[behar]

#33967

Pusti snovi…..

Opet si mi noćas dolazila,
Budila me ti u sitne sate,
Uspomene drage donosila,
Stari dani želiš da se vrate.

Ne budi me ti više iz snova,
Kasno noću nemoj dolaziti,
Već odavno počeh ja iznova,
Nemoj srce ponovo lomiti.

Kažu nisi lijepa kao prije,
Drugi su te napravili selom,
Čežnja tjelom neumorno bije,
Dok ja lutam po svijetu bjelom.

Nikada te zaboravit neću,
Duša hoće tebi da se vrati,
Ne mogu ti ja upalit svjeću,
Rogatico moja mila mati.

**BEHAR** 12-10-2011

[svedjanin]

#34158

Tvrdjava nekad i sad

Danas sam po treci put procitao ”Tvrdjavu” i nije mi bilo dosadno. Istina, koncentrisao sam se samo na tri stvari; razliku izmedju mene i Ahmeta, ondasnje i danasnje tvrdjave i ondasnjih i danasnjih”Osmana”.

Sto se prvog tice, nije bilo tesko; ja i zena stari i bolesni, Ahmet i zena mladi i lijepi, on ima Mahmuta i Ibrahimagu ja nemam, on bio u ratu u tudjoj ,ja u svojoj zemlji, on zivi od zenine zarade a ja od milostinje, on iz tudje zemlje, poslije rata dosao u svoju a ja, poslije rata iz svoje otisao u tudju, njemu svaki dan neko dolazi, meni niko. Sve ostalo se poklapa. U svemu drugom smo isti. I ja sam mrzio rat i volio mir ali je i meni mir donio nemir. Samo kad smo pijani kicma nam se ispravi. Za razliku od ostalih, mahmurluk nam moze da traje i godinama. Kad je novcanik prazan ne znamo pruziti ruku a kad je pun uvijek se nadje neko ko ce ga isprazniti, doduse rijetko je kad pun. Mislimo da nesto znamo ali u mrezu nas moze uvaliti i malo dijete.

Tvrdjava. Ondasnja uredjena vise po nepisanim nego po pisanim zakonima ali jaka i tvrda i neumoljiva. Sadasnja, formalno po pisanim ali i nepisani, valjda po inerciji, jos uvijek jaki, ponekad jaci od pisanih. Za Sehagu i njemu slicne svi znaju, u njih su pare i moc i vlast, njihove moralne norme su jace od zakona , oni sve mogu, bas sve. Sadasnje Sehage su nevidljive, nji h niko ili rijetko ko vidja i zna, oni su sebe zastitili i od Osmana, trude se da rade po zakonu i kroje ga prema sebi ali ga opet krse,a imaju i potanak moral. Sve ostalo je isto. Do Sehage mozes doci i onda i sada samo preko Mula Ibrahima i nikako drugacije.Kadia i tuzilac su braca. Ramiza ondasnjeg su htjeli javno objesiti a sadasnjeg bi pojeo mrak i niko ne bi ni znao. Avdaga ondasnji je ubijen, sadasnjg bi samo otrovali.

Izmedju ondasnjeg i danasnjeg Osmana nisam mogao naci razliku. Ubija svakog ko mu stane na put, bez milosti. Sve za neke ciljeve. sve po gazdinom naredjenju, da bi na kraju dokunisao i gazdi kad mu se za to pruzi prilika. Voli vlast, voli da gazi po drugima, voli sve ono na sta se normalan covjek gadi.

Sta li bi Mesa sad napisao da se vrati? Ahmeta mnogo vise nego u njegovo vrijeme. Onih za koje je i Mahmutov ducan tvrdjava jos vise. Avdaga nikad vise ali od njih nikakve fajde. Rade za Sehagu vise nego za drzavu. Moraju, u Sehage vise para nego u drzave. Onima sto ih narod bira i sto misle da imaju vlast, Osman upravlja na daljinski. On je i sad najaci. On radi sta hoce I kako hoce. Novi Avdaga ne smije ni da ga gleda a kamoli da ga sta pita. Ovi izabrani mu se klanjaju a i Sehaga ga rado zaobilazi. Stambolskog valiju su mrzili ali su ga se plasili a ovog briselskog niti se plase niti ga postuju. Plasim se da ovog puta Osman moze dokunisati i Sehagi i drzavi ali i sebi. Vijesti koje ovih dana objavljuje svjetska a i domaca stampa nisu nimalo dobre, raznorazne prognoze i predvidjanja uzimaju zamah. Stampa domaca polako se pocinje pretvarati u propagandne biltene a neformalna cenzura postaje jaca. Da jos nije foruma u kojima se jos uvijek objavljuju razlicita misljenja ljudi bi vec bili uskraceni za prave informscije. Devedesetprve i druge sam bio optimista, nisam htio da priznam da ima toliko ludih ljudi da ce poceti rat, nisam htio da vjerujem da ce domaci i strani mocnici dozvoliti da se desi to sto se desilo. Bio sam dobro informisan, znao sam sta se sprema i kuda to vodi ali jednostavno nisam htio sebi da priznam, vjerovao sam ljudima. Sad ne znam mnogo, nemam drugih informacija osim ovih iz stampe ali se plasim, plasim se da opet brice ne ostave svoje britve, kosci kose, gradjevinarci mistrije, konobari novcanike i da opet “patriote” ne pocnu prodavati puske i mine i bombe, da opet dok jedni ratuju drugi protivnicima prodaju i od njih kupuju sve , da se opet u pepeo ne pretvori i ono malo sto je iz njeg poniklo. Sve je moguce. Danas ima mnogo vise onih koji zive u informativnom mraku nego onda, danas je mnogo vise onih kojima je sve jedno bio mir ili rat. Danas je mnogo lakese pokrenuti ga nego onda, danas je stepen mrznje dovoljan, onda je nije bilo ili je mi obicni ljudi nismo vidjeli, zato me strah, ne zbog mene, nego zbog mladih i zbog jos dvije tri generacije koje ce placati ceh ratnih avantura ovdasnjih ideologija i nerasciscenih istorijskih racuna. Je li stvarno Bog ili neko drugi prokleo ovaj Balkan? Je li on poligon, streliste neke nevidljive sile? Je li mozda laboratorija u kojoj se provjerava izdrzljivost ljudi, psihicka i fizicka? Je li mozda nesto sto mi smrtnici ne znamo i necemo ni znati? Ovoga puta sam pesimista bice dobro ako pogrijesim kao I prosli put..

[svedjanin]

#34178

Tvrdjava nekad i sad

Danas sam po treci put procitao ”Tvrdjavu” i nije mi bilo dosadno. Istina, koncentrisao sam se samo na tri stvari; razliku izmedju mene i Ahmeta, ondasnje i danasnje tvrdjave i ondasnjih i danasnjih”Osmana”.

Sto se prvog tice, nije bilo tesko; ja i zena stari i bolesni, Ahmet i zena mladi i lijepi, on ima Mahmuta i Ibrahimagu ja nemam, on bio u ratu u tudjoj ,ja u svojoj zemlji, on zivi od zenine zarade a ja od milostinje, on iz tudje zemlje, poslije rata dosao u svoju a ja, poslije rata iz svoje otisao u tudju, njemu svaki dan neko dolazi, meni niko. Sve ostalo se poklapa. U svemu drugom smo isti. I ja sam mrzio rat i volio mir ali je i meni mir donio nemir. Samo kad smo pijani kicma nam se ispravi. Za razliku od ostalih, mahmurluk nam moze da traje i godinama. Kad je novcanik prazan ne znamo pruziti ruku a kad je pun uvijek se nadje neko ko ce ga isprazniti, doduse rijetko je kad pun. Mislimo da nesto znamo ali u mrezu nas moze uvaliti i malo dijete.

