[Dedo]

#34647

Poznavao sam Nuriju Milica a.r.i njegoiv nacin zivota,vjecni nezenja je samo imao jednu zelju da sagradi dzamiju u svom selu Mahali.Nurija je od svog zivotnog komfora kojeg je mogao koliko toliko imati sparao samo da skupi dovoljno para da bi mogao sagraditi dzamiju.Nije mu bilo tesko po cijeli dan cucati pred Begovom dzamijom samo da proda neki parfimic,slicicu,razglednicu,hamajliju,neku od zbirki dova,znacke,i drugo samo da bi svoj san ostvario.Ni vjerske vodje tadasnje ga nisu uzimali za ozbiljno jer je tako daleko dolazio da je i sam sebe znao zapustiti,samo mu je njegov san bio na hatru.
Kada je vec htio i bio ohrabren od nekih koji su ga sazalijevali i svojim prilozima pomagali,poceli su problemi sa opcinskim sluzbama u Rogatici.

Dali ima iko jos ziv od tih neljudi koji su mu stajali na putu da ostvari svoj san,kojeg je bar 25 godina sanjao neznam,al neka him je nasramotu.
Sta hocu da kazem problemi sa papirologijom za objekat koji je od drustvenog znacaja pa saglasnosti pa mnogo drugih papira morao je hudi Nurija vaditi i neznajuci hocel dobiti odobrenje.

U neko doba poceli su previranja i slabiti komunisticka birokratija te je rahmetli Nurija uz pomoc komsija ostvario svoj san
Sjecam se da je bio zatvaran 83-ce godine u vrijeme izmisljenog(montiranog)procesa kojeg su sve sami muslimani namontirali,vjerovatno po nalogu nekog koje htio sebi neku vecu stolicu.

Uvijek je bilo u tom rezimu da se izmisli neprijatelj drzave kako bi mnogi sebi produzili lagodan zivot,i kako bi navodno morali i dalje bdjeti nad sigurnoscu kako nebi neko napravio revoluciju.
je
Kakva je to vlast bila kad njima Nurija bio neprijatelj moze se razmisljati.Al ja mislim ko god se je ogrijesio o Nuriju a.r. da ce biti kaznjen od Allaha dz.s.Ponekad sam zamjerao i hodzama i visoj ulemi da su ustanju bili da se podsmjehuju njemu i njegovoj zelji da bude vakif jedne dzamije.U ovom ratu je izgorjela ta ista dzamija al bi je trebalo opraviti i ostaviti da postoji kako bi ostao pomen na rahmetli

[pasa]

