-
MUHAMED (ZAHID) PAVICA
Muhamed Pavica je rodjen 11.04.1975. godine u Rogatici. Skolovanje je zavrsio u Rogatici i bio je veoma aktivan u rogatickom KUD-u.
Poginuo je 31.01.1994. godine u svojoj 18-toj godini na Igmanu, u momentu kada je krenuo obici svoju majku u Sarajevu.
Muhamed nije bio porodican a iza njega su ostali njegova majka Ismeta, sestra Almedina i braca Emir-Zambi i Kasim-Kale.
Neka mu je vjecni rahmet.[color=#825900][quote=”Teva(citat)”] Pavica (Zahid) Muhamed rodjen je 11.04.1975 god u Rogatici. Pava je osnovnu skolu zavrsio u Rogatici. U vrijeme skolovanja u osnovnoj skoli bio je clan prve folklorne sekcije koju je tada vodila nastavnica Suada Mrguda. Jos kao mali ostao je bez oca i stasao je u veoma dobrog i neustrasivog momka. Volio je svoju Rogaticku raju a iznad svega volio je sport i bilo ga je svuda. Bio je odlican igrac na bilijarskom stolu. Njegov mladi zivot ugasio se u 18-oj godini zivota. Poginuo je na Igmanu 31.01.1994 godine, u momentu kada je krenuo iz Tarcina za Sarajevo da obidje svoju majku Ismetu. Na par minuta prije stradanja zamijenio je mjesto na kamionu sa Himzom Hodzicem. Geler koji je doletio bio je koban za naseg Pavu. Poginuo je na rodjendan svog mladjeg rahmetli brata Rasima – Raleta koji je rodjen 31.01.1980 godine. Mladji rahmetli brat Rasim je poginuo u Gorazdu 10.12.1992. Pava je ukopan u Tarcinu. Nije bio ozenjen i iza njega su ostali: njegova majka Ismeta, sestra Almedina i braca Emir – Zambi i Kasim – Kale.
Da mu dragi Allah podari lijepi dzennet
[/quote][/color]EDHEM (SULEJMAN) BOGILOVIC
Edhem Bogilovic – Edo je rodjen 10.02.1968. godine u Rogatici. Osnovnu i srednju skolu je zavrsio u Rogatici. Edo je bio veoma drustven i rado vidjen i omiljen medju svojom rajom. Pocetkom agresije na BiH se ukljucio u odbranu domovine. Poginuo je zajedno sa rahmetli Emirom Teskeredzicem. Emir je bio pogodjen i on je posao da ga podigne i pomogne mu. U tom momentu je pogodjen od cetnickog snajpera. Obadvojica su ukopani zajedno na Ustipraci, na mezarju pored Drine.
Nije bio porodican a iza njega je ostala njegova majka Bahra, sestra Edina i nena.
Neka je vjecni rahmet nasem Edi.HAMDIJA (VELAGA) DEDIC
Hamdija Dedic je rodjen 1965. godine u Vrataru, opstina Rogatica. Skolovanje je zavrsio u Zepi i Rogatici.
Poginuo je u augustu 1995. godine u 30-toj godini zivota. Ekshumacija je izvrsena ove godine a dzenaza obavljena 29.05.2009. godine na mezarju u Dobrinju, Visoko.
Iza Hamdije je ostala supruga Samija i kcerke Azra i Mersiha.
Neka mu je vjecni rahmet.HAJRO (DERVO) CUREVAC
Hajro Curevac je rodjen 20.08.1928. godine u selu Dobrouscici.
Ubijen je izmedju 15 i 17. jula 1992. godine na Pticijaku. Ukopan je na Pticijaku ali su ga cetnici premjestili na do sada nepoznatu lokaciju.
Podatke nam je poslala njegova kcerka Sanela.
Neka mu je vjecni rahmet.AHMED (HALID) NALBANTIC
Ahmed Nalbantic je rodjen 10.05.1910. godine u Rogatici. Bio je dugogodisnji radnik TPR-a iz koga je otisao u zasluzenu penziju. Zivio je sa porodicom u Gracanici. Ubijen je 19.06.1992. godine u 82. godini zivota zajedno sa sinom Bakirom. Toga dana su ubijeni mnogi Rogaticani na Holucu, Rudom, Tekiji i Gracanici od strane cetnicke ruke. Njihova tijela ni do danas nisu pronadjena.