Tvrdjava. Ondasnja uredjena vise po nepisanim nego po pisanim zakonima ali jaka i tvrda i neumoljiva. Sadasnja, formalno po pisanim ali i nepisani, valjda po inerciji, jos uvijek jaki, ponekad jaci od pisanih. Za Sehagu i njemu slicne svi znaju, u njih su pare i moc i vlast, njihove moralne norme su jace od zakona , oni sve mogu, bas sve. Sadasnje Sehage su nevidljive, nji h niko ili rijetko ko vidja i zna, oni su sebe zastitili i od Osmana, trude se da rade po zakonu i kroje ga prema sebi ali ga opet krse,a imaju i potanak moral. Sve ostalo je isto. Do Sehage mozes doci i onda i sada samo preko Mula Ibrahima i nikako drugacije.Kadia i tuzilac su braca. Ramiza ondasnjeg su htjeli javno objesiti a sadasnjeg bi pojeo mrak i niko ne bi ni znao. Avdaga ondasnji je ubijen, sadasnjg bi samo otrovali.

Izmedju ondasnjeg i danasnjeg Osmana nisam mogao naci razliku. Ubija svakog ko mu stane na put, bez milosti. Sve za neke ciljeve. sve po gazdinom naredjenju, da bi na kraju dokunisao i gazdi kad mu se za to pruzi prilika. Voli vlast, voli da gazi po drugima, voli sve ono na sta se normalan covjek gadi.

Sta li bi Mesa sad napisao da se vrati? Ahmeta mnogo vise nego u njegovo vrijeme. Onih za koje je i Mahmutov ducan tvrdjava jos vise. Avdaga nikad vise ali od njih nikakve fajde. Rade za Sehagu vise nego za drzavu. Moraju, u Sehage vise para nego u drzave. Onima sto ih narod bira i sto misle da imaju vlast, Osman upravlja na daljinski. On je i sad najaci. On radi sta hoce I kako hoce. Novi Avdaga ne smije ni da ga gleda a kamoli da ga sta pita. Ovi izabrani mu se klanjaju a i Sehaga ga rado zaobilazi. Stambolskog valiju su mrzili ali su ga se plasili a ovog briselskog niti se plase niti ga postuju. Plasim se da ovog puta Osman moze dokunisati i Sehagi i drzavi ali i sebi. Vijesti koje ovih dana objavljuje svjetska a i domaca stampa nisu nimalo dobre, raznorazne prognoze i predvidjanja uzimaju zamah. Stampa domaca polako se pocinje pretvarati u propagandne biltene a neformalna cenzura postaje jaca. Da jos nije foruma u kojima se jos uvijek objavljuju razlicita misljenja ljudi bi vec bili uskraceni za prave informscije. Devedesetprve i druge sam bio optimista, nisam htio da priznam da ima toliko ludih ljudi da ce poceti rat, nisam htio da vjerujem da ce domaci i strani mocnici dozvoliti da se desi to sto se desilo. Bio sam dobro informisan, znao sam sta se sprema i kuda to vodi ali jednostavno nisam htio sebi da priznam, vjerovao sam ljudima. Sad ne znam mnogo, nemam drugih informacija osim ovih iz stampe ali se plasim, plasim se da opet brice ne ostave svoje britve, kosci kose, gradjevinarci mistrije, konobari novcanike i da opet “patriote” ne pocnu prodavati puske i mine i bombe, da opet dok jedni ratuju drugi protivnicima prodaju i od njih kupuju sve , da se opet u pepeo ne pretvori i ono malo sto je iz njeg poniklo. Sve je moguce. Danas ima mnogo vise onih koji zive u informativnom mraku nego onda, danas je mnogo vise onih kojima je sve jedno bio mir ili rat. Danas je mnogo lakese pokrenuti ga nego onda, danas je stepen mrznje dovoljan, onda je nije bilo ili je mi obicni ljudi nismo vidjeli, zato me strah, ne zbog mene, nego zbog mladih i zbog jos dvije tri generacije koje ce placati ceh ratnih avantura ovdasnjih ideologija i nerasciscenih istorijskih racuna. Je li stvarno Bog ili neko drugi prokleo ovaj Balkan? Je li on poligon, streliste neke nevidljive sile? Je li mozda laboratorija u kojoj se provjerava izdrzljivost ljudi, psihicka i fizicka? Je li mozda nesto sto mi smrtnici ne znamo i necemo ni znati? Ovoga puta sam pesimista bice dobro ako pogrijesim kao I prosli put..

[svedjanin]

#35315

DONIJELA NAS RODA

Donijela nas roda. To je ono sto znam i u sta sam siguran. Nije nam dala ime, pa su nam zato davali razne nadimke. Beduini, Poturice, Balije, Neopredijeljeni, i najnovije Izmisljeni. Davali su nam to misleci da ce nas time omalovaziti, osporiti nase postojanje a u stvari to je bilo prvo i pravo priznanje da postojimo. Da nas nema koga bi onda Mile zvao Izmisljeni ?
Necu ici u kameno doba ni u doba piramida, ni jesmo li postali od ovog ili onog, to meni nije vazno. Ja znam da nas je u ovo Bosansko kamenje donijela roda. Ko nam je babo i mama ni to nije vazno, vazno je to da smo tu i da postojimo. Mogu osporavati nase ime, i osporavaju,a da nas, kao posebnu etnicku grupu, nisu nikad osporavali dokaz su ovi silni nadimci. Priznavali su nas i u politickim aktima, naucnim istrazivanjima u literaturi ali nikad u Ustavu. Osim sintagme u Ustavu BiH” narodi BiH”, gdje se normalno i mi tad jos uvijek bezimeni podrazumijevamo.
Zbog toga sto nas nejma u zvanicnim dokumentima smo pomalo i mi krivi, odnosno nasi preci, a pomalo i okolnosti u kojima su zivili. Uvijek su se medju nama nalazili ”strucnjaci” koji su nekad drage volje a nekad i prisilno pristajali da ostanemo bezimeni ili da prhvatimo neka privremena rjesenja.
Iako smo dugo postojali kao posebna etniscka grupa , imali svoj jezik , kulturu i religiju, pravi preobrazaj dozivljavamo tek posle II svjetskog rata. Ekonomski, socijalni, kulturni.Naglo raste broj visoko obrazovanih u svim sverama zivota, raste zivotni standard ali problem imena nase etnicke grupe ostaje, ostaje sve do 93. kad sami svojom voljom prihvatamo ime Bosnjaci. Ime koje se ne svidja komsijama i opet pokusavaju da ga omalovaze, da ga ospore nudeci opet neke druge nadimke. Javljaju se opet i nasi kojima se to ne svidja pa bi da se zovemo Muslimani ili Bosanci ili da i dalje ostanemo bez imena. Javljaju se, a to vec konacno i zvanicno upisano u maticne knjige i stavljena tacka na taj problem.
Ista stvar je i sa Bosanskim jezikom. Stalna borba sa kriticarima, negatorima, koji ga osporavaju, ali se uvijek i medju nama nadje neko ko voli da kritikuje. Ovaj put , profesor dr Muhamed Hukovic kritikuje rjecnik Bosanskog jezika, jedan jedini koji imamo i koji je nastao poslije zvanicnog priznavanja jezika . Izmedju ostalog, nabraja organe i institucije koje su trebale biti konsultovane, pitane prije izrade. Da je autor rjecnika cekao da ovi sto kritikuju i oni iz institucija i organa pomognu ili ucestvuju, nikad mi ne bi imali tog rjecnika. Mislim da je ovdje u pitanju nasa zavist. Kad doticni gospodin uradi bolji rjecnik od ovog, onda bih rado citao i uvazio njegova razmisljanja. Sad zasad ovaj nema alternative. To je temelj novog i modernog Bosanskog jezika koji ce se vremenom dogradjivati i usavrsavati.
Gramatika profesora doktora Dzevada Jahica je skoro deset godina, na raznim stranicama i forumima napada sa svih strana a najvise od Bosnjaka, ali jos nisam cuo da je neko ponudio bilo kakvu alternativu a kamo li bolju od nje. Nije to fer. Izgleda vzno je kritikovati.
U pravu su oni koji kazu da su ova cetiri jezika/ Srpski, Hrvatski Bosanski i Crnogorski/ bliska i da bi u medjunarodnim komunikacijama mogli imati jedno ime koje bi zadovoljilo sva cetiri naroda. Jeste u pravu su, ali sam ja u tom pogledu pesimista. Nisam bas siguran da bi lingvisti, Hrvati i Srbi pristali da im se mijenja ime jezika a onda smo mi Bosnjaci bez alternative, ostaje ime . Bez obzira sto jezik nije politicka kategorija o njegovm imenu a i mnogo cemu drugom ona odlucuje, i ja bih volio da to nije tako, ali jeste.

