Viewing 14 posts - 46 through 59 (of 59 total)
  • Author
    Posts
  • webmaster
    Keymaster
      Post count: 3712

      Lazi, propaganda i manipulacija u Egiptu

      Opasno je biti prijatelj SAD-u na Bliskom Istoku. Činjenica je da Američka vlada zna bolje od bilo kojeg igrača u Arapskom svijetu, pa bolje i svog najboljeg prijatelja!

      Strategija je jednostavna: prekrij tragove, zaboravi historiju i ne dopusti hladnim činjenicama da tek tako ti se nađu na putu.

      Zadnjih šezdeset godina, US je podržavala Egipatsku vojsku i njihove uspješne diktatorske režime (Nasser, Sadat i Mubarak), a koji su onda podržavali i štitili geostrateške interese, promovisane pod “regionalnom sigurnosti”, i naravno, branila Izrael. Ništa se nije promijenilo: Američka administracija se skrivala iza genijalnog vojnog poteza 30. juna, koji je uveliko isplaniran zajedno sa vojnim vrhom i njihovim civilnim pristašama uključujući i Muhammeda el-Baradeija.

      Na početku 2008-2009, el-Baradei, jedan od ključnih Američkih pijuna, je potajno napredovao. U “Moj islam” i “Arapsko buđenje” sam objavio komentare Američkih zvaničnika o njemu i njegovoj upletenosti u pokret 6. april.

      Al-Sisi laže, Amerika plješće

      Na dan “genijalnog poteza”, US je odbila da to opiše kako ne bi ugrozila podršku vojsci, te njihovim vojnim pristašama i novi politički vrh. Državni sekretar Joh Kerry je samo mogao potvrditi ono što su ozbiljni analitičari već uveliko znali a to je da je 30. juna vojska “ počela povratak demokratskog procesa”. Nema sumnje da Američka vlada u potpunosti podržava Epipatske vojne snage. Njihovi regionalni saradnici i pristalice su se brzo bacile u akciju: milijarde dolara pristigle su iz Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Kuvajta.

      Skrivanje tragova je strategija izbora. U državi, propagandna mašina je na vrhuncu: US se miješa u Egipatski problem podržavajući Muslimansko Bratstvo. Novi politički autoriteti (privremeni predsjednik, premijer i naravno El-Baradei) igraju svoje uloge do savršenstva: oni tvrde da su “razočarani” nedostatkom Američke podrške.

      U Washington Postu, a ne u Egipatskim novinama, General Sisi čak zapanjujuće optužuje Američku vladu zbog napuštanja njega:”Okrenuli ste leđa Egipćanima, i oni to neće zaboraviti.” Bio je to pametan potez, onaj koji je trebao od Egipćana napraviti budale. To bi natjeralo vojsku i civilnu prijelaznu vladu da budu hrabri i nezavisni saradnici, dok Američki agenti i strane sile u potpunosti ne uklone Muslimansko Bratstvo.
      Amerikanci veoma dobro znaju moć ovakve propagande, i simbolični koraci treba da budu napravljeni kako bi stanovništvo bilo ubjeđeno. Ali ovo je laž od početka do kraja.

      Nova propaganda, nove laži

      Činjenice i figure su proizvele veću laž: 30 miliona Egipćana je izašlo na ulice, kažu, a 16 miliona je potpisalo peticiju protiv vlade. Odakle dolaze ove figure, koje su kao mantre postavljene u medijima?
      Ako uporedimo slike hodočašća u Mekku sa onima koje su postavljene 30. juna (od strane Egipatske vojske, koja ih je prenijela preko press agencija širom svijeta: Google tvrdi da ih nije prenosio niti emitovao), eksperti procjenjuju da je broj ljudi na ulici iznosio ne više od 4 do 5 miliona. Zapravo broj od 30 miliona je smiješan, baš kao i broj od 16 miliona potpisa, posebno za nekoga ko je upućen u socijalni status na tlu Egipta. Nova propaganda, nove laži.
      Jasno je da su mnogi Egipćani frustrirani situacijom, posebno nedostatkom struje i nestašicom benzina koje su uslijedile malo prije 30. juna. Ali dah protesta je zaista napuhan i previše.

      Skoro neanonimno Egipatski narod – bar tako priča ide – je proglasio podršku njihovom osloboditelju al-Sisiju, koji je veliki demokrata i potpuno je nepovezan sa SAD-om. A u međuvremenu Internacional Herald Tribune objavljuje njegovu vezu sa US i Izraelom.

      Ova propaganda – može se nazvati iskrivljeno ogledalo – je obavezno prisutna među protestantima danas, a odnosi se na pristalice Muhammeda Mursija ili Muslimanskog Bratstva.

      Ali Egipatska populacija se srećom ne sastoji samo od idiota i “demokrata” koji podržavaju vojne snage ili “islamiste” na strani bratstva. Ova laž, koja je strpana niz naša grla od strane Egipatskih i međunarodnih printanih i digitalnih medija je dizajnirana da iskrivi našu sliku protesta na trgu.

      U svim gradovima Egipta, ljudi na ulicama, nikako nisu samo članovi ili pobornici Muslimanskog Bratstva. Oni uključuju žene, muškarce, sekulariste zajedno s islamistima, Koptima kao i muslimanima, mlađima i starijima koji odbijaju manipulaciju i povratak vojnih pravila pod plaštom “demokratije”.

      Mnogi mladi ljudi su bili i ostali protivnici Mursija i MB-a ali ništa naivno nema u njihovom razumjevanju politike. Zapravo, ova masa protestanata zapravo je kao poveznica Egipta u strateškim poslovima Egipatske armije, prijelazne vlade i Američkih saveznika

      Čišćenje ulica

      Ali čekajte! Dodajte još jednu laž, i tvrdite da ljudi na ulicama nisu samo članovi MB-a nego su i potencijalni ekstremisti koji jako naporno rade kako bi se spojili sa teroristima iz Hamasa koji ne oklijevaju da upotrijebe nasilje.

