-
–
Niko ne zna kad su i za koga su, u davnim vremenima ove brvnarice, ove vodenice nalik na ptice , ove mlinice na vodi Plivi kod Jajca pocele da melju. Mljele i mljele, pa se od okretanja svojih kamenova i kola umorile i stale. Nema vise u njima vodenicara, ni kantara, ni samara na konju, do san nekakav drevni, onaj kojim sanjaju samo vodenice kad prestaju da melju, kad im po tavanu pauci mreze ispletu. Liče na ptice nekakve ogromne, koje su odnekud doletjele, tu na vodu Plivu pale i tu i ostale. Noge su im tanke i mokre. Kad im te nožice oslabe, kad im se krovovi provale, kad se od vjetrova i snjegova navedu da padnu, ljudi dodju i isprave ih, poprave ih, ozdrave ih, pa se čini da su vjecne kao sto je vjecna i Pliva koja ispod njih i pokraj njih šumi i žubori šapćući im: “Spavajte, sanjajte, vi jedine, vi jedinstvene vodenice na svijetu!( Ćamil Sijarić, Muzeji pod otvorenim nebom: Jajce )
–
[color=#825900]Mare napisao:[b]QUOTE:
A dze je ova ljepota[/b][/color]
Strbacki buk, rijeka Una
UNA, jedna i jedina
Rijeka Una je dobila ime od starih Rimljana, koji su, po prvi put ugledavsi njenu zivopisnu ljepotu i cuvsi zubor njenih slapova, uzviknuli UNA sto bi u prevodu znacilo “jedna” ili “jedina”.
Rijeka Una izvire u Republici Hrvatskoj, u regiji Lika. Nakon 12 km rijeka Una tece kroz brdsko-planinski sjeverozapadni dio Bosne i Hercegovine, kroz teritorijalno-upravnu jedinicu Unsko-sanski kanton. Unsko-sanski kanton granici s Republikom Hrvatskom, regijom Banovinom. Zadnji dio toka Une je granicni dio izmedu Hrvatske i Bosne i Hercegovine-Republike Srpske. Taj dio toka postepeno prelazi u nizinski tok.IZVOR rijeke Une je krasko vrelo kod Donje Suvaje u Republici Hrvatskoj na istocnim padinama Cemernice. Izvor je zasticen kao geografsko-geoloski spomenik prirode.
USCE rijeke Une u Savu nalazi se kod Jasenovca. Duljina toka rijeke Une je 214 km.
UNSKE KASKADE
Od izvora do Bihaca:
stupnjeviti profil i veliki padovi u kratkim razmacima
na 66,5 km pad rijeke je 154 m
najveci slapovi: Martinbrodski slap, Strbacki bukNa ulazu u Bihac sedra pravi slapove, kaskade i adice. Na potezu od Bihaca do Bosanskog Novog rijeka Una prolazi kroz 14 razlicitih tipova pejzaza sto je najveca raznolikost u zapadnim Dinaridima. Una prolazi kroz pitoreskne doline, manje ili vece kotline, kanjone i klisure. Tu su najizrazeniji fenomeni krsa u BiH. Svaka 3-4 km pojavljuju se brojni brzaci, bukovi, vodopadi, slapovi i kombinirani oblici. Putem rijeka Una mijenja citav spektar boja.
Štrbački buk
Drugi veliki vodopad je Strbacki Buk koji se nalazi kod sela Donji Strbci, u neposrednoj blizini drzavne granice Hrvatske sa BiH.
Strbacki Buk je u stvari nekoliko vodopada, jedan drugom u neposrednoj blizini a najveci slap je visok oko 25 metara i velicanstvena je slika u kojoj covjek moze da uziva satima.
Naime, rijeka se velikom brzinom zahvaljujuci ogromonom protocnom snagom vode, obrusava niz stjenovitu podlogu i tako se razbijajuci od stijene stvara prekrasan bijeli zid koji posmatracu zasigurno oduzima dah.
I ovaj velicanstveni dio rijeke je po svojoj, gotovo netaknutoj divljini, privukao rafting sportase koji svake godine pohode ove predjele uzivajuci u ljepotama rijeke Une i u njenim nemirnim vodama koje u sportasima izazivaju strahopostovanje ali i divljenje.
Martinbrod
Prvi veliki vodopad njenog rijecnog toka se nalazi kod Martinbroda, naselja smjestenog na dnu kanjona gdje se u Unu ulijeva rijeka Unac. Upravo na ovom dijelu Una posmatracu najvise oduzima dah jer je sedra stvorila mnostvo kanala, brzaka i otocica te nekoliko vecih vodopada od kojih visina najveceg iznosi priblizno 55 metara.
Ti prirodni vodopadi predstavljaju unikatnu vrijednost koja decenijama na Unu privlaci ogroman broj zaljubljenika prirodnih ljepota ali i ribolovce te umjetnike koji u Uni traze inspiraciju za svoja djela.
Vec tradicionalno, kod Martinbroda se odrzava i tradicionalna Unska Regata (medjunarodna turisticka kajak regata) koja je bila prekinuta pocetkom devedestih godina ali je ovih godina ponovo uspostavljena. Martinbrod je poznat sirom Evrope po raftingu, sportu kojem pogoduje nemiran i nestasan tok rijeke Une tako da svake godine privlaci velik broj sportasa sirom Evrope. U neposrednoj blizini nalaze se i nekoliko spomenika kulture od kojih izdvajamo manastir Rmanj i gradjevina iz rimskog doba Milanceva Kula koji upotpunjavaju ljepotu rijeke.