[svedjanin]

#35325

DONIJELA NAS RODA

Donijela nas roda. To je ono sto znam i u sta sam siguran. Nije nam dala ime, pa su nam zato davali razne nadimke. Beduini, Poturice, Balije, Neopredijeljeni, i najnovije Izmisljeni. Davali su nam to misleci da ce nas time omalovaziti, osporiti nase postojanje a u stvari to je bilo prvo i pravo priznanje da postojimo. Da nas nema koga bi onda Mile zvao Izmisljeni ?
Necu ici u kameno doba ni u doba piramida, ni jesmo li postali od ovog ili onog, to meni nije vazno. Ja znam da nas je u ovo Bosansko kamenje donijela roda. Ko nam je babo i mama ni to nije vazno, vazno je to da smo tu i da postojimo. Mogu osporavati nase ime, i osporavaju,a da nas, kao posebnu etnicku grupu, nisu nikad osporavali dokaz su ovi silni nadimci. Priznavali su nas i u politickim aktima, naucnim istrazivanjima u literaturi ali nikad u Ustavu. Osim sintagme u Ustavu BiH” narodi BiH”, gdje se normalno i mi tad jos uvijek bezimeni podrazumijevamo.
Zbog toga sto nas nejma u zvanicnim dokumentima smo pomalo i mi krivi, odnosno nasi preci, a pomalo i okolnosti u kojima su zivili. Uvijek su se medju nama nalazili ”strucnjaci” koji su nekad drage volje a nekad i prisilno pristajali da ostanemo bezimeni ili da prhvatimo neka privremena rjesenja.
Iako smo dugo postojali kao posebna etniscka grupa , imali svoj jezik , kulturu i religiju, pravi preobrazaj dozivljavamo tek posle II svjetskog rata. Ekonomski, socijalni, kulturni.Naglo raste broj visoko obrazovanih u svim sverama zivota, raste zivotni standard ali problem imena nase etnicke grupe ostaje, ostaje sve do 93. kad sami svojom voljom prihvatamo ime Bosnjaci. Ime koje se ne svidja komsijama i opet pokusavaju da ga omalovaze, da ga ospore nudeci opet neke druge nadimke. Javljaju se opet i nasi kojima se to ne svidja pa bi da se zovemo Muslimani ili Bosanci ili da i dalje ostanemo bez imena. Javljaju se, a to vec konacno i zvanicno upisano u maticne knjige i stavljena tacka na taj problem.
Ista stvar je i sa Bosanskim jezikom. Stalna borba sa kriticarima, negatorima, koji ga osporavaju, ali se uvijek i medju nama nadje neko ko voli da kritikuje. Ovaj put , profesor dr Muhamed Hukovic kritikuje rjecnik Bosanskog jezika, jedan jedini koji imamo i koji je nastao poslije zvanicnog priznavanja jezika . Izmedju ostalog, nabraja organe i institucije koje su trebale biti konsultovane, pitane prije izrade. Da je autor rjecnika cekao da ovi sto kritikuju i oni iz institucija i organa pomognu ili ucestvuju, nikad mi ne bi imali tog rjecnika. Mislim da je ovdje u pitanju nasa zavist. Kad doticni gospodin uradi bolji rjecnik od ovog, onda bih rado citao i uvazio njegova razmisljanja. Sad zasad ovaj nema alternative. To je temelj novog i modernog Bosanskog jezika koji ce se vremenom dogradjivati i usavrsavati.
Gramatika profesora doktora Dzevada Jahica je skoro deset godina, na raznim stranicama i forumima napada sa svih strana a najvise od Bosnjaka, ali jos nisam cuo da je neko ponudio bilo kakvu alternativu a kamo li bolju od nje. Nije to fer. Izgleda vzno je kritikovati.
U pravu su oni koji kazu da su ova cetiri jezika/ Srpski, Hrvatski Bosanski i Crnogorski/ bliska i da bi u medjunarodnim komunikacijama mogli imati jedno ime koje bi zadovoljilo sva cetiri naroda. Jeste u pravu su, ali sam ja u tom pogledu pesimista. Nisam bas siguran da bi lingvisti, Hrvati i Srbi pristali da im se mijenja ime jezika a onda smo mi Bosnjaci bez alternative, ostaje ime . Bez obzira sto jezik nije politicka kategorija o njegovm imenu a i mnogo cemu drugom ona odlucuje, i ja bih volio da to nije tako, ali jeste.

[svedjanin]

#40968

Ponekad kad mi je dosadno citam, pa negdje nadjoh ovaj tekst. Prevod nije bas savrsen ali se moze razumjeti. Ovako ovdasnji covjek vidi srecu. Ovako se bore protiv depresije, dugih zima i arsuz zena.
Svako je odgovoran za svoju srecu
/prevod sa ovdasnjeg jezika/

Ti si sretan. Medjutim, na ulaznim vratima ti mrak, u hodniku poledica, na autobuskoj stanici te poprskao autobus.
U mislima pocinju da se vijaju tamne misli, sve dotle dok ne dodjes do radnog mjesta. I vec si prihvatio da ti u zivotu sve ide naopako.
Sasvim bespotrbno. Sve je dobro.
Svako je licno odgovoran za svoju srecu. Teskoce niko i nikako ne moze izbjeci, ali sam moze uticati na to kako ce ih prihvatiti.
Ne vjerujem da sam jedini, koji se bori sa svojim razmisljanjima. Naokolo se moze vidjeti puno ljudi cije neraspolozenje buja, za sta uglavnom optuzuju druge, ili to prihvataju previse ozbiljno, tako da zivot postaje tesko podnosljiv.
U drustvu se to manifestvuje; u vidu depresije, samoubistava, raznih stresova, sto se na kraju pretvara u mrznju.
Obicaj je u tom slucaju optuzivati; da propada dobrostojeca drzava, da su nesnosljivi zahtjevi na poslu, strance, strogu zenu, ili dugu zimu, -uvijek nekog i nesto, sto te sprecava da budes sretan. Sta ako je to vlastita krivica? Nas sviju, koji ne znamo da sami sebe usmjerimo.
Tvoj izbor odlucuje, hoces li to prihvatiti kao mrak ili ne. Vlastito razmisljanje je tesko skolovati. Nekom u tome pomaze dobar odgoj, nekom vjera. Kad se ja suocim sa tim, moje znanje iz psihologije je dovoljno da krizu samo produbi. Kad na kraju ipak shvatis, onda dolazis do zakljucka da su ta rjesenja sasvim jednostavna, rjesenja koja svako zna: otmi se, ne sahranjuj mrznju u sebe, budi zahvalan, oprosti, ne daj da to ovlada tobom. Pomiri se s tim, na sta ne mozes uticati. Baci se na ono na sta mozes. Prihvati nacelo ”to je zivot”.
Zivi pozitivan zivot, to je najvise sto mozes sebi uciniti. To se takodje prenosi i na tvoju okolinu. To sve moze ici dobro ako znas kontrolisati sebe. Na poslu ce biti sve dobro ako sebe licno usmjeravas. Kad shvatis svoja razmisljanja, osjetices i razvoj drugih sposobnosti. Dobre vodje su u stanju pomoci porodici, sportskom drustvu, firmi pa i drzavi.
Ovdje se moze okriviti i drustvena zajednica. U skoli ucimo puno predmeta ali ne i psihologiju koja bi nam mogla pomoci u svakodnevnim izazovima u vlastitom zivotu.