      Ministar vanjskih poslova, Nabil Fahmy, dopustio je da javnost povjeruje na izjavu, kada je on Amnesti Internationalu rekao da su demonstranti naoružani ili su posjedovali oružje. Amnesti je odmah opovrgnuo njegove izjave.

      Novi Egipatski autoriteti sada pokušavaju da smire nenasilne demonstrrante na ulicama; u buđenju od 8. jula – dan masakra, kada je policija pucala u nenaoružanu skupinu u ime opravdane odbrane.
      Nova medijska kampanja se sada plasirala: ako vlada želi da očisti ulice od demonstranata – kako tvrde – demonstranti se moraju smatrati opasnima – teroristima.”

      Zapadnjački mediji su nažalost prilično sretni da se igraju s Egipatskom vojskom i civilnim autoritetima. Bilo šta se može desiti u narednim danima. Nasilne akcije od strane nedefinisanih “ekstremnih” ili “terorističkih” grupa, mogu biti upotrijebljene da se opravda masivna policijska i vojna akcija.

      Sljedeća velika laž: naoružane vojne snage se samo brane.

      Islamisti se ne mogu izuzeti

      I kako ja nastavljam naglašavati, islamisti ne mogu biti izuzeti od kritika. Situacija na Bliskom Istoku je tmurna; a budućnost u potpunosti neizvjesna. Tako je ako se ostvari projekat demokratije koji je proglašen od strane Američkog predsjednika George-a W. Bush-a, 2003. godine. Zapravo, on je i stvoren kako bi se napravila regionalna destabilizacija a sve kao osnova za “oslobođenje” Iraka. Politički sistemi i režimi bi trebali biti nedefinirani, ulje i mineralni izvori osigurani, a država Izrael tiho i bez velike pompe bi trebala da isprati još jednu epizodu mirovnih pregovora, te će samim tim nastaviti svoju kolonizaciju. Irak, Sirija, Egipat, Libija, Tunis, Jemen pa čak i Sudan su uhvaćeni u ovu igru; Države Zaljeva funkcioniraju na kratkoj uzici.

      Nade su bile velike, da će Barak Obama biti predsjednik obnove i otvaranja. On je bio ništa od toga.
      Koji patetični zaključak. Kako je Noam Čomski rekao: “Gdin. Obama je uradio i manje nego njegovi predhodnici po pitanju rješavanja izraelsko-palestinskog pitanja. Zapravo, on nije ostvario ništa.Njegova slika je bila da se on pojavljuje kao Američko- Afrički presjednik, nadareni govornik koji se pokazao jednako ciničnik kao i njegov predhodnik.”

      U međuvremenu, laži se nastavljaju; stanovnici Egipta, kao što su Iračani, Sirijci i Palestinci, bi trebali imati na umu da Američka vlada govori istinu kada potvrđuje da ne voli ništa više od demokratije.

      Kako bi se usprotivili svim ovim lažima i neistinama Egipatski narod se mora probuditi protiv ovakve vlasti, ovakvih vladara, saveznika i propagandi.

      Autor: Tarik Ramadan

      Izvor: onislam.net

      Akos.ba

      webmaster
      Keymaster
        Post count: 3712

        Lazi, propaganda i manipulacija u Egiptu

        Opasno je biti prijatelj SAD-u na Bliskom Istoku. Činjenica je da Američka vlada zna bolje od bilo kojeg igrača u Arapskom svijetu, pa bolje i svog najboljeg prijatelja!

        Strategija je jednostavna: prekrij tragove, zaboravi historiju i ne dopusti hladnim činjenicama da tek tako ti se nađu na putu.

        Zadnjih šezdeset godina, US je podržavala Egipatsku vojsku i njihove uspješne diktatorske režime (Nasser, Sadat i Mubarak), a koji su onda podržavali i štitili geostrateške interese, promovisane pod “regionalnom sigurnosti”, i naravno, branila Izrael. Ništa se nije promijenilo: Američka administracija se skrivala iza genijalnog vojnog poteza 30. juna, koji je uveliko isplaniran zajedno sa vojnim vrhom i njihovim civilnim pristašama uključujući i Muhammeda el-Baradeija.

        Na početku 2008-2009, el-Baradei, jedan od ključnih Američkih pijuna, je potajno napredovao. U “Moj islam” i “Arapsko buđenje” sam objavio komentare Američkih zvaničnika o njemu i njegovoj upletenosti u pokret 6. april.

        Al-Sisi laže, Amerika plješće

        Na dan “genijalnog poteza”, US je odbila da to opiše kako ne bi ugrozila podršku vojsci, te njihovim vojnim pristašama i novi politički vrh. Državni sekretar Joh Kerry je samo mogao potvrditi ono što su ozbiljni analitičari već uveliko znali a to je da je 30. juna vojska “ počela povratak demokratskog procesa”. Nema sumnje da Američka vlada u potpunosti podržava Epipatske vojne snage. Njihovi regionalni saradnici i pristalice su se brzo bacile u akciju: milijarde dolara pristigle su iz Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Kuvajta.

        Skrivanje tragova je strategija izbora. U državi, propagandna mašina je na vrhuncu: US se miješa u Egipatski problem podržavajući Muslimansko Bratstvo. Novi politički autoriteti (privremeni predsjednik, premijer i naravno El-Baradei) igraju svoje uloge do savršenstva: oni tvrde da su “razočarani” nedostatkom Američke podrške.

        U Washington Postu, a ne u Egipatskim novinama, General Sisi čak zapanjujuće optužuje Američku vladu zbog napuštanja njega:”Okrenuli ste leđa Egipćanima, i oni to neće zaboraviti.” Bio je to pametan potez, onaj koji je trebao od Egipćana napraviti budale. To bi natjeralo vojsku i civilnu prijelaznu vladu da budu hrabri i nezavisni saradnici, dok Američki agenti i strane sile u potpunosti ne uklone Muslimansko Bratstvo.
        Amerikanci veoma dobro znaju moć ovakve propagande, i simbolični koraci treba da budu napravljeni kako bi stanovništvo bilo ubjeđeno. Ali ovo je laž od početka do kraja.

