-
Hadži Nicolas ANELKA (30),
ISLAM ME NAUČIO DA VODIM BOLJI ŽIVOT
Kao i većina francuskog nogometnog tima, dolazim iz Pariškog predgrađa, gdje sam imao mnogo prijatelja muslimana. Potičem iz kršćanske porodice, ali ranije nisam prakticirao vjeru. Ali, islam prakticiram. To je religija koju sam postepeno upoznavao i koja me naučila da vodim bolji život. Ova odluka je sasvim lična i došla je sasvim prirodno: ikad nije bilo “ispiranja mozga” po tom pitanju
Talentirani fudbaler Chelsea poznat je, kako po svojoj briljantnoj igri na terenu, tako i po svojoj „teškoj“ reputaciji. U ovom intrevjuu, uvijek tajnoviti Nicolas Anelka (30) savladao je svoju rezreviranost prema novinarima i pričao o poslu, porodici, prijateljima… i njegovom mišljenju o paucima!
Do sada ste igrali za Arsenal, Liverpol, Manchester City i Chelsea, ali i za francuski nacionalni tim. Kako upoređujete francuski i engleski nogomet?
Iskustvo je potpuno različito, kako zbog igre tako i zbog publike; u Francuskoj, ljudi su samo gledaoci, u smislu da idu na nogometne utakmice kako bi vidjeli show, dok u Engleskoj, oni su pravi navijači koji dođu da zaista podrže svoj tim, u dobrim ali i u lošim trenucima. Kada je riječ o igri, sudije iz Engleske daju igračima više slobode zato što znaju da je nogomet grub sport, dok na francuskim terenima, svaki fizički kontakt sudija smatra faulom. Lično, više volim igrati u Engleskoj, iako to znači da sam manje fizički zaštićen, ali vjerujem da je povremeno „premlaćivanje“ sastavni dio posla.
Da li misliš da je Engleska tvoja druga domovina i da li voliš živjeti u Londonu?
Volim ovu zemlju. U njoj sam povremeno živio od 17. godine. Napustio sam je kada sam otišao igrati u Madrid, ali sam se uvijek vraćao. Zaista mi se sviđa britanski način razmišljanja i način života u Londonu, jer sam ovdje našao ljude koji su otvoreni i tolerantni. Ono što mi se posebno sviđa jeste činjenica da su vam ljudi uvijek spremni dati šansu.
Mediji su vas često opisivali kao „nemoguće dijete“ francuskog nogometa, kao osobu teške naravi“. Šta vi mislite o tome?
To je potpuno pogrešno. Ako biste to pitali ljude koji me poznaju, nikada to ne bi rekli. Ali sam možda ostavio takav utisak jer odbijam da pričam s novinarima, što ih, čini se, jako nervira. Odluka da ne dajem intervju samo produbljuje takav jaz. Ja nisam pričljiv i po prirodi sam stidljiv, ali također ne vidim kako i zašto bi odgovaranje na pitanja novinarima moglo bilo šta omogućiti, pogotovo zato što svi postavljaju ista pitanja. Većina nogometaša igraju „medijsku igru“, ali za mene je igra samo ona na terenu. Šteta je što, ukoliko ne želim pričati, ili ukoliko, i kada pričam, kažem ono što stvarno mislim – narušava moju reputaciju. Snažna sam ličnost i vjerujem da sam ostao dosljedan sebi. Mislim da nema ništa loše u tome.
Kojim nogometašima se najviše diviš?
Mnogo poštujem Brazilca Ronalda, zato što je izuzetno talentiran. Također, mnogo se divim Ericu Kantoni. Ne poznajem ga lično, ali zaista cijenim i njegov talent i njegovu ličnost. Njegova karijera u Manchester Unitedu je bila ogromna inspiracija za mene i volim to što uvijek uživa u onome što radi, bilo da se radi o igranju tenisa, crtanju ili glumi. Sreo sam ga kad sam imao 12 godina, ali je njegova fudbalska karijera prestala šest mjeseci nakon toga, i od tada ga nisam vidio. Iako ljudi misle suprotno, činjenica da smo obojica francuski fudbaleri ne znači da se stalno susrećemo; postoji mnogo nogometaša i ne poznajemo se svi međusobno.
