[Teva]

#10451

U ovoj temi ce mo pokusati da smjestimo sve Rogaticke bisere, anegdote i dogodovstine iz stare, prijeratne Rogatice. Ideja mi se rodila jos prije sa onoom Beharovom anegdotom o Sajbubi u autobusu i evo je sad sa ovom Irfinom o nasem Hrustemu rahmetli.
Sjetite se Rogatickih bisera i pisite :)

Irfo napisa juce:
[color=#008000]Bijase ljeto, juli mjesec. Idemo Kemo i ja s posla. Jedva se vucemo od velike vrucine. Naidjosmo pored kuce mog tetka Hrustema (Rulje), tako smo ga od milja zvali. Stadosmo da se upitamo, a on cuci sa slaufom u ruci i zaljeva sljivu. Pocesmo se smijati i pitamo “Bogati sta to radis”, a on ce nama “Budale vidite da zaljevam sljive da se ne osuse”. Mi puknemo jos vise u smijeh, “Pa zali paradajz” rekosmo, a on ce “Nek zaljeva Adila ona to jede, a ja pijem Sljiivu”.

Eto to je jedan od bisera mog rahmetli tetka Rulje.[/color]

[Kaza]

#10463

Ima mnogo anegdota o nasim Rogaticanima. Tema je super i nadam se da cete je podrzati svojim postovima, jer nema ga ko ne zna bar jednu anegdotu iz Rogatice. Ima jako mnogo anegdota sa nasim pokojnim Zokom, covjekom koga su Rogaticani postovali i voljeli. Bio je uvijek spreman za salu pa makar i na svoj racun.

Jednom prilikom je sjedio u drustvu sa mojim rahmetli ocem. U jednom momentu je moj otac poceo da pravi grimase i da se drzi za obraz, kao zabolio ga zub. Zoka to odmah primjetio i skontao da moze pomoci u nevolji. Moga oca je zvao Sele. Veli :”Sta je Sele da te ne boli zubi”? Moj otac onako tuzno:“ Ma upalio Zoka ne mogu da gledam na oci“ . Ma nije problem Sele samo pokazi koji je. Idemo to odmah rijesiti. Posto moj otac nije imao niti jednog svog zuba, izvadi protezu i pokaza na jedan zub: „Evo ovaj Zoka“. Citavo drustvo je prasnulo u smijeh a onda i Zoka uz naravno malu zadrsku. Valjda dok se snasao od iznenadjenja.

Ma bilo je mnogo takvih i slicnih anegdota. Evo ova slika dole govori sama za sebe. Ne treba ni rijeci napisati.

Kad nema injekcija protiv bolova moze i drugo sredstvo. Naravno sve se odvija u Zokinoj ordinaciji.

[Anonymous]

#10483

Doso Riki a.r.,kod nene Fize a.r.,sa svojim rodjakom Vikijem,tacnije Ljudevitom Kolovratom iz Bosanskog Samca.Posto je imo dugu kosu,i onako oni se pomolili na nenina vrata,ona kad vidje Vikija,rece:Eh,neka si je doveo.Neno,Neno,nije to zensko to je Nadirin sin Viki.A nena ce:nejma veze samo nek je nas.Ali neno njegov otac je Hrvat Augustin,a ona ce:Neka neka svi smo mi braca…

[Anonymous]

#10484

Kaze tetka Fiza a.r.,sjede kod Sulje a.r,i kaze ,sve je ovo moje,i pukne rukom o ruku.Suljo ce na to,nemoj neno prebices ruke..

[Sedina]

#10486

Otac radio u Han-Pjesku,terenac,a u to vrijeme se i kuca pravila i kupice ti oni neki fini pjesak,a oskudica kakva je i kako se na sve pazilo da se ne rasipa,cak ogradili daskama da se mrvica ne prospe nako djaba.A ja mala 3,4 godina pa da mi je da razbacam onaj pjesak,pa me morali cuvati…sve do jednog dana,sturili,a ja him se ukradem.Dok je mami naumpalo da sam sama na polju,ja vec veliki tunel napravila.Izleti iz kuce a ja sva vesela bacam pjesak preko sebe i govorim “kisa pada”.
-Sta to radis nesretnice?!-zagromi na mene.
A ja se sagnem na brzinu pa nastavim polahko roviti dalje tunel;
-Trazim babu.:)