Iza Ahmeda su ostali supruga Behija, kcerka Dzenana, snaha Sada i unucad Nisan i Nadja.
Neka mu je vjecni rahmet.EJUB (HASAN) DURMISEVIC
Ejub Durmisevic je rodjen 06.04.1925. godine u selu Okruglo, opstina Rogatica od oca Hasana i majke Fatime, rodjene Osmanovic. Dugo godina je radio u Elektrodistribuciji a 1981. godine je otisao u zasluzenu penziju. Do rata je zivio sa parodicom u Rogatici a posljednje prebivaliste bijase ul. Pere Kosorica do br.66.
Imao je suprugu Hajru ( rodjena Osmanovic) i troje djece, sina Mirsada, kcerke Mirsadu (udato Kukavica) i Suadu (udato Kujovic).
Po povratku sa Grebka za Gorazde, 10.02.1993. godine biva zarobljen i odveden u KPD u Foci. Po izjavi svjedoka koji su bili u KPD Foca, odveden je na razmjenu oko 12.04.1993. godine sa jos 40 zatvorenika u autobusu za Butmir (Sarajevo).
Od tada mu se gubi svaki trag.
Rijesenjem Opstinskog suda II Sarajevo, pravomocnim rjesenjem proglasen umrlim a dan smrti smatra se 10.02.1993. godine.
Supruzi Hajri od 31.07.2001. godine priznat je status clana porodice civilne zrtve rata.
Neka mu je vjecni rahmet.NEZIM (OMER) ALAGIC
Nezim Alagic je rodjen 09.08.1959. godine u Rogatici. Osnovnu skolu i gimnaziju je zavrsio u Rogatici a poslije toga studirao u Sarajevu i diplomirao na Saobracajnom fakultetu u Sarajevu.
Zaposljava se koliko se ja sjecam u UPI- Transu gdje radi do pocetka rata. U medjuvremenu zasniva porodicu i dobiva sina.
Pocetkom agresije na BiH ukljucuje se u odbranu. Poginuo je u borbama u okolini Gorazda 1992. godine.
Iza njega je ostala supruga Havka i sin Jasmin.
Neka mu je vjecni rahmet.TANTULA ( OMER) SUVAD
Tantula Suvad je rodjen 16.08.1973. godine u Rogatici. Osnovnu skolu i zanat je zavrsio u Rogatici. Sutko je bio vesele naravi, neustrasiv momak i kao takav bio je omiljen medju rogatickom rajom.
Tri puta je bio ranjavan. Treci put je ranjen 16.06.1995. godine na Tresnjici-Vrazalice a sedam dana poslije je preminuo u gorazdanskoj bolnici. Sahranjen je u mezarju Kolijevke.
Sutkov mladi zivot se ugasio u 22. godini zivota. Nije bio ozenjen a iza njega je ostala majka Munira i sestra Suada.
Neka mu je vjecni rahmet.HODZIC (MUHAMED) HASIM
Hašim Hodžić, sin Muhameda i Muške, rođen 11.04.1949. godine u Pobuđu,
Vlasenica.
U Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu upisao se 1960. Zadnji razred
Medrese je završio 1969. godine.
Nakon odlaska iz Medrese neko vrijeme je radio kao imam na području
Odbora Islamske zajednice Zvornik, a potom je pozvan na odsluženje vojnog
roka. Hašim-ef. se, nakon vojske, zaposlio kao imam u Rogatici 1.7.1972.
godine. Tu se oženio i zasnovao porodicu. U zadnje vrijeme je radio u administraciji “Centrotransove” poslovnice u Rogatici.
Pocetkom agresije na BiH je zarobljen sa mnogim Bosnjacima u Rogatici i od tada mu se gubi svaki trag. Njegovo tijelo nije ni do danas pronadjeno.
Iza njega je ostala supruga Sena.
Neka mu je vjecni rahmet.[color=#825900][quote=”mirsad_d(citat)”]
IMAMI ŠEHIDI – MONOGRAFIJA
Mr. Muharem Omeragić
Hašim Hodžić, sin Muhameda i Muške, rođen 11.04.1949. godine u Pobuđu,
Vlasenica.
U Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu upisao se 1960. Zadnji razred
Medrese je završio 1969. godine.