#37151

Nema trenutka na Zemlji bez ezana

Pogledajte kartu svijeta. Na istočnoj strani ugledat ćete Indoneziju. Najveća mjesta u Indoneziji su Java, Sumatra, Borneo i Saibil. Čim nastupi zora na istočnoj strani Saibila, oko 5:30 po lokalnom vremenu, začuje se sabahski ezan. Hiljade mujezina uče ezane. Kako minute odmiču, sabahski zov se širi sve zapadnije. Pola sata nakon što se ezan prouči u Saiblu, on započinje u Džakarti, potom Sumatri. I prije nego se sabahski ezan završi u Indoneziji, oni započinju u Maleziji, a potom u Burmi. Sat vremena poslije ezana u Džakarti, sabahski ezan začuje se u Daki, glavnom gradu Bangladaša. Dok se ezani završavaju u Bangladešu, započinju u zapanoj Indiji. Od Kalkute preko Sringara do Bombaja, kroz cijelu Indiju odjekuje sabahski poziv. I dok još ezani hore Indijom, pakistanski mujezini počinju pozivati ljude na sabah. Za četrdeset minuta sabahski ezan proputuje Pakistan, i ne dođe do kraja, a več je započeo u Afganistanu i Muskatu. Vremenska razlika između Muskata i Bagdada je jedan sat. Za to vrijeme ezan se pronese Hidžazom, gdje su Meka i Medina, Jemenom, Emiratima, Kuvajtom Irakom. Vremenska razlika između Bagdada i Aleksandrije u Egiptu je opet jedan sat. Za taj sat ezan zauči u Siriji, Egiptu, Somaliji i Sudanu. S kraja na kraj Turske eho ezana odjekuje sat i po.Vremenska razlika između Aleksandrije i Tripolija je jedan sat, iučenje ezana se nastavlja kroz cijelu Afriku. Sabahski ezan koji je započeo u Indoneziji stigne do obala Atlantika nakon devet i po sati. I prije nego on dosegne obale Atlanskog okeana, na istoku Indonezije več je otpočeo ezan za podne-namaz. I dok podnevski ezan započinje u Bangladešu, u Saibilu se mujezini spremaju za oglašavanje ikindije, a potom i akšama i jacije. Dok mujezini širom Indonezije uče sabahski ezan, mujezini u Africi uče ezan za jaciju. Ovaj fenomen nas dovodi do zadivljujućeg otkrića: Ne prođe ni jedan jedini trenutak na Zemaljskoj kugli, a da u njemu stotine hiljada mujezina širom svijeta ne uče ezane. I upravo sada, dok čitate ove redove, možete biti sigurni da hiljade ljudi, baš u ovom trenu, uče i slušaju ezane.

Pogledajte video prikaz :
http://www.youtube.com/watch?v=UTb9i-hBupU&feature=BFa&list=PL88071F094C3812B7&lf=results_video

[pasa]

#37168

Nema trenutka na Zemlji bez ezana

Pogledajte kartu svijeta. Na istočnoj strani ugledat ćete Indoneziju. Najveća mjesta u Indoneziji su Java, Sumatra, Borneo i Saibil. Čim nastupi zora na istočnoj strani Saibila, oko 5:30 po lokalnom vremenu, začuje se sabahski ezan. Hiljade mujezina uče ezane. Kako minute odmiču, sabahski zov se širi sve zapadnije. Pola sata nakon što se ezan prouči u Saiblu, on započinje u Džakarti, potom Sumatri. I prije nego se sabahski ezan završi u Indoneziji, oni započinju u Maleziji, a potom u Burmi. Sat vremena poslije ezana u Džakarti, sabahski ezan začuje se u Daki, glavnom gradu Bangladaša. Dok se ezani završavaju u Bangladešu, započinju u zapanoj Indiji. Od Kalkute preko Sringara do Bombaja, kroz cijelu Indiju odjekuje sabahski poziv. I dok još ezani hore Indijom, pakistanski mujezini počinju pozivati ljude na sabah. Za četrdeset minuta sabahski ezan proputuje Pakistan, i ne dođe do kraja, a več je započeo u Afganistanu i Muskatu. Vremenska razlika između Muskata i Bagdada je jedan sat. Za to vrijeme ezan se pronese Hidžazom, gdje su Meka i Medina, Jemenom, Emiratima, Kuvajtom Irakom. Vremenska razlika između Bagdada i Aleksandrije u Egiptu je opet jedan sat. Za taj sat ezan zauči u Siriji, Egiptu, Somaliji i Sudanu. S kraja na kraj Turske eho ezana odjekuje sat i po.Vremenska razlika između Aleksandrije i Tripolija je jedan sat, iučenje ezana se nastavlja kroz cijelu Afriku. Sabahski ezan koji je započeo u Indoneziji stigne do obala Atlantika nakon devet i po sati. I prije nego on dosegne obale Atlanskog okeana, na istoku Indonezije več je otpočeo ezan za podne-namaz. I dok podnevski ezan započinje u Bangladešu, u Saibilu se mujezini spremaju za oglašavanje ikindije, a potom i akšama i jacije. Dok mujezini širom Indonezije uče sabahski ezan, mujezini u Africi uče ezan za jaciju. Ovaj fenomen nas dovodi do zadivljujućeg otkrića: Ne prođe ni jedan jedini trenutak na Zemaljskoj kugli, a da u njemu stotine hiljada mujezina širom svijeta ne uče ezane. I upravo sada, dok čitate ove redove, možete biti sigurni da hiljade ljudi, baš u ovom trenu, uče i slušaju ezane.

