-
AuthorPosts
-
Pošto je 14 april dan oslobođenja Zavidovića,na adresu Odreda je došao poziv za takmičenje za Izviđačko-Partizanski-Višeboj.Poziv je stigao krajem marta 1979 godine i Muza a.r.nas upoznaje na sastanku Štaba Odreda.Na tom sastanku Starješina Odreda Muberis Holučlić-Muza a.r.diktira spisak članova ekipe koja će predstavljati naš grad na IPV u Zavidovićima.Takmičenje u Zavidovićima nije bilo regionalnog značaja već Državnog.S obzirom da je tada naša ekipa pokazala zavidne rezultate na Ilegalcu,IPV koji je bio u kalendaru takmičenja za 6 april dan Oslobođenja Sarajeva i plasman na Republički Ipv,Starješina je odlučio da pored te udarne Ekipe povede u Zavidoviće još jednu.U ekipi koja se na Ilegalcu plasirala za Republički Ipv bili su Besim Begić-Besko a.r.,Nedim Alagić-Peda,Bradarac Suad-Pikoš,Nedim Čengić-Teva,a druga Ekipa za Zavidoviće je bila Holučlić Muberis-Muza,Pavica Emir-Zambi,Čavčić Vahid-Vaški,Durmišević Munir-Munja.Poslije više dnevnih priprema.rada na karti,topografije,prve pomoći,signalizacije,kurirske službe,prolaz kroz minsko polje,dizanje i spuštanje šatora,puni snage i elana krenuli smo za Zavidoviće.Na željezničkoj stanici u Sarajevu nam se priključio Mahir Imamović i izrazio želju da ide sa nama na takmičenje.Ko mladost,polet,pune duše i srca idemo po pehar u Zavidoviće,po prvo mjesto.Bili smo toliko uvjereni u uspjeh.Kad smo se pojavili u kasnim večernjim satima na stanicu u Zavidoviće,dočekani od strane domaćina Vlade Zelenike,Đaferagić Hazima i Vladimira Principa-Prince,komanda je bila pravac u restoran na stanici kod Rikice.E tek su tu bile revije,bogami se dobro bilo utopilo u alkohol.Bogme neka doba,negdje oko pola četiri ujutro,Starješina komanduje za mnom,ostavljamo opremu i svi izlijećemo iz restorana i trčimo kroz Zavidoviće,ondašnja Milicija nas gleda pa im ništa nije jasno,pitaju šta radimo ali to Starješina njima trčeći zbrzi,pa im opet nije jasno,ta aktivnost je trajala do pola pet ujutro,a zamislite da je start ekipa u 7.00 to jutro,ide se na stazu.Pošto je mjesto za start bilo blizu Milicije,vide nas oni likovi i govore :Ovi ima da padnu na prvom kilometru,komentarišu i smiju se.Ali Muzini šampioni pretrčaše stazu,uradiše sve zadatke na stazi bez greške.prvi stigli na cilj i otišli da slave.Nakon neprospavane noći i napornog dana bili smo smješteni u barake od fabrike Krivaja Zavidovići na spavanje.Mahir nas je probudio sviju prije 6.00 ujutro da idemo na kahvu u kafanu nedaleko od tih baraka.Nismo bogme mnogo ni sjeli kada zaljulja zemljotres.Sobzirom da je kafana bila kao i ostale barake dobro se ljuljala.Iznad šanka Flaše zvone a Mahir ne bježi na polje već fata flaše od Zvekana.Opšta panika,vriska,galama,žene polugole izlijeću iz baraka,djeca,ja gledam Mahira on vješto fata flaše i spušta ih na pod,uopšte ne konstatuje novonastalu situaciju,mi galamimo zovemo ga da izleti iz kafane,on samo diže prst i pokazuje sve je u redu.Pošto se malo smirila situacija,ulazimo u kafanu,gazdarica gotivi Mahira a bogami i nas.Tura za turom,niko negleda na sat,jer u 8.00 je proglašenje pobjednika.Deset minuta prije osam,Peda pita kad je proglašenje i zatvaranje takmičenja,a mi svi u glas u osam.Strješina komanduje ponovo za mnom,i tako trčeći smo došli na zatvaranje i proglašenje,kasnili smo deset minuta,ali nisu mogli ni početi bez nas jer tada smo bili ubjedljivo prvi,a druga ekipa je bila treća.Morali smo se ponovo vratiti u kafanu da nastavimo gdje smo stali.U neka doba došla je i struja pa smo čuli informaciju da je jak zemljotres sa epi centom u Boka-Kotorskom zalivu katastrofalno porušio dio Cne Gore.Eto jedno sjećanje na jedan od mnogih naših uspjeha,ali svakako sjećanje na Starješinu svih Starješina Muberisa Holučlića-Muzu a.r.