        Nova propaganda, nove laži

        Činjenice i figure su proizvele veću laž: 30 miliona Egipćana je izašlo na ulice, kažu, a 16 miliona je potpisalo peticiju protiv vlade. Odakle dolaze ove figure, koje su kao mantre postavljene u medijima?
        Ako uporedimo slike hodočašća u Mekku sa onima koje su postavljene 30. juna (od strane Egipatske vojske, koja ih je prenijela preko press agencija širom svijeta: Google tvrdi da ih nije prenosio niti emitovao), eksperti procjenjuju da je broj ljudi na ulici iznosio ne više od 4 do 5 miliona. Zapravo broj od 30 miliona je smiješan, baš kao i broj od 16 miliona potpisa, posebno za nekoga ko je upućen u socijalni status na tlu Egipta. Nova propaganda, nove laži.
        Jasno je da su mnogi Egipćani frustrirani situacijom, posebno nedostatkom struje i nestašicom benzina koje su uslijedile malo prije 30. juna. Ali dah protesta je zaista napuhan i previše.

        Skoro neanonimno Egipatski narod – bar tako priča ide – je proglasio podršku njihovom osloboditelju al-Sisiju, koji je veliki demokrata i potpuno je nepovezan sa SAD-om. A u međuvremenu Internacional Herald Tribune objavljuje njegovu vezu sa US i Izraelom.

        Ova propaganda – može se nazvati iskrivljeno ogledalo – je obavezno prisutna među protestantima danas, a odnosi se na pristalice Muhammeda Mursija ili Muslimanskog Bratstva.

        Ali Egipatska populacija se srećom ne sastoji samo od idiota i “demokrata” koji podržavaju vojne snage ili “islamiste” na strani bratstva. Ova laž, koja je strpana niz naša grla od strane Egipatskih i međunarodnih printanih i digitalnih medija je dizajnirana da iskrivi našu sliku protesta na trgu.

        U svim gradovima Egipta, ljudi na ulicama, nikako nisu samo članovi ili pobornici Muslimanskog Bratstva. Oni uključuju žene, muškarce, sekulariste zajedno s islamistima, Koptima kao i muslimanima, mlađima i starijima koji odbijaju manipulaciju i povratak vojnih pravila pod plaštom “demokratije”.

        Mnogi mladi ljudi su bili i ostali protivnici Mursija i MB-a ali ništa naivno nema u njihovom razumjevanju politike. Zapravo, ova masa protestanata zapravo je kao poveznica Egipta u strateškim poslovima Egipatske armije, prijelazne vlade i Američkih saveznika

        Čišćenje ulica

        Ali čekajte! Dodajte još jednu laž, i tvrdite da ljudi na ulicama nisu samo članovi MB-a nego su i potencijalni ekstremisti koji jako naporno rade kako bi se spojili sa teroristima iz Hamasa koji ne oklijevaju da upotrijebe nasilje.

        Ministar vanjskih poslova, Nabil Fahmy, dopustio je da javnost povjeruje na izjavu, kada je on Amnesti Internationalu rekao da su demonstranti naoružani ili su posjedovali oružje. Amnesti je odmah opovrgnuo njegove izjave.

        Novi Egipatski autoriteti sada pokušavaju da smire nenasilne demonstrrante na ulicama; u buđenju od 8. jula – dan masakra, kada je policija pucala u nenaoružanu skupinu u ime opravdane odbrane.
        Nova medijska kampanja se sada plasirala: ako vlada želi da očisti ulice od demonstranata – kako tvrde – demonstranti se moraju smatrati opasnima – teroristima.”

        Zapadnjački mediji su nažalost prilično sretni da se igraju s Egipatskom vojskom i civilnim autoritetima. Bilo šta se može desiti u narednim danima. Nasilne akcije od strane nedefinisanih “ekstremnih” ili “terorističkih” grupa, mogu biti upotrijebljene da se opravda masivna policijska i vojna akcija.

        Sljedeća velika laž: naoružane vojne snage se samo brane.

        Islamisti se ne mogu izuzeti

        I kako ja nastavljam naglašavati, islamisti ne mogu biti izuzeti od kritika. Situacija na Bliskom Istoku je tmurna; a budućnost u potpunosti neizvjesna. Tako je ako se ostvari projekat demokratije koji je proglašen od strane Američkog predsjednika George-a W. Bush-a, 2003. godine. Zapravo, on je i stvoren kako bi se napravila regionalna destabilizacija a sve kao osnova za “oslobođenje” Iraka. Politički sistemi i režimi bi trebali biti nedefinirani, ulje i mineralni izvori osigurani, a država Izrael tiho i bez velike pompe bi trebala da isprati još jednu epizodu mirovnih pregovora, te će samim tim nastaviti svoju kolonizaciju. Irak, Sirija, Egipat, Libija, Tunis, Jemen pa čak i Sudan su uhvaćeni u ovu igru; Države Zaljeva funkcioniraju na kratkoj uzici.

        Nade su bile velike, da će Barak Obama biti predsjednik obnove i otvaranja. On je bio ništa od toga.
        Koji patetični zaključak. Kako je Noam Čomski rekao: “Gdin. Obama je uradio i manje nego njegovi predhodnici po pitanju rješavanja izraelsko-palestinskog pitanja. Zapravo, on nije ostvario ništa.Njegova slika je bila da se on pojavljuje kao Američko- Afrički presjednik, nadareni govornik koji se pokazao jednako ciničnik kao i njegov predhodnik.”

        U međuvremenu, laži se nastavljaju; stanovnici Egipta, kao što su Iračani, Sirijci i Palestinci, bi trebali imati na umu da Američka vlada govori istinu kada potvrđuje da ne voli ništa više od demokratije.