[svedjanin]

#42325

”UDRI BAGRU”
” Udri bagru ”, rece neko , koga je ta bagra, iznjedrla , dala mu platu, i poslala ga da stiti njihove interese, da ih predstavlja, da rjesava njihove probleme, da im pomaze. Rece neko kome je ta bagra dala vlast, i opila ga do te mjere da vise ne vidi dalje od svoje avlije, kancelarije, i ziro -_racuna, opila ga, pa zaboravio da je i on do juce bio dio te bagre. Ko da ih bije? Neko ko je samo prije nekoliko sati obukao uniformu i dosao na posao, neko ko je samo prije nekoliko sati bio dio te bagre. Koga da bije ? Svog radnog kolegu kojeg je zamijenio na poslu, clanove porodice, komsije, da bije one sto su im upravo sad nestale ili primotale kraju rezerve i para i zimnice, koju su bili spremili, pa sad moraju za brasno, ulje i so da posude od komsije, da se upisu u veresijsku knjigu u trgovini, da se u krajnjem slucaju obrate kamatarima, kako bi do proljeca prehranili porodicu, kako bi ih dok opet ne pocnu sezonski radovi odrzali u zivotu. A onda u potragu za raznoraznim bjelosvjetskim avanturistima i firaunima, u potragu za poslom, pa pola njima, a pola sebi. Oni koji budu imali vise srece naci ce posla i kod domacih bogatuna, radice od jutra do noci, da bi vratili dugove i obezbijedili nesto za sledecu zimu. Pa zar njih da bije? Mora, njih je najvise medju tom bagrom. Kako da ih bije, kad su ga u skoli ucili da je njegova osnovna zadaca da stiti interese, prava, dostojanstvo i imovinu svakog gradjanina, svakog covjeka, da mu se nadje pri ruci, da zaustavi kabadahije koji ga bilo gdje i bilo kad ugrozavaju, da zaustavi , lopove, pljackase, ubice, ucjenjivace. Tesko je biti onaj koji treba da bije bagru, samo kad mu naredi neka naduvana mjesina, koja je izgubila svaku vezu sa stvarnoscu, koja je predozirana i zaludjena vlascu, gore nego bilo koji narkoman drogom.
Dobra je ova nasa bagra, dobra i izdrzljiva, dvadeset godina u Zemlji gdje je urnek ustava, ustav, gdje je i obican lokalni mocnik iznad zakona, gdje zakone pisu i brisu razne interesne grupe, pa i pojedinci, gdje je rijec poglavice jaca i od zakona, i od morala, gdje se zakoni, selektivno primjenjuju, “i po babu i po stricevima”, nije lahko, ali” izdrzace Suljo”, govorili su i govore. Hoce, ali dokle ? Suljo mora svake godine zaraditi, sebi, porodici, raznim huliganima i prevarantima, ogromnom broju parazita i zohara, pa i za vracanje dugova koje je neko uzeo u njegovo ime i koji su se izgubili u magli.
Ne znam dokle ce Suljo izdrzati, ali znam, a trebali bi znati I napuhani baloni, ako Sulji prije pukne film, prije nego grbaca, bice belaja.

[svedjanin]

#42371

VUKOVI
Vuk prvi,
Pisac, politicar, u proslom sistemu, komunisticka elita, u pripremama za ovaj rat, zestok i opasan, mit i buduci svetac. Poslije rata, glumac demokrata, ljubtelj cicin, i najveci zagovarac njegove rehabilitacije. Nikad otprilike nije prezalio, ni oprostio partizanima to sto su mu cicu sprijecili da zavrsi zapoceti posao u Bosni, a zavrsio bi da ne bi njih. Jedno govori a drugo radi.
Vuk drugi,
Mlad politicar, perspektivan i prefrigan, nije okaljao ruke u ratu ali je komsijama svojim marifetlucima, u miru, nanio vise stete nego prvi i treci vuk zajedno.
Vuk treci,
Prvi politicar u Srbiji, koji je shvatio da su, Bosnjaci i Albanci ljudi, i da su otprilike sa drveta sisli u isto vrijeme kad i Srbi. Politicar, koji bar za sad, ne mlati praznu slamu, ili sto bi ovi novi politicari rekli, ima najmanje ”supljaka”.
Znam za ono, sto za jedan, ali znam da ni to nije bio ”supljak”.
Obecao je da ce rijesiti pitanje Kosova, veoma teska zadaca, i otprike obecanje odradjeno.
Obecao je borbu protiv korupcije i kriminala, i zaorao je, ako ne udari na neki kamen stanovnik pa ne slomi raonik, uradice i na tom planu puno.
Obecao je popraviti standard zivota obicnog gradjanina, teska zadaca, mozda i uspije.
Obecao je drasticno smanjiti broj nezaposlenih, hrabro obecanje, jos tezi posao od ovog prethodnog, vjerovatno ima neke planove.
Obecao unistiti diskriminaciju manjina koja je bila evidentna u Srbiji, i ako je istina da je pobijedio u Novom Pazaru, to su prvi signali da obecanje nije bilo ”supljak”.
Obecao je da ce odnose sa komsijama postaviti na zdrave osnove uz iskreno uzajamno postovanje i uvazavanje.
Obecao je da ce srbiju uvesti u EU.
Ako mu nista od ovog ne bude ”supljak”, nemoj te se iznenaditi ako,
Vucic na sledecim izborima bude imao 58%.
Ako za nekoliko godine budemo gledali, kako mu pocasni vod Kosovke garde odaje pocast u Pristini.
Ako bude imao bolji i topliji docek u Sarajevu nego u Banja Luci.
Ako se sandzaklije iz Sarajeva budu vracale u zavicaj.
Sve je moguce, pa da ce i na Balkanu sa vukovima, biti treca sreca.

[svedjanin]