Pogledajte video prikaz :
http://www.youtube.com/watch?v=UTb9i-hBupU&feature=BFa&list=PL88071F094C3812B7&lf=results_video

[pasa]

#37386

[b]
MUHAMMED a.s. – I POSLANICI U KUR’ANU[/b]

– RELIGIJE SVIJETA –

Muhammed, a.s., je rodjen oko 570 u Mekki. Vrlo rano je ostao bez roditelja. Jako mlad se ozenio sa Hatidzom, prvom muslimankom, koja mu je sve do svoje smrti bila vjerna zena. U toku braka sa Hatidzom, Muhammed, a.s., nije imao druge zene. Tek nakon njene smrti (619), slijedeci obicaje svoje zemlje, zenio se vise puta.

Negdje, kada je imao oko 40 godina (610), bijase Muhammed, a.s., prozvan za poslanika. Vecina stanovnika Mekke je odbijala da prizna Muhammeda, a.s., za poslanika, odbijajuci sva njegova prenosenja – Objave i Poruke koje je dobivao od Milostivog. Jos jedno vrijeme mu je plemenska pripadnost pruzala zastitu, ali polozaj je bivao sve kriticniji (622.g. – Prva godina po islamskom racunanju vermena), tako da je Muhammed a.s. sa nekolicinom svojih vjernika presao u Medinu – (Hidzra).

Po prelasku u Medinu, ona preuzima vodecu politicku i duhovnu ulogu. U vrlo kratkom vremenu uspjeva Muhammedu a.s. da prihvate njegove Objave. 630. godine Muhammed, a.s., se vraca u Mekku i proglasava Kãbu – Svetistem muslimana cijelog svijeta. Dvije godine kasnije, 632 umire Muhammed, a.s., i time ulazi u povijest svijeta i religije.

Za muslimane se sa Muhammedom, a.s., zavrsava vrijeme poslanika i po islamskom ucenju, Objava vise nece biti.

Povijest Kur’ana o poslanicima prikazuje Muhammeda, a.s., kao vrhunac i kao zadnjeg po redu poslanika koji je imao svoje predhodnike kao: staroarapski (Hud, Salih, Su’aib) ili kao sto su to bili biblijski predhodnici, profeti kao sto su: Adem=Adam; Nuh=Noa; Ibrahim=Abraham; Musa=Mozes; Davud=David; Sulejman=Salomon; Ilijas=Elija; Irmija=Jeremija: Jahja=Ivan Krstitelj; Isa=Isus.

Od svih poslanika u Kur’anu, Muhammed, a.s., je po svom vjerskom zivotu, najslicniji Ibrahimu=Abrahamu, koji u Kur’anu, po islamskoj tradiciji, ima veliko znacenje.

Uz pomoc svog sina Ismaila=Ismaela je Ibrahim=Abraham izgradio Svetiste – Kãbu u Mekki. On je prvi musliman koji je bio od Boga izabran, jos prije Muse=Mozesa i Ise=Isusa.

Zahtjevi od strane Zidova i Krscana da samo oni posjeduju istinsku religiju, su u Kur’anu od strane Ibrahima=Abrahama – odbijeni.

Muhammed, a.s., vidi u Musi=Mozesu svog predhodnika i poslanika, jer je njegovo vjerovanje isto vjerovanju Muse=Mozesa.

Vec je Musa=Mozes bio dobio zadatak od Boga (Allaha), da ljude uci tome, da je Bog samo jedan. Ali, narod Izraelov se nije drzao uputa Muse=Mozesa i njemu poslatog Tevrãta=Tore, koju su vise puta krivotvore kao Pisanu Rijec predanu Musi=Mozesu.

