-
AuthorPosts
-
U SAD-u, je jedan naoružani luđak opet priredio pokolj. U jednoj školi je ubio 26 ljudi, uključujući 20 djece. Cijeli svijet tuguje s Amerikancima, a američki predsjednik Barack Obama održao je emocionalni govor, zahtijevao posljedice i prolio lažne suze.
Nije bitno gdje se masakri dogodode, smrt nevinih uvijek je tužna. U ovom slučaju, masakr se dogodio u jednoj školi u Connecticutu. Žrtve su djeca i nastavnici. Ubojica je do sada važio kao “neupadljiv”. Mnoga pitanja su još uvijek otvorena. Nije jasno kako je ovaj čovjek uprkos strogom nadzoru u školi ikako mogao ući naoružan u školu. U medijima se ovaj čovjek još uvijek naziva “revolveraš”. Budući da nema muslimansku pozadinu pojam “terorist” je vjerojatno neprimjereno.
Ubrzo nakon masakra, predsjednik Obama održao je govor upućen američkom narodu. U tom govoru, Obama je bio vrlo emotivan. Uvijek i nanovo bi zašutio nekoliko sekundi dok bi suze tekle niz lice. Predsjednik je izrazio žaljenje, jer su većina žrtava bila djeca. “Ta djeca su imala cijelu budućnost ispred sebe, rođendane, mature, vjenčanja i vlastitu djecu”, rekao je Obama. Kao otac, on je također osjetio bol roditelja.
Širom svijeta su ovi snimci su prikazani i dojam se stvorio kako “emocionalan i ljudski” može biti ovaj predsjednik. U isto vrijeme, međutim, Obamini dronovi nastavljaju ubijati nevinu djecu u Afganistanu, Pakistanu i Jemenu. Je li to možda ova djeca nisu imala budućnost pred sobom? Ne bi li i oni željeli slaviti svoje rođendane ili jednog dana čak i imati vlastitu djecu? Hoće li se ta djeca ikada računati kao žrtve? Ili oni nisu jednako vrijedni jer oni nisu američki državljani? U stvari, među žrtvama ima i američkih građana, naime jedan čovjek i njegov šesnaestogodišnji sin.
U međuvremenu, više od 3.000 ljudi je ubijeno od strane napada dronovima. Osamdeset posto njih su nevini ljudi koji nisu imali nikakve veze s teroristima ili drugim CIA-inim izumima. Mnogi od njih su djeca. Nijednom predsjednik nije čak ni izrazio sućut zbog ovih civilnih žrtava. Nijednom nije predsjednik čak ni prolio jednu jedinu suzu i nijednom nije govorio u tom pogledu o “roditeljskim osjećajima”. Umjesto toga, on je i dalje nastavio sasvim lično potpisivati odobrenje za svakih dronski napad i to tolerira da njegova vlada i njegova obavještajna služba svakog mrtvog dječaka preko devetnaest godina starosti klasificiraju kao “naoružanog borca”.
U tom smislu smo navikli na licemjerje Baracka Obame. Kada su izraelske snage prije nekoliko sedmica napale Pojas Gaze, Obama je opravdao izraelski odgovor i rekao da bilo koja država na svijetu ne bi tolerisala da bude neprestano raketirana. Očigledno da američki predsjednik nije računao zemlje koje su mete njegovih dronova. Možda on samo misli da spomenute zemlje u tom pogledu imaju “opušteni stav” i da će to sve “izkulirati”.
Pokolj u SAD-u je treći takve vrste u ovoj godini. Uvijek i nanovo se obećavaju akcije i posljedice, ali do sada se ništa nije uradilo. Tu ni mnogi prosvjednici okupljeni ispred Bijele kuće neće promijeniti ništa, jer lobiranje industrije oružja u SAD-u je jako i utjecajno. Udruženja poput National Rifle Association (NRA- nacionalna puškovna asocijacija) je oduvijek bila od najvećih sponzora kampanje američkih izbora. Zbog toga im se uvijek nakon izbora prepušta da rade što hoće.
NRA smatra pravo na posjedovanje oružja kao kulturno dobro Sjedinjenih Američkih Državai ne želi tu nikakvih promijena. Mnogi Amerikanci podržavaju ovaj stav i time doprinose da se 30.000 ljudi godišnje u SAD-u ubijen streljačkim oružjem. Time, dakle, svake godine više američkih građana bude ubijeno u vlastitoj zemlji, nego u vojnim akcijama van zemlje.
Od 1964 se desio 31 ovakav pokolj u Sjedinjenim Američkim Državama. Svaki put neposredno nakon njih se govorilo o predstojećoj reformi politike posjedovanja oružja. Te reforme su se još davno trebale desiti, ali nisu. Tako će zasigurno i dalje ostati. Obamine krokodilske suze također tu ništa neće moći.
Izvor: Emran Feroz’s Blog
http://www.IslamBosna.ba“Prljavi” Harry u lovu na afganistanske muslimane
Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah objavio je u Kur’anu: Kada im se kaže: “Ne remetite red na zemlji!” – odgovaraju: “Mi samo red uspostavljamo!” Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju. (El-Bekare, 11.-12.); Ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne poštuju, i sve granice zla prekoračuju. (Et-Tevba, 10.) Prije nekoliko dana svi svjetski mediji objavili su ekskluzivnu vijest o tome kako je kontroverzni član engleske kraljevske porodice, 28–godišnji princ Harry, boravio u Afganistanu i to u ulozi vikend-ratnika, demonstrirajući svoju ”hrabrost” na taj način što je iz vojnog helikoptera ubijao afganistanske civile, a pod sumnjom da su to bili talibani. Tako je ”prljavi” Harry cijelom svijetu otkrio, osim što uživa u pijančenju i orgijanju, da mu je poseban užitak odlazak u lov na muslimansku sirotinju i nejač.