#42467

DJECA SA SILJTETA
Nisu oni krivi sto su pravo iz matere pali na siljte, ni zato sto je medicinska sestra dolazila sedam dana svaki dan, da provjeri kako napreduju, a onda preko reda ulazili na djecije odjelenje, kad se malo zarumene od temperature. Nisu oni krivi ni zato sto su zanovijetali sta ce i koliko jesti, i zato sto su za to vrijeme nosili najskuplju odjecu i obucu i mijenjali je kad im padne na pamet. Ni sto su im poslije roditelji kupili kucu ili stan, i ostavili nasljedstvo. Nisu.
Nisu oni krivi ni onima sto su pravo iz matere pali na slamu ili na slamaricu, ni sto su ih zuljali predjni peskiri, ni zato sto su plakali po nekoliko sati dok mater opere ves, namiri stoku ili spremi ocu koji dolazi iz rudnika ili sa gradjevine rucak. Nisu, ni zato sto su morali da nose odjecu i obucu od starijeg brata ili sestre. Ni zato sto su plakali dok neko ne donese flasu mlijeka ili vrecicu brasna. Ni sto je vecina od njih citav zivot provela po memljivim podrumima ili teskom mukom napravila kucu dopola, nikad zavrsenu. Nisu.
To je realnost, ne samo kod nas, nego u cijelom svijetu, to se mora prihvatiti i pomiriti se stim. Mora se prihvatiti i cinjenica da je veliki broj njih, obrazovan, lijepo vaspitan, bogat, da se brinu, i da im je to glavana briga, da sacuvaju to sto imaju, i uvecaju ako mogu. Od te cinjenice niti treba, niti se moze pobjeci. To je i normalno i moralno.
Procitah skoro negdje; “ u ovoj zemlji nista nije normalno”. Pa onako malo poredim ovdasnje, gdje je otprilike sve u nekim normalnim granicama. I ovdje ima onih iz siljteta i iz slamarice. Ima njih i tamo i u gradu i na selu.
Gledam ovih dana i citam, tamo demonstracije, stranacke konvencije, pocela predizborna, a bezbeli ce ljetos i treca stranka poceti sa svojom promocijom, malo drugacijom, oni ce to po haremima, organizovace iftare, vjerski sluzbenici ce onako neprimijetno reci da su najbolji, da ce se drzava raspasti ako oni odu. A i prvi i drugi i treci se pozivaju na narod, isti program. Ovi ovdje se pozivaju na birace, na svoje glasace. Tamo svi hoce narod. Valjda kod SDP- a ostala navika iz jednopartiskog sistema, a SDA je svakako vise pokret nego stranka. Vidim da i ovi iz SSB svojataju narod.
Da je stanje normalno kao sto nije, Bakir, Fahro i Zlatko bi bili u jednoj stranci, nekoj plemickoj. Stranci koja bi zastupala interese bogatih, koji bi svoje bogatstvo stitili javno, jer nije sramota biti bogat. Zvuci pomalo apsurdno ali je istina; oni i njihovi prijatelji, nisu nikad stajali u redu za humanitarnu, nikad nisu osjetili kako to izgleda biti gladan, oni su u kontejnere samo ubacivali ali nikad iz njih nisu vadili, oni ne znaju kako to izgleda kad neko mora ici na kazan crvenog krsta, oni ne znaju kako to izgleda kad ti neki mangup stoji iznad glave a ti mu moras rimbaciti za dvadeset maraka cijeli dan, oni ne znaju kako se trgovcu u prodavnici smrkne pred ocima kad mu neko trazi ulja i brasna na veresiju, oni ne znaju kako se osjeca covjek koji izadje u setnju sa djetetom pa skuplja po dzepovima za pet cevapa, oni ne znaju kako place radnik sa osamnaest godina staza kad mu gazda nenajavljeno da otkaz. Oni jednostavno za to nemaju sluha ne mogu da to shvate, oni su optereceni nekim velikim problemima, ovo su za njih sitnice.
Da je normalno SDP bi svoje birace trazio u tim siromasnim, socijalnim kategorijama, medju radnicima, medu srednjim stalezom, ako ga uopste u BiH ima.
Mislio sam da ce SDA nekad postati centar, stranka koja ce svoju biracku bazu imati medju sitnim preduzetnicima i seljacima, ali od tog nema nista.
Mislio sam da ce se ljudi navici na cinjenicu da svaki covjek, svaka stranka, ima i pravo i obavezu, da brine o drzavi i o naciji, da ce se jednom rijesiti te rijeci ”pstriotizam”, koju svi rabe a niko joj ni definiciju ne zna, i da nece nasijedati vise na te floskule, ali otprilike da ce i na sledecim izborima pobijediti populizam i oni koji budu imali vise para.
Nije realno da bogati mogu raditi protiv sebe, to ne trba ni ocekivati, ni dirati to sto su naslijedili i posteno stekli, ali ono sto su bespravno uvrnuli, treba im staviti do znanja onu, Njegosa drugog ”ceracemo se jos”.
Ova tri imena sam slucajno pomenuo ali hocu da kazem da su oni sa slamarice koji su to zaboravili mnogo opasniji.

[svedjanin]

#42475

DJECA SA SILJTETA
Nisu oni krivi sto su pravo iz matere pali na siljte, ni zato sto je medicinska sestra dolazila sedam dana svaki dan, da provjeri kako napreduju, a onda preko reda ulazili na djecije odjelenje, kad se malo zarumene od temperature. Nisu oni krivi ni zato sto su zanovijetali sta ce i koliko jesti, i zato sto su za to vrijeme nosili najskuplju odjecu i obucu i mijenjali je kad im padne na pamet. Ni sto su im poslije roditelji kupili kucu ili stan, i ostavili nasljedstvo. Nisu.
Nisu oni krivi ni onima sto su pravo iz matere pali na slamu ili na slamaricu, ni sto su ih zuljali predjni peskiri, ni zato sto su plakali po nekoliko sati dok mater opere ves, namiri stoku ili spremi ocu koji dolazi iz rudnika ili sa gradjevine rucak. Nisu, ni zato sto su morali da nose odjecu i obucu od starijeg brata ili sestre. Ni zato sto su plakali dok neko ne donese flasu mlijeka ili vrecicu brasna. Ni sto je vecina od njih citav zivot provela po memljivim podrumima ili teskom mukom napravila kucu dopola, nikad zavrsenu. Nisu.
To je realnost, ne samo kod nas, nego u cijelom svijetu, to se mora prihvatiti i pomiriti se stim. Mora se prihvatiti i cinjenica da je veliki broj njih, obrazovan, lijepo vaspitan, bogat, da se brinu, i da im je to glavana briga, da sacuvaju to sto imaju, i uvecaju ako mogu. Od te cinjenice niti treba, niti se moze pobjeci. To je i normalno i moralno.
Procitah skoro negdje; “ u ovoj zemlji nista nije normalno”. Pa onako malo poredim ovdasnje, gdje je otprilike sve u nekim normalnim granicama. I ovdje ima onih iz siljteta i iz slamarice. Ima njih i tamo i u gradu i na selu.
Gledam ovih dana i citam, tamo demonstracije, stranacke konvencije, pocela predizborna, a bezbeli ce ljetos i treca stranka poceti sa svojom promocijom, malo drugacijom, oni ce to po haremima, organizovace iftare, vjerski sluzbenici ce onako neprimijetno reci da su najbolji, da ce se drzava raspasti ako oni odu. A i prvi i drugi i treci se pozivaju na narod, isti program. Ovi ovdje se pozivaju na birace, na svoje glasace. Tamo svi hoce narod. Valjda kod SDP- a ostala navika iz jednopartiskog sistema, a SDA je svakako vise pokret nego stranka. Vidim da i ovi iz SSB svojataju narod.
Da je stanje normalno kao sto nije, Bakir, Fahro i Zlatko bi bili u jednoj stranci, nekoj plemickoj. Stranci koja bi zastupala interese bogatih, koji bi svoje bogatstvo stitili javno, jer nije sramota biti bogat. Zvuci pomalo apsurdno ali je istina; oni i njihovi prijatelji, nisu nikad stajali u redu za humanitarnu, nikad nisu osjetili kako to izgleda biti gladan, oni su u kontejnere samo ubacivali ali nikad iz njih nisu vadili, oni ne znaju kako to izgleda kad neko mora ici na kazan crvenog krsta, oni ne znaju kako to izgleda kad ti neki mangup stoji iznad glave a ti mu moras rimbaciti za dvadeset maraka cijeli dan, oni ne znaju kako se trgovcu u prodavnici smrkne pred ocima kad mu neko trazi ulja i brasna na veresiju, oni ne znaju kako se osjeca covjek koji izadje u setnju sa djetetom pa skuplja po dzepovima za pet cevapa, oni ne znaju kako place radnik sa osamnaest godina staza kad mu gazda nenajavljeno da otkaz. Oni jednostavno za to nemaju sluha ne mogu da to shvate, oni su optereceni nekim velikim problemima, ovo su za njih sitnice.
Da je normalno SDP bi svoje birace trazio u tim siromasnim, socijalnim kategorijama, medju radnicima, medu srednjim stalezom, ako ga uopste u BiH ima.
Mislio sam da ce SDA nekad postati centar, stranka koja ce svoju biracku bazu imati medju sitnim preduzetnicima i seljacima, ali od tog nema nista.
Mislio sam da ce se ljudi navici na cinjenicu da svaki covjek, svaka stranka, ima i pravo i obavezu, da brine o drzavi i o naciji, da ce se jednom rijesiti te rijeci ”pstriotizam”, koju svi rabe a niko joj ni definiciju ne zna, i da nece nasijedati vise na te floskule, ali otprilike da ce i na sledecim izborima pobijediti populizam i oni koji budu imali vise para.
Nije realno da bogati mogu raditi protiv sebe, to ne trba ni ocekivati, ni dirati to sto su naslijedili i posteno stekli, ali ono sto su bespravno uvrnuli, treba im staviti do znanja onu, Njegosa drugog ”ceracemo se jos”.
Ova tri imena sam slucajno pomenuo ali hocu da kazem da su oni sa slamarice koji su to zaboravili mnogo opasniji.

