[Mare]

#17901

http://www.youtube.com/watch?v=EF5YuyMfJ2w

[Mustafa]

#17934

Mare svaka cast za ovu poeziju sa youtube…
Poucno i prelijepo..

[Teva]

#18005

Mare napisao:
[quote]http://www.youtube.com/watch?v=EF5YuyMfJ2w

A meni se ovo posebno svidilo:

Ne dopusti da jedna mala nesuglasica
pokvari veliko prijateljstvo.;)

:)

[Mare]

#18016

http://www.youtube.com/watch?v=V1LfjllHzK0

[ponekad ovdje]

#18091

–
NAD MRTVOM MAJKOM SVOJOM

Poljubi još jednom joj čelo, kojim te sada gleda
ispod kapaka mrtvih: usnom što stid ti je stinu
nevjerstva izmjeri svoja na tom čelu od leda,
i zapamti ih vjerno u svakom svome vinu.

Baci još jedan joj grumen zemlje koja je prima,
da vidiš kako se ona sahranjivala u te,
da čuješ kako će pasti tvoja zaludna rima
kao što pada sad zemlja na ta usta što ćute.

Zaustavi tu suzu što hoće da ti ispere
taj pelin u omči grla, taj kasni jauk vjere,
i humku što raste ko grijeh – oblije tugom krina.

Ne miči nikud, jer korak – korak je zaborava,
stoj, gledaj: tako si nico ko što će iz nje trava.
Zanijemi joj nad grobom, i budi vjerna tišina.

Skender Kulenović

[Mare]

#18399

Enisa Popovic-Cengic-ZENA CE ZIVJETI I ISTINU RECI
IZGUBLJENA SNAGA

Odakle mi snaga…
Da mislim i ko covjek da hodim
I besciljne puteve da pohodim
Odakle mi snaga…
Kad lomise nas,lagase,izdase
Zgadise ime rodjeno
Odrodise,opoganise,ohladise srca

Odakle mi snaga…
Gledam,i boli me nasa nevinost
Slusam,i boli me nasa sutnja
Ruku bih da stisnem prijatelju
Ali ona bez kosti ostala

Odakle mi snaga…
Da opet Drinu svoju pogledam
Da opet Bosnu,Bosnu omilujem
Da srce svoje pohranim,gdje mjesto mu je

Odakle mi snaga…
U oci,bratu da pogledam
I majcinu ruku da poljubim
Da komsiji selam nazovem
I halal,od Bosnjaka,da zatrazim

[behar]

#20386

Samoća

Povlačim se u svoju samoću
tamo gde su ljudi moga kova
tamo gde se teško živi noću
od tišine i opasnih snova

Digao sam ruke od skandala
od prošlosti i pogrešnih želja
od lepote izvora svih zala
od ljubavi i od prijatelja

Povlacim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.

Autor (nazalost) ne poznat

[behar]

#20390

Samoća

Povlačim se u svoju samoću
tamo gde su ljudi moga kova
tamo gde se teško živi noću
od tišine i opasnih snova

Digao sam ruke od skandala
od prošlosti i pogrešnih želja
od lepote izvora svih zala
od ljubavi i od prijatelja

Povlacim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.

Autor (nazalost) ne poznat

[Kaza]

#20393

[color=#9A9C02][quote=Behar(citat)”]

Samoća

Povlačim se u svoju samoću
tamo gde su ljudi moga kova
tamo gde se teško živi noću
od tišine i opasnih snova

Digao sam ruke od skandala
od prošlosti i pogrešnih želja
od lepote izvora svih zala
od ljubavi i od prijatelja

Povlacim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.

Autor (nazalost) ne poznat
[/quote][/color]

Eh Behar umijes i ti izabrati …
Rano jutros si me bas zagrijao poezijom.
Autor ove lijepe pjesme je Dusko Trifunovic.

Prvu pjesmu je napisao tek po povratku iz vojske, sa 22 godine. U Sarajevo dolazi sa 24 godine i zanatom bravara, ali već slijedeće godine izdaje prvu knjigu. Bio je plodan stvaralac koji je stvorio dvadeset knjiga poezije, četiri romana i nekoliko drama. Svrstan je u talas nove urbane poezije sarajevskog kruga, gde je najduže i stvarao. Smatra se zaslužnim za kreiranje nečega što je kasnije nazvano sarajevska rok en rol škola.