S postovanjem Kur’an govori i Isau,a.s., njegovom zivotu, porukama, ucenju i djelima. U islamskoj tradiciji ce se prenositi sljedeci Muhammedov, a.s., Hadis:

“Najblizi sam sinu Merjeminom, kako u ovom, tako i u onom zivotu”.

Kur’an naglaseno predstavlja posebnost majke Isaove,a.s., Merjeme. (Kur`an, 3). Onda slijedi, dva puta priznanje Kur’ana Isaove,a.s., Objave i njegovog rodjenja (Kur`an, 19 i 3). Isa, a.s., koji je kroz stvaralacke rijeci pozvan u zivot i rodjen od casne Merjeme. Objavom Indzila (Evandjelja – Starog i Novog Zavjeta), je Bog svom Slugi Isau, a.s., blizak i potvrdjuje njegove rijeci predskazanja kroz znakove i cudo.

Po Kur’anu (Kur`an,4,157-159) je Isa,a.s., poslanik Boziji, koji nije umro na Krizu=Krstu; nego ga je Bog spasio i digao sebi u Nebesa. Za razliku od Krscanskog vjerovanja, smrt Isa,a.s., na krizu/krstu u islamu nema isto znacenje.

Takodjer se, po Kur’anu, ne moze Isa,a.s., nazivati Bozijim Sinom. Odbijanje Kur’ana da se predstavi Isa,a.s., kao Boziji Sin je odbijanje istovremeno Krscanskog priznavanja Bozijeg Trojstva.

Uz svo postovanje kojim Kur’an potvrdjuje Isa,a.s., za muslimane je Muhammed, a.s., zadnji i time nenadmasan. Isa,a.s., je njegov predhodnik.

[pasa]

#37650

Kur’an i sunnet o metodama ublažavanja boli

Ublažavanje boli: medicinsko otkriće

Staviti komadić dobro sažvakane hurme (ili nekog drugog dostupnog slatkog voća) u usta novorođenčeta je duboko ukorijenjeni običaj kod roditelja muslimana. Muslimani to čine slijedeći praksu Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., vjerujući da je poslan, kako Kur’an kaže, kao spas i milost čovječanstvu. Način na koji je ovaj običaj nastao navodi nas na zaključak da u njemu postoji neka osobita vrijednost. Radi se o tome da – u čast vrijednosti i užitku slijeđenja sunneta (prakse Poslanika, s.a.v.s) – stavljanje ‘šećerne tvari’ unutar usta novorođenčeta definitivno smanjuje osjećaj boli i srčani puls. Zanimljivo naučno-medicinsko istraživanje, objavljeno u časopisu ”British Medical Journal” (br. 6993, 10. juni 1995.), dokazala je, izvan svake sumnje, korist od davanja šećera novorođenčetu kako bi se reducirao osjećaj bilo kakve bolne procedure kao što je bockanje pete za uzorak krvi ili prije obrezivanja.

Nora Haouari, Christopher Wood, Gillian Griffiths i Malcolm Levene izvršili su istraživanje pod nazivom “The analgesic (pain killing) effect of sucrose in full term infants: a randomised controlled” na Postnatalnom odjelu Opće bolnice Leeds u Engleskoj. 60-ero zdrave djece gestacijske dobiii od 37 do 42 sedmice i postnatalne dobiiii od 1 do 6 dana, bili su randomiziraniiv za primanje 2ml jednog od četiri rastvora: 12.5%-tne ​​saharoze, 25%-tne saharoze, 50%-tne saharoze i sterilne vode (kontrolna grupa).