Bogami Zambi meni sve vicu kako imam dobro pamcenje i sjecam se svakakvih pojedinosti od prije ali ti si jos ,gori,.
Nuto on se sjeca i imena i prezimena nase raje iz Zavidovica, a ja bih jedva nadimke nabrojo.
Prvi put odem u Zavidovice mozda stignem kog od njih pa bude i koja slicica, ko zna.
Znas li onda koje ime od raje iz Varesa, a za Capljince cu probati isto kod Pinde i Damira M, a treba potraziti i Kuma u Sa.:)
Samo nisi spomeno Maretovu vrecu za spavanje sa zeljeznicke u Sa.;)Teva,Mahirovu vreću za spavanje sam mahinalno ispustio iz priče.Možda budeš imao sreće da nađeš nekoga od te raje u Zavidovićima,možda nekog,ja mislim da su oni svi negdje po dunjaluku.Što se tiče Ernesta IbrađićaKuma,moj Teva da si ti zdravo,Kum je umro prije tri godine,što se tiče raje iz Verša,Sejo i ekipa su takođe vani.Os bivših članova,starih asova možeš naići na Musaida Špiritovića-Mušeta on drži kafanu u prostoru Saveza u Sarajevu.Ja se ponekad čujem sa Brankom Krstićem Sekretarom Saveza,on je trenutno u Bijeljini,A Rajka Vasića možeš redovno gledati na TV lil i uštampi portparol SNSD-a.
Jedna od akcija iz kalendara Saveza Izviđača Jugoslavije i našeg Saveza Izviđača BiH(SIBiH) bila je akcija “Drug-Drugu”.Cilj akcije je bio upoznavanje istorije 1941-1945 godine,tragom Vrhovnog Štaba i Druga Tita,kao i upoznavanje i druženje sa Izviđačima iz cijele nam bivše države,razmjena iskustava,pozivi za daljnja druženja,zajedničke akcije itd.Bile su to zbilja jake akcije po svakom segmentu.Na ovim akcijama se dosta sticalo znanja,iskustva.Ova akcija o kojoj želim da Vam napišem je bila na lokalitetu Hercegovine,Tragom Bitke za Ranjenike,Neretva 1979 godine.Maršuta je bila sledeća: Donji Vakuf-Pidriš-Vilića Guvno-Makljen-Šćit-Prozor-Gračanica-Jablanica.Na ovoj akciji je učestvovalo preko 1000 izviđača iz cijele Jugoslavije.Iz našeg Odreda na akciji su bili učesnici:Holučlić Muberis Muza,Besim Begić-Besko,Naim Muftić-Mačak,Nedim Čengić-Teva,Suad Bradarac-Pika,Pavica Emir-Zambi,Munir Durmišević-Munja,Nihad Čengić-Caje,Velić Šerif-Šele,Ahmet Mušanović-Meru,Vahid Čavčić-Vaški,Džiko Senad-Danes.Akcija je trajala od 08.10.do 10.10.1979 godine.Na ovoj akciji je bilo dosta lijepih trenutaka ali i izazova.Ja ću sada pomenuti jednu situaciju,u kojoj smo se našli.Naime u tom periodu Drug Tito je bio prisutan u Bugojnu.Milicija prije D.Vakufa zaustavlja sva vozila,pa između ostalog i naš autobus.Ulaze četiri milicionera u autobus,legitimišu sve putnike,pregledaju sve stvari.Dolazimo i mi na red,do mene sjedi Pika,traže mu ličnu kartu,ali je Pika zaboravio u Rogatici,nastaje tajac,neznamo šta da radimo,nesmije niko ništa da progovori,ali u tom momentu Muza ustaje sa sećije,kao Starješina Odreda,normalno autoritet,i pita: Drugovi u čemu je problem,zar nevidite da su to Izviđači.Lik koji drži moju ličnu kartu se okreće prema Muzi i pita: Pa kada su to Izviđači,šta će im ovi noževi na kajiševima?Muza mu odgovara: Jeli druže,šta će tebi pištolj i palica,lisice?Pa to mi je sastavni dio obavezne opreme,odgovara milicioner.Muza se nasmija i reče mu.pa valjda si sam sebi sada odgovorio što će nama noževi.U redu,to smo riješili,a šta ćemo za ovog vašeg Suada,nema lične karte? Ima Izviđačku knjižicu,u kojoj imate sve podatke ko je i šta je,odgovara Muza.Gledamo mi to i slušamo,ali nije nam nimalo prijatno,prvi put nakon tolikih godina da nas neko kontroliše i ovako pretresa.Muza ponovo govori:Ako treba,svi ćemo se mi potpisati kao garanciju da