        Kako bi se usprotivili svim ovim lažima i neistinama Egipatski narod se mora probuditi protiv ovakve vlasti, ovakvih vladara, saveznika i propagandi.

        Autor: Tarik Ramadan

        Izvor: onislam.net

        Akos.ba

        Mustafa
        Participant
          Post count: 8282

          Po zlu kojeg radi saudijskom kralju Abdullahu nije ravan čak ni Radovan Karadžić

          Cijeli svijet ovih dana osuđuje nemilosrdne zločine nad egipatskim narodom, kojeg čini egipatska vojska i policija, dakle sinovi i braća istog tog naroda. Ovaj zločin javno osuđuju čak i oni koji su svikli na svakodnevno ubijanje muslimana širom svijeta, kao što su američki predsjednik Barack Obama i ostali lideri zapadnih zemalja.

          Jedini svjetski lider, koji je javno podržava ubijanje egipatskog naroda po ulicama Kaira, Aleksndrije i drugih gradova i sela u Egiptu, čovjek koji se javno hvali i druge tjera da mu tepaju da je čuvar dvaju svetih harema u Meki i Medini, jeste saudijski kralj Abdullah. On je u svom jučerašnjem obraćanju demonstrante nazvao teroristima te da je ovo što radi egipatska vlada borba protiv terorsita.

          Njegovo mrtvo srce nisu nimalo dotakle strašne scene zločina nad golorukim narodom. On taj zločin opravdava i zločince potpomaže sa milijardama dolara.

          Šta reći na ovu sramotu kralja Abdullaha?

          Po vome što čini saudisjki kralj Abdullah nije mu ravan čak ni Radovan Karadžić.

          Kralj Abdullah jedan je od upečatljivih dokaza zašto su muslimani danas na koljenima. Svojim jasnim svrstavanjem na stranu zločina kralj Abdullah šalje strašnu poruku svim muslimanima u svijetu. Neka nam je Allah na pomoći!

          saff.ba

          Mustafa
          Participant
            Post count: 8282

            Po zlu kojeg radi saudijskom kralju Abdullahu nije ravan čak ni Radovan Karadžić

            Cijeli svijet ovih dana osuđuje nemilosrdne zločine nad egipatskim narodom, kojeg čini egipatska vojska i policija, dakle sinovi i braća istog tog naroda. Ovaj zločin javno osuđuju čak i oni koji su svikli na svakodnevno ubijanje muslimana širom svijeta, kao što su američki predsjednik Barack Obama i ostali lideri zapadnih zemalja.

            Jedini svjetski lider, koji je javno podržava ubijanje egipatskog naroda po ulicama Kaira, Aleksndrije i drugih gradova i sela u Egiptu, čovjek koji se javno hvali i druge tjera da mu tepaju da je čuvar dvaju svetih harema u Meki i Medini, jeste saudijski kralj Abdullah. On je u svom jučerašnjem obraćanju demonstrante nazvao teroristima te da je ovo što radi egipatska vlada borba protiv terorsita.

            Njegovo mrtvo srce nisu nimalo dotakle strašne scene zločina nad golorukim narodom. On taj zločin opravdava i zločince potpomaže sa milijardama dolara.

            Šta reći na ovu sramotu kralja Abdullaha?

            Po vome što čini saudisjki kralj Abdullah nije mu ravan čak ni Radovan Karadžić.

            Kralj Abdullah jedan je od upečatljivih dokaza zašto su muslimani danas na koljenima. Svojim jasnim svrstavanjem na stranu zločina kralj Abdullah šalje strašnu poruku svim muslimanima u svijetu. Neka nam je Allah na pomoći!

            saff.ba

            webmaster
            Keymaster
              Post count: 3712

              [quote=”Mustafa” post=35592]Po zlu kojeg radi saudijskom kralju Abdullahu nije ravan čak ni Radovan Karadžić

              Cijeli svijet ovih dana osuđuje nemilosrdne zločine nad egipatskim narodom, kojeg čini egipatska vojska i policija, dakle sinovi i braća istog tog naroda. Ovaj zločin javno osuđuju čak i oni koji su svikli na svakodnevno ubijanje muslimana širom svijeta, kao što su američki predsjednik Barack Obama i ostali lideri zapadnih zemalja.

              Jedini svjetski lider, koji je javno podržava ubijanje egipatskog naroda po ulicama Kaira, Aleksndrije i drugih gradova i sela u Egiptu, čovjek koji se javno hvali i druge tjera da mu tepaju da je čuvar dvaju svetih harema u Meki i Medini, jeste saudijski kralj Abdullah. On je u svom jučerašnjem obraćanju demonstrante nazvao teroristima te da je ovo što radi egipatska vlada borba protiv terorsita.

              Njegovo mrtvo srce nisu nimalo dotakle strašne scene zločina nad golorukim narodom. On taj zločin opravdava i zločince potpomaže sa milijardama dolara.

              Šta reći na ovu sramotu kralja Abdullaha?

              Po vome što čini saudisjki kralj Abdullah nije mu ravan čak ni Radovan Karadžić.

              Kralj Abdullah jedan je od upečatljivih dokaza zašto su muslimani danas na koljenima. Svojim jasnim svrstavanjem na stranu zločina kralj Abdullah šalje strašnu poruku svim muslimanima u svijetu. Neka nam je Allah na pomoći!

              saff.ba[/quote]

              Ovoliku dozu bezobrazluka i oholosti nisam jos u mom zivotu vidio, dok ubijaju nevine muslimane Egipta ovaj bleso i maloumnik, Jevrejski poslusnik, aplaudira i uziva gledajuci kako teku potoci muslimanske krvi u masakru koji do sada nije vidjen u citavom islamskom svijetu.