Bh. medijima je bitnije ubijanja pasa lutalica od ubijanja muslimana
U vezi sa zločinačkim poduhvatom povampirenog i fašizmom zadojenog princa Harriya, želimo skrenuti pažnju na nekoliko bitnih stvari. Prvo, bh. mediji su vrlo malo prostora i pažnje posvetili Harriyevom krvavom izletu u Afganistan i skoro niko od njih nije osudio taj zločinački čin. Doduše, takav postupak bh. medija (ovdje prije svega mislimo na većinu bošnjačkih medija, jer nas ne iznenađuje antiislamska propaganda srpsko-hrvatskih medija) i ne čudi, jer je ubijanje muslimana diljem zemaljske kugle, u našem vremenu toliko uobičajeno da to i nije neka vijest i novost, osim što je novost da je i mlađahni princ Harry učestvovao u misiji snaga NATO-a u južnoj afganistanskoj pokrajini Helmand u lovu na muslimane. Danas je svaka vijest o ubijanju muslimana i broju muslimanskih žrtava, samo puki statistički podatak i ništa više. Zbog toga bh. mediji daleko više prostora i pažnje posvećuju, naprimjer, ubistvima pasa lutalica, iako je zbog te pošasti i napasti život u bh. gradovima postao prava mora, posebno školarcima, ili pak ”ilegalnim” dženazama u G. Maoči, zbog kojih vlasnici i urednici jeftine bulevarske štampe šalju čitave istraživačke timove da ispitaju takve slučajeve i od toga prave aferu kojom bi se, kako sugeriraju, moralo pozabaviti i državno pravosuđe. Međutim, da je kojim slučajem, neki arapski princ preko vikenda obilazio europske zemlje, čije vojske učestvuju u agresiji na muslimanske države, da ubija kršćane i druge nemuslimane, ili čak da je taj princ došao u Europu da ubija pse lutalice, a ne ljude, onda bi to bila vijest koja bi punila stupce bh. štampe i to bi bio još jedan poziv na uzbunu i ustanak protiv islama i muslimana. Ovako, ujeo vuk magarca.
Dakle, glavni razlog medijske šutnje i indiferentnosti u slučaju ubice princa Harriya, je to što se radi o ubijanju muslimana, a kako će bh. mediji pisati protiv toga, kad su oni prethodnica antiislamske kampanje i kad njihova hajka i medijska krusifikacija muslimana i muslimanskih vođa ne prestaje. Pored svih zala i štete koju su nanijeli našoj državi i bošnjačkom narodu, iako svakodnevno bulazne o ekonomskoj krizi i općem siromaštvu, bh. mediji su svojom otrovnom antiislamskom propagandom, lažima i disimulacijama direktni krivci što potencijalni investitori iz islamsko-arapskog svijeta, kao i iz Turske, ne žele da ulažu svoj novac u privredne projekte u Bosni i Hercegovini, i što njihove milijarde eura odlaze u Srbiju i Hrvatsku, umjesto u našu zemlju.
”Mi ubijamo da spasimo život!”
Druga stvar koju želimo spomenuti jeste činjenica da su zapadni mediji prenijeli tu vijest kao svojevrsnu atrakciju, i popularnost princa Harriya je, nakon njegovog krvavog pira u Afganistanu, na Zapadu porasla. To najbolje govori o sveopćoj moralnoj krizi i hipokriziji Zapadnog društva i porastu fašizma, rasizma, ksenofobije i islamofobije u tom društvu. Jer, princ Harry se nije hvalio kako je glumio manekena u Afganistanu, nego se hvalio svojom turističkom misijom ubijanja muslimanske sirotinje. Tim činom on je uradio dvije stvari: ubijanjem golorukih muslimanskih civila dokazivao je svoju muškost, viteštvo i hrabrost i promovirao je fašističku ideju sadržanu u podloj krilatici američkog predsjednika Obame, koja ga je i proslavila i zbog koje se okitio Nobelovim laureatom: ”Mi ubijamo da spasimo život!” Upravo se tako izrazio princ Harry kada je u svom odgovoru, na pitanje da li je ubijao ”pobunjenike” u Afganistanu, rekao: ”Da, pucamo kada moramo. Uzimamo život kako bi spasili život!” Suštinska poruka ovih riječi ”pijanog šakala”, kako su ga s pravom nazvali muslimani Afganistana, skoro je identična poruci Obaminog nesuvislog i licemjernog govora nakon što je dobio Nobelovu nagradu, u kojem je, između ostaloga, rekao: ”Mi ne možemo tolerirati svijet u kojem se nuklearno oružje proširilo na više zemalja tako da užas nuklearnog holokausta prijeti životima miliona ljudi….. Svi moramo dati sve od sebe da se završe sukobi koji su prouzročili toliko boli i nevolja u toku proteklih godina….. Ja sam vođa zemlje koja je na sebe preuzela odgovornost okončanja rata i koja ulaže maksimum truda da se suoči s nemilosrdnim neprijateljem koji izravno ugrožava američki narod i naše saveznike.”
Iz riječi i jednog i drugog ”princa” izbija cinizam i podlost, ali i osjećaj dominacije i supremacije koji američke predsjednike i engleske prinčeve čini tako arogantnim i oholim. Na osnovu ovakve retorike, podle politike i zlodjela koja čine u ime te politike, može se slobodno konstatirati da nikada niko nije na takav način dehumanizirao i obezvrijedio ljudski život i dostojanstvo niti je koristio svirepije metode torture, zlostavljanja i obmanivanja kao što to čini judeo-kršćanski inkvizitorski savez predvođen Amerikom, Engleskom i Izraelom.