Nakon odlaska iz Medrese neko vrijeme je radio kao imam na području Odbora Islamske zajednice Zvornik, a potom je pozvan na odsluženje vojnog roka. Hašim-ef. se, nakon vojske, zaposlio kao imam u Rogatici 1.7.1972. godine. Tu se oženio i zasnovao porodicu. Potom je 1.5.1973. prešao u džemat Međuriječje, u Odbor Islamske zajednice Čajniče, gdje je ostao do
1.3.1974. godine. Kad je upražnjeno mjesto imama u Konjević-Polju, Hašim-ef. postigao je dogovor o prelasku u taj džemat i podigao dokumentaciju iz Odbora Islamske zajednice u Čajniču. Međutim, zbog međudžematlijskog nesporazuma u novome džematu početak
je njegove službe odgođen. Time je Hašim-efendiji bilo povrijeđeno ljudsko dostojanstvo, i nije mogao prihvatiti takav odnos prema sebi kao imamu. Ostao je bez posla. Vratio se tazbini u Rogaticu, gdje su mu prijatelji pomogli da nađe posao u administraciji “Centrotransove” poslovnice u tom gradu. I dalje je među ljudima bio što i prije: zvali su ga “hodža”, a sarađivao je i sa svojim kolegama imamima i pomagao im. U nekoliko saziva bio je član
Odbora Islamske zajednice Rogatica i svesrdno podupirao islamski rad na tom području. Zbog toga na poslu nije imao nikakvih poteškoća. Hašim-ef. bio je vedra duha, darežljiv,šaljivdžija, razgovorljiv, spreman pomoći ljudima. Zbog tih svojih osobina bio je poznat i omiljen među ljudima. Agresija na R Bosnu i Hercegovinu ga zatiče u Rogatici.
Pouzdano se zna da je Hašima ubio Živko Kulić, prijeratni konobar, zapovjednik odreda smrti u Rogatici tokom rata, prvi njegov komšija. Ovaj ratni zločinac je nakon rata pobjegao u Foču i tamo živi. Postoje dvije informacije gdje se nalazi njegovo tijelo: Jedna je da je ubijen u starom turskom mezarju na Ptičijaku, lijevo na izlazu iz Rogatice prema Goraždu, te da mu je tu ukopano tijelo. Na tom lokalitetu danas je više krečana što je svjesno učinjeno kako bi se skrila ili uništila masovna grobnica tada pobijenih muslimana. Druga verzija je da je Hašim ubijen pored rijeke Rakitnice.
Prema kazivanju Sene Hodžić, Hašimove supruge.
[/quote][/color]VATRES (CAMIL) HAMDIJA
Hamdija Vatres je rodjen 15.01.1950. godine. Osnovnu skolu i zanat je zavrsio u Rogatici a potom se zaposlio u TPR-u. Bio je veoma vrijedan radnik.
Poginuo je 1992. godine negdje na raskrsnici Biljinovac-Rudo prilikom pokusaja izvlacenja svog poginulog brata Sarije. Tu u blizini su sahranjeni i jos nikad nisu ekshumirani.
Hamdija nije bio porodican.
Neka mu je vjecni rahmet.CAMIL (OMER) ZULFIC
Camil Zulfic je rodjen 1938. godine u selu Babljak , opstina Rogatica. Camil je ubijen 1992. godine od strane cetnika u 54-toj godini zivota. Njegovo tijelo je bilo dugo godina na nepoznatoj lokaciji. Ove, 2009. godine je izvrsena ekshumacija a dzenaza obavljena 11. jula 2009. godine na groblju Vlakovo.
Iza njega je ostala supruga Razija i kcerka Mevzeta.
Neka mu je vjecni rahmet.LUTVO (OMER) ZULFIC
Lutvo Zulfic je rodjen 1934. godine u selu Babljak, opstina Rogatica. Lutvo je ubijen 1992. godine u 58-oj godini zivota od strane cetnika. Njegovo tijelo kao i tijelo brata Camila nisu pronadjeni sve do 2009. godine kada je i izvrsena ekshumacija.
Dzenaza je obavljena 11.jula 2009.godine na groblju Vlakovo.
Iza Lutve su ostali supruga Sida i kcerke Mevlida, Rasema i Remza.
