one na engleskom). Poslagali smo ih u ladice u mojoj ordinacije s natpisima za svaku grupu.
Jedan dan, mene zaboljelo nešto u bubrežnoj loži, iz one grupe gdje je pisalo – analgetici, uzmem jednu kapsulu i popijem, kutijicu stavim u torbu, rekoh da ponesem kući za ne daj Bože. Nakon kojih pola sata počela sam se čudno osjećati. Kao da ja nisam ja. Sva nekako dezorjentirana, ko u snu, ma ružan neki osjećaj. Zamolim muža da me odvede kući. Legnem na krevet, oko mene kruže stvari, plafon mi nakošen, glava ko napuhan balon, ma nema koji mi vrag nije, a ne mogu ni riječ progovoriti.
Ko da su mi vilice uzete, a misli sasvim zablokirale. Zaspati ne mogu, oči ko fildžani. Strašno. Ležala tako satima, čisto vegetirala. Tek uvečer mi se počelo bistriti u glavi da bih u neko doba noći bila sasvim bistra. Onda počnem razmišljati o uzroku takvog stanja, ma baš se prepala. Pade mi na pamet ona kapsula koju sam popila. Srećom, kutijica je bila u torbici. Uzmem prospekt i nađem, pazite sad, svaka kapsula sadrži 10 mg opijuma. Nikad prije toga nisam mogla razumjeti šta to ima u drogi, a nakon vlastitog iskustva, još manje razumijem. Ružnije iskustvo ja nisam imala.
Poslije sam kutiju s ostatkom lijeka dala mom pacijentu – starom, nepopravljivom džankiju Č. za koga ne znam ni je li sad živ, uglavnom, sve je plak’o od sreće kad je sutradan došao, do zemlje se klanjao i zahvaljivao, molio za još. I, Boga mi, sve kutije tog lijeka, do zadnje, završile su kod njega. Možda je i grijeh, ali tako je bilo, što zna Bog, neka zna i svijet.
Jedan dan dođe meni prijatelj Niho. Pita me imam li bademove masti, porodila se žena njegovog komšije i prijatelja, a nigdje je ni za lijeka nema. Kažem da nema bademove, ali ima zamjena, nešto još bolje, Oxyplastin se zove, i za njegu, i za ojede i svašta. Pa mu dala tubu, povelike neke tube bile. Crvene boje, sa bijelim slovima, dobro se sjećam. Poslije nekoliko dana dođe Niho i kaže: “Ma šta mi, bona, ono dade, moj jaran hoće da me bije, sve se moram od njeg’ kriti”. Pitam što, kaže namazali oni bebicu, onako dobro, nisu štedili, a poslije, ničim kremu nisu mogli oprati, morali je špahtlom strugati. Ma sve mi suze od smijeha tekle.
Poslije je s Nihom došao taj njegov prijatelj. Mada sam imala dug životni staž u Travniku, tada sam ga vidjela prvi put. Tih, samozatajan, nekako nesiguran momak. To je bio moj dojam. Ne bi vjerovati ako bih kazala da je to bio gospodin koji je poslije bio visoko pozicionirani političar glavom i bradom. Kad sam ga poslije viđala na televiziji onako samouvjerenog, vrlo često nasmijanog, ni ja nisam mogla vjerovati. Rekoh, možda sam sanjala.
Od osnivanja Sedmog korpusa mene mobilisali (mislim da sam jedina doktorica iz Travnika koja je bila pripadnik Armije BiH), izašla sam iz rata s formacijskim činom – nadkapetan. Časna riječ, znam da niko nebi rek’o… Radila ja pretrage za UNPROFOR. Svaki dan mi dolazilo troje iz baze u Vitezu, oficir, vojnik i prevodilac i donosili materijale za analizu. Ja vazda bila ljubazna, korektna, kad, jedan dan, oni nose veliku crnu plastičnu vreću za smeće. Oficir razvuko usta od uha do uha, kaže, a prevodilac prevodi: “Dar za vas, za vašu stručnost, ljubaznost i profesionalnost.”
