[Dedo]

#23567

POLJUBAC

Ja ne pojmim istocnu uljudbu
Koja brani poljubiti luce,
Ako znade sta golub zahtijeva
Kada pokraj golubice guce.

Poljubac je neduzno uzdarje,
Sto ga golub golubici dade,
Da gukanjem otkrivenu ljubav
Pred prirodom svecano priznade.

Ja se utom s istokom ne slazem.
Vec za pjesme poljupce zahtijevam,
To i tebi evo,Zlato,kazem,
Ako zelis da te ja opijevam.

Daj poljubac vise ga ne stedi,
Da ti pjesmu u zanosu pojem,
Sto iz duse zarke se cijedi,
Kad zadrsce na poljupcu tvojem.

Safvet-beg Basagic

[Dedo]

#23639

POLJUBAC

Ja ne pojmim istocnu uljudbu
Koja brani poljubiti luce,
Ako znade sta golub zahtijeva
Kada pokraj golubice guce.

Poljubac je neduzno uzdarje,
Sto ga golub golubici dade,
Da gukanjem otkrivenu ljubav
Pred prirodom svecano priznade.

Ja se utom s istokom ne slazem.
Vec za pjesme poljupce zahtijevam,
To i tebi evo,Zlato,kazem,
Ako zelis da te ja opijevam.

Daj poljubac vise ga ne stedi,
Da ti pjesmu u zanosu pojem,
Sto iz duse zarke se cijedi,
Kad zadrsce na poljupcu tvojem.

Safvet-beg Basagic

[Dedo]

#23607

[b]DAN DRZAVNOSTI

Iz pepela rodila se
sa suzama zalivena
u kamenu ispisana
za stoljeca i vremena.

Sija mjesec iznad Bosne
plahovito Drina tece
a Neretva valovita
tuguje li ovo vece.

Nije tuzna hladna rijeka
kroz ponosnu Bosnu tece
napaja se sa izvora
sto usahnut nikad nece.

Ti si,Bosno,biser zemlja
kao cilim sarolika
i rijekama opasana
cijelom svijetu si velika.

Ti drzavnost svoju slaviis
ogledalo vjecno budi
priznata u cijelom svijetu
dive ti se dobri ljudi.

Ponosna si i krvava
cvijece tvoje sto mirise
na behar me,majko,sjeca
dok padaju hladne kise.

Tebe srce Bosno,nosi
i planine sto te cine
ogledas se u slobodi
a ti vjecno pamti,sine.

Ahmed Papracanin
ucenik OS Husein Ef Dozo Gorazde[/b]
Dragi Ahmede samo nastavi poejzija je
nesto velicanstveno,(dusevna hrana).

[ponekad ovdje]

#23794

–

Jesenski plač

O blijeda jeseni, o doba boli!
O plačna sliko, uzdaha i tuge!
O kišo suza što je nebo proli
U krilo noći olovne i duge!

O mrtvi leptiri, što ljubite luge!
O svehli cvijećci i borovi goli!
O ozeble ptice, nevine mi druge!
O oblakovi zamišljeni toli!

O pokisla gnijezda u dalekoj gori!
O rijeko, koja jecajuć’ žubori!
O žuto lišće i bolesne grane!
O moja mladosti, o umrli dane!

Vi svi ste zvuci jedne pjesme bolne,
Što dršće na usni silne vasione…

Musa Ć. Ćatić

[Dedo]

#24189

SJECANJE NA JULI 1995

Toplog jula devedeset pete
Smrt po Bosni JNA svud sije…
Jos se sjecam granata kad lete
Preko Drine iz zemlje Srbije.

Jedanaest mi ljeta bijese,Samo
Svijah se u majcine skute
Nisam smio vise ostat tamo
Krenuh s majkom na daleke pute.

Preko suma,dolina i rijeka…
Iz voljene nase Srebrenice
Odrediste Tizla je daleka…
Dok nam suze umivahu lice.