Neka mu je vjecni rahmet.DERVIS (MEHMED) PASIC
Dervis Pasic je rodjen 06.05.1930. godine u Cajnicu. Poslije zavrsenog skolovanja je radio kao sumarski tehnicar a nakon nekoliko godina zavrsio je i Sumarski fakultet u Sarajevu. U prvo vrijeme je radio kao direktor sunske uprave u Rogatici gdje je i proveo najveci dio radnog vijeka. Bio je aktivan drustvenopoliticki radnik i biran je za predsjednika Skupstine opstine i gradonacelnika Rogatice. Obavljao je i druge odgovorne funkcije sve do penzionisanja.
U ratnom vihoru je pokusao izbjeci iz Rogatice, preko Vragolova prema Sarajevu. Na tom putu pada u ruke cetnika koji ga odvode prvo na Sokolac a zatim u logor u Rogatici. Tu dozivljava zajedno sa ostalim uglednim Rogaticanima ponizenja i fizicka maltretiranja.
Ubijen je zajedno sa ostalim zatvorenicima u zivom zidu na Duljevcu. Nekoliko godina nakon rata izvrsena je ekshumacija a dzenaza obavljena na bistrickom groblju „Turbe“.
Iza njega je ostala supruga Hadzira i kcerke Mahira i Amela.
Neka mu je vjecni rahmet.[color=#825900][quote=”Hakija Muftic(citat)”] Ing. Dervis Pasic, muz moje sestre Hadzire, rodjen je u Cajnicu, u poznatoj gradskoj porodici. Rano je ostao bez majke: nije imao ni jedanaest godina kada su je cetnici zvjerski ubili. Bjezao je od cetnika iz Cajnica preko Visegrada, Sjemeca, Rogatice, Glasinca, Romanije u Sarajevo. Kao siroce smjesten je u Djacki dom na Bjelavama. Zavrsio skolovanje i poceo raditi kao sumarski tehnicar, a nakon nekoliko godina zavrsio je i Sumarski fakultet u Sarajevu. Postavljen je za direktora Sumske uprave u Rogatici, gdje je i proveo najveci dio radnog vijeka. Bio je i direktor Sumskog industrijskog preduzeca”Sjemec” u Rogatici. Biran je za predsjednika Skupstine opstine i gradonacelnika, a obavljao je i druge odgovorne funkcije u Rogatici, gdje je i penzionisan.
Radeci pomalo u basti, a imao je i nekoliko kosnica pcela, provodio je penzionerske dane. Kad je SDS poceo da vrsi opstrukciju u vlasti, zatim i u svakodnevnom drustvenom zivotu i opstanku Bosne i Hercegovine, isao je da razgovara, da ih pita sta hoce, sto remete i unistavaju suzivot gradjana i dobre uzajamne odnose, koji su u Rogatici bili primjer dobre saradnje i razumijevanja. Od svih srpskih kadrova dobivao je odgovor da su to trenutni nesporazumi, da ne treba brinuti, da ce se sve savladati i ispraviti. Takav odgovor su davali da dobiju na vremenu, a stalno su podmuklo djelovali i zauzimali strateske polozaje, naoruzavali se, pljackali, protjerivali bosnjacko stanovnistvo i cinili druge priprema za rat.
Krajem aprila i pocetkom maja 1992. godine SDS je organizovao siri sastanak u sali Skupstine opstine, na kojem su njihovi rukovodioci nastupili sa zahtjevom da se izvrsi podjela grada izmedu Srba i Bosnjaka – Muslimana, a zatim i drustvene imovine – preduzeca, iznoseci sta ce oni uzeti sebi.
Dervis je prisustvovao ovom sastanku, pa pored ostalog rece:
– Vi vec operativno na terenu djelujete na stetu i protiv muslimanskog zivlja, stanje je sve nesigurnije, sloboda nam je kao gradjanima ugrozena. Ako vi mislite da vam mi muslimani smetamo, recite nam otvoreno. Zabranili ste nam izlazak iz grada, bilo kuda, i cinite i druge akcije. Pustite vi nas da idemo, nemojte nas unistavati.
Dervis je ostao u Rogatici sve dok ga cetnicke granate nisu otjerale iz grada. S grupom izbjeglica stigao je u Vragolove. Odatle su jedni otisli prema Gorazdu, a s drugim je Dervis krenuo prema Sarajevu. Na putu su uhvaceni i odvedeni za Sokolac, a zatim u cetnicki logor za muslimane u Sladari u Rogatici. Tu je nad logorasima vrsena tortura i tjerani su na tezak fizicki rad.