Čini se da ste veoma bliski sa porodicom, prijateljima. Ko je vaša pratnja i šta najviše cijenite kod ljudi?
Veoma sam blizak sa svojim prijateljima, sa svoja dva starija brata, sa svojom ženom (koju sam upoznao kad sam imao 19 godina), koji svi zajedno sačinjavaju jedan čvrst i zatvoren krug. Nemam mnogo novih prijatelja i ustvari sve najbolje prijatelje sam upoznao mnogo ranije nego što sam postao profesionalni nogometaš. Primjera radi, poznajem Douga i Harryja – menadžera i dizajnera mog branda 39 pro – od svoje šeste godine. U Chelseau se slažem sa svima, jer su svi igrači veoma ljubazni, a od francuskih igrača, družim se sa Patrice Evrom, William Gallasom and Thierry Henryjem. Generalno, sviđaju mi se iskreni ljudi i kada upoznam nekoga, prvo analiziram tu osobu prije nego što joj otkrijem nešto o sebi. Nikada mi ne bi palo na pamet da pozovem nekoga sebi koga sam upoznao dvije sedmice ranije. Čak sam i kao dječak rijetko dovodio prijatelje kući. Kada se radi o prijateljstvu, za mene je važniji kvalitet nego kvantitet; nemam mnogo prijatelja ali sam mnogo posvećen onima koje imam.
Kako biste opisali vašu ličnost?
Rekao bih da sam iskren i direktan, ali više volim ostaviti prijateljima i rođacima da prosude o tome. Uživam u jednostavnom životu, a moja iskrena ekstravagancija su moji automobili, zato što imam osjećaj za lijepa auta. Mislim da nisam komplicirana osoba; treniram svako jutro a potom se vratim svojoj supruzi i djetetu. Idealna noć za mene jeste gledanje TV-a sa mojom porodicom; većinu slobodnog vremena provodim u kući jer mrzim izlaske.
Zašto ste odlučili da pređete na islam?
Kao i većina francuskog fudbalskog tima, dolazim iz pariškog predgrađa, gdje sam imao mnogo prijatelja muslimana. Potičem iz kršćanske porodice, ali ranije nisam prakticirao vjeru. Ali, islam prakticiram. To je religija koju sam postepeno upoznavao i koja me naučila da vodim bolji život. Ova odluka je sasvim lična i došla je sasvim prirodno. Nikad nije bilo “ispiranja mozga” po tom pitanju.
Imate sina Kaisa, koji će uskoro imati malog brata. Kakav ste otac?
Moj sin je još veoma mlad. Moja glavna dužnost je bila da mu omogućim udoban život. Ali, kad odraste, zaista se nadam da ću biti u mogućnosti da ga naučim nekim stvarima, a posebno činjenici da ništa ne dolazi tako lahko, da je rad bitan i da život nije uvijek jednostavan. Želim biti tu uz njega i provoditi vrijeme s njim, ali mislim da ne bih volio da igra fudbal, jer ovaj posao, iako unapređuje zdravlje, nosi sa sobom mnogo pritiska. To podrazumijeva da, ukoliko želite profesionalno trenirati, morate napustiti dom sa 12 godina, kao što je to bio slučaj sa mnom. To nije jednostavno za roditelje i ne bih volio da moj sin napusti kuću tako mlad. Ali, također nije jednostavno ni za tinejdžera koji mora ostaviti i napustiti ne samo porodicu, nego i prijatelje kako bi se u potpunosti posvetio nogometu. Ne kajem se što sam ovo izabrao, jer sam uspio izgraditi uspješnu karijeru, ali ne bih želio to za mog sina koji bi se susreo sa dodatnim pritiskom – biti konstantno upoređivan sa svojim ocem. Ali ne bi mi smetalo da igra tenis; to je sport u kojem zaista uživam…
Možete li nam reći nešto o sebi što ne znamo?
