[Dedo]

#27979

Odgovori s citatom .
——————————————————————————–
21.01.2011. 02:30 #672 kassel
Vidi profil View Forum Posts Privatna poruka

veteran foruma

——————————————————————————–

Datum pristupanja:Feb 2009
Lokacija:Na padinama Konjuha
Poruke:7,335

Mislim na tebe, dok jesen topi osmijeh ljeta
i vlaznim trgom vjetar seta
mislim na tebe, i dok misli bjeze
kad malo toga jos nas necim veze
i dok sa svoda zvijezda pada
mislim na tebe i tada

Tvoje su rijeci
ko noc sto sja u staroj luci
ko kisna kap na mojoj ruci
mislim na tebe pamtim tvoje oci
kad sve sto traje neka sjeta smoci
i kad me izda svjetlost grada
mislim na tebe i tada

Mislim na tebe kad je vrijeme lose
kad se bez mjere neke rijeci trose
i dok se kucom sulja gusta tama
i dok me motre slike s trosnog rama
na tebe mislim i kad valja leci
dok vjetar ljulja zadnji sjaj u svijeci

Mislim na tebe, i kad me vecer tugom zbuni
uz tanku kavu s velom sumnji
mislim na tebe, i kad ptice prhnu
cak i kad misli gube svaku svrhu
i kad me umor posve svlada
mislim na tebe i tada i tada, i tada

[Hasan]

#28353

[b]
Ljepota svuda
Cedna. Zepa je suza
Obucu skini!
………………………………………..
Sudbina. Ista
Grobnica modra. Drina
Davno i sada!
………………………………………….
Zovem te hukom
O, zepski rode. Ovdje
se ime cuva!
…………………………………………
Na koti strazu
Starica okom ljubi
Usnulog Si’na
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::[/b]

[b][color=#0000FF]……………………………………..
Ljudi k’o rosa
A zivot k’o hûk vrela
Zemlja nas ceka
…………………………………….
Dzamija nova
A ljudi nema. Ipak,
bije sest lula
…………………………………….
Allahu ekber!
Lomi se poziv sveti
Tek pticu budi!
……………………………………
Ljepota boli
Nisani zive sami
Divljina buja
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::[/color][/b]

[b]Posveceno rodnom kraju

Doc.dr.sc.Smajil Durmisevic, Zenica [/b]

[Hasan]

#28359

[b]
Ljepota svuda
Cedna. Zepa je suza
Obucu skini!
………………………………………..
Sudbina. Ista
Grobnica modra. Drina
Davno i sada!
………………………………………….
Zovem te hukom
O, zepski rode. Ovdje
se ime cuva!
…………………………………………
Na koti strazu
Starica okom ljubi
Usnulog Si’na
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::[/b]

[b][color=#0000FF]……………………………………..
Ljudi k’o rosa
A zivot k’o hûk vrela
Zemlja nas ceka
…………………………………….
Dzamija nova
A ljudi nema. Ipak,
bije sest lula
…………………………………….
Allahu ekber!
Lomi se poziv sveti
Tek pticu budi!
……………………………………
Ljepota boli
Nisani zive sami
Divljina buja
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::[/color][/b]

[b]Posveceno rodnom kraju

Doc.dr.sc.Smajil Durmisevic, Zenica [/b]

[Hasan]

#28622

[b]………………………………………
Zimsko je jutro
Miluje plavi beskraj
Bjeline cedne
………………………………………
Dolina snjezna
Dragulja puna. Plamti
Sunce je grli
………………………………………
Litica. Gore
Rogati vitez. Sanjam,
Il’ Bosnom hodim
……………………………………..
Bosna je zemlja,
Covjek, kamen i snovi,
Uzvisen znamen!
…………………………………….[/b]

[color=#0000FF][b]……………………………………………
Mirise kamen,
Trava i suma. Dodji,
Zavicaj zove!
……………………………………………
Kad podjes tamo,
Kuci. Snimi huk Vrela
I pustaj djeci!
…………………………………………..[/b][/color]