[svedjanin]

#42501

BORAVISTE I PREBIVALISTE
Ne znam da li ovdje postoji zakon koji regulise tu oblast, ni kako se zove, nikad nisam imao potrebu da ga citam, a citao sam one koji su mi trebali, raspitivao se kod sluzbenih lica i saznavao to sto mi je bilo pravo ili obaveza. Ali znam kad sam se odmah po dolasku poceo raspitivati o tim problemima, da sam dobio vrlo kratak i jednostavan odgovor, ”gospodine, ovo je slobodna Zemlja”. Mijenjao sam mjesta stanovanja, gradove, pa i oblasti, ali mi nikad niko nije trazio nista drugo, nikakav drugi dokaz osim dokumenata sa slikom koji potvrdjuje moj identitet. U mjestu gdje sad zivim provodim vrlo malo vremena. Niko me ne pita, kud hodam i sta radim. Imam komsija koji samo ponekad dodju da obidju stan. Mogao bih ako hocu, da se na lokalnim izborima, prijavim gdje hocu i glasam za nekog poznanika, niko me ne bi ni upitao sto to radim. To je osnovno ljudsko pravo, i to niko u ozbiljnim i civilizovanim zemljama i ne pokusava narusiti ili manipulisati s tim, tu je u pitanju covjek.
Nisam procitao ni ovaj Dodikov, ali iz kritika upucenih na racun tog zakona znam, da on izmedju ostalog trazi i dokaze o nekretninama.
Ne cudi mene Mile, jer sam za ovih deset godina napamet naucio sve njegove pjesmice, znam ja i da citanje nije njegov hobi, da su njegova preokupacija, referendum, spas rs, nadleznosti, davanje, vracanje, opstrukcije svega isvacega, prepucavanje sa svakim, ko mu ne klima glavom. Znam ja da on nema pojma o ljudskim pravima, a i da i ima njega to ne zanima. Njemu je otprilike ovdje vise vazno da on Suljgicu dokaze, da se on ne moze sepuriti po njegovom rezervatu, i da mu da do znanja ko je tu glavni Lola. Ima on ovih dana i drugih problema, predizborna krenula, ovi iz opozicije ga gotovo raskrinkali, uhvatio ga otprilike i prelazni period i onda se hvata za slamku, pa makar i na racun osnovnih ljudskih prava.
Mene cude strucni ljudi, ljudi, koji o osnovnom ljudskom pravu, da covjek prebiva i boravi gdje hoce i koliko hoce, znaju. Pa zato njih pitam, je li moguce da svi ljudi u rs imaju nepokretnu imovinu ? Sta ces a Romima kad negdje postave satore i dodju da se prijave, kako bi mogli ostvariti pravo na lijecenje?
Kad bi meni ovdje trazili tu potvrdu, ja se nikad i nigdje ne bih mogao prijaviti, a vjerujem da i tamo ima ljudi koji nemaju nekretnine a kako glasaju mogli bi ostati i bez pokretnine.
Nije fer, nije ni posteno, igrati se ovim stvarima, ucjenjivati vec i onakao napacene ljude. Ima Mile stotinu drugih nacina da se revansira Suljagicu ako mu se sepuri po njegovoj rs. Ostavite na miru osnovna ljudstka prava, ne cackajte u slobodu covjeka, pa zar vam nije dosta.
Mesa davno rece; ” Nije dobro igrati se sa ljudima kao sa stvarima”.

[svedjanin]

#42517

BORAVISTE I PREBIVALISTE
Ne znam da li ovdje postoji zakon koji regulise tu oblast, ni kako se zove, nikad nisam imao potrebu da ga citam, a citao sam one koji su mi trebali, raspitivao se kod sluzbenih lica i saznavao to sto mi je bilo pravo ili obaveza. Ali znam kad sam se odmah po dolasku poceo raspitivati o tim problemima, da sam dobio vrlo kratak i jednostavan odgovor, ”gospodine, ovo je slobodna Zemlja”. Mijenjao sam mjesta stanovanja, gradove, pa i oblasti, ali mi nikad niko nije trazio nista drugo, nikakav drugi dokaz osim dokumenata sa slikom koji potvrdjuje moj identitet. U mjestu gdje sad zivim provodim vrlo malo vremena. Niko me ne pita, kud hodam i sta radim. Imam komsija koji samo ponekad dodju da obidju stan. Mogao bih ako hocu, da se na lokalnim izborima, prijavim gdje hocu i glasam za nekog poznanika, niko me ne bi ni upitao sto to radim. To je osnovno ljudsko pravo, i to niko u ozbiljnim i civilizovanim zemljama i ne pokusava narusiti ili manipulisati s tim, tu je u pitanju covjek.
Nisam procitao ni ovaj Dodikov, ali iz kritika upucenih na racun tog zakona znam, da on izmedju ostalog trazi i dokaze o nekretninama.
Ne cudi mene Mile, jer sam za ovih deset godina napamet naucio sve njegove pjesmice, znam ja i da citanje nije njegov hobi, da su njegova preokupacija, referendum, spas rs, nadleznosti, davanje, vracanje, opstrukcije svega isvacega, prepucavanje sa svakim, ko mu ne klima glavom. Znam ja da on nema pojma o ljudskim pravima, a i da i ima njega to ne zanima. Njemu je otprilike ovdje vise vazno da on Suljgicu dokaze, da se on ne moze sepuriti po njegovom rezervatu, i da mu da do znanja ko je tu glavni Lola. Ima on ovih dana i drugih problema, predizborna krenula, ovi iz opozicije ga gotovo raskrinkali, uhvatio ga otprilike i prelazni period i onda se hvata za slamku, pa makar i na racun osnovnih ljudskih prava.
Mene cude strucni ljudi, ljudi, koji o osnovnom ljudskom pravu, da covjek prebiva i boravi gdje hoce i koliko hoce, znaju. Pa zato njih pitam, je li moguce da svi ljudi u rs imaju nepokretnu imovinu ? Sta ces a Romima kad negdje postave satore i dodju da se prijave, kako bi mogli ostvariti pravo na lijecenje?
Kad bi meni ovdje trazili tu potvrdu, ja se nikad i nigdje ne bih mogao prijaviti, a vjerujem da i tamo ima ljudi koji nemaju nekretnine a kako glasaju mogli bi ostati i bez pokretnine.
Nije fer, nije ni posteno, igrati se ovim stvarima, ucjenjivati vec i onakao napacene ljude. Ima Mile stotinu drugih nacina da se revansira Suljagicu ako mu se sepuri po njegovoj rs. Ostavite na miru osnovna ljudstka prava, ne cackajte u slobodu covjeka, pa zar vam nije dosta.
Mesa davno rece; ” Nije dobro igrati se sa ljudima kao sa stvarima”.