Mrzim pauke. Ne bojim ih se, ali ne mogu podnijeti da budem u sobi sa jednim od njih.
Izvor: Chiclondres.com
Dok se u New Yorku vodi kampanja protiv izgradnja džamije bilizini WTC, utičani prihvatili bosansku džamiju u srcu svog grada
GRADONAČELNIK ROEFARO: BOSANSKA DŽAMIJA JE SVJETLOST GRADA UTIKE
Autor: Aiša Purak
bosnjaci.netDok se kampanja širom Amerike rasplamsava protiv gradnje Islamskog kulturnog centra u New Yorku, stanovnici Utike ponosnio i raširenih ruku prihvaċaju renoviranje stare i napuštane metodističke crkve i njeno adaptiranje u džamiju . Naime, grad Utica je ohrabrio obnovu i adaptaciju stare zgrade, bivše crkve (Trinity United Methodist Church), u džamiju. Prije dvije godine ova zgrada je bila u tako lošom stanju da je grad naredio njeno hitno rušenje. Međutim, Bosanska Islamska zajednica Utike u pregovoru sa gradonačelnikom grada je uspjela odkupitu ovu napuštenu crkvu za simboličnih hiljadu dolara. Proces obnove i renoviranja napuštene crvke je trajao dvije godine da bi napokon ovaj objekat dobio u potpunosti novi izgled, kako enterijera tako i eksterijera. Ovako nagizdana i blistava ova džamija je svojom ljepotom nadmašila sve objekte grada Utike.
Imam Ahmedin-ef. Mehmedović govoreċi o prvobitnom stanju objekta je rekao: “Objekat je bio u jako lošem stanju. Krov je prokišnjavao sa svih strana dok je podrum bio pun vode.”
Članovi Islamske zajednice Utike nisu žalili svoje vrijeme niti novac. Neprekidno su dobrovoljno radili na ovom objektu od 2008. i gotovo pola miliona dolara je veċ uloženo u renovaciju, ove nekad metodističke crkve, koja datira jo od davne 1800. godine.
Gradonačelnik Utike David Roefaro je rekao: “Bosanci su uradili prekrasan posao u renovaciji ovog objekta. Oni su svojim marljivim radom i vještinom uspjeli spasiti dragulj iz u 18. vijeka, s kojim su se tadašnji stanovnici grada Utike uveliko ponosili, vratili ponovno u blistavog neprocijenljivog dragulja s kojim se sadašnji stanovnici Utike ponose. Ova džamija je svjetlost grada Utike i jako mi je drago da je imamo”, istakao je gradonačelnik Utice.Na žalost njegovo mišljenje ne dijelie svi u New Yorku niti širom Amerike. Protivljenje gradnji Islamskog kulturng centra u blizini World Trade Centra, takozvanog “Ground Zero“ i dalje raste. Iako Gradonačelnik grada Utike David Roefaro kaže da on pozdravlja prisustvo džamije u njegovom gradu i apelira da i drugi rade isto. “Vjerujem da može biti građena džamija u New Yorku, odnosno obnovljena, jer to je stara zgrada Burlington Coat Factory”, rekao je Roefaro. “Vjerujem da džamije mogu da se grade gdje to žele njeni članovi, u ovom slučaju to je tri bloka udaljena od Ground Zero”.
Imam Ahmedin Mehmedović poziva sve stanovnike Utike da posjeċuju džamiju i kako on kaže: “To ċe biti izvanredna prilika da vide kakve se aktivnosti održavaju u đžamijama. Imam Ahmedin je dodao: “Za mene je bilo posebno zadovoljstvo da dijelim bogastvo i ljepotu svoje vjere sa drugima i iskreno se nadam da ċu biti u prilici da to nastavim i u buduċnosti.”