Na njegove tekstove su komponovane mnoge pjesme .
Njegove pjesme su pjevali: Bijelo dugme, Indexi, Teska industrija, Zdravko Colic, Seid Memic Vajta, grupa COD, Jadranka Stojakovic, Neda Ukraden, Arsen Dedic, Zeljko Joksimovic …

Upravo ovu pjesmu koju si naveo je snimio Seid Memic Vajta. Sve sam pretrazio ali nisam mogao da je nadjem.

A evo i jedna od mene sa te kamare.

Griješio sam mnogo

Griješio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će grijesi, kada budem pao
biti samo moji – sve je drugo tuđe.

Griješio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mjere stroge
griješio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grijehom da usrećim mnoge.

Griješio sam, priznajem, nisam bio cvijeće
griješio i za vas, koji niste smjeli,
pa sad deo moga grijeha niko neće
a ne bih ga dao – ni kad biste htjeli.

[Kaza]

#20398

[color=#9A9C02][quote=Behar(citat)”]

Samoća

Povlačim se u svoju samoću
tamo gde su ljudi moga kova
tamo gde se teško živi noću
od tišine i opasnih snova

Digao sam ruke od skandala
od prošlosti i pogrešnih želja
od lepote izvora svih zala
od ljubavi i od prijatelja

Povlacim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.

Autor (nazalost) ne poznat
[/quote][/color]

Eh Behar umijes i ti izabrati …
Rano jutros si me bas zagrijao poezijom.
Autor ove lijepe pjesme je Dusko Trifunovic.

Prvu pjesmu je napisao tek po povratku iz vojske, sa 22 godine. U Sarajevo dolazi sa 24 godine i zanatom bravara, ali već slijedeće godine izdaje prvu knjigu. Bio je plodan stvaralac koji je stvorio dvadeset knjiga poezije, četiri romana i nekoliko drama. Svrstan je u talas nove urbane poezije sarajevskog kruga, gde je najduže i stvarao. Smatra se zaslužnim za kreiranje nečega što je kasnije nazvano sarajevska rok en rol škola.

Na njegove tekstove su komponovane mnoge pjesme .
Njegove pjesme su pjevali: Bijelo dugme, Indexi, Teska industrija, Zdravko Colic, Seid Memic Vajta, grupa COD, Jadranka Stojakovic, Neda Ukraden, Arsen Dedic, Zeljko Joksimovic …

Upravo ovu pjesmu koju si naveo je snimio Seid Memic Vajta. Sve sam pretrazio ali nisam mogao da je nadjem.

A evo i jedna od mene sa te kamare.

Griješio sam mnogo

Griješio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će grijesi, kada budem pao
biti samo moji – sve je drugo tuđe.

Griješio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mjere stroge
griješio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grijehom da usrećim mnoge.

Griješio sam, priznajem, nisam bio cvijeće
griješio i za vas, koji niste smjeli,
pa sad deo moga grijeha niko neće
a ne bih ga dao – ni kad biste htjeli.

[mili]

#20906

Aiša

Da sam esnaf kujundžija što po suhom zlatu kuje
Da ti skujem najljepše đerdane
Da ti metnem na ruke belenzuke sjajne
I za pojas pafte zlatne
Oko vrata niske od dukata
Oko struka dimije od svilenog brokata…

Al’ sam mahluk što ga Allah stvori
Da s’ uzdahom tvoje lice gleda izdaleka
Da od derta za tobom vas sagori
Da vehne pokraj puta
Ne bil’ tuda Ajšo prošla
Ne bil’ siromaha pogledala
Ne bil’ mu se, Ajšo, biserima nasmijala…

Da sam jorgandžija da ti od behara jorgane skrojim
Da u njih tek procvale upletem đule
Da te miluju dok spavaš Ajšo
Da te u sabah abdeste kapi rose što na obraz su ti kanule
Sve što tražih u tebi sam bona naš’o…
Al’ ja sam abadžija što sam sebi
Od trnja i stakla košulje kroji
Što pust sjedi kraj džamijskog šadrvana
I od abdesta kapljice što spadnu broji
Baksuz asli, što mu je duša od bola sazdana..