Prva grupa od 30-ero djece primila je šećerni sirup prije rutinske analize krvi (bockanje pete, što je obično bolno) koja se obavlja radi otkrivanja žutila. Preostalih 30-ero beba dobilo je samo sterilnu vodu kao kontrolna grupa. Stavljanje 2ml 25% ili 50% rastvora saharoze na jezik prije bockanja pete značajno smanjuje period plača u odnosu na bebe koje su dobile vodu. Također, njihov srčani puls vratio se u normalu puno brže. Jači šećerni rastvor imao je veći učinak, plač se dodatno reducirao sa povećanjem koncentracije saharoze. Iz toga možemo zaključiti da saharoza (šećer) stavljena na jezik može biti upotrijebljena kao korisna i sigurna forma analgezijev za novorođenčad.

Blass i Hoffmeyer su, također, pokazali da 12%-tni rastvor interoralnevi saharoze značajno smanjuje trajanje plača kod novorođenčadi podvrgnutoj bockanju pete ili obrezivanju. Ovo istraživanje je prikazano u časopisu ”The Independent” (petak 9. juni 1995.), kao i u članku novina ”British Medical Journal”.

Praksa Poslanika, s.a.v.s., zabilježena je u zbirkama njegovih izreka i pripovijestima o njemu, od kojih su najcjenjenije dvije sahih zbirke, Buharijina i Muslimova. Ebu Burde prenosi od Ebu Musaa, koji je rekao: ”Moja supruga rodila je sina pa sam ga donio Poslaniku, s.a.v.s. Dao mu je ime Ibrahim i učinio mu tahnikvii jednom hurmom.”viii Postoje izvještaji o brojnim drugim slučajevima kao što je ovaj.

Hurma sadrži veoma visok postotak šećera (70-80%). Ona ima i fruktozu i glukozu, koje imaju visoku kalorijsku vrijednost. Lahko je i brzo probavljiva, te veoma korisna za mozak. Hurma sadrži 2,2% proteina, vitamina A, vitamina B1, kiselinu B2 vitamina protiv pelagreix, u njoj ima tragova minerala potrebnih organizmu, kao što su kalij, natrij, kalcij, željezo, mangan, bakar. Utvrđeno je da je kalij, čiji postotak je vrlo visok, veoma učinkovit u stanju krvarenja, kao što su slučajevi porađanja ili obrezivanja.

Može se primijetiti da sunnet, također, preporučuje hurme za prekidanje posta u Ramazanu. Hurme bi trebalo da se pojedu, ako je to moguće, prije akšam namaza – to je medicinski i nutritivno najbolji način i sunnet.

Iznimnu vrijednost hurmi, isto tako, nagovještava poznati i prekrasni odlomak iz Kur’ana: ”Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela!” (Maryam, 25-26) Ovo je nalog od Svemilosnog Stvoritelja, za hazreti Merjem, a.s., u vrijeme rođenja Isaa, a.s., blagoslovljenog Allahovog Poslanika. To je bio recept za lagahan i ugodan porođaj. Kao i u primjeru koji smo ukratko iznijeli, vjerujemo da će daljnja istraživanja donijeti potvrdu za one koji još sumnjaju u pravu vrijednost, istinu i mudrost učenja Kur’ana i sunneta.

”Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?” (Fussilat, 53)

Pošto su autori medicinskih istraživanja spomenuli da namjeravaju eksperimentirati sa novim šećernim ili slatkim supstancama, preporučujemo im da isprobaju hurme za ublažavanje boli kod novorođenčadi.