Ta, ko je započeo krvave osvajačke ratove po muslimanskim državama, ko to ruši i uništava materijalna i kulturna dobra, ko to čini genocid i prolijeva nedužnu ljudsku krv širom islamskog svijeta, ko je prouzročio toliki bol, patnju i nevolje, ako to nije upravo Amerika, Engleska i njihovo nedonošće Izrael?! Kakav je to slobodni, moderni, demokratski svijet u kojem teku potoci ljudske krvi, u kojem se nemilice gazi ljudski život, čast i dostojanstvo?! Kakvi su to ”prinčevi” i ”vitezovi” demokratije koji se hvale da po muslimanskim zemljama love muslimane kao lavove po Africi?! U ime kojeg života ubijaju nevine ljude? Da li možda u ime istog onog života u ime kojeg su Englezi i Amerikanci u potpunosti istrijebili Indijance u Americi i Aboridžane u Australiji, u ime kojeg su Izraelci ubili i prognali milione Palestinaca sa njihovih ognjišta i uništili državu Palestinu, u ime kojeg su Amerikanci opustošili Irak i Afganistan i pobili stotine hiljada nedužnih civila i od tih muslimanskih država načinili veliko groblje? Odgovor je: Da!, u ime takvog ”života” fašističko-imperijalistički profil ljudi, kakav je princ Harry, kojima je jedini cilj osvajanje i dominacija, ubija muslimane i priprema nove pokolje i nova stratišta.
Zbog toga valja ustvrditi da je samo jedna jedina rečenica iz Obaminog govora istinita, ona u kojoj kaže da će oni ”uložiti maksimum truda da se suoče sa nemilosrdnim neprijateljem”. Jer, da bi osvajali i dominirali, moraju izmisliti sebi neprijatelja. Danas su to, po službenoj ocjeni Wašingtona, Londona, Tel Aviva i drugih zapadnih centara moći, islam i muslimani. Međutim, da bi opravdali svoj zločin, genocid i posijano zlo po svijetu, nije dovoljno samo imati neprijatelja nad kojim se to sve čini, već je potrebno neprijatelja, odnosno žrtvu okriviti za svirepi zločin nad njom. A muslimani, koji su danas žrtva judeo-kršćanskog terora, po ocjeni njihovih dželata, krivi su jer im je vjera nasilna, militantna, jer podržava terorizam, i jer se ne znaju i ne mogu uklopiti u moderne, demokratske i slobodarske tokove života koje kreira spomenuti savez. Treba li uopće napominjati da se istom retorikom i istim fašističko-imperijalističkim principima koristi i Francuska u okupaciji Malija, u kojoj su se probudili stari osvajački apetiti i ono što čine u Maliju samo je nastavak sveopćeg krstaškog rata protiv islama i muslimana. Zbog svega toga, tvrde vođe modernog demokratskog poretka, milionske muslimanske žrtve na putu do uspostave demokratije, ”slobode”, ”mira” i ”prosperiteta” u muslimanskim državama, imaju se smatrati samo kolateralnom štetom i ništa više.
Profil princa Harriya (lisičiji karakter i fašističko-rasisitička ideologija) i njemu sličnih ”prinčeva” demokratije, koji ubjeđuju muslimane da im žele dobro i sreću, čak i kada ih ubijaju, najbolje je opisao egipatski pjesnik Ahmed Ševket u svojim alegorijskim stihovima, rekavši:
Jedanput se pojavila lukava lija u odori misionara savjetnika
Da u vjeru poziva i da izgrdi svakog nevjernika.
Skrušeno je lija govorila: Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!
O ljudi, Allahu se pokajte, On je utočište iskrenih robova!
Nikada više ptice i ostalu perad ne uznemiravajte
I u svojim dunjalučkim zahtjevima ne pretjerujte
Skromni budite!
I da nam sabahski ezan prouči, odmah pijetla pozovite!
Lijin izaslanik se hitro pred pijetlom obreo
Da će uspjet u svom zadatku, iskreno se nadao.
Al’ mu je odlučni pijetlov odgovor sve nade raspršio.
Slušaj me dobro, o, zabluđivaču upućenih!
Prenesi lisici od mene i od mojih predaka davnih
I od svih onih koji su završili u stomacima sličnih zlikovaca
A zaista je najbolji govor, govor iskusnih znalaca:
Kobnu će grešku napravit svako onaj
ko makar na trenutak pomisli da lisica nije varalica.
Protiv vas će se okupiti narodi kao gladni ljudi oko sofre
I na kraju, treća stvar koju želimo spomenuti u ovoj hutbi, jeste da, na žalost, veliki broj muslimana još uvijek nasjeda na ovu neprijateljsku, lisičiju propagandu, na psiho-politički rat i ubjeđivanje muslimana da će im sa dolaskom okupatorske armade biti bolje, i onda pomažu muslimanskim dželatima u ostvarivanju njihovih fašističko-imperijalističkih ciljeva. A kakvo im dobro donose oni koji ubijaju da bi zaštitili život, najbolje znaju muslimani Iraka i Afganistana, čiji život je pretvoren u džehennem onog dana kada su Amerikanci demokratskim i slobodarskim tenkovima okupirali njihove države. To se posebno odnosi na marionetske vlade u muslimanskim državama uz čiju pomoć su Amerikanci u Iraku i Afganistanu, Rusi u Čečeniji, Francuzi u Maliju, za kratko vrijeme ubili stotine hiljada muslimana. Sve to govori da je naše stanje još uvijek onakvo kako ga je opisao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ”Doći će vrijeme kada će se protiv vas okupiti narodi kao što se gladni ljudi okupljaju oko sofre.” Ashabi su upitali: ”Allahov Poslaniče, hoće li se to desiti zbog toga što će tada muslimana biti malo?” Odgovorio je: ”Naprotiv, vi ćete tada biti mnogobrojni, ali ćete biti poput mulja kojeg bujica nosi. Allah će iz srca vaših neprijatelja odstraniti strah, a u vaša srca će ubaciti ‘vehn’. ”A šta je to vehn”, upitali su? Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ”Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti.” (Ahmed)
Poruka ovog hadisa je potpuno jasna. Nećete biti potlačeni i poniženi zbog malobrojnosti. Naprotiv, bit će vas tada milijarda i pet stotina miliona, ali će vam šačica cionista napasti i ukrasti biser islama, Mesdžidul-Aksa koji se nalazi u srcu muslimanskog svijeta. Oko tog dragulja, sa svih strana su muslimani, i to milioni muslimana, ali će i pored toga cionisti, bez većih poteškoća, uzeti taj dragulj i komadati ga kako hoće. Amerika će vam otkidati i ”jesti” komad po komad Iraka i Afganistana, Indija će vam ”pojesti” Kašmir, Rusija, Čečeniju i ostale muslimanske zakavkaske republike, i nimalo se neće bojati vašeg broja. Svejedno će im biti da li im rekli da vas ima milijardu i pet stotina miliona, ili im rekli da vas ima svega nekoliko stotina. Oni će s prezirom i podsmijehom gledati i na vaš broj, i na vaše bogatstvo, i na vaše naoružanje, i na sredstva informiranja, i na vašu tehnologiju. Zašto? Zato što ćete biti poput mulja kojeg bujica nosi i baca ga sad na desnu, sad na lijevu stranu, da bi se na kraju, kada se bujica smiri, taj raznovrsni, mnogobrojni, ali bezvrijedni mulj (lišće, grane, kese) našao uz obalu, po vrbacima, čekajući da na krilima prvog vjetra nestane bez traga.