              Pusta ti bila kraljevina bezobraznice jedan, nece ni tvoja ako Bog da jos dugo insaAllah, uskoro je vas red…

              webmaster
              Keymaster
                Post count: 3712

                [quote=”Mustafa” post=35592]Po zlu kojeg radi saudijskom kralju Abdullahu nije ravan čak ni Radovan Karadžić

                Cijeli svijet ovih dana osuđuje nemilosrdne zločine nad egipatskim narodom, kojeg čini egipatska vojska i policija, dakle sinovi i braća istog tog naroda. Ovaj zločin javno osuđuju čak i oni koji su svikli na svakodnevno ubijanje muslimana širom svijeta, kao što su američki predsjednik Barack Obama i ostali lideri zapadnih zemalja.

                Jedini svjetski lider, koji je javno podržava ubijanje egipatskog naroda po ulicama Kaira, Aleksndrije i drugih gradova i sela u Egiptu, čovjek koji se javno hvali i druge tjera da mu tepaju da je čuvar dvaju svetih harema u Meki i Medini, jeste saudijski kralj Abdullah. On je u svom jučerašnjem obraćanju demonstrante nazvao teroristima te da je ovo što radi egipatska vlada borba protiv terorsita.

                Njegovo mrtvo srce nisu nimalo dotakle strašne scene zločina nad golorukim narodom. On taj zločin opravdava i zločince potpomaže sa milijardama dolara.

                Šta reći na ovu sramotu kralja Abdullaha?

                Po vome što čini saudisjki kralj Abdullah nije mu ravan čak ni Radovan Karadžić.

                Kralj Abdullah jedan je od upečatljivih dokaza zašto su muslimani danas na koljenima. Svojim jasnim svrstavanjem na stranu zločina kralj Abdullah šalje strašnu poruku svim muslimanima u svijetu. Neka nam je Allah na pomoći!

                saff.ba[/quote]

                Ovoliku dozu bezobrazluka i oholosti nisam jos u mom zivotu vidio, dok ubijaju nevine muslimane Egipta ovaj bleso i maloumnik, Jevrejski poslusnik, aplaudira i uziva gledajuci kako teku potoci muslimanske krvi u masakru koji do sada nije vidjen u citavom islamskom svijetu.

                Pusta ti bila kraljevina bezobraznice jedan, nece ni tvoja ako Bog da jos dugo insaAllah, uskoro je vas red…

                Mustafa
                Participant
                  Post count: 8282

                  Egipat:

                  Zarobljenici poginuli tokom pokušaja bijega, sumnja se da su likvidirani

                  [i]Najmanje 36 zarobljenika poginulo je u Egiptu kada su pokušali pobjeći tokom prevoza u zatvor koji se nalazi izvan glavnog grada Kaira.
                  [/i]

                  Ministarstvo unutrašnjih poslova dalo je oprečne informacije o ovom događaju kazavši kako su muškarci umrli tokom napada nepoznatih naoružanih osoba. Kazali su kako su te osobe preuzele kontrolu nad jednim od vozila u konvoju, te da su zarobili vojnike. U konvoju se nalazilo 612 zarobljenika koji su trebali biti prebačeni u zatvor Abu Zaabal.

                  No, nakon tih informacija ministarstvo je objavilo kako su zatvorenici umrli od udisaja suzavca koji je bačen tokom akcije spašavanja taoca.

                  Prema izjavi koju je dobio Reuters od neimenovanog izvora, muškarci su se ugušili jer su ih gurali u kombije na leđa i jedne na druge.

                  Muslimanska braća opisala su incident kao “hladnokrvno ubijanje”, prenosi BBC. Prema njihovim informacijama poginulo je 35 osoba.

                  “Ubistvo 35 zarobljenika koji su protestovali protiv državnog udara potvrđuje da je nasilje namjerno usmjereno na protivnike državnog udara i da su oni mete hladnokrvnog ubijanja”, navodi se u izjavi Muslimanske braće.

                  Više od 1.000 članova ove grupe uhapšeno je tokom protesta u srijedu, dok ih je 300 zadržano u nekoliko egipatskih gradova u nedjelju.

                  Predstavnici Sigurnosnog dobora EU sastat će se danas u Briselu kako bi razgovarali o situaciji u Egiptu.

                  klix.ba

                  Mustafa
                  Participant
                    Post count: 8282

                    Egipat:

                    Zarobljenici poginuli tokom pokušaja bijega, sumnja se da su likvidirani

                    [i]Najmanje 36 zarobljenika poginulo je u Egiptu kada su pokušali pobjeći tokom prevoza u zatvor koji se nalazi izvan glavnog grada Kaira.
                    [/i]

                    Ministarstvo unutrašnjih poslova dalo je oprečne informacije o ovom događaju kazavši kako su muškarci umrli tokom napada nepoznatih naoružanih osoba. Kazali su kako su te osobe preuzele kontrolu nad jednim od vozila u konvoju, te da su zarobili vojnike. U konvoju se nalazilo 612 zarobljenika koji su trebali biti prebačeni u zatvor Abu Zaabal.

                    No, nakon tih informacija ministarstvo je objavilo kako su zatvorenici umrli od udisaja suzavca koji je bačen tokom akcije spašavanja taoca.

                    Prema izjavi koju je dobio Reuters od neimenovanog izvora, muškarci su se ugušili jer su ih gurali u kombije na leđa i jedne na druge.

                    Muslimanska braća opisala su incident kao “hladnokrvno ubijanje”, prenosi BBC. Prema njihovim informacijama poginulo je 35 osoba.

                    “Ubistvo 35 zarobljenika koji su protestovali protiv državnog udara potvrđuje da je nasilje namjerno usmjereno na protivnike državnog udara i da su oni mete hladnokrvnog ubijanja”, navodi se u izjavi Muslimanske braće.

                    Više od 1.000 članova ove grupe uhapšeno je tokom protesta u srijedu, dok ih je 300 zadržano u nekoliko egipatskih gradova u nedjelju.