[svedjanin]

#42571

ZIMSKI RAT
Stanje u Evropi tridesetih godina je veoma tesko. Politicki odnosi , zahvaljujuci pojavi Hitlera, slozeni.
Staljin, vodja SSSR-a, trazi od Finske, da im iz bezbjednosnih razloga , ustupi ili iznajmi Velika ostrva, dio Karijale, i jos neka podrucja. Finska ne pristaje na ovaj zahtjv, a SSSR, pokrece rat protiv njih. Jedinice SSSR pocinju napad 30.11.1939.godine i tad se radja taj, zimski rat. Poslije teskih borbi uglavnom na teritoriji Karijale, 13.januara 1940.godine “Moskovskim mirovnim sporazumom”, Finska je prisiljena da SSSR-u ustupi, glavni grad Karijale Vipuri, Hanko i okkolinu i jos neka podrucja, sto je mnogo vise od ranijih zahtjeva.
Finsko stanovnistvo napusta ta podrucja i sklanja se u unutrasnjost. Bjezanija pocinje jos u oktobru 1939.godine kad vodjstvo SSSR-a poziva predstavnike Finske na razgovore u Moskvu. Prije pocetka ratnih dejstava, oko 45.000 stanovnika napusta svoje domove. Posto se u tom periodu ne desava nista, mnogi se ponovo vracaju svojim kucama a u nekim podrucjima i skole pocinju sa radom.
Avgusta 1939.godine Njemacka i SSSR sklapaju tajni sporazum o nenapadanju ali i dogovor po kojem, Balticke zemlje i Finska padaju pod uticaj SSSR-a. Sporazum prave Molotov i Ribentrop.
Rat ipak pocinje 30. novembra 1939. godine, a onda, nastaje ponovna bjezanija, ovaj put, samo ono sto mozes licno nositi, uzimas, sve ostalo ostaje. Jedinice za evakuaciju, zakazuju, nisu spremne. Neki nisu uspjeli ni otici. Stanovnici nekih sela, u pogranicnom dijelu, padaju u zarobljenistvo, mnogi i stradaju. Sa nekih podrucja nije bilo zurbe za evakuaciju, ali i odatle se nije mogla ponijeti sva imovina.
Vise od polovine, prognanika su bili poljoprivtrednici, kojima je trbalo naci druga mjesta, a vlada je sa kreditima trbala pomoci da se smjeste. Posto je vecina prognanika iz Karijale, koja je ustupljena, ostalo bez imovine, Drzava je donijela i zakon o naknadi stete.
Novi rat, 1941. godine onemogucava, primjenu ovih zakona.
Nastavak rata
Kad Njemacka 22.6. 1941. napada SSSR, Finska dolazi u tesku situaciju. Nemoguce je bilo da ostane neutralna, jer se, na sjeveru , Lapland, stacioniraju Njemacke jedinice a na jugu, Hanko, SSSR. Tako da Predsjednik vlade 25.6.1941. godine obavjestava parlament da je Finska u ratu. SSSR tada nije imalo dovoljno snaga, a i koncenraciju usmjerava na rat sa Njemackom pa Finska ponovo vraca izgubljena podrucja u Zimskom ratu, na nekim mjestima uzima i malo vise. Finska ipak ne ucestvuje u napadu na Lenjingrad, ali zapada u situaciju da mora podupirati njemacke vojnike koji su dosli preko Norveske i Danske.
Kad je Karijala u septembru 1941. godine ponovo oslobodjena, pocinje povratak prognanika, od njih oko, 400 000. svojim domovima se vraca, oko 280 000. Sve do ljeta 1944. godine kad se ponovo mora u bjezanje, ali ovoga puta zauvijek.
Pariskim sporazumom iz 1947. godine, granica se vraca na stanje iz 1940. godine. Stanovnici Karijale ponovo gube. Finska gubi oko 24.700 kvadratnih kilometara. Mora zbrinuti 430 000 prognanika, sto je oko 11 % od ukupnog broja stanovnika.
Finska je imala i svoj gradjanski rat, odmah poslije, dobivanja samostalnosti 1918. godine.Taj rat izmedju konzervativaca i ljevicara, je nesto najgore i najteze sto se dogodilo ovom narodu i ovoj drzavi. Brat na brata , prijatelj na prijatelja.
Rat u BiH
Nisam ovo preveo zato da bi vas zamarao sa Finskom i njenim ratovima, jer balkanci, kad ne bi nista drugo citali, ne mogu stici da procitaju sve, ni o svojim. Ovo je za one koji se bave teorijom rata, i za one koji misle da o tome, znaju puno.
Primjer jednog rata, koji je za mene laika, veoma slican Bosanskom. Mene, ovaj tekst, kao i razgovor sa ljudima koji su prezivili ove strahote, podsjeca na nas i na ono sto se nama desavalo. Jedina, ali i jako vazna razlika, je u tome sto u Bosni rat jos uvijek nije zavrsen, i sto su sad zasad, mirovnim sporazumom prekinute oruzane akcije, ali, stoji i cinjenica , da se on sad vodi drugim sredstvima, i da fakticki, nije zavrsen. Hoce li se zavrsiti, i kad, to niko ne zna. Ali svi znaju da je prije ovog, bilo na desetine drugih sporazuma koji su olako pogazeni.
Sporazumi su, inace u principu ogranicenog trajanja, pa se zato plasim da i kod nas ne bude jos ovih seljakanja kao sto je bilo i ovdje. Zato se ljutim na one koji ga nazivaju, gradjanski ili koji ga definisu na bilo koji drugi nacin. Nesto sto nije zavrseno, je tesko definisati. Ako nekad sudija odsvira kraj, onda ce se o tom ratu moci pisati istorija i praviti razne analize i definicije, ove sadasnje su uglavnom propagandnog karaktera i ne mogu trajati dugo. Istina je da su skoro svi ratovi u svijetu, u novijoj istoriji, formalno gradjanski, ali je sustina ipak drugacija.

[svedjanin]