Radovi oko džamije u Utici se nastavljaju a njeno otvaranje se planira u ljeto 2011. godine
izgled objekta prije:
izgled sad:
Dok se u New Yorku vodi kampanja protiv izgradnja džamije bilizini WTC, utičani prihvatili bosansku džamiju u srcu svog grada
GRADONAČELNIK ROEFARO: BOSANSKA DŽAMIJA JE SVJETLOST GRADA UTIKE
Autor: Aiša Purak
bosnjaci.netDok se kampanja širom Amerike rasplamsava protiv gradnje Islamskog kulturnog centra u New Yorku, stanovnici Utike ponosnio i raširenih ruku prihvaċaju renoviranje stare i napuštane metodističke crkve i njeno adaptiranje u džamiju . Naime, grad Utica je ohrabrio obnovu i adaptaciju stare zgrade, bivše crkve (Trinity United Methodist Church), u džamiju. Prije dvije godine ova zgrada je bila u tako lošom stanju da je grad naredio njeno hitno rušenje. Međutim, Bosanska Islamska zajednica Utike u pregovoru sa gradonačelnikom grada je uspjela odkupitu ovu napuštenu crkvu za simboličnih hiljadu dolara. Proces obnove i renoviranja napuštene crvke je trajao dvije godine da bi napokon ovaj objekat dobio u potpunosti novi izgled, kako enterijera tako i eksterijera. Ovako nagizdana i blistava ova džamija je svojom ljepotom nadmašila sve objekte grada Utike.
Imam Ahmedin-ef. Mehmedović govoreċi o prvobitnom stanju objekta je rekao: “Objekat je bio u jako lošem stanju. Krov je prokišnjavao sa svih strana dok je podrum bio pun vode.”
Članovi Islamske zajednice Utike nisu žalili svoje vrijeme niti novac. Neprekidno su dobrovoljno radili na ovom objektu od 2008. i gotovo pola miliona dolara je veċ uloženo u renovaciju, ove nekad metodističke crkve, koja datira jo od davne 1800. godine.
Gradonačelnik Utike David Roefaro je rekao: “Bosanci su uradili prekrasan posao u renovaciji ovog objekta. Oni su svojim marljivim radom i vještinom uspjeli spasiti dragulj iz u 18. vijeka, s kojim su se tadašnji stanovnici grada Utike uveliko ponosili, vratili ponovno u blistavog neprocijenljivog dragulja s kojim se sadašnji stanovnici Utike ponose. Ova džamija je svjetlost grada Utike i jako mi je drago da je imamo”, istakao je gradonačelnik Utice.Na žalost njegovo mišljenje ne dijelie svi u New Yorku niti širom Amerike. Protivljenje gradnji Islamskog kulturng centra u blizini World Trade Centra, takozvanog “Ground Zero“ i dalje raste. Iako Gradonačelnik grada Utike David Roefaro kaže da on pozdravlja prisustvo džamije u njegovom gradu i apelira da i drugi rade isto. “Vjerujem da može biti građena džamija u New Yorku, odnosno obnovljena, jer to je stara zgrada Burlington Coat Factory”, rekao je Roefaro. “Vjerujem da džamije mogu da se grade gdje to žele njeni članovi, u ovom slučaju to je tri bloka udaljena od Ground Zero”.
Imam Ahmedin Mehmedović poziva sve stanovnike Utike da posjeċuju džamiju i kako on kaže: “To ċe biti izvanredna prilika da vide kakve se aktivnosti održavaju u đžamijama. Imam Ahmedin je dodao: “Za mene je bilo posebno zadovoljstvo da dijelim bogastvo i ljepotu svoje vjere sa drugima i iskreno se nadam da ċu biti u prilici da to nastavim i u buduċnosti.”
Radovi oko džamije u Utici se nastavljaju a njeno otvaranje se planira u ljeto 2011. godine
izgled objekta prije:
izgled sad:
[b]Marokanski ”iscjelitelj” u Sarajevu – liječenje ili obmana?