Pa, zar mogu išta bolje očekivati oni koji su okrenuli glavu od Allahove Knjige, od izvora ponosa, snage, napretka i sreće, i koji su, gradeći prolazni dunjaluk, srušili ahiret koji je vječan, da bi na kraju izgubili i dunjaluk i ahiret.
Saff br. 333
Syria
Poruka psu Basharu Al-AssaduEvo kako nasi uzvracaju i unistavaju tenkove ovih zulumcara koji vec dvije godine ubijaju Muslimane u Siriji.
Pogodak esedovog tenka sa raketom ‘konkurs’ ….
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=HccKcAJm-nU//https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSvWPqSmBzqzuWddNRmyPT0DvTlq1ilpLhf12cwgrChfWS7xGhX[/img]
(12)
Palestinska organizacija u Damasku, PFLP-GC (Narodni Front za Oslobođenje Palestine – Glavno Zapovjedništvo), počeo je s formiranjem borbenih jedinica s ciljem preuzimanje kontrole nad teritorijem koji se nalazi pod okupacijom Izraela, konkretno s ciljem zauzimanja Golanske Visoravni. Do ove aktivnosti dolazi nakon što su sirijski predsjednik Bashar al-Assad, kao i libanonski Hezbollah, rekli da će podržati takve operacije. Ovo “odobrenje” pak dolazi kao reakcija na izraelske zračne napade.
Ovo bi mogao biti značajan razvoj situacije – nakon gotovo 40 godina tišine na izraelsko-sirijskoj granici, PFLP-GC je sada potvrdio kako su operacije u pripremi. Skupina je bila najaktivnija za vrijeme 70-ih i 80-ih godina, no i danas imaju snažan utjecaj među Palestincima u Siriji i Libanonu.
Organizacija je nastala 1968. nakon odvajanja od marksističke revolucionarne PFLP. Nakon odvajanja, PFLP-GC su bili uključeni u nekoliko terorističkih napada kao što je napad na školski autobus u Avivimu (12 mrtvih, 9 djece), bombaški napad u putničkom zrakoplovu Swissair let 330 koji je letio iz Zuricha za Tel Aviv (svi mrtvi, 47 osoba), napad u Kiryat Shmoni (18 mrtvih) itd. Od 80-ih godina do danas nije bilo većih djelovanja, no informacije govore kako se u Siriji aktivno bore protiv pobunjenika na strani Assada i sirijske vojske.
Utemeljitelj organizacije, Ahmed Jibril, koji je glavni sekretar PFLP-GC-a i danas, uvijek je tvrdio kako se Palestina može osloboditi jedino vojnim putem. Očito je kako je PFLP-GC čekao na ovakav trenutak kada će dobiti snažniju potporu sirijskih vlasti, ali i Hezbollaha, da nastave sa svojim djelovanjem protiv izraelske okupacije.
“Vodstvo PFLP-GC-a objavljuje kako će formirati brigade za oslobođenje okupiranog teritorija, ponajprije okupiranog Golana”, stoji u izjavi organizacije koja je objavljena ovog petka. “Vodstvo Narodnog Fronta otvara vrata svim stanovnicima Sirije da postanu dobrovoljci te se pridruže u formaciju otpora”, navodi se.
Bashar Assad, kao i Hafez Assad prije njega, održali su mir na granici unatoč tome što su Sirija i Izrael i dalje formalno u ratu. Imajući u vidu sada ovu mobilizaciju PFLP-GC-a, iz izraelske perspektive moraju se zapitati – da li im se napad na Damask zaista isplatio? Jer taj potez izgleda kao da Izrael namjerno želi dovesti sukob na teritorij koji drži pod okupacijom.
Izraelski cilj vjerojatno je bio izazvati direktnu reakciju sirijske vojske, što bi pak vrlo lako dovelo i do šire konfrontacije kao i do ulaska stranih trupa, u prvom redu američkih. Iz Damaska su očito procijenili da ih se želi “uvući” u takvu zamku te su odbili reagirati, no, aktivacija PFLP-GC-a zapravo i jest odgovor, samo drugačije vrste.
Sirijska vojska (asadova) zlostavlja Muslimane. POGLEDAJ
Zasto televizije ovo ne prikazuju ???
P O G L E D A J ! ! !
https://www.facebook.com/photo.php?v=193566970794528&set=vb.264251830316567&type=2&theaterMoj pasa, zaista ne znam kako normalan čovjek ovo moze da pogleda, a da mu se misli ne ,,skamene,,…
E ovo bi trebalo da pogledaju i da im je uvijek na umu, oni što raskidaju na bilo koji način rodbinske veze i što su se
uzoholili radi nekog beznačajnog materijalizma.