Trebalo je kroz pakao proci
Zaobici srpske barikade…
U koloni putovasmo noci
Na stotine mrtvijheh ostade

Umor vlada bezciljno se luta
Putovasmo nekoliko dana
Tamne noci niko nezna puta
Samo naprijed nazad nema kuda?

Naokolo cetnici su svuda
Brat i babo vec su odvedeni…
Kad predosmo “Baljkovicu” slavnu
Medu nase stigosmo “Ljiljane”…

Tu,dobismo i pomoc i hranu
Doktori nam tu vidase rane
Oca i brata odveli dusmani
I nikad se nevidjesmo vise.
[b]
Kemal Smajlovic,Teocak kod Tuzle[/b]

Nisam siguran da ova dirljiva pjesma prilici u
ovu pod temu al ne mogu ostati ravnodusan da je
ne napisem ovdje,lahko je prenijeti na drugo mjesto.

[Teva]

#26469

Nepoznati pjevac, okolina Sarajeva, pocetak 21. vijeka.

Kako je hecim Torabije pomogao formiranje vlasti u BiH

Mili boze cuda velikoga
U cestitom seher Sarajevu
Gdje se dize kula Radoncica
Gdje stoluje silan Bakir pasa
Bakir pasa i Zeljko subasa,
Dogodi se cudo nevidjeno
Nevidjeno i nedozivljeno.
Pukla prica svuda po carsiji
Da je stigo hecim iz daleka
Iz Maroka crnog i ponosonog
Te da lijeci rane od bolesti
Od bolesti, tuge i zalosti.
Kad to cula sarajevska raja
Pohrlilo veliko i malo
Pohrlile bule i kadune
Sve gospodje i gospoda redom,
U dvoranu sto je Zetrom zovu
U dolini brda Kosevskoga,
Da dohvati ruku hecimovu
Da osjeti energiju njenu.
Ulaz bjese samo jedna marka
A tretmani zabadava dani
Samo hecim vodu naplacivo
Sto je s njome bolesti sapiro.
O tome se rastelali avaz
Sirom lijepe rosne zemlje Bosne
Snimale su kamere reklame
Pa pustale na TeVe ekrane.
Glas je stigo iz Saraj’va grada
Do centrale Dodik Milorada
Milorada od Laktasa grada
Banjaluckog vozda i kadije.
Kad je Mile glasa zaprimio
on zaziva brata Vasic Rajka
Silnog Rajka na peru junaka
Da on sprema svitu i bratiju
Te da krecu mrskom Sarajevu
Ne bil’ hecim znao misli sredit
Pomoc Milu s kim vlasti uredit.
Glas je stigo s olimpijske Zetre
Do centrale Zlatka Lagumdjije
Silnog Zlatka, jalijskog junaka
Sarajevskog gospona i druga.
Kad je Zlaja glase zaprimio
On zaziva pobratima Zeljka
Komsic Zeljka bosanskog ‘rvata
Da on sprema svitu i bratiju
Te da krecu Zetri olimpijskoj
Ne bil’ hecim znao misli sredit
Pomoc Zlaji s kim vlasti uredit.
Kad je bila nedjelja popodne
Dv’je se svite u Zetri pobise
Dva se ljuta sukobise vuka
Bahat Mile i jalija Zlaja
Ko ce kome vlasti preoteti.
Kad to vidje hecim Torabije
On poziva dva ljuta dusmana
Da izmiri i misli im sredi.
Gleda Torab dva grozna junaka
Te se misli kome pruzit lijevu
Kome lijevu kome ruku desnu.
Utom pade hecimu na pamet
Da on tamne ukrsti si ruke
Te da obje podjednako dade
Kako Zlaji tako Miloradu.
Kad su vuci dotaknuli ruke
Milina im prostrujila tijelom
Te se vide ocima drugijem.
Tad im veli hecim Torabije:
Vidite li mili poglavari
Da ste djabe kavge zametali
Zametali, svoju krvcu lili
Vi ste braca po svom uvjerenju
Oba jeste soc’jal demokrate
Oba jeste cestite delije.
Te manite kavge i belaja
No idite i vlast formirajte
Sebi bratski sevap ucinite.
Kad to cuse dva bivsa dusmana
Ruke sire u lice se ljube
Za junacko pitaju se zdravlje.
Zeljko Komsic Vasic Rajka fali
Vasic Rajko Komsic Zeljka brani.