                    Predstavnici Sigurnosnog dobora EU sastat će se danas u Briselu kako bi razgovarali o situaciji u Egiptu.

                    klix.ba

                    Mustafa
                    Participant
                      Post count: 8282

                      EGIPAT:

                      Zadnji govor predsjednika Mursija prije vojnog puča {EMOTIVNO}

                      Mustafa
                      Participant
                        Post count: 8282

                        EGIPAT:

                        Zadnji govor predsjednika Mursija prije vojnog puča {EMOTIVNO}

                        pasa
                        Participant
                          Post count: 295
                          Mustafa
                          Participant
                            Post count: 8282

                            [b]Koja je stvarna misija Fethullaha Gulena [/b]

                            18 Jan 2014 Izmijenjeno 14:44 CET

                            Najnoviji događaji u Turskoj pokazali su da je Gulenov cilj u konačnici bio uspostava političke kontrole nad institucijama turske države, ali ne na transparentan način

                            Najveći intelektualni uticaj na Gulena imao je turski islamski reformator Nursi od kojeg je naslijedio i izrazito snažan antikomunistički sentiment [EPA]

                            Piše: Osman Softić

                            Iako je i ranije aludirao na odgovornost pristalica Fethullaha Gulena za pokušaj diskreditacije njegove Vlade, turski premijer konačno je javno progovorio.

                            Recep Tayyip Erdogan je imenovao Gulena i njegov pokret Hizmet ili Cemat, kao glavne krivce za pokušaj tihog državnog udara, rušenje turske Vlade i podrivanje briljantnog ekonomskog i kulturnog uspona Turske, koji je ova zemlja ostvarila tokom protekle decenije pod vodstvom Partije pravde i razvoja (AKP).

                            Ko je Fethullah Gulen, koja je stvarna uloga i misija njegovog pokreta i pristalica u političkom životu Turske, i na koji način bi se mogao završiti sada već otvoreni sukob između Erdoganove Vlade i Hizmeta (tur. služenje) koji je pokušao uspostaviti paralelne strukture u državi?

                            Formiranje nove turske elite

                            Muhammed Fethullah Gulen, opskurni je i kontroverzni imam rođen 1941. u selu Korucuk u Anadoliji. Službovao je kao imam u Izmiru do 1981. a zatim je penzionisan. Iako formalno nije imao visoko islamsko obrazovanje, danas ga na zapadu proglašavaju jednom od najpoznatijih svjetskih islamskih ličnosti.

                            Prema vlastitom priznanju, najveći intelektualni uticaj na Gulena imao je turski islamski reformator Said Nursi od kojeg je naslijedio i izrazito snažan antikomunistički sentiment i sklonost ka poduzetničkom kapitalizmu, važne osobine koje će mu kasnije osigurati velike simpatije kod njegovih bliskih prijatelja u američkoj Centralnoj obavještajnoj agenciji (CIA).

                            Upravo zbog zagovaranja neoliberalnog kapitalizma, jedan od Gulenovih biografa, Hakan Yavuz, opisao ga je kao muslimanskog mislioca koji ima najviše sličnosti sa Kalvinistima u protestantizmu, mada bi se prije moglo reći da Hizmet zbog netransparentnosti, tajnovitosti i disproporcijalnog uticaja njegovih sljedbenika u institucijama Turske, više podsjeća na Opus Dei.

                            Gulen je do danas uspio regrutovati tri miliona pristalica u Turskoj, Americi ali i u ostatku svijeta. Gulenova zamisao je bila da masovnim obrazovanjem anadolijske niže i srednje klase, prožetim moralnim vrijednostima islama te matematikom, hemijom i fizikom, na duge staze formira novu tursku elitu koja će iskorijeniti kemalistički laicizam iz turskog društva i državnih institucija i zamijeniti ga islamskim vrijednostima.


                            Gulen već 15 godina “na daljinski upravljač” rukovodi imperijom srednjih škola, univerziteta kao i poslovnih, finansijskih i medijskih korporacija koje djeluju u okviru Hizmeta u Turskoj i njihovim ekspoziturama širom svijeta.

                            Iako nije bilo prijetnji zatvaranjem ili nagovještaja bilo kakvog kažnjavanja od strane tadašnjih turskih vlasti, Gulen 1999. emigrira u SAD pod izgovorom liječenja, a potom proglašava da je u “samonametnutom egzilu”.

                            Iz svoje rezidencije u Saylorsburgu, gradiću u Pennsylvaniji, Gulen već 15 godina “na daljinski upravljač” rukovodi imperijom srednjih škola, univerziteta kao i poslovnih, finansijskih i medijskih korporacija koje djeluju u okviru Hizmeta u Turskoj i njihovim ekspoziturama širom svijeta.

                            Tek nakon odlaska iz zemlje 2000. Gulen je, u odsustvu, osuđen za pokušaj rušenja ustavnog poretka i stvaranje “islamske države” u Turskoj. Iako je, zahvaljujući Erdoganu i novoj demokratskoj Vladi AK partije, presuda protiv Gulena oborena 2008, on je ostao u Americi.

                            Pragmatični vođa

                            Iako na zapadu Gulena portretiraju kao idealnog protagonistu “umjerenog” islama i mirotvorca opredijeljenog za međureligijski dijalog, njegov pokret predstavlja svojevrstan kult kojim dominira “Hoca effendi”, kako Gulena njegovi sljedbenici obično oslovljavaju.

                            Njegova interpretacija islama, inspirirana sufijskom tradicijom, nametnuta je kao najprihvatljivija za zapadne interese. U akademskim i političkim centrima Zapada sugerira se kako bi je trebale slijediti i arapske, zemlje srednje Azije i muslimanske zajednice Evrope, Amerike i Australije.


                            Gulen nikada nije imao prisne kontakte, pa čak ni susrete sa liderima islamskih partija u Turskoj i nikad se nije javno oglasio po pitanju zabrane rada islamske Refah partije 1998. koju je osnovao Necmettin Erbakan, čiju je Vladu kemalistički režim svrgnuo nasilnim putem.