Subhanallah, Milosniče budi nam na pomoći…i daj onima koji vladaju drzavama da budu dobri i imaju vise tvojih ALLAHU odlika…Zavjera: Sumnjiva smrt skoro cijele jedinice koja je navodno likvidirala Bin Ladena
Danas, dvije godine nakon ubistva Osame Bin Ladena, od 25 pripadnika specijalne jedinice „Foka“ (Navy Seals) u jednoj nesreći za drugom život ih je izgubilo 23, a živa su još samo dvojica.
Porodice poginulih komandosa koji su ubijeni u obaranju helikoptera američke vojske u istočnom Afganistanu u ljeto 2011. optužuju Vašington za atentat i prikrivanje istine. U članku od 9. maja 2013. „Vašington tajms“ piše „kako porodice žrtava smatraju da je za obaranje helikoptera „Činuk“ (Chinook) i pogibiju 38 članova posade u kojoj je bilo 17 pripadnika famoznog „Tim siks-a“ (Team Six) – specijalnog odreda „Foka“, koji je učestvovao u likvidaciji Osame Bin Ladena u Pakistanu 2. maja 2011.), odgovorna Bijela kuća“.
Još šest pripadnika „Tim siks-a“ je poginulo krajem marta ove godine i to tokom rutinske vežbe u vojnoj bazi Pinal ejrpark u Arizoni, prenosi CNN.
Prema izjavama rodbine poginulih komandosa, koji su se kako bi saznali pravu istinu odlučili da se obrate američkom Kongresu, Obamina administracija i ostali službenici Bijele kuće su, nakon što se saznalo da je „Tim siks“ odgovoran za likvidaciju Osame Bin Ladena, njihove bližnje pretvorili u „pokretnu metu“. Kao što znamo, iako ne postoji nikakav dokaz koji bi navodnog utemeljitelja Al Kaide povezivao s napadom na Svetski trgovinski centar 11.septembra 2011., što je bilo opravdanje za agresiju na Afganistan, kao ni povezanost sa Sadamom Husseinom i (nepostojećim) oružjem za masovno uništenje, Stejt Department je još od vremena Džordža Buša svakodnevno, kao mantru ponavljao „kako Bin Laden mora platiti životom za svoja zlodjela“.
Afganistanski islamisti su unaprijed znali tačnu lokaciju na kojoj će helikopter aterirati, što je američku posadu u njemu pretvorilo u metu koju je nemoguće promašiti.
– Talibani su u najpovoljnijem trenutku bili pozicionirani na tornju objekta koji se nalazio na idealnom mjestu za napad na MH-47 i to u trenutku kada je bio najranjiviji – izjavio je Dag Hamburger, otac narednika Patrika Hamburgera, koji je poginuo u napadu na „Činuk“.
– Ubijeni vojnici su na mjesto na koje su trebali aterirati bili transportovani u starom helikopteru iz vremena vijetnamskog rata, umjesto s helikopterom kojeg obično koriste specijalne jedinice i koji imaju neprobojne dijelove, kao i opremu za obranu od raketnih napada – dodaje PressTV.
Porodice ubijenih žele da znaju zbog čega je u posljednjem trenutku, nekoliko minuta prije polijetanja, zamjenjeno sedam pripadnika specijalne jedinice koja je helikopterom trebala da bude prebačena na dogovoreno mjesto.
„Vašington tajms“ podsjeća kako su se Obamina administracija i središnje vojno zapovjedništvo u SAD našli na udaru teških optužbi jer nisu bili u stanju da sprovedu profesionalnu i kompletnu istragu o tom incidentu. Porodice su na kraju odlučile da se obrate Kongresu, jer smatraju da se radi o zataškavanju cijelog slučaja.
– Nije se sprovela detaljna istraga i sramota je da roditelji moraju da budu ti koji će od Kongresa tražiti da se objelodani istina – dodaje Dag Hamburger.
Eliminacija pripadnika specijalnih jedinica američke vojske u padu helikoptera „Činuk“ u istočnom Afganistanu dogodila se u trenutku kada je zbog brojnih nejasnoća počelo ozbiljno da se sumnja u zvaničnu verziju Vašingtona o načinu na koji je ubijen Osama Bin Laden – napisao je Finijan Kaningam (Finian Cunningham) iz „Global riserča“ (Global Research) prije skoro dve godine.
Nezaboravan je bio medijski spektakl Bijele kuće koji je prikazao cijeli vojni i politički vrh Sjedinjenih Država kako direktno prati likvidaciju Bin Ladena, koji će, između ostalog, ostati upamćen i po nimalo pristojnom izlivu oduševljenja državne sekretarke Hilari Klinton prilikom hladne egzekucije „državnog neprijatelja broj 1“ u Abotabadu, u Pakistanu, zaboravljajući na trenutak da predstavlja „najdemokratskiju državu na svijetu“. Mediji su tada uskladili svoj stav i svi su tvrdili „kako predsjednik Sjedinjenih Država nikada sebi ne bi dozvolio da besramno laže cijeli svijet i to još pred toliko svjedoka“.
Pol Krejg Roberts, bivši savjetnik Ronalda Reagana za državna pitanja, izjavio je da su Pakistanci upozorili američku vojsku da bi se akcija mogla loše završiti. Nisu pogriješili. Naime, jedan od tri helikoptera koji su učestvovali u napadu na kompleks u kojem je boravio Bin Laden je eksplodirao prilikom spuštanja. Međutim, Roberts tvrdi kako se ostala dva helikoptera nikada nisu ni prizemljila i kako tvrde svjedoci, odletjeli su s mjesta odmah nakon eksplozije. Prilično nejasne okolnosti napada koje upućuju na razmišljanje što se odista dogodilo u Abotabadu.