/una.blogger.ba/
Put Dzepske planine…
Brdzani, Konjic – ponedjeljak 27 april 2009
Svaki put kad budemo kod mojih, badje i svastike, u Brdjanima kod Konjica i kad sjedimo na meraji za hastalom ispod jabuke gledam u onaj piklic gore desno na brdu i uvijek zapocinjem s istim pitanjima. Kako izgleda kad se popnes gore, kakav je vidik, kolko bi nam trebalo do gore…?
I svaki put se badjan Kemo smjehulji i vice kako ce mo se jednom vala popeti i da se gore nalazi plato, visoravan sa kolibama, katunima na koji su nekad seljaci iz sela Dzepi izgonili stoku na ljetnu ispasu…
Velim mu da bi ovaj put trebali potegnuti do gore jer je lijepo vrijeme i nije pretoplo a da je ljeti ljepse sjediti negdje pored Neretve ili na Borackom jezeru. Upitah ga kada je slobodan u ove dvije hefte. Veli mi da prekosutra mora na poso, utom odmah upado ja da bi mogli sutra. I pade dogovor a do gore nam treba otprilike tri debela sahata…B)
:)
Oko devet ujutro bijahosmo spremni, u rancevima dvije struce hljeba, poli salama, par sokova, nekolke zelene i jos kojekakvih sitnica. Vode nenosimo jer svuda izvora ledene vode kolko hoces. Ovaj put ce mo je koristiti za umivanje oznojenih lica i za hladjenje onoga sto smo ponijeli.;)
Ponedjeljak je 27 april i Belmo je trebo ici u skolu ali je izosto jer nije mogo odoliti izazovu. I mala raja Sumeja i Alis bi isli sa nama ali im objasnjavamo da je penjanje tesko jer nema puta do gore i da ce ici sa nama za par godina kad budu malo veci. Na licima im se vidi da nisu zadovoljni odgovorom ali moraju to prihvatiti.
Prvih pola sata idemo seoskim putevima, nailazimo pored kuca i selamimo se sa mjestanima a vecina ih odmah pita jesmol se to zaputili u planinu. Nailazimo pored jedne baste gdje je poredan krompir u brazde i treba ga jos zagrnuti. Pravim jednu sliku.
Zaboravih napomenuti da je suma do vise od pola planine ozelenjela a gore u vrhu jos nije. Badzo mi prica kako mozes svakodnevno okom pratiti kako se suma olistava i zeleni navise prema vrhu planine. To je mjestanima orjentir po kojem znaju da nije kasno krompir posijati sve dok nije izlistalo do vrha planine. Do tada je uglavnom svako posijo.
Drugu sliku sam napravio kad sam dole preko sela ugledo dzamiju. Stotinjak metara od dzamije je badzanova kuca od koje smo i krenuli. Ljepota ziva sve izbeharalo, mirise i lista polahko. Kod njih puno prije zazeleni s ove strane Ivana nego kod nas s one strane prema Sarajevu. Logicno jer oni su vec Hercegovina mozes reci.
Idemo nesto vise od pola sahata i izbismo na prugu. Zezam se sa mojim saputnicima govoreci da nas evo jos malo pa u Mesicima. Belmi objasnjavam da je davno bila uskotracna pruga sa puno tunela blizu moje Rogatice i da je tuda nekad iso ciro…:)
:)
Krenusmo dalje bez veceg zadrzavanja na pruzi, samo slikanje, i zadjosmo u bukovu sumu. Nema ni putica osim ponegdje pokoja staza koju koriste divlje zivotinje. Dno sume je pokriveno debelim slojem lisca koje mi cini problem jer mi se cipele klizu. U povratku ce mi to valjati jer cu se moci plazati ali sad je problem, treba se pentrati. Zaostajem poprilicno iza moje druzine jer sam im ipak nerealna konkurencija, Belmo momcicak, pici ko ciplon a badjan Kemo i jes vojno lice i pun kondicije. Malo, malo pa stanem da predahnem. Bez obzira zadovoljan sam brzinom napredovanja. Na jednoj kosi se ukaza pogled na nas piklic, jal cuku, kako ko voli reci. Jos otprilike jedan sahat, vice Kemo. Poslije nekog vremena udarismo na tocilo kojim tece jedan omanji potocic. Krecemo pravo navise tocilom i izbijamo na izvor na kom su cobani napravili pojilo, za ovce i stoku, koje koriste tokom ljetne ispase. Korito su jednostavno izdubili u deblu jednog debljeg drveta. Kod pojila napravismo malo duzu pauzu gdje smo i jeli jer smo poprilicno ogladnili. Posto se okrijepismo nastavismo dalje i pocesmo da ulazimo u zonu koja jos nije izlistala. Poslije jos jednog dobrog znojenja izbismo na piklic nas cilj…:)
Da predahnem malo
Kemo se ovuda uspentro, kako li cu ja
Onaj piklic desno nam je cilj, jos jedan sat otprilike
Neumoljivi Kemo pici li pici
Hajde bolan tetak, necemo se popeti do iza podne
Napokon odmor kod vode sa drvenim koritom
Ulazimo u zonu koja jos nije izlistala
Kemo i Belmo na piklicu nasem cilju, i ja sam gotovo:)
- You must be logged in to reply to this topic.