je on Suad Bradarac,da je pošten i čestit momak,zaboravio ličnu kartu pa šta,nije svijet propao,malo Muza prema njima i drsko,a ja gledam Piku on se zacrvenio i nakav znoj ga obljeva,nije mu nimalo bilo jednostavno,kao ni nama ostalima.Vidješe drugovi da bez veze gube vrijeme,pozdraviše nas i izađoše iz autobusa i ne pregledaše ostale.Ali to Muza odradi u svom stili i fazonu.Kada smo došli malo sebi onda je nastala šala sa Pikom,Mačak mu kaže: Slušaj ti mali nemoj da se odvajaš od nas jer smo mi garantovali za tebe,da se negdje izgubiš da te ponovo ne uhapse.Naš Pika je to brzo prebrodio,ali Muza stari As,kaže Piki: De ti nama zapjevaj od Olivera Dragojevića onu tvoju Moj Gelebe.Tišina u autobusu,samo se čuje Pikin glas,umije brate i da zapjeva,pa u neka doba se uključismo i mi.Tako da sa pjesmom dođosmo u Donji Vakuf.
Eto u takvoj atmosveri dođosmo u Donji Vakuf.Susreti i pozdravljanja sa rajom iz bivše nam države.A poslije pozdravljanja,po onoj staroj Izviđačkoj,uzmi azimut prvog ugostitelskog objekta i vodi raju.Tako je i ovoga puta bilo.U kafani se gasi muzika,na red dolaze naše pjesme,naša muzika,naši istrumenti.To je nevjerovatno,sa kojom brzinom se orkestar uštima i krenu prvi taktovi.U orkestri svi instrumenti od harmonike,gitare,bubnjeva pa do trube.Onda fešta počinje.Muzika i pjesma se čuje.Tu je naš Pika glavni,naš Pape nadimak je dobio poslije prvog pjevanja pjesme od Olivera Dragojevića Oprosti mi Pape,koju on zbilja pjeva u originalu.Feštalo se Bogami jedno tri sata,a onda Naredba za postrojavanje i da se krene maršutom prema Pidriš-Vilića Guvno-Makljen-Šćit gdje je noćenje i odmor.Postrojena velika jedinica,izvršena smotra,pročitana Naredba o zadatku i krenulo se prema Pidrišu.Ide raja,kolona se otegnula skoro kilometar.Priča,šala,pjesma, i tako do prvog odredišta.Mi smo na čelu kolone i tako prvi i stigosmo,na Pidrišu nas dočekaše borci iz tog vremena i tu je prvi istorijski čas.Mi smo i dobro se odmorili kada je stiglo začelje kolone.Stroj,komanda,pozdrav,a onda se prolomi iz svih grla i Himna iz bivše nam države.Održaše borci svoj čas istorije,ispričaše nam svoja sjećanja na ta teška vremena,bilo je i suza,ljudi su tu zgubili svoje saborce,ali sam tada stekao dojam da mi jedino mladi ih poštujemo i uvijek prizivamo sebi,što su oni zdušno prihvatali,ali uvijek su gledali da se pomogne našim organizacijama.I tako do Vilića Guvna,odmor,čaj,sendviči,istorijski čas i tako redom sve do Šćita gdje dođosmo sa prvim mrakom.Smjestiše nas u Osnovnu školu,gdje ćemo prespavati,poslije večere i tu smo imali istorijski čas.Tu na licu mjesta nam je pokazana katolička crkva na koju je pala avio-bomba,a nije eksplodirala.Sa te crkve su inžinjerci predvođeni svojim Načelnikom Vladimirom Smirnovom-Volođom,skinuli bombu,deaktivirali je i taj eksploziv je iskorišten za rušenje mosta u Jablanici.Volođu u filmu Bitka na Neretvi glumi Jul Briner.Onako mladi,taj dan smo se zbilja naslušali Istorije pa pođosmo malo kroz Šćit,u kafane.Mogu vam reći da smo svi stekli jedan dojam i isto svi zaključili,Na Šćitu nismo dobro došli,to se vidjelo u odnosu prema svima nama,kada uđemo u kafane,bilo je i situacija gdje nas nisu htjeli uslužiti nikako.Tada nam je to zaista bilo čudno,neobjašnjivo,ali danas sa ove distance mi je kristalno jasno i svaki momenat mogu rastumačiti i objasniti.Mi smo feštu napravili opet u školi,koja je trajala do kasno u noć.Ujutro krećemo na završnu maršutu Šćit-Prozor-Gračanica-Jablanica.