B)

[ponekad ovdje]

#26593

–
U spomen, nedavno preminuloj, velikoj pjesnjikinji.

[i]VESNA PARUN ( 1922 – 2010 )

Kad bi se moglo otputovati

Kad bi se moglo otputovati, kad bi se moglo sjesti na konja
i otići zauvijek, ili neku staru lađu
prevariti da nas odvede iz grada,
prijatelj bi ostavio prijatelja, mati bi ostavila djecu.
Kuće bi se raspukle od suza onih koji ostaju
planine bi zazelenile od pjesme onih koji odlaze.

Pa ne znam s kime bih htjela iščekati zoru
sa onima koji plaču, ili sa onima što pjevaju.
Jer koji plaču polako će se utješiti
a koji pjevaju umorit će se pjesme.
Ja nikad ne bih otputovala ni na konju ni na lađi
jer su mi i onako već daleko svi koje htjedoh zadržati blizu.
Jer nemam od koga da bježim. I zato jer se plašim povratka.

Ali kad bi se moglo otići zauvijek, i zaista otići s pjesmom
mislim da bih se rastajala dugo od mjesta na kojima sam plakala.
I nikad ne bih zaboravila one koji su zbog mene, bar jednom
bili malo radosni i praštali mi nasmiješeni. [/i]

[ponekad ovdje]

#26594

–
[i]Za sve su kriva djetinjstva naša

Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predjela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.

Iznikli smo pokraj drumova
i s nama rastao je strah naš
od divljih kopita koja će nas pregaziti
i od kamena međašnih koji će razdvojiti
našu mladost.

Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
u kojem se nije zaustavio jauk.

Svijet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao naša čela
zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvijezda zakašnjelih.

Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjem u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi.
Oteščale i tužne.

Vesna Parun[/i]

[Dedo]

#27038

Bosanska siročad

[color=#000080]Svijetom siročad bosanska hode,
umorni nastambe nove traže,
Ponekad zastanu i pitaju se,
Gdje li adeti njihovi vaze?

Mnogima ukrug puti hode
a toprak nazad silinom zove,
gorak je okus nafake tuđe
i tvrd je jastuk postelje nove.

U korov zarasli prag čeka,
nada se povratku i proživljenju,
i odžak nakrivljen prkosno stoji
stare vatre toplinu ćuti.

Sve čeka povratka dan,
i svoga starog stanara,
ponovne graje da čuje žar
gdje djeca stignu tu je raj.

Pjesme i svirke bliži se dan
svatko ce lahko osjetit slast
kad Bošnjak svome topraku dođe
jače no ikad branit će čast.

Niko ga više pomjerit neće,
nit dušman, nit zao glas
u tuđoj duši nevjerstvo kleti,
zna Bošnjak dobro gdje mu je spas.

Bratske je ruke iskren stisak
A svake druge lažan je hvat,
Napokon snovi postaše java
Dječijih koraka čuje se bat.

Bosna, sudbina njihova je,
Nišani, meljnici i brda njena,
I šume i rijeke čiste ko suze
I majke njihove i sestre
Sve se to Bosnom,
njihovom zove

(tresanica5)[/color]

[Kaza]

#27108

BOSNA

Rekose ” nije ” i ” ne postoji ”,
Nece da jeste na svom da stoji,
Kazu ” izmisljena?!”, ” ogoljena”,
Zude je gledati u strmom padu,
Brane joj snove i kradu nadu.