                            Gulen je stoga manje dissident, a više pragmatični vođa vjerskog pokreta koji je oportunistički izabrao sigurno tlo odakle će moći lakše upravljati svojom globalnom imperijom.

                            Štaviše, imao je vrlo dobre odnose sa bivšim premijerima – Tansu Ciler i Bulentom Ecevitom, što također umanjuje njegov disidentski status. Gulen nikada nije imao prisne kontakte, pa čak ni susrete sa liderima islamskih partija u Turskoj i nikad se nije javno oglasio po pitanju zabrane rada islamske Refah partije 1998. koju je osnovao Necmettin Erbakan, čiju je Vladu kemalistički režim svrgnuo nasilnim putem.

                            Obzirom da je zagovarao rehabilitaciju konzervativnog islama i desekularizaciju institucija turske države, Gulen je svoje pristalice savjetovao da na izborima glasaju za AKP, budući da ona kao i Hizmet svoje uporište i podršku ima u redovima niže i srednje klase muslimanskih vjernika u Anadoliji koje su decenijama bile marginalizirane. Osim toga, i AKP i Hizmet, zalagali su se za liberalni kapitalizam kao najefikasniji ekonomski model razvoja.

                            Tokom protekle decenije popularna Erdoganova Vlada je, u velikoj mjeri zahvaljujući i podršci Hizmeta, na dosadašnjim izborima osvajala apsolutnu većinu glasova turskih birača. Hizmet je stoga svoju punu slobodu i procvat doživio upravo u periodu Erdoganove Vlade. Iako se može govoriti o stanovitoj međuovisnosti i komplementarnosti Hizmeta i AKP-a na bazi zajedničkih interesa i podudarnih vrijednosti, među njima su uvjek postojale stvarne političke i ideološke razlike koje su proteklih mjeseci prerasle u otvoreni sukob.

                            Zbog vještog pozicioniranja simpatizera Hizmeta u najosjetljivije strukture države, ovaj pokret je poslužio kao zgodan mehanizam za destabilizaciju, pa čak i pokušaj obaranja turske Vlade, od moćnijih svjetskih aktera koji Gulena koriste kao agenta za destabilizaciju Turske i to upravo u momentu kada je Turska, zahvaljujući velikom ekonomskom uspjehu, demokratizaciji i kulturnoj emancipaciji, obećavajućem mirovnom procesu sa manjinskim Kurdima, demonstrirala nezavisnu politiku i postala snažna, respektabilna i principijelna sila sa autentičnim moralnim vrijednostima, što je sasvim nova pojava u međunarodnim odnosima.

                            Razočarana Amerika

                            Erdogan je u pravu kada kaže da je nagli uspon Turske zasmetao njenim neprijateljima. Upravo zbog toga ima osnove da se pokušaj diskreditacije Vlade AK partije s pravom može nazvati “hizmetom” (služenjem) neprijateljima Turske.

                            Da se ne radi samo o pukoj teoriji zavjere, što neki turski, ali i svjetski mediji spočitavaju Erdoganu, svjedoče i neke zanimljive činjenice eksperata.


                            Američka administracija ne krije da je nezadovoljna turskom politikom i optužila je vladu AKP-a za protežiranje svojih kratkoročnih vanjskopolitičkih interesa na štetu dugoročnih američkih ciljeva u regionu.

                            Michael Koplow, direktor programa Izraelskog institututa u Washingtonu tvrdi da ne postoji niti jedna zemlja, koja bi mogla nadomjestiti stratešku ulogu Turske. Amerika je pak zabrinuta, budući da više nije sigurna koliko može vjerovati turskom vodstvu i da li Tursku uopće više može smatrati svojim pouzdanim saveznikom te da li je u tom kontekstu izgubila Tursku.

                            Američka administracija ne krije da je nezadovoljna turskom politikom i optužila je vladu AKP-a za protežiranje svojih kratkoročnih vanjskopolitičkih interesa na štetu dugoročnih američkih ciljeva u regionu. Pod tim se prevashodno misli na tursku politiku prema Egiptu i Siriji, pružanje podrške sirijskoj opozciji i najlošije bilateralne odnose sa Izraelom u povijesti dvije zemlje.

                            Ono što američka administracija nikako ne želi oprostiti Turskoj je odluka njene Vlade da ugovor o nabavci proturaketnog odbrambenog sistema sklopi sa američkim globalnim rivalom – Kinom, a ne jednom od zemalja članica NATO-a.

                            Ovakvu tursku politiku, SAD smatra nezrelom, ishitrenom i sebičnom. Turska naravno ima na to pravo, ali Obamina administracija ne može tek tako zanemariti takvo ponašanje Turske, navodi Koplow u intervjuu koji je objavio Strategic Outlook, istraživački centar u Konji.

                            Drugim riječima, SAD ne prihvata nezavisnost turske vanjske politike, bojeći se da bi ona mogla ugroziti dugoročne strateške ciljeve i interese američke globalne hegemonije. Američka administracija je Turskoj također zamjerila na uvijenim prijetnjama da bi mogla protjerati američkog ambasadora, što je u Washingtonu dovelo do velike zabrinutosti i konfuzije o tome šta Erdogan zapravo, misli, želi, planira i da li je potrebno u korijenu mjenjati odnos američke politike prema Turskoj.

                            Vrlo je moguće da su Amerikanci pokušali iskoristi paralelne državne strukture koje su u Turskoj formirale Gulenove pristalice, kako bi destabilizirala Erdogana i na kormilo AKP-a, a time i turske Vlade, doveli pouzdanijeg partnera.

                            Gulenova stvarna misija

                            Amerika je 1953. svrgnula premijera Mossadiqa u Iranu, 1965. Sukarna u Indoneziji i 1973. Salvadora Allendea u Čileu. Umjesto njih trojice instalirala je najveće diktatore 20. stoljeća – šaha Rezu Pahlavija, Suharta i Pinočea.