[b]………………………………………..
Skola daleko
Zima. Sam. Mokar. Hitam
Snovi me nose!
………………………………………..
Na skolskoj stazi,
Snjeznoj. Gavran se cudi:
Kamo ces sinko!
……………………………………….
Dzamija prazna
I crkva. I skola. A
Oni, dijele!
……………………………………….
Selam ti saljem
O, zepsko djace. Cuvas
Stazu i kor’jen!
……………………………………….[/b]
/ Djevojcici Dzeneni Avdic, Zepskom djaku pjesaku, u znak sjecanje na autorovu skolsku stazu od Babljaka do Borika – 8 km /
[color=#0000FF][b]……………………………………
Patike mokre
Hladno. Curetak hita
Zove je sutra!
…………………………………..
Izvor i nebo
I leptir plavi. Eto,
Safira nasih!
…………………………………..
Druzina mala
Sest zdravih zrna. Za sest
Zdravih klasova!
…………………………………..

/Zepskim djacima/

[/b][/color]

[b]………………………………………………..
Smajil Durmisevic
Stihovi iz zbirke: “Rasuto biserje”
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::[/b]

[Hasan]

#28632

[b]………………………………………
Zimsko je jutro
Miluje plavi beskraj
Bjeline cedne
………………………………………
Dolina snjezna
Dragulja puna. Plamti
Sunce je grli
………………………………………
Litica. Gore
Rogati vitez. Sanjam,
Il’ Bosnom hodim
……………………………………..
Bosna je zemlja,
Covjek, kamen i snovi,
Uzvisen znamen!
…………………………………….[/b]

[color=#0000FF][b]……………………………………………
Mirise kamen,
Trava i suma. Dodji,
Zavicaj zove!
……………………………………………
Kad podjes tamo,
Kuci. Snimi huk Vrela
I pustaj djeci!
…………………………………………..[/b][/color]

[b]………………………………………..
Skola daleko
Zima. Sam. Mokar. Hitam
Snovi me nose!
………………………………………..
Na skolskoj stazi,
Snjeznoj. Gavran se cudi:
Kamo ces sinko!
……………………………………….
Dzamija prazna
I crkva. I skola. A
Oni, dijele!
……………………………………….
Selam ti saljem
O, zepsko djace. Cuvas
Stazu i kor’jen!
……………………………………….[/b]
/ Djevojcici Dzeneni Avdic, Zepskom djaku pjesaku, u znak sjecanje na autorovu skolsku stazu od Babljaka do Borika – 8 km /
[color=#0000FF][b]……………………………………
Patike mokre
Hladno. Curetak hita
Zove je sutra!
…………………………………..
Izvor i nebo
I leptir plavi. Eto,
Safira nasih!
…………………………………..
Druzina mala
Sest zdravih zrna. Za sest
Zdravih klasova!
…………………………………..

/Zepskim djacima/

[/b][/color]

[b]………………………………………………..
Smajil Durmisevic
Stihovi iz zbirke: “Rasuto biserje”
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::[/b]

[mirsad_d]

#30462

Ove pjesme iz Rogatice je zabilježio Ljudevit Kuba , česki muzikolog . Ljudevit je bilježio narodne pjesme po Bosni i za većinu je napravio notni zapis.
Hvala Veliji Palo na ovom prilogu.

[Mare]

#32178

Suada Kovačević

Ne diraj

Ne diraj, ni u snu,
Moju Bosnu!
A na Hercegovinu
I ne pomišljaj!
To je moj zavičaj,
I moram ga ostaviti
U amanet,
Svojoj kćerki
I svome sinu!

Ne diraj,
Moje brodove na Savi,
Vrbas, Sanu i Unu,
Ni u snu,
A kamoli na javi!
Ne muti mi,
Bosnu rijeku,
Neretvu, Krivaju i Drinu!
U srcu mome one teku,
I moram ih ostaviti
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!

Ne dotiči,
Grmeča, ni Kozare,
Maglića, Prenja i Zelengore!
Ne magli mi,
Igman, Vlašić i Jahorinu!
Moram ih ostaviti,
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!