[Teva]

#11308

Mail od Mirhe:

[color=#0000FF]Rat, nema se papira da se savije cigara a ja odem na sprat u Hulovu sobu i
nadjem poruku CRVENOG KRSTA.
Ja i Azra Nalbantic koja je donijela malo duhana savijemo cigare, u poruku, i ispusimo.
Poslije sat, dva dolazi Hulo i sjedi sa nama a ono vrijeme aksam klanjati.
Ode on na spat pa ce odozgo da se prodere:
Mirha jesul djeca ulazila gore u sobu.
A ja ko iz topa, nisu, sta je jel ti nesto fali, a on meni odgovara:
Nema mi AKSAMA a trebam da klanjam.
Ja smijuci se odgovorim mu:
Ja i Azra smo ti ispusili Aksam.
I tako ti nas Hulo ne klanja tu vece Aksam.
Dugo vremena nije htjeo samnom pricati, samo sluzbeno…[/color]

Ovo se dogodilo vjerovatno u ratnom Gorazdu u kuci Mirhe i njenog Zlatka.
Lijep primjer kako se famelija pazila u ratu. Hulina majka i Mirhina nena, hadzi Behkina majka, su sestre…..:)

[behar]

#11309

Rahmetli Rusmir Kartal – Rule i ja provodosmo dosta vremena zajedno igrajuci odbojku a onda bogami i hodajuci po ragatickim “mehanama” tako da na kraju zavrsismo i radeci u jednoj od njih. Nicega, osim lijepih uspomena, se ne mogu sjetiti kad pomislim na tog divnog momka. S druge strane imadoh dedu rahmetli Ibrahim-bega Pasica – Sreskog kojeg je vjerovatno znala, kako bi to moja rahmetli nena rekla “I Buna i Bunica”. Volio se moj dedo vazda saliti ali je sve to bilo onako dobronamjerno, na tudji racun.
Eto tako jednog dana Rule navratio kod nas na Holuc, pa cemo kasnije na trening. Sjedimo u avliji pod lozom, mama iznijela kolac i serbe, kad eto ti dede uz avliju. Gleda nas nako ispod oka i mada Ruleta pozna vrlo dobro a babu mu Mehu pogotovo, opet on ne moze a da ne upita: “Ciji no ti bjese momak?”. Rule nako iznenadjen pogleda prvo u mene pa u njega pa opet u mene, slegnu ramenima pa mu veli: “Mehe Kartala, dedo.” A Sreski ce ti ni pet ni sest nego: “A imal’ ti babo djece?” i ode u kucu, smjeskajuci se.

[Mare]

#11312

Ljeto,korzo pa poslije Hotel Park.Popila se pokoja.Ima nas desetak.Svi iz Gracanice.Kad dodze fajront,neko pita”Dze cemo sada”,a neko drugi odgovori “Pa u lubenice”.Spustismo se do pijace.Tisina je.Pola ekipe preskace ogradu.Polahko jedna po jedn lubenica izlazi iz pijace.U jednom trenutku jedan srbijanac koji je spavo pod tezgom se probudi i poce vikati.Frka.Skocijo je i ufatijo nekog od nas.Ostali priskocise u pomoc.Malko rukama malko nogama oslobodismo “zarobljenika”.Usput nekoliko desetina lubenica,zbog huje bacismo po plasticnim krovovima pijace.Probudismo Kruscicu.Lubenice pojadosmo po obicaju u napustenom bazenu napustenog obdanista.Sutradan nas je murija skupljala jednog po jednog.Neko iz Kruscice nas vidijo.Skupili nas u onu veliku salu u stanici milicije.Dali nam olovku i papir pa nam rekose da napisemo gdje smo bili izmedzu ponoci i cetri ujutro.Svi pisu osim Kvave.Gleda ga ja mislim ar Jamakovic pa ga pita sto nepise.Kvava ga gleda pa kaze.”Ma nema sta da se pise,bijosam na pijaci da kupim lubenice,ali nije bilo nikoga da platim”:woohoo:

[behar]

#11346

“Posjeta pa osveta”