                            U prilog ovakvoj analogiji su i dokumentovani podaci da je mreža Gulenovih škola tokom devedesetih poslužila kao pokriće za 130 operativaca CIA-e u Uzbekistanu i Kirgistanu, koji su kao nastavnici engleskog jezika, špijunirali za američku Vladu.


                            Edmonds navodi da je ključna poveznica Fethullaha Gulena i njegovog pokreta sa CIA-om bio Graham Fuller, analitičar RAND korporacije, akademik, bivši šef ureda CIA-e u Kabulu te potpredsjednik National Intelligence Councila u Americi.

                            Osman Nuri Gundes, bivši šef turske obavještajne službe (MIT) u svojim memoarima Vrijeme prevrata navodi čak i kodni naziv – “mostovi prijateljstva”, pod kojim su djelovali operativci CIA-e koji su djelovali u okviru Gulenovih škola u pomenutim zemljama. Ovo pitanje detaljno je u svojim memoarima Classified Woman: Sybel Edmond Story, elaborirala Sybel Edmonds, bivša prevoditeljica FBI-a i jedna od najpoznatijih američkih zviždačica iz domena nacionalne sigurnosti.

                            Edmonds navodi da je ključna poveznica Fethullaha Gulena i njegovog pokreta sa CIA-om bio Graham Fuller, analitičar RAND korporacije, akademik, bivši šef ureda CIA-e u Kabulu te potpredsjednik National Intelligence Councila u Americi.

                            Iako je negirao pomenute navode o ulozi Gulenovih škola u skrivanju agenata CIA-e, Fuller priznaje da je u zaštitu Gulena od protjerivanja iz SAD-a 2006. pisao FBI-u i američkom Ministarstvu za domovinsku sigurnost. Fuller je naveo da Gulen ne predstavlja prijetnju Americi pa je na osnovu te podrške ostao u SAD-u. Druga ličnost s kojom je Gulen također imao bliske relacije je Morton Abramowitz, također bivši operativac CIA-e u Turskoj, a kasnije ambasador SAD-a u toj zemlji.

                            Iako je sve vrijeme tvrdio da misija njegovog pokreta nije politička već edukativna i kulturna, najnoviji događaji u Turskoj pokazali su da je Gulenov cilj u konačnici bio uspostava političke kontrole nad institucijama turske države, ali ne na transparentan način, putem učešća na izborima, već infiltracijom u policiju, sudstvo, tužilaštva, obavještajne službe te obrazovne, kulturne i finansijske institucije u Turskoj.

                            O tome svjedoči i Gulenov apel sljedbenicima koji datira još od kraja devedesetih: “Pozivamo naše prijatelje na položajima u zakonodavnoj vlasti i institucijama države da se osposobe za administraciju kako bi, kada zato dođe vrijeme, mogli restaurirati tursku državu da ona bude plodotvornija u ime islama, na svim njenim razinama. Moramo sačekati kada za to dođe pravi trenutak i kada prilike za nas budu najpovoljnije. To ne smijemo učiniti prerano.”

                            Zakulisne radnje

                            Ta vrsta infiltracije nanijela je štetu ugledu Turske u svijetu o čemu svjedoče hapšenja mnogih nevinih ljudi a koje su provodile Gulenove pristalice u tužilaštvima, sudstvu i policiji. Kako tvrdi Organizacija za slobodu štampe, novinari Ahmeta Sik i Nedim Sener utamničeni su 2011. isključivo zbog profesije kojom se bave, a nikako zbog subverzivnih djelatnosti i veza sa ultranacionalističkim elementima, što im je pripisano.


                            Za razliku od Erdogana koji se ozbiljno suprotstavio izraelskoj politici, Gulen gaji bliske odnose sa Izraelom i članovima jevrejskog lobija u Americi i oštro je kritizirao flotilu Mavi Marmara

                            U knjizi Imamova vojska Ahmet Sik navodi i dokaze o miješanju Gulena u rad policije i sudstva ali i o aktivnostima kojima se bavi iza kulisa, kako bi svojim pristalicama osigurao političku moć i uticaj u Turskoj. Postoje indicije da 95 posto uposlenika policijske službe u Turskoj pripada Gulenovom pokretu. Neki eksperti, pak, opovrgavaju navode o njihovoj infiltraciji, jer su i Gulenovi sljedbenici, kako tvrdi profesor Mucahit Bilici sa Univerziteta u New Yorku, turski građani, a Hizmet nije nikakva tajna organizacija.

                            Za razliku od Erdogana koji se ozbiljno suprotstavio izraelskoj politici, Gulen gaji bliske odnose sa Izraelom i članovima jevrejskog lobija u Americi i oštro je kritizirao flotilu Mavi Marmara, kada su njeni aktivisti pokušali silom dostaviti pomoć stanovnicima Gaze pod opsadom. Gulen je upozoravao da se to nije smjelo činiti bez prethodog odobrenja izraelskih vlasti.

                            Erdoganov uspjeh i državnička sposobnost da stvori ekonomski jaku i prosperitetnu Tursku, a da njenu politiku učini autentičnom i nezavisnom, izgleda je već dobrano iziritirala službeni Washington i Izrael, da ne iznenađuje ako je Gulenov Hizmet identificiran kao mehanizam za promjenu smjera turske politike i nametanje nove verzije sekularističkog modela Turskoj.

                            Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

                            Izvor: Al Jazeera

                            pasa
                            Participant
                              Post count: 295

                              Američki marinci pjevaju pjesmu – najavnicu bitke Armagedon prije početka napada na Idiš u Siriji i Iraku (Video)

                              izvor : Saff.ba

                              pasa
                              Participant
                                Post count: 295

                                Američki marinci pjevaju pjesmu – najavnicu bitke Armagedon prije početka napada na Idiš u Siriji i Iraku (Video)

                                izvor : Saff.ba

                              Viewing 14 posts - 46 through 59 (of 59 total)
                              • You must be logged in to reply to this topic.