Autor: Dr: Noha Abu-Kresha

Prijevod teksta: Muamer Neimarlija

http://www.islambosna.ba

[pasa]

#37666

Kur’an i sunnet o metodama ublažavanja boli

Ublažavanje boli: medicinsko otkriće

Staviti komadić dobro sažvakane hurme (ili nekog drugog dostupnog slatkog voća) u usta novorođenčeta je duboko ukorijenjeni običaj kod roditelja muslimana. Muslimani to čine slijedeći praksu Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., vjerujući da je poslan, kako Kur’an kaže, kao spas i milost čovječanstvu. Način na koji je ovaj običaj nastao navodi nas na zaključak da u njemu postoji neka osobita vrijednost. Radi se o tome da – u čast vrijednosti i užitku slijeđenja sunneta (prakse Poslanika, s.a.v.s) – stavljanje ‘šećerne tvari’ unutar usta novorođenčeta definitivno smanjuje osjećaj boli i srčani puls. Zanimljivo naučno-medicinsko istraživanje, objavljeno u časopisu ”British Medical Journal” (br. 6993, 10. juni 1995.), dokazala je, izvan svake sumnje, korist od davanja šećera novorođenčetu kako bi se reducirao osjećaj bilo kakve bolne procedure kao što je bockanje pete za uzorak krvi ili prije obrezivanja.

Nora Haouari, Christopher Wood, Gillian Griffiths i Malcolm Levene izvršili su istraživanje pod nazivom “The analgesic (pain killing) effect of sucrose in full term infants: a randomised controlled” na Postnatalnom odjelu Opće bolnice Leeds u Engleskoj. 60-ero zdrave djece gestacijske dobiii od 37 do 42 sedmice i postnatalne dobiiii od 1 do 6 dana, bili su randomiziraniiv za primanje 2ml jednog od četiri rastvora: 12.5%-tne ​​saharoze, 25%-tne saharoze, 50%-tne saharoze i sterilne vode (kontrolna grupa).

Prva grupa od 30-ero djece primila je šećerni sirup prije rutinske analize krvi (bockanje pete, što je obično bolno) koja se obavlja radi otkrivanja žutila. Preostalih 30-ero beba dobilo je samo sterilnu vodu kao kontrolna grupa. Stavljanje 2ml 25% ili 50% rastvora saharoze na jezik prije bockanja pete značajno smanjuje period plača u odnosu na bebe koje su dobile vodu. Također, njihov srčani puls vratio se u normalu puno brže. Jači šećerni rastvor imao je veći učinak, plač se dodatno reducirao sa povećanjem koncentracije saharoze. Iz toga možemo zaključiti da saharoza (šećer) stavljena na jezik može biti upotrijebljena kao korisna i sigurna forma analgezijev za novorođenčad.

Blass i Hoffmeyer su, također, pokazali da 12%-tni rastvor interoralnevi saharoze značajno smanjuje trajanje plača kod novorođenčadi podvrgnutoj bockanju pete ili obrezivanju. Ovo istraživanje je prikazano u časopisu ”The Independent” (petak 9. juni 1995.), kao i u članku novina ”British Medical Journal”.

Praksa Poslanika, s.a.v.s., zabilježena je u zbirkama njegovih izreka i pripovijestima o njemu, od kojih su najcjenjenije dvije sahih zbirke, Buharijina i Muslimova. Ebu Burde prenosi od Ebu Musaa, koji je rekao: ”Moja supruga rodila je sina pa sam ga donio Poslaniku, s.a.v.s. Dao mu je ime Ibrahim i učinio mu tahnikvii jednom hurmom.”viii Postoje izvještaji o brojnim drugim slučajevima kao što je ovaj.

Hurma sadrži veoma visok postotak šećera (70-80%). Ona ima i fruktozu i glukozu, koje imaju visoku kalorijsku vrijednost. Lahko je i brzo probavljiva, te veoma korisna za mozak. Hurma sadrži 2,2% proteina, vitamina A, vitamina B1, kiselinu B2 vitamina protiv pelagreix, u njoj ima tragova minerala potrebnih organizmu, kao što su kalij, natrij, kalcij, željezo, mangan, bakar. Utvrđeno je da je kalij, čiji postotak je vrlo visok, veoma učinkovit u stanju krvarenja, kao što su slučajevi porađanja ili obrezivanja.