U kratkom vremenskom periodu, za samo tri meseca, dolazi do incidenta s helikopterom „Činuk“ u istočnom Afganistanu, a potom nakon nepune dvije godine do pogibije ostatka tima prilikom rutinske padobranske vežbe u Arizoni. Ključne osobe koje su u prvom licu učestvovale u operaciji nisu više u stanju da komentarišu bilo šta. Slučaj je završen.
Da li su „Foke“ zaista eliminisane kako se ne bi saznala prava istina o kontroverznoj operaciji u Pakistanu ili je stvarno riječ o slučaju, teško je reći. Ukoliko bi se bavili teorijom zavjere mogao bi se napisati cijeli roman o slučaju, no naglasak treba dati na ono što je nesporno.
Samo tri mjeseca nakon akcije život gubi 17 pripadnika od 25, koliko ih je bilo u „Tim Siksu“.Danas, nakon dvije godine u incidentima koji su uslijedili, broj mrtvih se popeo na 23 i to budi sumnje kod porodica i rodbine poginulih. Biće zanimljivo vidjeti šta će preduzeti Kongres po tom pitanju. Poznato je da republikanci i demokrate kroz rad istražnih organa često pokušavaju da ocrne jedni druge i to bi mogao biti dobar razlog da se nešto i sazna o sumnjivim smrtima koje u Americi već zovu „prokletstvo Bin Ladena“.
Možda bi za mlade u SAD ipak bilo pametnije da poslušaju italijanskog novinara Džulijeta Čizu (Giuliett Chies), koji je nedugo nakon incidenta u Afganistanu napisao:
– Jedina pouka koju možemo da izvučemo iz cijele ove priče jeste da mladim i nezaposlenim Amerikancima poručimo: nikada nemojte ići u specijalne jedinice koje učestvuju u tajnim operacijama. Istina, u tajnim se operacijama zarađuje mnogo novca, ali što su operacije „tajnije“, to je veća mogućnost da će vaš novac moći trošiti samo vaši nasljednici.
(vesti.net)
T U R S K A
Turska je ekonomski isuviše jaka da bi joj “dopustili” da postoji i mora se kroz inscenirane proteste šačice uniziti i prisiliti da se poda međunarodnim zločincima koji kamatama jednako ubijaju kao što su agresori to činili granatama. Turska prije Erdogana je imala 60-tak milijardi duga kod MMF-a, danas nema nikakvog. Turska je prije Erdogana imala 3000 USD prihoda per capita, danas je taj prihod 11.600 USD. Nekada je GDP bio 330 milijardi USD, danas je 1076 milijardi USD. O ulaganjima u zdravstvo (nekad 4.5 danas 16 milijardi) i obrazovanje (više od 30 milijardi danas) ne mora se ni govoriti. I ćoravim je jasno da ovako jaka i stabilna Turska smeta MMF-u, Bilderberg grupi i njihovim poslušnicima koji pokušavaju ekonomski porobiti cijeli svijet i njime vladati. Turska jeste demokratija – posebno u odnosu na tebi drage vajate. Kod njih nisu protesti radi problema i gušenja u jadu kao kod nas već zbog inostrane “injekcije”. Yalan bagro zapadnjačka!Odlazak vladara – hafiza Kur’ana…
Jučer je u državnom udaru u Egiptu vojska nasilno svrgnula egipatskog predsjednika Muhameda Mursija, prvog egipatskog vladara izabranog voljom naroda i jedinog državnika u svijetu koji ima titulu hafiza, onoga koji je memorisao napamet kompletan Kur’an, Allahovu posljednju objavu čovječanstvu, državnika koji je svoje govore započinjao i završavao sa ajetima Kur’ana, klanjao u džamiji sve dnevne namaze, okupljao oko sebe učenjake i predvodio ih u džematu, jeo sa sirotinjom i suosjećao sa istom… Uistinu ovo je bolna vijest.
Uz Siriju koja jeca u nepravdi i mukama i sve ostale rane islamskoga ummeta, ovaj vojni prevrat u najmnogoljudnijoj arapskoj zemlji, te hapšenja i progon islamista koja su uslijedila teško pada svakom muslimanu koji praktikuje svoju vjeru i ne stidi se iste. I pored osobnih iskušenja koja svako od nas ima, a koja nekada znaju biti izuzetno teška, vjernika boli i stanje njegove braće muslimana, bilo gdje da se nalaze, jer su dio jednoga tijela, kako nas je obavjestio plemeniti, koji ne govori po hiru svome, od oca i majke draži, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem.
U gradu u kome leži tijelo najboljeg koji je zemljom hodio, voljenog nam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, trenutno boravi moj prijatelj i kolega sa studija, koji je i član redakcije portala Minber. Došao je posjetiti grad u kojem smo zajedno učili Allahovu plemenitu vjeru i u kojem boravim posljednje dvije decenije svoga života. On je „ljepotici, Medina što se zove“, kako ju je u svojoj poeziji opjevao, došao u pohode, sa svojom čestitom porodicom, nakon deset godina. Kažu dobri Medinjani da onaj ko zavoli tu ljepoticu i ona njega zavoli, pa mu pošalje poziv da joj dođe, a nekima i da u njenoj utrobi i kosti ostave. U današnjem razgovoru sa njim, u ovome najmilijem nam gradu, dogovorili smo da napišem nešto vezano za temu vojnog udara u Egiptu koji nas je sve juče zaprepastio.
Ne mogu da predvidim šta će se u narednom periodu odvijati na pozornici Misra, zemlje koju njeni stanovnici nazivaju „Ummu-dun’ja“, a koja ima veoma burnu povijest. Ono što u ovih pola sata, koliko imam vremena da napišem nešto vezao za ovu goruću temu, mogu učiniti jesu smjernice kako musliman treba da prihvati ovu vijest i kako da se prema njoj ophodi.