Piše: Mr. Safet Kuduzović [/b]
Uzvišeni Allah stvorio je i bolest i lijek, stoga čovjek treba tragati za lijekom, jer za svaku bolest postoji lijek, izuzev za starost, kako se navodi u autentičnom hadisu koji bilježe sabirači Sunena. Liječenje bioenergijom nije bilo poznato u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoga u sunnetu ne nalazimo jasan odgovor kada je u pitanju legitimnost liječenja ovom metodom. Osnova pri liječenju je legitimnost i dozvola, izuzev u slučaju da dotična metoda sadrži šerijatski zabranjene stvari, kao: liječenje zabranjenim materijama, izgovaranje spornih riječi koje sadrže širk, ili haram, ili sihr, ili prizivanje džinna i traženje pomoći od njih, ili korištenja raznih vrsta magije.
Također neophodno je naglasiti da je zabranjeno doticanje stidnih mjesta, naročito ako se to čini direktno na tijelo, izuzev u nuždi. Osamljivanje sa ženom strankinjom, isto tako, nije dozvoljeno, već je prilikom liječenja najpoželjnije prisustvo mahrema.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah je za svaku bolest stvorio lijek, pa se liječite, ali ne liječite se zabranjenim stvarima.” (Ebu Davud, sa slabim lancem prenosilaca) U drugom hadisu stoji: “Allah nije spustio nijednu bolest a da za nju nije spustio lijek, nekim ljudima je poznat (tj. lijek), a nekima nije.” (Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca)
Ako se ispune spomenuti uvjeti, onda, shodno pravilima šerijata, ne bi trebalo biti šerijatske prepreke kada je u pitanju liječenje bioenergijom, iako kod velikih učenjaka današnjice nisam našao pravnu deciziju po ovom pitanju (što ne znači da ne postoji) te je nužno sačekati mišljenje islamskih pravnika po ovom pitanju. U svakom slučaju ova vrsta liječenja zahtijeva posebnu analizu, prvo medicinsku potom šerijatsku. Međutim, savremeni islamski autoriteti zabranjuju čisto istočnjačko liječenje bioenergijom (reiki), jer se time ljudska srca vežu za njihova ništavna ubjeđenja i time se vrši proklamacija njihove “vjere”, a neki smatraju da liječnik mora biti isključivo njihovog ubjeđenja i vjerovanja.
Ova metoda liječenja temelji se na uvjerenju da određene osobe posjeduju veću energiju kojom mogu djelovati na oboljele organe pacijenata, iako medicina nema jasno objašnjenje i definiran stav kada je u pitanju liječenje ovom metodom.
Bilo kako bilo, ovih dana u Sarajevu gostuje marokanski bioenergetičar po imenu Mekki Turabi. Hiljade nevoljnika pohrlile su k njemu tražeći pomoć jer je u zdravstvenim ustanovama nisu našli ili uopće nisu imali mogućnosti da je zatraže iz ovoga ili onoga razloga. Budući da Turabi ne naplaćuje svoje usluge, što je bio razlog više da se oko njega okupi velika masa ljudi, nevoljnici su ovom Marokancu ukazali veliko povjerenje.
Što se tiče naplaćivanja usluge liječenja, ono je dozvoljeno i u tom pogledu nema nikakve razlike između liječnika medicine i bioenergetičara, iako je bolje tražiti nagradu kod Uzvišenog Stvoritelja.