Može se primijetiti da sunnet, također, preporučuje hurme za prekidanje posta u Ramazanu. Hurme bi trebalo da se pojedu, ako je to moguće, prije akšam namaza – to je medicinski i nutritivno najbolji način i sunnet.

Iznimnu vrijednost hurmi, isto tako, nagovještava poznati i prekrasni odlomak iz Kur’ana: ”Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela!” (Maryam, 25-26) Ovo je nalog od Svemilosnog Stvoritelja, za hazreti Merjem, a.s., u vrijeme rođenja Isaa, a.s., blagoslovljenog Allahovog Poslanika. To je bio recept za lagahan i ugodan porođaj. Kao i u primjeru koji smo ukratko iznijeli, vjerujemo da će daljnja istraživanja donijeti potvrdu za one koji još sumnjaju u pravu vrijednost, istinu i mudrost učenja Kur’ana i sunneta.

”Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?” (Fussilat, 53)

Pošto su autori medicinskih istraživanja spomenuli da namjeravaju eksperimentirati sa novim šećernim ili slatkim supstancama, preporučujemo im da isprobaju hurme za ublažavanje boli kod novorođenčadi.

Autor: Dr: Noha Abu-Kresha

Prijevod teksta: Muamer Neimarlija

http://www.islambosna.ba

[Mustafa]

#41293

[mirsad_d]

#41773

ODLIKOVANJE ZA ROGATIČKU MUALLIMU OD PRIJE STOTINU GODINA
Prilozi za istraživanje sociokulturnog položaja žene u BiH:
Izabrana bibliografija (1900-2010) Prilog 16
ŠUKRIĆ, NIJAZ
ODLIKOVANJE ZA MUALLIMU OD PRIJE STOTINU GODINA
MUALLIM
VOL. II, BR. 12, STR. 25. 1991.

Harem Careve Dzamije na Mejtasu 1938 g.

O tradicionalnoj aktivnoj prisutnosti muslimanke, u skoro svim sferama života, na našim prostorima, govore nam pisani i usmeni izvori. Brojne vakufname (zakladnice) svjedoče o vakufskim dobrima muslimanki kao: supruga, kćeri, sestara, majki, itd. Isto to nalazimo i u sudskim sidžilima i drugim dokumentima, kao prepisanim knjigama i zapisima na njima. Usmena tradicija (lirska pjesma, sevdalinka, balada i si) govori o knjizi koju pišu i šalju, o mejtefu koji pohađaju, o levhama koje vezu na đerđefu, o suzama koje liju, dovama, ilahijama, salavatima i tekbirima, koje uče dok ispraćaju voljene na put, vojnu, po završetku hatmi, nad bešikom djeteta, ili kad to dijete prate u školu itd. Stari muslimanski hroničari Bašeskija, Muvekkit i drugi govore o tome da žensku djecu nisu podučavali samo hodže (muallimi), nego i žene muallime u Bosni poznate kao bule, a u Hercegovini kao hōdže. Je li to bila puka formalnost, ili se proces odgoja i obrazovanja muslimanki odvijao ozbiljno i sa ljubavlju?
Dio odgovora nude nam dokumenti napisani prije skoro stotinu godina u bosanskom gradiću Rogatici, a čuvaju se u Arhivu SRBiH u Sarajevu (Fond Zemaljske vlade, S-31-2/10 br. 34498/1903). Njihovim sadržajem odlikuje se, od strane Nj.C. K. Visočanstva Franje Josipa I, muallima Uzejfa-hanuma Jamaković za svoj četrdesetogodišnji predan prosvjetni rad u mektebu.