Allah je propisao vječitu borbu između upute i zablude, između dobra i zla, istine i laži, i ta borba će neprestano trajati do Sudnjega dana. Ponekada potvore zasjene istinu, kratkotrajno, (a zar nije sve na dunjaluku kratkog vijeka?) da bi onome kome je nepravda učinjena Uzvišeni, iz Svoje mudrosti, podigao deredže i oprostio grijehe. Ovo što se desilo jučer u Egiptu Allahova je odredba i mi je trebamo prihvatiti. Ne znači da trebamo ustukniti u borbi za pravdu, ali moramo se predati Njegovome određenju i biti sa njime zadovoljni, jer uistinu ne znamo gdje je za nas hajr.
Navešću vam primjer Jakuba, alejhis-selam, koji je izgubio sina Jusufa. Tako mi Allaha, ne znam da ima šta bolnije od toga da ti neko odvede dijete protiv tvoje volje. Molio je dobri i uplakani Jakub svoga Allaha da mu vrati sina, ali je odsustvo Jusufovo potrajalo godinama. Zatim je Allah odredio da izgubi još jednog sina kako bi mu ih oba vratio. Zar nije gubljenje Benjamina nakon Jusufa bolan i težak udarac za očevo već ranjeno srce? Ali u tome je bila Božija mudrost, koju mi ljudi nismo u stanju u datom momentu dokučiti. Bilo je potrebno da izgubi i drugog sina, kako bi mu Allah vratio oba. Mnogobrojni su slični primjeri, ali ću se zadovoljiti sa ovim navedenim. Tako i ovo što se dešava trenutno u Egiptu može na dugoročnom planu da bude dobro po muslimane.
Ono što su učinili našem bratu Muhamedu Mursiju, legitimnom vladaru Egipta, veliki je zulum i teška nepravda. Allah, Gospodar svjetova, nikome nepravdu ne čini ni koliko jedan trun, niti manje od toga i učinio je zulum zabranjenim među svojim stvorenjima, te se obavezao da će osvetiti i pomoći onoga kome se čini nepravda.
Od samog početka Mursijevog dolaska na vlast nisu mu dali mira. Cijelu proteklu godinu su ga ismijavali u sredstvima informisanja i servirali laži i potvore o njemu, kako bi kreirali loše raspoloženje u masama spram njega i onih koji žele da svoj javni i privatni život usklade sa propisima Allahovog zakona. Kada se nezadovoljstvo raširilo, a neredi uzeli maha, pod mentorstvom onih koji su dužni da ga spriječe, izvršili su državni udar i do ovoga momenta legitimno izabranog predsjednika svoje zemlje drže pritvorenog.
Od jučer se uz državni udar i nasilno svrgnuće predsjednika vojnim putem, te poništenje legalno usvojenog ustava, dešavaju i druge nemile pojave poput hapšenja braće muslimana, napastovanja žena na trgu „Tahrir“, gašenja svih islamskih televizijskih kanala i mnogo drugih nečasnih djela. One koji se vesele ovoj novonastaloj situaciji možemo podijeliti na nekoliko grupacija:
Prva skupina su ljudi koji žele rušenje i zatiranje šerijata u Egiptu. Među njima su članovi sekularističkih stranaka, egipatski Kopti, velik broj oficira u policiji i vojsci, neki od sudija iz staroga režima, novinari koji šire laži i zavode mase, dosta tajkuna koji su bogatstva stekli za vrijeme vladavine Mubaraka i drugi. Njima ćemo poručiti da Allah uistinu vidi njihove spletke, mržnju i zlobu, te da će ih stići Allahova pravda.
Druga skupina su ljudi koji žive van Egipta, ali se raduju nepravdi i neredu koji je obuhvatio Egipat, te preziru one koji se vjere drže, a nalazimo ih u likovima mnogih uticajnih ličnosti duž Arapskog zaljeva, pa i šire. Šokantna je bila čestitka i radost dvije arapske i sunijske zemlje prije nego je novi prijelazni predsjednik, kojeg je vojska instalirala, i položio zakletvu. Svjedoci smo da se u zadnje vrijeme formira rafidijski polumjesec čije je ishodište u Iranu, kao nasljedniku nekadašnje safavidske države, a koji se širi u dva pravca; prvi: preko Iraka, Sirije, i Libanona, a drugi: preko istočne Arabije, Bahrejna i drugih zaljevskih zemalja, pa sve do Husijuna u Jemenu. Ne znam kako ti beduini mogu biti sigurni za svoja naftna bogatstva od propasti i od šiitskog obruča koji se oko njih steže kao Allahova kazna. Njima bih poručio: „Radujte se pobjedi zablude nad onima koji sagaraju za islam u Misru, ali neka znate da vam neće osmjeh krasiti lice dugo, jer Allahova pravda će stići i vas.“
Treća skupina su ljudi koji su plaćeni da prave nerede po ulicama egipatskih gradova i koji služe bivšem režimu, koji prodaju vjeru za večeru i koji su pakleni alat za sprovođenje ulične torture u rukama Mursijevih rušitelja. Oni će služiti svakoga onoga ko im plati više.
Četvrta skupina su ljudi koji su u osnovi dobri i pošteni, ali su izmanipulirani i ispran im je mozak od strane prve skupine. Oni se sada raduju, ali će i sami uskoro vidjeti pogubnost onoga čemu su rukama pljeskali. Molim Allaha za njihovu uputu.
Poruka za one koji su tužni zbog svega što se desilo jučer u Egiptu je da ne napuštaju put kojim koračaju, put da’ve, žrtvovanja za islam, put dobra i put koji sigurno vodi do prosperiteta na oba svijeta; na ovome prolaznom, a i na drugom, vječnom, u koji čvrsto vjerujemo i koji je za nas mnogo bitniji od ovog prolaznog. Allah iskušava svoje robove shodno njihovom imanu da bi ih očistio i stepene im podigao. Onome ko ima čvrstinu u vjeri iskušenja bivaju uvećana, a onome u koga je vjera slabašna i „tanka“ bude olakšano. Strpimo se, jer onaj ko je Jakubu vratio sina u stanju je i nama vratiti ponos i vladara kakvog želimo, a koji će nam po Allahovoj vječitoj pravdi suditi.