Eto ko dva jarana a jos momci, odemo ti Rule a.r. i ja do Saraj’va k’o biva da obnovimo garderobu (beli u Rogatici nema ducana za vas dvojcu, rekla bi umene nena Mulija a.r.). Ma bilo je ducana al’ eto mi bi da malo protandaramo sto bi rekli, dusica nam hodati po seheru. Nakon dugog hodanja i kupovine, numpade nam da je Nezim Pasic – Paja u kosevskoj bolnici, na hirurgiji, ko biva slomio nogu pa mu morali nesto praviti, te odlucimo da ga obidjemo, bice mu drago velim, a i red je.
Klapnemo ti mi na Kosevo, uzmemo nesto nako iz ruke i neke novine da mu se nadju i na hirurgiju. Nadjemo ga gore, masalah dobro izgleda, i pravo nam se obradov’o, nece dugo ostati veli. Posjedili smo neko vrijeme, podnijeli mu izvjestaj s carsije, pa doslo vrijeme da idemo. Ustadosmo, rukovasmo se i taman prije nego smo izasli veli nama Paja: “E bas vam hvala momci kad ste me obisli, pa eto ako Bog da kad i vi slomite noge i ja cu vas posjetiti” Rule i ja se samo zgledasmo i put pod noge.

[Kaza]

#11437

Kroz ovu kratku anegdotu ne zelim da se o meni stvori pogresna slika kao o covjeku koji ne voli zivotinje. Ja sam uvijek bio za to da se ne narusavaju priroda i prirodni zakoni. Volim vidjeti zivotinju, onako slobodnu u prirodi. Nema nista ljepse od toga.

Nazalost u ovoj zemlji u kojoj sada zivim vrsi se tortura nad zivotinjama pod plastom da im se eto posvecuje paznja kao i covjeku. Ljudi radije drze zivotinje nego sto radjaju i odgajaju rodjenu djecu.
Zamislite apsurda i pasijeg zivota jednog psa koji zivi npr. u desetospratnici. Mora cekati i cviliti dok se neko sjeti da ga odvede napolje da izvrsi nuzdu. Naravno kao dobro dresirana zivotinja ne smije to obaviti u stanu i kad je njemu nuzda, nego eto kad se neko sjeti.

Zato je moj moto „Sve zivotinje u prirodu i nek se selekcija vrsi prirodnim zakonima“. Priroda ce to tako lijepo regulisati samo da se mi u to ne mijesamo. Jer gdje se covjek umijesao, pokusavajuci da namtne svoje zakone, napravio je haos. Eto u Kini npr. uveli zakon zbog velikog nataliteta da smiju imati samo jedno dijete. I sta se desava? Posto se moze vidjeti spol prije rodjenja onda bi vecina htjela musku djecu. Abortiraju se zenska djeca i uskoro ce Kinezi imati problema jer ce sve manje zena biti.

Ljudska glupost.

A evo sta me je ponukalo da ovdje napisem ovaj tekst. Kao ucenik Osnovne skole nastojao sam da budem dobar ucenik. Naravno to je podrazumijevalo i dodatni rad kroz razne sekcije. Ma sve je to bilo fino ali to se vrijeme moralo onda odbiti od igre, a to nikom bas nije bilo drago.
Tako se ja uclanim u biolosku sekciju kod rahmetli nastavnika Huse Konjhodzica. Bio dobar i strog nastavnik, vec malo u godinama i nervozniji nego sto bi to trebalo biti. U ono vrijeme su vaspitne mjere bili i samari a moj nastavnik je imao potesku ruku. To su se mnogi uvjerlili.

Po nesreci neko negdje nadje kornjacu i donese je u skolu. Bila je to atrakcija ali je trebalo organizovati da se oko nje brine. Nazalost mene zapade ta cast, kao clana sekcije, da je ja hranim. Ma nisam znao ni sta jede a kamo li da joj ja to sakupljam.
Pravio ja krivine dok se moglo . Pokusavo sam da naviknem kornjacu da ne jede .:laugh:
Tamam kad sam je navikao ona je skoro krepala.
Kad je to moj nastavnik Huso primjetio pobjesnio je i pozvao me na raport.
Ja sam se vec pripremio na degenek i onako skruseno stao pred njega. Sve se orilo od njegovog glasa. Par puta je zamahivao sakom prema meni a ja se onako skupim i cekam kad ce me sastaviti.
Nije me udario ali me je istjerao i iz kabineta a i iz sekcije.