Hronološki sadržaj dokumenata pokazuje slijedeće:

1. „Općinski ured u Rogatici upućuje Kotarskom uredu u Sarajevu 26. januara 1903. godine pismo slijedećeg sadržaja: „Po nalogu tog slavnog ureda od 16. januara 1903. god. br. 332 potpisati ured da Uzejfa-hanuma Jamaković preko 40 godina kao hodžinica u ženskom mektebu služi na zadovoljstvo ukupnog građanstva u Rogatici. Ista se vrlo lijepo ponaša, a u materijalnom stanju je sasvim hrđava…“ (potcrtao N.Š.)
2. „19. februara 1903. god. gradonačelnik Rogatice h. Ahmed-beg Bukvica predložio je Uzejfa-hanumu Jamaković za odlikovanje, uz zapisničko svjedočanstvo h. Eminage Eminagića (72 god.) i Selim-bega Brankovića (68 god.) iz Rogatice, koji su posvjedočili da znaju Zejfa-hanumu Jamaković da preko četrdeset godina podučava žensku djecu u mektebu i da je podučavala i njihove kćeri.“[
3. „22 maja 1903. godine u Rogatici je izdata potvrda — u — „Vidu jedne počastne kolajne za četrdeset godišnje vjerno službovanje, kojim je niže potpisana (Uzejfa Jamaković, N.Š.)danas od kotarskog ureda u Rogatici doista primila“.

O tome ko je bila Uzejfa-hanuma Jamaković, nažalost, osim šturih podataka iz dokumenata Arhiva, nemamo. A, iz njih se vidi da je bila već u godinama, dok naziv hodžinca upućuje da ga je dobila ili udajom za hodžu, ili da je u Rogatici u to vrijeme bilo u običaju da mu’allimu nazivaju hodžinca. Kako se iz prijedloga za odlikovanje da pročitati imala je sina Mustafu, koji se bavio trgovinom i u njoj bankrotirao, pa je i majku doveo u težak (hrđav) položaj.
Prema riječima Devlet-hanume Nalbantić (76) iz Sarajeva, koja je porijeklom iz Rogatice gdje je pohađala mekteb, tadanji mu’allim hafiz Muhammed-ef. Zagorica uobičavao bi od djece zatražiti da se učenjem Fatihe, poslije nastave, sjete bule Jamakovićke. Što znači da ona, dvadesetih godina ovog stoljeća, nije bila među živima, ali da je njen glas i ugled u rogatičkoj muslimanskoj sredini i dalje bio živ.
Zanimljivo je da je negdje u isto vrijeme (1892-1894) u Sarajevu na Muslimanskoj višoj djevojačkoj školi, predavala Uzejfa-hanuma Jabučar, ali je to sigurno druga osoba. Rodbine ili potomaka Uzejfa-hanume Jamakovića postoji još u Rogatici i okolini, a neki su nastanjeni i u Sarajevu. Nepostojanje podataka, padanje u anonimnost i zaborav, zaslužnih ljudi i žena, za našu muslimansku pismenost i obrazovanost, ukazuje na nasušnu potrebu Islamske zajednice, a u njoj ilmije naročito da se sačini jedna monografija uleme (inteligencije), od najstarijih vremena do danas, za šta postoje realne materijalne i kadrovske pretpostavke i mogućnosti.
Ako je austro-ugarska vlast kao strana i nemuslimanska nalazila za shodno i potrebno da pohvali trud, rad i pregalaštvo jedne mu’allime u provinciji, i vrjednuje njen doprinos prosvjeti i kulturi, čak konkurentskoj orijentalnoj, kakva je u tom smislu tek obaveza IZ prema radu i trudu mu’allima koji s ljubavlju obavljaju svoj, kod Boga i ljudi, odgovoran posao. Možda bi bilo interesantno da napr. udruženje Ilmije osnuje svoje žensko-mu’allimsko krilo, koje bi ponijelo ime neke čuvene muslimanske prosvjetiteljke (Uzejfa-hanume, Fatma-hanume, itd.). Bilo bi zanimljivo uspostaviti i neku godišnju nagradu pod njihovim imenom, koja bila dodjeljivana najvrijednijoj mu’allimi, učenici Medrese ili studentici Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu.

[Author]

Posts