D. Hadi H.

[mili]

#20926

Aiša

Da sam esnaf kujundžija što po suhom zlatu kuje
Da ti skujem najljepše đerdane
Da ti metnem na ruke belenzuke sjajne
I za pojas pafte zlatne
Oko vrata niske od dukata
Oko struka dimije od svilenog brokata…

Al’ sam mahluk što ga Allah stvori
Da s’ uzdahom tvoje lice gleda izdaleka
Da od derta za tobom vas sagori
Da vehne pokraj puta
Ne bil’ tuda Ajšo prošla
Ne bil’ siromaha pogledala
Ne bil’ mu se, Ajšo, biserima nasmijala…

Da sam jorgandžija da ti od behara jorgane skrojim
Da u njih tek procvale upletem đule
Da te miluju dok spavaš Ajšo
Da te u sabah abdeste kapi rose što na obraz su ti kanule
Sve što tražih u tebi sam bona naš’o…
Al’ ja sam abadžija što sam sebi
Od trnja i stakla košulje kroji
Što pust sjedi kraj džamijskog šadrvana
I od abdesta kapljice što spadnu broji
Baksuz asli, što mu je duša od bola sazdana..

D. Hadi H.

[ponekad ovdje]

#21172

–
[b][i]Kad jednom na zemlji ne bude nas –

svijet ce biti svijet,

kad nam se izgubi trag i glas –

svijet ce biti svijet.

I prije nego smo bili mi –

svijet je bio svijet

i nama kad kucne posljednji cas –

svijet ce biti svijet.[/i][/b]

Omar Hajjam

[ponekad ovdje]

#21203

–
OČAJ JE SJEO NA KLUPU

Na skveru na klupi
Sjedi čovjek i zove vas kad prođete
Sa cvikerom u starom sivom odijelu
Sjedi tu i puši kratku cigaru
I zove vas kad prođete
Ili vam naprosto mahne
Ne treba ga gledati
Ne treba ga slušati
Samo proći
Pravite se da ga ne primjećujete
Da ga ne čujete
Ubrzati korak
Ako ga pogledate
Ako ga budete slušali
Zovnuće vas i više ništa i niko
Neće vas moći spriječiti da sjednete kraj njega
Onda će početi da vas gleda i da vam se smiješi
Vama je strašno teško
Čovjek međutim nastavlja da vam se smiješi
A onda se i vi smiješite njemu
Doslovno tako
Što mu se više smiješite sve više patite
Strašno
Što više patite sve više mu se smiješite
Beznadežno
Sjedite tako tu
Ne mičući se
Smješeći se na klupi
Tu odmah kraj vas djeca se igraju
Prolaznici prolaze
Mirno
Ptice
Napuštaju jedno drvo
Zbog drugog
I vi ostajete tu
Na klupi
A znate a znate
Da više nikada nećete moći da se igrate
Kao ta djeca
Znate da više nikada nećete moći da prođete
Mirno
Kao ti prolaznici
Da više nikada nećete moći da poletite
Napuštajući jedno drvo zbog drugog
Kao ptice.

Žak Prever

[Mare]

#22808

Musa Ćazim Ćatić
Ja sam Bošnjak
Ja sam Bosnjak – dican junak:
Vjeran svetom domu svome,
Vjeran slavi svojih djeda
I narodu Bosanskome!

Njegov ponos na mom srcu
Ko amanet sveti stoji;
Ponos koji nigdje ne da,
da se Bosnjak lava boji!…

Majka me je Bosnjakinja
Zaklinjala svojim mlijekom,
Za cast ove casne grude,
Da proljevam krvcu r`jekom;

Da joj sluzim, kosto sluzi
Rob svojega gospodara,
Da je branim od dusmanskih
Bojnih koplja i handzara!

Na tvoj poziv, evo s`macem
a mejdan ti stupam smjelo:
U poganoj Tvojoj krvi,
Da trijumfa vezem djelo.

S`Tvojom krvi da sapirem
Crnu ljagu s`roda svoga,
Crnu ljagu – sto j`rodio
Izdajicu prokletoga!

Izdajicu uspomeni
Svojih djela slave stare,
Sto se drzn`o blatnom rukom,
Da svetinje njine tare!

Al ` sto rekoh o mejdanu?…
Ne, nikada s`hrgjom takom:
Bosnjak junak bojni mejdan
D`jeli samo sa junakom!

A Ti sakri mrsko lice
Ispred sv`jeta cijeloga:
U podzemlje mracno bjezi,
Izdajico roda svoga!

Jer nad Tobom rodnog neba
Zlatnog sunca placu zrake,
Place jasna mjesecina
I treptanje zvjezde svake,

Place svaki zemni atom,
Na kog Tvoja noga stane;
Svaka travka tebi klice:
Izdajica, nak propane!

Sakri lice izdajico,
Nek ne pljuju ljudi na Te,
A znaj I to: Izdajicu
I pod zemljom klevete prate!…

[Author]

Posts