Kad sve skontam dobro sam i prosao.

Nije bilo degeneka a i nisam vise morao da se brinem za zivotinje koje bi po prirodi zakona trebale same o sebi da se bruinu.

Samo ih treba pustiti u prirodu.

[Teva]

#11439

Da si tada samo iscupo malo uciteljske salate dole ispod skole i stavio je pred kornjacu sve bi bilo rijeseno. :laugh:
Kornjaca sita a Huso zadovoljan. :woohoo:

[Irfan-tekija]

#11459

U Titin vakat, svake godine za 4 Juli naj bolji ucenici bi isli na Tjentiste. Na taj datum drug TITO bi odrzo govor povodom 4 jula DAN BORCA.Tako jedne godine na celu te grupe bio je Ahmo rah. Kukavica. Bijase on tada direktor SPO-a. Vozac bi Osman rah. Hodjic zvani Cerkez. Ole je tad vozio LAND ROVER u bolnici i moglo se strpati 10-tak ucenika. Kad stigose na Tjentiste pade dogovor da Ahmo ide sa ucenicima a Ole da kupi pecenja i flasu konjaka i da nadje fino mjesto, dje ce oni kasnije sjesti.
Pokupuje Cerkez po dogovoru, nadje fino mjesto prostre deke i pomalo pocne pijuckati. Pomoli se Ahmo, zasjede i Cerkez ono pecenje stavi medju njih. Ahmo razmota novinu kad ono dvije kile od buta. Sav bijesan zagrmi na Okija ” Pa sta si ovo uzeo konju glavati”, Mesa odgovori ovaj. “Jesil reko da uzmem mesa i ja evo uzeo mesa”. Pa sto ne uze od rebara, Jebo te rebra, da uzimam ona svirala, hrpa kostiju na kamari a u guzicu nista, prifati se ti ovog, ovo je meso.

Ahmo i Osman bili su dobri ahbabi i komsije, a jos iz Tekije. Da ih Allah dragi obraduje svojom miloscu.

[Kaza]

#11482

Ova istinita prica moze proci kao anegdota mada se iz nje moze izvuci i poucnih stvari.

Radnja se odvija u Rogatici, u avliji rahmetli Hazima Colica.

Sudionici dogadjaja, slavna Ex-Yu grupa „Bijelo dugme“ sa Zeljkom Bebekom u centru paznje i moja rahmetli nena Nedziba-hanuma Kazic.

Kad sve ovo pogledate rekli bi nidje veze. Postavilo bi se pitanje kakve veze je imala moja nena sa Rock-om i sta ce tako slavna grupa u Hazimovoj avliji.
Opet sticajem slucajnih okolnosti eto nadje se u to vrjeme najpopularnija grupa u bosanskoj avliji u eglenu sa starom nanom.
Rekli bi, nemoguce , ali sve je moguce. Moguce je da tada mladi rockeri sasvim uljudno pricaju sa starom nanom koja im je kazala sto misli. Naravno nisu je poslusali ali su bili uljudni postujuci tudje misljenje i odvajajuci vrijeme da je saslusaju.

A evo o cemu su pricali.

Tada popularna grupa “Bijelo dugme” je pripremala svoj novi album na Borikama. Obzirom da su imali stari kombi koji je bio u raspadu, desio im se kvar. Naravno, po preporuci raje dosli su u avliju jednog od najboljih majstora da potraze pomoc. Avlija je granicila sa avlijom moje nene i odvajala ih je samo ograda od parmaka.
Cudni insani koji su se kretali po Hazimovoj avliji i uz to se glasno zezali, privkli su paznju moje nene. Gledala ih je i nije mogla a da ne prokomentarise. Tako ti je to kod nas Bosnjaka. Pocne da te interesuje i ono sto ne bi trebalo da te se tice. Bas kao iz inata.

Obratila se upravo onom koji je i nacudnije izgledao. Pogadjate, to je bio Bebek.