#42582

ZIMSKI RAT
Stanje u Evropi tridesetih godina je veoma tesko. Politicki odnosi , zahvaljujuci pojavi Hitlera, slozeni.
Staljin, vodja SSSR-a, trazi od Finske, da im iz bezbjednosnih razloga , ustupi ili iznajmi Velika ostrva, dio Karijale, i jos neka podrucja. Finska ne pristaje na ovaj zahtjv, a SSSR, pokrece rat protiv njih. Jedinice SSSR pocinju napad 30.11.1939.godine i tad se radja taj, zimski rat. Poslije teskih borbi uglavnom na teritoriji Karijale, 13.januara 1940.godine “Moskovskim mirovnim sporazumom”, Finska je prisiljena da SSSR-u ustupi, glavni grad Karijale Vipuri, Hanko i okkolinu i jos neka podrucja, sto je mnogo vise od ranijih zahtjeva.
Finsko stanovnistvo napusta ta podrucja i sklanja se u unutrasnjost. Bjezanija pocinje jos u oktobru 1939.godine kad vodjstvo SSSR-a poziva predstavnike Finske na razgovore u Moskvu. Prije pocetka ratnih dejstava, oko 45.000 stanovnika napusta svoje domove. Posto se u tom periodu ne desava nista, mnogi se ponovo vracaju svojim kucama a u nekim podrucjima i skole pocinju sa radom.
Avgusta 1939.godine Njemacka i SSSR sklapaju tajni sporazum o nenapadanju ali i dogovor po kojem, Balticke zemlje i Finska padaju pod uticaj SSSR-a. Sporazum prave Molotov i Ribentrop.
Rat ipak pocinje 30. novembra 1939. godine, a onda, nastaje ponovna bjezanija, ovaj put, samo ono sto mozes licno nositi, uzimas, sve ostalo ostaje. Jedinice za evakuaciju, zakazuju, nisu spremne. Neki nisu uspjeli ni otici. Stanovnici nekih sela, u pogranicnom dijelu, padaju u zarobljenistvo, mnogi i stradaju. Sa nekih podrucja nije bilo zurbe za evakuaciju, ali i odatle se nije mogla ponijeti sva imovina.
Vise od polovine, prognanika su bili poljoprivtrednici, kojima je trbalo naci druga mjesta, a vlada je sa kreditima trbala pomoci da se smjeste. Posto je vecina prognanika iz Karijale, koja je ustupljena, ostalo bez imovine, Drzava je donijela i zakon o naknadi stete.
Novi rat, 1941. godine onemogucava, primjenu ovih zakona.
Nastavak rata
Kad Njemacka 22.6. 1941. napada SSSR, Finska dolazi u tesku situaciju. Nemoguce je bilo da ostane neutralna, jer se, na sjeveru , Lapland, stacioniraju Njemacke jedinice a na jugu, Hanko, SSSR. Tako da Predsjednik vlade 25.6.1941. godine obavjestava parlament da je Finska u ratu. SSSR tada nije imalo dovoljno snaga, a i koncenraciju usmjerava na rat sa Njemackom pa Finska ponovo vraca izgubljena podrucja u Zimskom ratu, na nekim mjestima uzima i malo vise. Finska ipak ne ucestvuje u napadu na Lenjingrad, ali zapada u situaciju da mora podupirati njemacke vojnike koji su dosli preko Norveske i Danske.
Kad je Karijala u septembru 1941. godine ponovo oslobodjena, pocinje povratak prognanika, od njih oko, 400 000. svojim domovima se vraca, oko 280 000. Sve do ljeta 1944. godine kad se ponovo mora u bjezanje, ali ovoga puta zauvijek.
Pariskim sporazumom iz 1947. godine, granica se vraca na stanje iz 1940. godine. Stanovnici Karijale ponovo gube. Finska gubi oko 24.700 kvadratnih kilometara. Mora zbrinuti 430 000 prognanika, sto je oko 11 % od ukupnog broja stanovnika.
Finska je imala i svoj gradjanski rat, odmah poslije, dobivanja samostalnosti 1918. godine.Taj rat izmedju konzervativaca i ljevicara, je nesto najgore i najteze sto se dogodilo ovom narodu i ovoj drzavi. Brat na brata , prijatelj na prijatelja.
Rat u BiH
Nisam ovo preveo zato da bi vas zamarao sa Finskom i njenim ratovima, jer balkanci, kad ne bi nista drugo citali, ne mogu stici da procitaju sve, ni o svojim. Ovo je za one koji se bave teorijom rata, i za one koji misle da o tome, znaju puno.
Primjer jednog rata, koji je za mene laika, veoma slican Bosanskom. Mene, ovaj tekst, kao i razgovor sa ljudima koji su prezivili ove strahote, podsjeca na nas i na ono sto se nama desavalo. Jedina, ali i jako vazna razlika, je u tome sto u Bosni rat jos uvijek nije zavrsen, i sto su sad zasad, mirovnim sporazumom prekinute oruzane akcije, ali, stoji i cinjenica , da se on sad vodi drugim sredstvima, i da fakticki, nije zavrsen. Hoce li se zavrsiti, i kad, to niko ne zna. Ali svi znaju da je prije ovog, bilo na desetine drugih sporazuma koji su olako pogazeni.
Sporazumi su, inace u principu ogranicenog trajanja, pa se zato plasim da i kod nas ne bude jos ovih seljakanja kao sto je bilo i ovdje. Zato se ljutim na one koji ga nazivaju, gradjanski ili koji ga definisu na bilo koji drugi nacin. Nesto sto nije zavrseno, je tesko definisati. Ako nekad sudija odsvira kraj, onda ce se o tom ratu moci pisati istorija i praviti razne analize i definicije, ove sadasnje su uglavnom propagandnog karaktera i ne mogu trajati dugo. Istina je da su skoro svi ratovi u svijetu, u novijoj istoriji, formalno gradjanski, ali je sustina ipak drugacija.

[svedjanin]

#42840

TETA X I IZBORI
Bio sam u Domovini, nekako pred izbore, posmatrao sa strane sta se desava, kako se to kod nas radi, sta politicari nude, osim hemijskih olovaka i vlastitih fotografija. Nista novo, sve po starom, samo sto su plakate i slike kandidata, dignute na visoke stubove i zgrade, pa se do njih ne moze doci bez vatrogasnih merdevina, isto kao sto neces moci doci do onih izabranih, bez debele veze.
Pitaju me za koga cu glasati, ”ne znam, a nije ni dobro da ja dajem nekom glas, a onda ja odoh, a vi ostadoste”.
Teta x, sjedi i slusa. ”Hoces, hoces, ima da glasas za ”nase”, i komsije ce svi do jednog glasati za svoje, o tom vise necu da cujem ni jednu rijec”. Teta x, me pogleda, a ja onda onako polahko da je ne povrijedim velim; ”Pa ko su bona teta ”nasi”, Fahro, Bakir, Sefer, Zlatko, pa i Zeljko nam je zet, i to bas otud sa naseg kraja, je su li svi ili neko od njih”. ”Ma znas ti dobro, Bakir, Bakir”.
Teta x, je prozivila dobar komad zivota, pamti puno, a prezivjela je golgote. Drzala je teta do morala, tradicije, vjere, i prije rata, isla na teravije, postila , klanjala, proslavljala bajrame, docekivala goste, komsije,rodbinu, pomagala svakom koliko je mogla, radila u firmi i kod kuce. A onda je dosao taj nesretni rat. Spavala je u sumi, po raznim hajmovima, podrumima, pjesacila kilometre i kilometre da spasi zivu glavu, da se prehrani, a onda poslije rata, promijenila mjesto boravka, stan, komsije, rodbina i stari prijatelji se rasuli po svijetu, ostala bez muza, sama sa novim komsijama, novom pijacom, novom dzamijom, sa minimalnom penzijom, koju nekako rasporedi pa se naljuti ako je upitas imal para, ”imam, i od ove penzijice ustedim pomalo i dobro mi je”. Sve se kod tete x promijenilo, samo je ona ostala ista, vjerna i dalje svom moralu, svojoj vjeri, tradiciji, komsijama, pa i stranci za koju je prvi put glasala. Sve su se okolnosti oko nje mijenjale, samo je ona ostala ista.
Teta x zna da je takvih kao ona sve manje, da nestaju, zna ona i da su ovi sto za njih glasaju, i ”nasi” i komsijski, pa i oni sto nisu niciji, tesko bolesni od megalomanije, zavisti, pakosti, pohlepe, da su izgubili osjecaj za realnost, pravdu, da je moral srozan gotovo do dna, da do tradicije drzi samo njena generacija, zna ona da se oni ne drze one stare ”pruzi se koliko ti je jorgan dug”, da su onu staru ”bog je prvo sebi stvorio bradu” prepravili u ”bog je samo sebi stvorio bradu”, zna ali vjerovatno zna da i medju njima jos uvijek ima onih slicnih njoj, a ja ne znam. Zato i ne znam za koga, i bolje ne glasati, nego glasati pogresno, da ih je bar pola kao teta x glasao bih i ja. Znam ja da ih tamo ima mnogo koji prije rata nisu znali ni kakva dzamija izgleda iznutra, onih cija pohlepa za parama i vlascu nema granica, onih cije nerealne i neodmjerene ambicije ruse sve pred sobom i oko sebe, onih koji su savrseno ovladali svim trikovima za nabavku laznih diploma, onih koji savrseno dobro unovcavaju svoju pripadnost vjeri, svoj lazni patriotizam, koji vjesto iskoristavaju ljude oko sebe, varaju ih kradu, i sta sve ne rade.
Rekli su da su ovi izbori istorjjski, da ce nam otvoriti put ka EU i NATU_u. Teta x vjeruje, a ja ne vjerujem. Mile nece u EU, u Nato pogotovu, Bakir bi u NATO a u EU ako se bas mora, Covica zanima njegova HB, pa ce kasnije razmisljti sta dalje. Teta x misli da ce biti bolje, a ja da ce se samo nastaviti to mrcvarenje kao i dosad. Ja bi volio kad bi teta bila u pravu.

[Author]

Posts