Međutim, Turabijeva metoda liječenja sadrži nekoliko šerijatskih suprotnosti:
1. Turabi tvrdi da mu ogromna energija dolazi sa pet planeta koje ne želi imenovati!!! Ova izjava je krajnje sporna i diskutabilna. Kako Mekki zna odakle mu dolazi energija, ko ga je obavijestio o tome? Otkud zna da energija koja mu dolazi potječe, baš, s pet planeta, a ne sa osam ili tri? Ako kaže da ga obavještavaju meleki, to je nemoguće, jer meleki dolaze samo poslanicima i iznimno dobrim Allahovim robovima kao Merjemi. Ako uprkos tome ustvrdi da se radi o melekima, upitat ćemo ga kako zna da mu dolaze meleki, a ne šejtani koji se kamufliraju i predstavljaju kao meleki?! Ako kaže da ga obavještavaju džinni, što je moguće, kako im može vjerovati i s njima u tom pogledu surađivati, možda ga lažu?! Ako kaže da ima osjećaj odakle mu stiže energija, kažemo: osjećaj ne može biti mjerodavan u mnogo manjim i jednostavnijim stvarima pa kako može biti mjerodavan kada je u pitanju ovako velika stvar.
Na pitanje kako zna s koliko planeta mu stiže energija, Mekki niti može niti smije dati odgovor, jer sve što kaže pogrešno je, i time je posvjedočio protiv sebe. Dakle, radi se pričama, bajkama i obmanama u koje ne mogu povjerovati čak ni djeca predškolskog uzrasta. Međutim, obične mase najčešće ne gledaju na šerijat i njegove postavke i slijepo vjeruju u izmišljotine koje im plasiraju laički umovi.
2. Mekki toplo prihvata zagrljaje žena pacijentkinja, kao znak zahvale na pruženoj pomoći. Ako izbjegava naplaćivanje svoje “usluge”, što mu je dozvoljeno, bojeći se da mu Uzvišeni Allah ne uskrati posjedovanje energije, zar ne treba imati veći strah za svoju energiju zbog činjenja ovako gnusnog harama grleći i objeručke privijajući žene strankinje na svoje grudi!!! Ako je hafiz časnog Kur’ana, kao što tvrdi, pa gdje su ta načela u Mekkijjevoj praksi, ili je zagrljaj žena, možda, sastavni dio liječenja i njegova krajnja etapa!!! Napose, Mekki se krije iza paravana islama tvrdeći kako ga Allah opskrbljuje ovim nadnaravnim čudom. Prije će biti da se radi o šejtanskim presvlačenjima i dodirima nego o kerametu.
Dedždžal će, također, činiti velika čuda: oživjet će čovjeka koga je prethodno raspolovio i između čijih je polovina hodao, oživjet će neke ljude koji su davno umrli, naredit će oblacima da pošalju kišu, zemlji da izbaci izdanke i blago pokopano, oni koji odbiju njegov poziv osvanut će siromašni i sl. Znači li to da je Dedždžal odabrani Allahov rob i da posjeduje “nadnaravnost” zbog koje mu se treba pokoriti?! Ne, već se stvari mjere kur’anskim i hadiskom postavkama i postupci ljudi moraju se podvrgnuti ovim izvorima i tako se donosi sud o nekome, a nikako na osnovu nekakvih “nadnaravnosti” koje često bivaju iskušenje ljudima.
Islamski učenjaci kažu: “Ako vidiš čovjeka da leti po zraku i hoda po vodi, neka te to ne obmane dok ne vidiš da li se drži naredbi i zabrana. Stoga ima ljudi koji lete po zraku, a ustvari šejtani ga nose, to nisu kerameti od Allaha iskrenim robovima.” (Medžmuul-fetava, 1/83, od Ibn Tejmijje)
3. Turabi prilikom liječenja uvlači ruke ispod odjeće žena i dodirom dojki, bokova i stomaka, liječi ih navodno svojom energijom, iako mnogi bioenergetičari liječe ljude preko odjeće i nije nužno otkrivanje i dodir, što je općepoznato! Ovako je Turabi barem postupao liječeći žene u Zagrebu, dok u rodnom Maroku liječi žene isključivo dodirom njene ruke (tj. rukovanjem). Budući da kod muslimana vladaju posebni kriteriji i da žene ne otkrivaju svoje tijelo osim u prijekoj nuždi, čega je Turabi potpuno svjestan, koristi jednostavniji metod liječenja. Zbog čega Turabi pribjegava dodiru krajnje izazovnih dijelova ženskog tijela ako već postoji mogućnost liječenja pukim rukovanjem, ili se možda nemuslimanke u ovom pogledu razlikuju od muslimanki?!