I ne gazi ,
Korakom teškim,
Moje njive i ravnice,
Moju plodinu!
Moram ih ostaviti
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!

Ne ruši mi,
Stare mostove,
Moje kule i gradove,
Moju baštinu!
Moram ih ostaviti,
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!

I zato,
Ne diraj, ni u snu,
Moju Bosnu!
A na Hercegovinu,
I ne pomišljaj!
To je moj zavičaj,
I moram,
Moram ga ostaviti,
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!

[Mare]

#32195

Suada Kovačević

Ne diraj

Ne diraj, ni u snu,
Moju Bosnu!
A na Hercegovinu
I ne pomišljaj!
To je moj zavičaj,
I moram ga ostaviti
U amanet,
Svojoj kćerki
I svome sinu!

Ne diraj,
Moje brodove na Savi,
Vrbas, Sanu i Unu,
Ni u snu,
A kamoli na javi!
Ne muti mi,
Bosnu rijeku,
Neretvu, Krivaju i Drinu!
U srcu mome one teku,
I moram ih ostaviti
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!

Ne dotiči,
Grmeča, ni Kozare,
Maglića, Prenja i Zelengore!
Ne magli mi,
Igman, Vlašić i Jahorinu!
Moram ih ostaviti,
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!

I ne gazi ,
Korakom teškim,
Moje njive i ravnice,
Moju plodinu!
Moram ih ostaviti
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!

Ne ruši mi,
Stare mostove,
Moje kule i gradove,
Moju baštinu!
Moram ih ostaviti,
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!

I zato,
Ne diraj, ni u snu,
Moju Bosnu!
A na Hercegovinu,
I ne pomišljaj!
To je moj zavičaj,
I moram,
Moram ga ostaviti,
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!

[Mare]

#33433

. Borci kao sanjari

Gleda spomen – ploce na njima imena šehida
Radije bi da je s njima, jer danas umire od stida
Tragovi rata po tijelu, ožiljci ostali na duši
Nervoza i strah, guta tablete jer ga guši
Ruke mu drhte, nacinje drugu kutiju Drine
Hvata se za glavu, i sjeti se krvave Drine
Hrabrost bosanskog mladica, majcine molitve i suze
Sedamnes godina ima, novi ljiljan pušku uze
Od istocnog bedema, sve do Krajine ponosne
U elitnim je jedinicama ne da nikom Bosne
Pa najvažnije noci, kad je slavio punoljetstvo
Jedinica u okruženju, on ne pomišlja na bjekstvo
I nije bilo torte, samo krv, krici, rane
Umjesto slavlja gled’o je mrtve jarane
Pa krvav leži u krevetu, a nije nocna mora
Geleri po cijelom tijelu, to mu je najgora zora
Pa je gled’o i suze njegove uplakane djevojcice
Što ga je grlila, u kolicima ispred bolnice
Ali bosanski ponos, inat, a on mlad i lud
Nakon par mjeseci opet je poletio labud
Hladnoca, snijeg, borac s puškom u rovu
Sa maštom o kraju rata slavi godinu novu
Cetiri godine pakla, uništena mu mladost
Djevojcica ga ceka, to mu je jedina radost
Došao nepravedan mir, bolji je nego rat
Ali cut cete, posle rata još gori je rat
…

A danas…sjeca se krvi i rata
Rovova, šuma, detonacija i granata
Kida ga nepravda o svemu bi progovorio
Zna da se za ovakvu Bosnu on nije borio
Bosna je raj za politicare, a pakao za borce
On je gladan, a oni na Poljinama dižu dvorce
Nije se borio za njihove velike plate i dnevnice
Za ku sedmice, i na Bjelašnici vikendice
Oni ljetuju u Antaliji, krstare po Mediteranu
Borac ponižen ide pred kuhinju po hranu
Usvajaju zakone pa ga šalju na revizije
Nove komisije utvrduju jel ratov’o ili nije
Ovi vještacki borci danas mu kidaju živce
A Bosnu branili na brdima Njemacke i Švice
A on umjesto plate, broji rane po tijelu
Radio bi kao portir, ali ni zato nema štelu
A mali sin mu zna da babo para nema
Njemu za izlet u Travnik 10 maraka treba
Teško žive oni, al’ ne razumije to dijete
Ne zna da njegovoj mami trebaju tablete
Pa babo bio borac, prica to mama sinu
Nije krao u ratu nego branio domovinu
Ko su borci šta je vlast on to ne shvata
Ne zna kako je kad babo pukne od rata