Grupa od 25-30 logorasa u kojoj je bio i Dervis odvedena je iz Rogatice u avgustu 1992. godine i koristena kao zivi stit na borbenoj liniji prema Tusinama, Jacenu – Brcigovu. Tu su Bosnjaci logorasi, vezani u odredjenom rasporedu i na odstojanju, isli naprijed kao stit, vezani, nemocni, nesposobni da ista ucine, a pogotovo da se spase. Cetnici su s uperenim oruzjem isli iza njih. U jednom trenutku odbrana branilaca Brcigova je zapucala. Paljba je bila silovita, pa su cetnici stali, a onda se malo i povukli. Cetnicki oficiri su nekoliko puta pokusali da ih vrate na borbenu liniju i da idu dalje na Brcigovo. Znatan broj cetnika je ranjen, i nekoliko Bosnjaka. I pored stita od vezanih zivih ljudi cetnici su se uspanicili i povukli. U pozadini, van borbenih djejstava, poredali su vezane Bosnjake i nemilosrdno ih pobili. Padali su pogodjeni Bosnjaci jedan na drugog. Mrtvi su tako prekrili ranjene i jednog neozlijedenog. Pao je i Dervis. Pucali su cetnici ponovo u Bosnjake. lpak, trojica su se poslije ispod mrtvih izvukla i spas nasla kod branilaca Brcigova. Nekoliko godina nakon rata izvrsena je ekshumacija, pa je Dervis identifikovan i sahranjen uz prisustvo porodice, rodbine, prijatelja i Rogaticana na groblju Turbe u Sarajevu.
[/quote][/color]DERVIS (MEHMED) PASIC
Dervis Pasic je rodjen 06.05.1930. godine u Cajnicu. Poslije zavrsenog skolovanja je radio kao sumarski tehnicar a nakon nekoliko godina zavrsio je i Sumarski fakultet u Sarajevu. U prvo vrijeme je radio kao direktor sunske uprave u Rogatici gdje je i proveo najveci dio radnog vijeka. Bio je aktivan drustvenopoliticki radnik i biran je za predsjednika Skupstine opstine i gradonacelnika Rogatice. Obavljao je i druge odgovorne funkcije sve do penzionisanja.
U ratnom vihoru je pokusao izbjeci iz Rogatice, preko Vragolova prema Sarajevu. Na tom putu pada u ruke cetnika koji ga odvode prvo na Sokolac a zatim u logor u Rogatici. Tu dozivljava zajedno sa ostalim uglednim Rogaticanima ponizenja i fizicka maltretiranja.
Ubijen je zajedno sa ostalim zatvorenicima u zivom zidu na Duljevcu. Nekoliko godina nakon rata izvrsena je ekshumacija a dzenaza obavljena na bistrickom groblju „Turbe“.
Iza njega je ostala supruga Hadzira i kcerke Mahira i Amela.
Neka mu je vjecni rahmet.[color=#825900][quote=”Hakija Muftic(citat)”] Ing. Dervis Pasic, muz moje sestre Hadzire, rodjen je u Cajnicu, u poznatoj gradskoj porodici. Rano je ostao bez majke: nije imao ni jedanaest godina kada su je cetnici zvjerski ubili. Bjezao je od cetnika iz Cajnica preko Visegrada, Sjemeca, Rogatice, Glasinca, Romanije u Sarajevo. Kao siroce smjesten je u Djacki dom na Bjelavama. Zavrsio skolovanje i poceo raditi kao sumarski tehnicar, a nakon nekoliko godina zavrsio je i Sumarski fakultet u Sarajevu. Postavljen je za direktora Sumske uprave u Rogatici, gdje je i proveo najveci dio radnog vijeka. Bio je i direktor Sumskog industrijskog preduzeca”Sjemec” u Rogatici. Biran je za predsjednika Skupstine opstine i gradonacelnika, a obavljao je i druge odgovorne funkcije u Rogatici, gdje je i penzionisan.