Dionicu puta Šćit-Prozor ćemo marševati,a dionica Prozor-Gračanica-Jablanica ići ćemo sa autobusima.Krenuli smo sa Šćita prema prozoru u 8,00 časova,kako smo izlazili sa teritorije Šćita,kod raje se vraćalo raspoloženje,dolazak kolone u Prozor je bio impresivan.Doček naroda,pjesma,atmosvera za pamćenje.Za ovakav doček i prijem učesnika se pobrinuo Sidik Hođić,Načelnik Odreda Izviđača iz Prozora,inače dugogodišnji Izviđač i član Koferencije SIJ(delegat iz BiH u Saveznoj Konferenciji Saveza Izviđača Jugoslavije).Poslije odmora i istorijskog časa,druženja sa narodom,ušli smo u autobuse i krenuli u pravcu Gračanice.Istorijsko mjesto,vodenica,mlin u kojem je donešena odluka PROZOR,NOĆAS MORA PASTI.Impresivna slika,učesnici Bitke na Neretvi,najhumanije bitke u drugom Svjetskom ratu,Bitke za ranjenike.Preživjeli na okupu,asociraju uspomene na te trenutke,kada je trebalo opstati,preživiti,spasiti ranjenike i nemoćne.Sa mnogo sjete,poštovanja i dostojanstva,visoko podignutih glava objašnjavaju nam i uvode nas u situaciju,i čovjek se uživi i zbilja saosjeća sa njima,tada je bio taj osjećaj,ali danas toliko vremena poslije,kada razmišljam o tom vremenu i činjenica koje izgovoriše te patriote i antifašisti,čovjek nemože biti ravnodušan,koliko je bila široka i humana njihova duša.Mnogi će ovo sigurno drugačije prokomentarisati,pokušati ocrniti,žao mi je takvih,jer činjenice i Istorija je to potvrdila,taktika Druga Tita i Vrhovnog Štaba je pokazana u Istoriji,kao nešto nevjerovatno,porušiti sve mostove na rijekama Neretvi i Rami,a onda u toku noći napraviti most za prelazak ranjenika i na drugoj obali neostaviti nikoga,to su činjenice koje su za poštovanje,a danas mnogi na visokim školama uče strategiju ratovanja Jugoslovenskih partizana.Poslije obilaska mlina u Gračanici,krenuli smo prema Spomen kompleksu Bitke za ranjenike,prema Jablanici.U Jablanici,dosta naroda ispred Muzeja,aplaudira i sa ponosom dočekuje učesnike marša.Ulazimo u Muzej,direktor Muzeja Jerko Radić drži istorijski čas,poslije toga časa,je zajednički ručak.Za vrijeme ručka naš Muza zamoli Jerka da nam da u ruke pištolj od Načelnika Inžinjerijskih jedinica Vladimira Smirnova -Volođe.Jerko Radić je sa oduševljenjem i dozvolio nam da taj istorijski exponat držimo svi u rukama,ukazao nam je veliku čast,nije se mogao baš mnogi pohvaliti da je u Spomen kompleksu mogao rukama dirati i pipati exponate,ali kako Jerko kaže :Za moje Rogatičane sve.