Onda znoj, strah, nervoza, ratne slike
PTSP ga drma cuje od saboraca krike
Najbolji sinovi Bosne danas tiho odlaze
Ne mogu podnijeti sve poslijeratne poraze
Zato bataljon boraca danas šaptom pada
Ne ubija ih oružje, nego politicari i nepravda
Rat im uzeo zdravlje, vlast prava posle rata
Borci nestaju skokom sa najvišeg sprata
I on je uzeo pištolj, na sljepocnicu prislonio
Od poslijeratne bitke vec je se umorio
Pa se sjeti svog zlata, svog sina osnovca
Nece zbog gadova djecak izgubiti oca
I nece…

[Mare]

#33444

. Borci kao sanjari

Gleda spomen – ploce na njima imena šehida
Radije bi da je s njima, jer danas umire od stida
Tragovi rata po tijelu, ožiljci ostali na duši
Nervoza i strah, guta tablete jer ga guši
Ruke mu drhte, nacinje drugu kutiju Drine
Hvata se za glavu, i sjeti se krvave Drine
Hrabrost bosanskog mladica, majcine molitve i suze
Sedamnes godina ima, novi ljiljan pušku uze
Od istocnog bedema, sve do Krajine ponosne
U elitnim je jedinicama ne da nikom Bosne
Pa najvažnije noci, kad je slavio punoljetstvo
Jedinica u okruženju, on ne pomišlja na bjekstvo
I nije bilo torte, samo krv, krici, rane
Umjesto slavlja gled’o je mrtve jarane
Pa krvav leži u krevetu, a nije nocna mora
Geleri po cijelom tijelu, to mu je najgora zora
Pa je gled’o i suze njegove uplakane djevojcice
Što ga je grlila, u kolicima ispred bolnice
Ali bosanski ponos, inat, a on mlad i lud
Nakon par mjeseci opet je poletio labud
Hladnoca, snijeg, borac s puškom u rovu
Sa maštom o kraju rata slavi godinu novu
Cetiri godine pakla, uništena mu mladost
Djevojcica ga ceka, to mu je jedina radost
Došao nepravedan mir, bolji je nego rat
Ali cut cete, posle rata još gori je rat
…

A danas…sjeca se krvi i rata
Rovova, šuma, detonacija i granata
Kida ga nepravda o svemu bi progovorio
Zna da se za ovakvu Bosnu on nije borio
Bosna je raj za politicare, a pakao za borce
On je gladan, a oni na Poljinama dižu dvorce
Nije se borio za njihove velike plate i dnevnice
Za ku sedmice, i na Bjelašnici vikendice
Oni ljetuju u Antaliji, krstare po Mediteranu
Borac ponižen ide pred kuhinju po hranu
Usvajaju zakone pa ga šalju na revizije
Nove komisije utvrduju jel ratov’o ili nije
Ovi vještacki borci danas mu kidaju živce
A Bosnu branili na brdima Njemacke i Švice
A on umjesto plate, broji rane po tijelu
Radio bi kao portir, ali ni zato nema štelu
A mali sin mu zna da babo para nema
Njemu za izlet u Travnik 10 maraka treba
Teško žive oni, al’ ne razumije to dijete
Ne zna da njegovoj mami trebaju tablete
Pa babo bio borac, prica to mama sinu
Nije krao u ratu nego branio domovinu
Ko su borci šta je vlast on to ne shvata
Ne zna kako je kad babo pukne od rata