Besramno sikcu, tvrde da nije od
Adriatika do Slavonije, te kidaju,
Prijece puls njenih rijeka, misle joj
Patnju i stid do vijeka….
Drze je pustom, zgranutom, jadnom,
Na ljutom kruhu, u progonu hladnom,
Divljaju po njoj sve jednom bojom,
I njenu povijest svak zove svojom.

I zlo joj zele….
I smrtna je, vele..
I skrb joj nude…
I neduznu sude…
I hoce je robom…
I truju je sobom…
I lome joj kosti….
I sile da posti..
I more je zednu…
I truju je bijednu..
I krste je bludnom..
I uzaludnom…

Pa, ako je i od sina i gosta,
sad je vec DOSTA! i DOSTA!

Bosna je duh, i Pjesma i Bajka,
Nekome mora, a nekome majka.
Preni se cista, ustani Mati,
I nikada im nemoj milosti dati,
Milost iz grudi, tvoje ljepote,
Zarad sve tuge, i zarad strahote.
Ne znaju ludi i bijesna pseta,
Sta je to grijeh i sta je steta.

I preorana i izlokana,
I iznurena i oplakana,
Kisama, snijegom, zvonjavom zvona,
Kao sto glasi ” i bosa i bona”,
Uskoro ces se izdici divna,
zauvijekgorda, silna i kivna!

A oni sto posegnuse prvi,
Vec iscezose u tmini i krvi,
I stoga, cujte sad, i drugi i treci,
BOSNA JE, NE SAMO ZEMLJA,
VEC MIT O SRECI !

(Autor nepoznat)

[Mare]

#27497

BOSNA
(ljubavna pjesma)

Rekose: “Nije!” i “Ne postoji!”;
nece da jeste, na svom da stoji.
Kazu: “Izmisljena!”, “Ogoljena!”,
“Ostavljena!”, “Opkoljena!”…
Zude je gledati u strmom padu,
brane joj snove i krate nadu.
Besramno sikcu, tvrde da nije
od Adriatica do Slavonije.
te kidaju,prijece puls njenih rijeka,
misle joj patnju i stid dovijeka;
drze je pustom,zgranutom,jadnom,
na ljutom kruhu, u progonu hladnom;
divljaju po njoj sve jednom bojom
i njenu povijest svak zove svojom,
i zlo joj zele,
i smrtna je,vele,
i skrb joj nude,
i hoce je robom,
i truju je sobom,
i lome joj kosti,
i sile da posti,
i more je zednu,
i kradu je bijednu,
i krste je bludnom
i uzaludnom…

Pa, ako je i od sina i gosta,
sad je vec DOSTA,DOSTA i DOSTA!

Kunem se dusom i raskosi njenom,
srcem i ceznjom neispunjenom,
ceznjom za dobrom i slobodom:
Umivace se suzom, k´o vodom,
svi tlacitelji i tamnicari,
zlohotnici i strvinari…
Zavjerenici, prodane duse,
dokopace vas pravda za guse;
zlikovci, hulje, zakuzne klice,
mameni dusmani, izdajice,
zabludna pogan, zbog prevare gnusne,
muka ce vasa pljuskom da pljusne;
znacete ukus sopstvene hrdje
i sve jos teze i sve jos grdje,
u ime njenog mlijeka i brasna,
kazna ce biti bolna i strasna!

Necete ovdje krsiti grane,
plivajte prijeko, na obje strane,
pa tamo prospite svoj smrad i jed,
sadite vatru, uberite led!
K´o zaborav zjapi poruge jama
i vrazi vec znaju sta ce sa vama.

Svak´ ko se tudjeg lati, docepa,
prije neg´ umre, vec jednom krepa!
Ko huli i kune u doba sjetve,
znjece tek trnje vlastite kletve!
Kom´ prokletnik naspe od svoje casti
i taj ce isto k´o proklet rasti!
Kog´ gladan zdjelje iz suhe klade,
ni bogat nece nahraniti mlade!