Bez ikakvog ispitivanja o prirodi bolesti, Mekkijev prvi potez biva direktan dodir grudi. Možda dotična pacijentkinja ima utrnuto stopalo, ili bolove u nožnom prstu, ili je došla samo da se ispita ne osjećajući nikakve tegobe (kako su neke od njih to priznale reporterima), pa kojim pravom i pozivajući se na koje kriterije Mekki Turabi dotiče dijelove tijela suprotnog spola koje nije dozvoljeno dotaknuti osim u nuždi?! Kod Mekkija je kriterij nužde, izgleda, stajanje u izvijuganom redu i sabur u tom pogledu.
Ako Mekki liječi ljude preko slike, a osoba može biti udaljena hiljadama kilometara, zašto onda dodiruje prisutne pacijentkinje i to po najizazovnijim dijelovima tijela, zar nije moguće to činiti iz neposredne blizine, ili u najmanju ruku, preko odjeće?!
Istu ovu maglu prodavao nam je David Copperfield prije pet godina kada je Bošnjake iz Sarajeva “besplatno” prebacivao na Havaje, a sam je sletio na Sarajevski aerodrom u pratnji 300 osoba. Zbog čega ovaj sihirbaz nije svoju svitu i sebe prebacio iz SAD-a u Sarajevo tim tajnim i neobjašnjivim putevima, te uštedio nekoliko stotina hiljada dolara za avionske karte koje je morao platiti. Doduše, “odabrani Allahov narod” vozi se brzim i udobnim avionima, a Bošnjaci služe kao pokusni kunići i igračke u rukama šejtanskih sluga.
Mi ne negiramo da određeni ljudi nisu osjetili poboljšanje od Turabijevih terapija, a neki i izlječenje, međutim, nije svaka vrsta liječenja dozvoljena, iako je kod određenih ljudi pokazala rezultate.
Postoji velika mogućnost, a shodno izjavama i postupcima Turabija, da se radi o čovjeku sihirbazu koji surađuje sa džinnima koji mu pomažu pri liječenju i dižu invalide na noge i tome slično.
Ne treba zanemariti činjenicu da se oko Turabija digla velika prašina u rodnom Maroku kada se jedna djevojka neposredno nakon tretmana strovalila mrtva na zemlju. Allah je taj koji liječi ljude, “…i koji me, kad se razbolim, liječi” (Eš-Šuara, 79), i stoga treba potražiti lijek u Kur’anu i učenju rukje, medicini, kao i svim alternativnim metodama liječenja koje se ne kose šerijatom.
Da su se ljudi oslonili na Uzvišenog Allaha i pouzdali se u Njega kao što se pouzdavaju u nemoćne robove, koje neki laici mogu lahko tretirati božanstvom, Allah bi im dao lijek za svaku bolest, ali…!!
O Mekijju su kazane brojne negativne stvari, ali budući da internetske stranice ne predstavljaju izvor povjerljivih podataka, ovom prilikom zadovoljili smo se samo onim što smo vidjeli ili čuli na video snimcima.
Napomena: Jedan bošnjački student iz Medine tvrdi da je šejh Gunejman za Turabia kazao da je Dedždžal – lažac i da je zabranio ovu vrstu liječenja. Ako su ove riječi potvrđene, onda bi po ovom islamskom autoritetu liječenje ovom metodom bilo zabranjeno, a Allah najbolje zna.
Ovo su temelji džamije u Buratima koja je prenešena u Batovo negdje na prelazu iz 19/20 vijek. Po nekim izvorima je privremeno bila na Banj Stijeni.
izvor: panoramio – Hamdo Katica
- You must be logged in to reply to this topic.