Onda znoj, strah, nervoza, ratne slike
PTSP ga drma cuje od saboraca krike
Najbolji sinovi Bosne danas tiho odlaze
Ne mogu podnijeti sve poslijeratne poraze
Zato bataljon boraca danas šaptom pada
Ne ubija ih oružje, nego politicari i nepravda
Rat im uzeo zdravlje, vlast prava posle rata
Borci nestaju skokom sa najvišeg sprata
I on je uzeo pištolj, na sljepocnicu prislonio
Od poslijeratne bitke vec je se umorio
Pa se sjeti svog zlata, svog sina osnovca
Nece zbog gadova djecak izgubiti oca
I nece…

[Hasan]

#33532

[b]
GOROCVIJET

Beres li
Rano
U maju
Gore
Mirisni narcis
Pazljiv i njezan budi!

Ne kidaj
Grubo
Latice
Bijele
Njezne i ciste
Ko zepske djeve

U tom su njeznom
Planinskom cvijetu
Gorocvijetu,
Kazu
Planinske vile
U smiraj svile
Sehidske
Mirisne duse [/b]

[b]Dr. Smajil Durmisevic

(Posveceno narcisu-gorocvijetu sa Zepske planine, koji gore cvijeta u izobilju.) [/b]

[Hasan]

#33540

[b]
GOROCVIJET

Beres li
Rano
U maju
Gore
Mirisni narcis
Pazljiv i njezan budi!

Ne kidaj
Grubo
Latice
Bijele
Njezne i ciste
Ko zepske djeve

U tom su njeznom
Planinskom cvijetu
Gorocvijetu,
Kazu
Planinske vile
U smiraj svile
Sehidske
Mirisne duse [/b]

[b]Dr. Smajil Durmisevic

(Posveceno narcisu-gorocvijetu sa Zepske planine, koji gore cvijeta u izobilju.) [/b]

[Dedo]

#34171

Ti imaš srce moje…

Ti imaš srce moje, a ja tvoje,
Izmjenom ravnom baš jedno za drugo;
Ja čuvam tvoje, a ti paziš moje,
Pogodbe bolje nije bilo dugo:
Ti imaš srce moje, a ja tvoje.

U meni tvoje, a u tebi moje
Jednim nas stvara, jednim čuvstvom grije;
Ti ljubiš moje, jer je bilo tvoje,
Ja tvoje ćutim, jer u meni bije:
Ti imaš srce moje, a ja tvoje.

Engleska
Sir Philip Sidney (1554 – 1586)

[Dedo]

#34191

Ti imaš srce moje…

Ti imaš srce moje, a ja tvoje,
Izmjenom ravnom baš jedno za drugo;
Ja čuvam tvoje, a ti paziš moje,
Pogodbe bolje nije bilo dugo:
Ti imaš srce moje, a ja tvoje.

U meni tvoje, a u tebi moje
Jednim nas stvara, jednim čuvstvom grije;
Ti ljubiš moje, jer je bilo tvoje,
Ja tvoje ćutim, jer u meni bije:
Ti imaš srce moje, a ja tvoje.

Engleska
Sir Philip Sidney (1554 – 1586)

[Dedo]

#34173

Volim te
Volim te za sve žene koje nisam upoznao
Volim te za sva vremena u kojima nisam živio
Zbog mirisa velike pučine i mirisa topla kruha
Zbog snijega što se topi i prvih cvjetova
Zbog čednih životinja kojih se čovjek ne plaši
Volim te zbog voljenja

Volim te zbog svih žena koje ne volim
Jedino u tebi ja se dobro vidim
Bez tebe ne vidim ništa nego široku pustoš
Između nekad i danas
Postojale su sve te smrti što sam ih
ostavio za plotom
Nisam mogao probiti zid svog ogledala
Morao sam učiti život slovo po slovo
Kako se zaboravlja

Volim te zbog tvoje mudrosti koja nije moja
Zbog zdravlja
Volim te unatoč svim obmanama
Zbog tog besmrtna srca što ga ne zadržavam
Ti misliš da si sumnja a nisi nego razum
Ti si veliko sunce što mi na glavu sjeda
Kad sam siguran u sebe sama.

Paul Eluard

[Author]

Posts