U Medini, 04.07.2013. (Piše: JD)
http://www.minber.ba/index.php/islamske-teme/aktuelno/17176-odlazak-vladara-hafiza-kur-anaPoljska: Stop za košer i halal meso
Okrutnost prema životinjama bio je argument Parlamenta pri donošenju odluke o zabrani njihovog ubijanja po vjerskim propisima.
Donji dom poljskog Parlamenta odbio je prijedlog Vlade da legalizira košer i halal pripremu životinja za klanje. Gotovo 56 posto poslanika bilo je protiv ovog prijedloga.
Vlada se nadala da bi ova odluka omogućila poljskim mesarima nastavak proizvodnje mesa prema propisima koje nalažu judaizam i islam.
Okrutnost prema životinjama bio je argument Parlamenta pri donošenju odluke o zabrani njihovog ubijanja i pripeme mesa prema tradiciji Jevreja i muslimana. Naime, zastupnici su protiv ubijanja životinja dok su pri svijesti.
Ovu odluku pozdravili su aktivisti za zaštitu životinja, ali i neki od poslanika.
“Nema dogovora o tome da u ime novca trebamo postupati nehumano prema životinjama. Tačno je da je 170 poslanika podržalo ovaj prijedlog i to je sramotno, ali je većina pokazala suosjećanje sa životinjama. Ovo je veliki dan za poljski parlamentarizam i aktiviste za prava životinja. Veoma sam ponosan na njih”, izjavio je zastupnik Andrzej Rozenek.
Ustavni sud Poljske prošle godine donio je odluku da ubijanje životinja prije nego što su omamljene predstavlja kršenje poljskog zakona. To je utjecalo i na zastoj u izvozu mesa.
Kritika iz Izraela
“Ovo je udarac za poljsku ekonomiju i poljoprivredu. Naravno da posljedice ove odluke nećemo vidjeti sutra ili u narednim sedmicama, nego za šest mjeseci i godinu dana. Ova odluka koju su donijeli poslanici, kao i koalicija i opozicija, patetična je”, kazao je Slawomir Izdebski, predsjednik Udruženja sindikata trgovaca stokom.
Izrael je oštro kritizirao potez poljskog Parlamenta. Smatra kako će se time usporiti rehabilitacija židovske populacije u Poljskoj, koja je gotovo nestala u ovoj zemlji za vrijeme Drugog svjetskog rata.
“S nevjericom smo primili vijest o odluci poljskog Parlamenta da zabrani košer pripremu mesa. S obzirom na to da su Jevreji dio poljske historije, nalazimo strašnom činjenicu da ćemo biti uskraćeni da prakticiramo naše najstarije običaje”, rekao je glasnogovornik izraelskog Ministarstva vanjskih poslova Yigal Palmor.
Odluka predstavlja korak nazad i za politiku premijera Donalda Tuska, koji pokušava ojačati veze s Izraelom.
Izvor: Al Jazeera
Poljska: Stop za košer i halal meso
Okrutnost prema životinjama bio je argument Parlamenta pri donošenju odluke o zabrani njihovog ubijanja po vjerskim propisima.
Donji dom poljskog Parlamenta odbio je prijedlog Vlade da legalizira košer i halal pripremu životinja za klanje. Gotovo 56 posto poslanika bilo je protiv ovog prijedloga.
Vlada se nadala da bi ova odluka omogućila poljskim mesarima nastavak proizvodnje mesa prema propisima koje nalažu judaizam i islam.
Okrutnost prema životinjama bio je argument Parlamenta pri donošenju odluke o zabrani njihovog ubijanja i pripeme mesa prema tradiciji Jevreja i muslimana. Naime, zastupnici su protiv ubijanja životinja dok su pri svijesti.
Ovu odluku pozdravili su aktivisti za zaštitu životinja, ali i neki od poslanika.
“Nema dogovora o tome da u ime novca trebamo postupati nehumano prema životinjama. Tačno je da je 170 poslanika podržalo ovaj prijedlog i to je sramotno, ali je većina pokazala suosjećanje sa životinjama. Ovo je veliki dan za poljski parlamentarizam i aktiviste za prava životinja. Veoma sam ponosan na njih”, izjavio je zastupnik Andrzej Rozenek.
Ustavni sud Poljske prošle godine donio je odluku da ubijanje životinja prije nego što su omamljene predstavlja kršenje poljskog zakona. To je utjecalo i na zastoj u izvozu mesa.
Kritika iz Izraela
“Ovo je udarac za poljsku ekonomiju i poljoprivredu. Naravno da posljedice ove odluke nećemo vidjeti sutra ili u narednim sedmicama, nego za šest mjeseci i godinu dana. Ova odluka koju su donijeli poslanici, kao i koalicija i opozicija, patetična je”, kazao je Slawomir Izdebski, predsjednik Udruženja sindikata trgovaca stokom.
Izrael je oštro kritizirao potez poljskog Parlamenta. Smatra kako će se time usporiti rehabilitacija židovske populacije u Poljskoj, koja je gotovo nestala u ovoj zemlji za vrijeme Drugog svjetskog rata.
“S nevjericom smo primili vijest o odluci poljskog Parlamenta da zabrani košer pripremu mesa. S obzirom na to da su Jevreji dio poljske historije, nalazimo strašnom činjenicu da ćemo biti uskraćeni da prakticiramo naše najstarije običaje”, rekao je glasnogovornik izraelskog Ministarstva vanjskih poslova Yigal Palmor.
Odluka predstavlja korak nazad i za politiku premijera Donalda Tuska, koji pokušava ojačati veze s Izraelom.
Izvor: Al Jazeera
-
AuthorPosts
- You must be logged in to reply to this topic.