Na Praci
U njedrima Jahorine radja se jedna divlja planinska ljepotica pod imenom Praca. U sebi ona krije jedan carobni svijet koji cu vam pokusati makar jednim malim dijelom otkriti kroz ovaj text. Rijeka Praca za nas je interesantna ispod hidro-centrale koja je izgradjena u njenom gornjem toku. Vodeni svijet Prace cine dva njena najbrojnija stanovnika: lipljan i potocna pastrmka. Lovljeni su krupni primjerci potocare (oko 2,5kg) kao i lipljani koji su bili blizu one magicne granice od 50cm (ima nekih nezvanicnih podataka da su lovljeni i veci, ali nisu provjereni). Praca obiluje prirodnom hranom. U njoj zivi vise vrsta tulara koji u kolonijama naseljavaju svaku vecu prepreku. Tu je i obilje kamenjarki, gamarusa i jos par desetina vrsta vodenih insekata.
Sve ovo omogucava nesmetan razvoj riblje populacije. Medjutim najveci problem njenih stanovnika je covjek. Nekontrolisan izlov u ratnim dejstvima dosta je narusio njenu populaciju. No, s vremenom ona se polako oporavila. Sada njom gazduje SRD iz Rogatice, ali mora se priznati veoma slabo. Losa organizacija i slaba finansijska sredstva ne dozvoljavaju da se ova rijeka pokaze u punom sjaju. Svi se ogradjuju kako ne mogu nista (neki bi mogli ali ne zele) i tako se to godinama vrti u krug. Kada bi neko napravio ovde potez kao na Ribniku. Da je uzme pod zakup na 15 godina imali bismo jedan mali Raj u srcu istocne Bosne. Dovoljno bi bilo malo poribiti i organizovati jaku cuvarsku sluzbu. Tako da ne moze svaki Papak doci i hvaliti se kako je danas ulovio deset ˝komada˝ lipljana, a nijedan nije veci od 15cm. Ovde ljudi nemaju svijest kako treba da se ponasaju, sto je krajnje zalosna cinjenica s obzirom da zivimo u 21. vijeku. Samo par prijava da se proslijedi i svi bi pjevali drugu pjesmu. Ovako ostaje da cekamo i da se nadamo da ce se sve jednom srediti i da ce im jednog dana doci iz dupeta u glavu. Ako ne zbog njih samih onda zbog njihove djece.
Sto se tice ribolova, na Praci je dozvoljena upotreba svih vjestackih mamaca. Odlicno se pokazao lov mokrom musicom kao i leptirima i voblerima. Interesantno je da na voblere slabo ko lovi iako je bilo lijepih ulova na dvodijelne Elez varalice kao i na Rapale u crno bijelom dekoru. Na snjuru niko ne lovi, a imao sam priliku da posmatram krupnu ribu kada kupi na povrsini na takvim mjestima gdje se ni teoretski vaserka ne moze zabaciti. Na mahavac sam jednom dobio predivnog lipljana od skoro 40cm, ali zbog neiskustva izgubih ga pred samim nogama. Mogu samo reci da je neopisiv osjecaj imati takvu ribu na musicarskom stapu. Od varalica ovde se najcesce bacaju leptiri. To je Meps br.2 u buba-Mara dekoru, kao i zuti i bijeli sa crvenim ili crnim tackama.
Populacija nedoraslih primjeraka je najveca. To je dobar pokazatelj da se riba mrijesti, kako u Praci, tako i u njenoj najvecoj pritoci Rakitnici. Medjutim bas njih moramo najvise cuvati jer su mali i naivni, dok su ribolovci jadni i gladni pa u njima ne vide ljepotu vec kako jedan ovdasnji ˝veliki˝ ribar kaze:˝Kila – 10 maraka˝. Stvarno jadno i zalosno.
Ako ste zaljubljenik u prirodu, ako volite osjecaj divljine, dodjite i provedite dan na njenim obalama. Tek tada cete u potpunosti moci da slozite sliku ovoga o cemu sam pisao. Vidjecete sta krije Romanija, mali biser – velikog gorskog lava. Ko zna, mozda dobijete ribu zivota gdje se najmanje nadate. Moju naklonost posebno imaju oni koji love klasicnim musicarenjem. Mislim da je to jedini pravi nacin kako bi na ovoj vodi trebalo loviti. Da dozivimo udarce potocara od 5kg dok adrenalin udara u srce punom snagom! Dace Bog da i to docekamo jednog dana. BISTRO
Danijel Marinkovic
Post count: 2088