Radeci pomalo u basti, a imao je i nekoliko kosnica pcela, provodio je penzionerske dane. Kad je SDS poceo da vrsi opstrukciju u vlasti, zatim i u svakodnevnom drustvenom zivotu i opstanku Bosne i Hercegovine, isao je da razgovara, da ih pita sta hoce, sto remete i unistavaju suzivot gradjana i dobre uzajamne odnose, koji su u Rogatici bili primjer dobre saradnje i razumijevanja. Od svih srpskih kadrova dobivao je odgovor da su to trenutni nesporazumi, da ne treba brinuti, da ce se sve savladati i ispraviti. Takav odgovor su davali da dobiju na vremenu, a stalno su podmuklo djelovali i zauzimali strateske polozaje, naoruzavali se, pljackali, protjerivali bosnjacko stanovnistvo i cinili druge priprema za rat.
Krajem aprila i pocetkom maja 1992. godine SDS je organizovao siri sastanak u sali Skupstine opstine, na kojem su njihovi rukovodioci nastupili sa zahtjevom da se izvrsi podjela grada izmedu Srba i Bosnjaka – Muslimana, a zatim i drustvene imovine – preduzeca, iznoseci sta ce oni uzeti sebi.
Dervis je prisustvovao ovom sastanku, pa pored ostalog rece:
– Vi vec operativno na terenu djelujete na stetu i protiv muslimanskog zivlja, stanje je sve nesigurnije, sloboda nam je kao gradjanima ugrozena. Ako vi mislite da vam mi muslimani smetamo, recite nam otvoreno. Zabranili ste nam izlazak iz grada, bilo kuda, i cinite i druge akcije. Pustite vi nas da idemo, nemojte nas unistavati.
Dervis je ostao u Rogatici sve dok ga cetnicke granate nisu otjerale iz grada. S grupom izbjeglica stigao je u Vragolove. Odatle su jedni otisli prema Gorazdu, a s drugim je Dervis krenuo prema Sarajevu. Na putu su uhvaceni i odvedeni za Sokolac, a zatim u cetnicki logor za muslimane u Sladari u Rogatici. Tu je nad logorasima vrsena tortura i tjerani su na tezak fizicki rad.
Grupa od 25-30 logorasa u kojoj je bio i Dervis odvedena je iz Rogatice u avgustu 1992. godine i koristena kao zivi stit na borbenoj liniji prema Tusinama, Jacenu – Brcigovu. Tu su Bosnjaci logorasi, vezani u odredjenom rasporedu i na odstojanju, isli naprijed kao stit, vezani, nemocni, nesposobni da ista ucine, a pogotovo da se spase. Cetnici su s uperenim oruzjem isli iza njih. U jednom trenutku odbrana branilaca Brcigova je zapucala. Paljba je bila silovita, pa su cetnici stali, a onda se malo i povukli. Cetnicki oficiri su nekoliko puta pokusali da ih vrate na borbenu liniju i da idu dalje na Brcigovo. Znatan broj cetnika je ranjen, i nekoliko Bosnjaka. I pored stita od vezanih zivih ljudi cetnici su se uspanicili i povukli. U pozadini, van borbenih djejstava, poredali su vezane Bosnjake i nemilosrdno ih pobili. Padali su pogodjeni Bosnjaci jedan na drugog. Mrtvi su tako prekrili ranjene i jednog neozlijedenog. Pao je i Dervis. Pucali su cetnici ponovo u Bosnjake. lpak, trojica su se poslije ispod mrtvih izvukla i spas nasla kod branilaca Brcigova. Nekoliko godina nakon rata izvrsena je ekshumacija, pa je Dervis identifikovan i sahranjen uz prisustvo porodice, rodbine, prijatelja i Rogaticana na groblju Turbe u Sarajevu.
[/quote][/color]SAMIR (FUAD) MUFTIC
Samir Muftic je rodjen 30.05.1973. godine u Rogatici. U svom kratkom zivotu nije mu bilo dozvoljeno cak ni da skolu zavrsi. Zarobljen je zajedno sa svojim ocem Fuadom, majkom Behijom i sestrom Jasnom u zgradi u prvomajskoj ulici gdje su i stanovali. Odvedeni su u crkveni dom gdje su muskarce odvojili od zena. Majka Behija i sestra Jasna su razmijenjene, prvo dospjele u Olovo a kasnije u Sarajevo. Samir i njegov otac su ostali u rogatickom logoru poslije cega im se gubi svaki trag. Njihova tijela ni do danas nisu pronadjena.
Samir je ubijen u svojoj 18 –toj godini zivota.
Neka mu je vjecni rahmet.
- You must be logged in to reply to this topic.