“Ah sinko plah si a bogami bi bio puno ljepsi da se malo osisas.“

Zeljko je pogledao preko ograde, nasmijao se i odgovorio: „Hocu nano , poslusacu te“.

Nedzibhanuma je rekla svoje a i Zeljko svoje. Sto su ostali svako pri svome ne znaci da su postali neprijatelji i da se ne uvazavaju.

Ne , nego su pokazali da se uljudno umiju saslusati pa makar i ne prihvatili tudje misljenje.
Upravo toga nam danas fali najvise.

[Irfan-tekija]

#11668

U smiraj ljetnog Sunca insan bi malo dahno i izaso iz hladovine. Mi u Tekiji bili smo zaista prave komsije, pa bi se cesto iskupljali kod Huse rah. na po koju iz vode. E tu bi se desavale scene. Obicno u tim scenama glavni je bio Ole (Cerkez).
Tako jednog ljetnog popodneva izaso Ole iz kuce, kako bi on reko da dahne. Redovno bi oblacio Pasinu dugu suknju i setao mahalom, dok bi svi koji ga vide prasnuli u smijeh. Moj babo bi sjedio pred avlinskim vratima sa cigarom na usnama. I tako jedne prilike izaso Ole i Smajo rah. da prosetaju i dahnu. Smajo je bio povisok covjek malo povijen u ledjima pa je izgledalo kao da ima grbu. Naisavsi pored mog babe on ih upita. “Dokle vas dvoica”, a Ole ce: ” Ma evo izveo Kamilu da malo provodam i napoim kod Sajke”. Smajo malo zaronda opsuje i zajedno kod Sajke na osvjezavajucu. Eto to je jedno prisjecanje na ljude kojih nema, na mahalu koje nema.

[Teva]

#11799

Elvir, Adis i Amrudin

Moje komsije sa vrha mahale, Bahto Ismet i Izet, bili privatni autoprevoznici. Povelka avlija i uvijek bijase puna kamiona i raznoraznije poljoprivrednije masina. Bijase i kamiona sanducara kojima su za vrijeme sezone vozili secernu repicu i sta ti ja znam kakvu sve drugu kulturu po Banatu i Semberiji. Mi ko djeca se uvijek okupljali jer nas je jako zanimalo sta to sve oni majstorisu a i kako nebi kad nismo imali drugog posla osim prodavati zjaje.
Ismetov Elvir bijase malesan. Jedne prilike pomoli se njihov fico niz mahalu. Ide sam al nam nije jasno kako kad je mahala u ravni. Kako naidje fico pogledamo bolje kad iza volana izviruje Elvirova glavica. Vozi hud onako stojecki i opet jedva nogicom pritisce gas…

A Elvir bijase dobar drug sa Adisom Ajanovicem sinom Hajrudinovim, ako nisu kasnije skupa i u razred isli. Navadili se oni cesto majstorisati oko onije kamiona i raznije poljoprivrednije masina umjesto ici u skolu. Trajalo je to dok ucitelji nisu pozvali Hajrudina i Ismeta.
Bilo negdje predkraj skolske godine mislim, upeklo sunce i vrucina, ide ti nas Adis i nabio zimsku kapu preko usiju ko da je –20 napolju. Niko nezna o cemu se radi dok neko ne pronese da ga je Hajrudin za kaznu osiso nacelavo.
Nije skido nas Adis kapu dok mu kosa nije porasla…

Imadose oni i treceg jarana Amrudina unuka Ismeta Pasica, isto sejtan bijase. Dolazio ja na odsustvo iz vojske negdje ’83. Sluzio u Beogradu a od Visegrada tada autobus dolazio preko Sjemeca. Vjerovatno se pravila cesta preko Ustiprace nesjecam se vise. Stane mi autobus na Holucu, spustam se ja prema kuci kad odnekud Amrudin.
Pruzih mu ruku onako malehnom a on samo pade i ispruzi sve cetiri. Nemice nicim, ja se trgoh u momentu neznajuci sta da cinim. Ufati me panika gledam oko sebe. Potraja to nekoliko a on ni ne dise cini mi se. Prepadoh se ko ista.
Najednom on skoci smijuci se i razguli niz mahalu.
Eto kaki su sejtani bili ovi mladji a sta bi tek nama starijima reko…..:woohoo:

[Author]

Posts