Bosna je duh, i pjesma, i bajka,
nekome móra, a nekome majka.
Preni se cista, ustani mati
i nikad im nemoj milosti dati,
milost iz grudi tvoje ljepote,
zarad sve tuge i zarad strahote;
ne znaju ludi i bijesna pseta
sta je to grijeh i sta je steta.

…i preorana, i izlokana,
i iznurena, i oplakana
kisama, snijegom, zvonjavom zvona,
kao sto glasi “i bosa i bo´na”,
uskoro ces se izdici divna,
zauvijek gorda, silna i kivna!

A oni, sto posegnuse prvi,
vec iscezose u tmini i krvi;
i stoga, cujte sad,
i drugi, i treci:

BOSNA je,
ne samo zemlja
vec mit o sreci!

Benjamin Isovic

[Dedo]

#27519

ŠTO CUTIM

Što cutim, što je, ako ljubav nije,
Al ako je ljubav, bože što je ona?
Ako je dobra, zašto je zlu sklona,
Ako je zla, zbog cega slatka mi je?

Gorim li od sebe, cemu plac i tužba,
Kriv li sam tome, malo jauk vrijedi.
O žrtva smrti, slatkoca u bijedi,
Ako vas necu, cemu ste mi družba?

Al ako vas hocu, zdvajat nemam prava,
Suprotni me vjetri, kroz šumu i bjesnocu,
Tjeraju u camcu vrh bezdana plava.

Slab razbor i grijesi razlog su mi sjeti,
Tako daneznam samstvarno što hocu,
Te se znojim zimi a cvokocem ljeti

Francesko Petrarica.

[Dedo]

#27547

TA BLAGA DUŠA ŠTO PUTOVAT TREBA..

Ta blaga duša što putovat treba
u drugi život, prije hore zvana,
bude li tamo dužna cast joj dana,
u najdicnijem bit ce dijelu neba.

Izmedu Marsa stane li i trece
svjetlosti, Sunce pasti ce u sjenu,
jer da bi mogle motrit lijepost njenu
blažene duše njojzi hrlit sve ce.

Pod cetvrtim li svodom bude stala,
tri ostale ce manje lijepe biti,
a samo njoj ce pripast cast i hvala;

u petom krugu nece boraviti;
znam, bude li se dalje uspinjati,
Jupitra sjaj ce i svih zvijezda skriti.

Francesko

[Dedo]

#27675

Bezimena pjesma – Željko Krznarić

Ne govorim ti baš u
zadnje vrijeme
da te volim
i ne gasim ti svijetlo u očima prije spavanja
ne govorim ti nešto nježno
i ne grlim ti dušu
ali… ovo
ti moram reći:
previše je gorkog i ljudi su grubi
pa,ako i ne govorim
još uvijek te ono najljepše
u meni
voli i ljubi…
unatoč ne izgovorenim riječima, unatoč tišini medju nama,”ono”
što nosimo u sebi je – još uvijek ljubav.

[Dedo]

#27706

Ne plači, zlato!

Ne plači mi, zlato, samo munja sijeva,

ma, začas će proći i taj pljusak kiše.

Slatko mi snivaj dok ti mama pjeva

i ničeg se ne boj, ne dršći mi više!

A kad se probudiš, sunce će se smijat’,

pred skloništem pjesmu započet će ptice

i novo će gnijezdo tu, na brezi, svijat’.

Daj da mama vidi nasmiješeno lice!

Ne boj mi se, srce, to običan je grom,

ma, nikada više neće biti rata!

Savit ćemo gnijezdo, naš novi, topli dom

gdje bio je prije, čim vrati se tata.

Ako nam se, ipak, naš tata ne vrati,

dvostruku ću ljubav svom anđelu dati!

© Ivica Smolec, 17. siječnja 2010

[Author]

Posts