Eto u kratkim crtama opisah jednu akciju,jedno druženje,mali dio Istorije,koju naša djeca sigurno neznaju,jer taj periodIstorije izbačen iz udžbenika,,neke stvari smo dužni objasniti svojoj djeci izIstorije.
Teva je davno na staroj stranici postavio ovu sliku…
Irfo rece da se juce vidio sa Pikom pa se potrudih da postavim ove dvije slike.:woohoo:
Samo da ga Mare nevidi, odmah ce ga gadjati kopljem…..B)
Haug veliki brate.:)
Pika i Haso Suvalija
Pika i Haso SuvalijaHaug i tebi Veliki ahbabe koji stavlja lijepe slike
Mars mira Srebrenica 2009
Na slikama nas Uvazeni alim Nezim Halilovic Muderris koji je ucestvovao na marsu a na zadnjoj slici je – Amar Halilovic 11g. najmladzi ucesnik marsa koji je prepjesacio za tri dana kopletan put od nezuka do potocara.ca.110km
Iz albuma nase Mahire Selimbegovic
Jos jedna jako vrijedna slika iz stare Rogatice. Na slici su cetiri mladjahna izvidjaca i jedna planinka.
Slika je nastala u krugu doma zdravlja “Rasim Dzindo” u Rogatici, ispred biste istoimenog narodnog
heroja. Odred izvidjaca u Rogatici je nosio ime njegovog brata, takodje narodnog heroja, Ragiba Dzinde.
Po meni ova slika je nastala otprilike negdje oko sedamdesete godine.
S lijeva:
1. Kemo Kolic, mescin
2. ?
3. Mirha Muftic, udata Hadzic
4. ?
5. Juso Jusic, mescin:)
Nakon dugog niza godina sam ponovo u kontaktu sa nasim sugradjaninom i starim planinarom Sefikom Vatresom. Vec odavno zivi u Velikoj Kladusi gdje je i predsjednik istoimenog Planinarskog drustva.
Kad sam mu vidio sliku odmah sam ga kontaktiro, konstatacijom da mi je jako poznat. On me podsjetio da smo skupa, birvaktile planinarili a dobro se zdruzili postavljajuci satorsko naselje, u obliku potkovice na Borikama, kada je nase PD. “Sjemec” iz Rogatice organizovalo , neznam vise, republicko ili drzavno orjentaciono takmicenje u bivsoj nam drzavi.
Nadam se, ako Bog da, da cu se nekada sresti sa nasim Sefikom i asocirati planinarske dogodovstine i sjecanja na raju iz stare Rogatice.
[color=#008000]
Krajiski planinari na krajiskoj ljepotici planini Osjecenici
Magla ih nije sprijecila da uspjesno osvoje njen vrh
Nas Sefko, sjedi lijevo naprijedOvaj vikend planinari iz Velike Kladuse, clanovi PD Velika Kladusa, pohodili su Bosanski Petrovac sa namjerom planinarenja na krajiskoj ljepotici, planini Osjecenici, visokoj 1785 m.
Ljubazni domacini i vodici su im ove prilike bili clanovi Kluba ekstremnih sportova “Crni vrh” iz Bosanskog Petrovca.
Vrijeme je bilo oblacno, a kao i uvijek u ovakvim vremenskim prilikama magla se navukla na planinski vrh Osjecenice. Medjutim, to nije bio razlog da krajiski planinari, kako gosti, tako i domacini, uspjesno osvoje njen vrh.
Gostima iz Velike Kladuse ovo je bio prvi boravak na Osjecenici. Snijega je bilo jos uvijek, magla je smanjila vidljivost, ali dobro drustvo i raspolozenje je napravilo dobru atmosferu cijelim putem.
Ovo je bio samo pocetak saradnje dva krajiska planinarska drustva koji ima za cilj njegovanje planinarenja kao nacina zdravog zivota i sportske discipline, te promocije ljepota nasih krajeva.
Avaz
[/color]
S lijeva: Sefik Vatres i Meho Vatres, nekad davno
S lijeva: Meho Vatres, Sefik Vatres, Emir Vatres i Sead Vatres(cuci), nekad davno
Sefik Vatres, danas:)
-
AuthorPosts
- You must be logged in to reply to this topic.