Jedva čekam da odu, da vidim dar. Kad unutra, sve neki olinjali džemperi, ne samo olinjali, nego poderani i prljavi i smrdljivi. Meni puko film. Napišem pismo o tome kako oni imaju sasvim pogrešnu sliku o nama Bosancima, zar im ličimo na prosjake i beskućnike, nek ih bude stid i sram, nek’ to materi svojoj nose.
Samir mi prevede i ja njima lijepo, čim su sutradan ušli, dadnem pismo. Još im pokažem pisma sa žigom Doma lordova koja je meni pisala lady Tacher s njenim vlastoručnim potpisom. Oni pocrvenjeli, preznojili se, izgubili se, vjerujte mi na riječ. Nakon dan-dva donesoše oni lijepo upakovan paket, a unutra nov, neraspakovan lijepi maslinastozeleni umproforski džemper sa onim našivcima od platna na ramenima i laktovima, isti takav šal i rukavice.
Još uvijek je to u ormaru moga sina. Ma šta bih vam još mogla pričat, ali, da ne pretjeram za ovaj put. Pisaću u narednom prilogu, ako ga bude, o šteki plavog Waltera…
(Sarajevo-x.com)
in reply to: Uhvacena misao… #27766–
Lijep naslov teme i cini mi se prikladnim da ovdje stavim necije uhvacene misli davno pokupljene sa neke internet stranice….Lijek od breskvinog lišća
Zasadi breskvinu koščicu u kojoj je pouzdano živo sjeme. Kad nikne biljka, svake večeri kraj nje izmišljaj priče; hrani je svjetlom , kišom i drugim darovima, uči je da čezne za ljudskim glasovima. Kad te drvo preraste, i kad preraste tvoju kuću, kad donese plod i pokaže se da je biljka blagorodna, njen list upotrijebi kod teške melanholije, kod hronične usamljenosti, i akutnih trovanja duše. Dovoljno je da zagrizeš tanku žilu po sredini. Aktivna materija sna brzo će preći u krv. Osnažiće ti duh…. osvježiće mišljenje nepogrešivim argumentima nematerijalog, oslobodiće snagu za duga putovanja.
*********
Nekada davno je stari Cherokee svome unuku ispričao jednu životnu istinu:
U nutrini svakog čovjeka se vodi bitka, kao borba između dva vuka, u nutrini svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja zlo: predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam…
Drugi vuk predstavlja dobro: predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru.
Mali Indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka.
Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, te ga zapita;Koji vuk na kraju pobijedi?
Stari Cherokee odgovori sa smiješkom na svojem starom licu:
Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš…
in reply to: Humanitarne akcije #26596–
Ja sam mnogo puta vec rekla da nemam vise tako puno vremena za stranicu kao ranije, ali pratim rad i istinski se divim ovoj akciji i Tevi i njegovim postovima.Sve najbolje vam zelim svima, kao i sebi i mojoj porodici.
Hafiza
in reply to: Samo misli….. #26595–
[color=#825900][quote=”Behar(citat)”] Lutanja…K’o uvehli list na grani mokroj,
U poznu jesen nošenu vjetrom,
Pokušavam da duši nađem spokoj,
I tako bez cilja ja lutam svjetom (… )
[/quote][/color]
Svima nam ovih kišnih vjetrovitih dana misli lutaju predjelima djetinjstva i negdašnje sreće, ali samo rijetki to iznesu iz dubine svoje duše za sve nas.
Znam da se ponavljam, ali zaista nadahnuto i dirljivo, … sve riječi hvale za ovu divnu pjesmu, Behar.
–
[i]Za sve su kriva djetinjstva našaIzrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predjela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.Iznikli smo pokraj drumova
i s nama rastao je strah naš
od divljih kopita koja će nas pregaziti
i od kamena međašnih koji će razdvojiti
našu mladost.Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
u kojem se nije zaustavio jauk.Svijet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao naša čela
zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvijezda zakašnjelih.Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjem u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi.
Oteščale i tužne.Vesna Parun[/i]
-
AuthorPosts
