[ponekad ovdje]

#14728

–
TARIH ( II )

Za Stari most u Mostaru

Rat il` stoglav satrap il` zmaj zemljotresa
sruše sve do zvijezda, i nebo se jada.
Ti miran i savit preko mrakobijesa,
ljude i rijeku puštaš ušću nada.

Hoće da premosti tebe u svom svijetu
slikar opsjednuti, pa u posla pola
dođe mu da baci u rijeku paletu,
srdit sklapa štake – sve skelet i smola!

Mjesec novorođen kad krene da pređe
s ove međe nebu do one mu međe,
tvojim bijelim skokom htio bi da skoči.

Ja, tvoj neimar, kad skidahu ti skele,
zažmirih i pobjegoh od zamisli smjele.
Kad čuh glas, orosiše mrtve mi se oči.

Skender Kulenović

[mirsad_d]

#14730

[mirsad_d]

#14976

TAMA
Ivo Andrić

Ja ne znam kud ovo idu dani moji,
ni kuda vode ove noći moje.
Ne znam.
Ni otkud magla ružna
na sve što se čekalo,
ni otkud nemar jadni
na sve što se radilo,
ni zaborav otkuda,
žalosni na sve što se ljubilo.
Magla.
Ko će da mi kaže noćas, šta meni znače
lica i stvari i spomeni minulih dana?
I kuda idu ovi dani moji
I zašto bije tamno srce moje?
Kuda? Zašto?

[mirsad_d]

#15349

U dženetu

Što sam sinoć lijep san usnio
da sam s ovog svijeta preselio,
pa me vode iz mog kreveta,
otvaraju mi kapije Dženneta.

Zlatni ibrik u ruke mi daju,
sa izvora vodu zahvataju;
to je izvor od meda i mlijeka,
džennetlije takva nagrada čeka.

Džennetlije meni se raduju
pa mi izvor Kevser pokazuju,
jer ja nisam žalio imetka
pa me takva nagrada dočeka.

Probudih se i odmah zažali´
što se sanak neće da nastavi.
San će odsad pouka mi biti,
samo dobra djela ću činiti.

Seherzada Jakupovic

[ponekad ovdje]

#15361

–
Knjiga zivota

Knjiga je života uzvišeno štivo,
ko se našo da je, kako treba, shvati?
I ja sam je dugo proučavo živo,
al na koncu konca vila mi je lati.

Nije za te – reče – ta teška lektira,
traži djela što ih samrtnici tvore,
u njima ćeš naći svojoj duši mira;
knjiga je života kano burno more.

Dokle shvatiš iz nje jedan redak samo,
ko u slatkom sanku minuće ti žiće,
ah – teško je, teško zaploviti tamo,
a još teže kakvo učinit otkriće!

Uzmi, Mirza, ružu, pa u njojzi traži
svojoj mašti boja, svojoj pjesmi hrane;
rumenilo njeno nek ti dušu blaži,
da se knjige žića zauvijek mane!

Safvet beg Bašagić

[mirsad_d]

#15848

Prof.Dr. Rizo Džafić

HEROJI IZ ROGATICE

Brat mi je živio u Rogatici
Imao sina
Kose zlatne,
Bili su sretni u svojoj sirotinji
– do godine ratne.

Mog brata iz Rogatice
I sina njegovog
Kosa zlatnih,
Odnio je, negdje u Goraždu
vihor ratni.

Taj momak što je u srcu nosio
Toplinu Rogatice
i njenih sokaka,
Preko noći je izrastao
u junaka.

U sobi stoji ljiljan zlatni
Na njemu vidim
Drago lice,
Koje mi bolna sjećanja budi
– na moje iz Rogatice.

Rizo Džafić

[mirsad_d]

#15925

ČETRNAESTO STOLJEĆE

Gle, mokra su i naša koljena:
i njih dostiže potok krvi,
potok naše krvi!
O, zar mi nismo više voljena
djeca Pravog Dina!?

Gleda majka oči mrtvog sina
mrtve oči jedinoga sina.

Pejgambere, Tvoj lik u nama
kao iščupana ruka vene:
naša je vjera u kunama
i koda razbludne žene.

Sjedom ocu prjeti samrt skora:
obraz kćerke tišti kao mora

Iz potoka naše krvi
Mevlud šerbe sada toči,
a šećerke jesu crvi,
što ih legu mrtve oči.

Gladna djeca zalud:-Mati!-viču,
iz majke im nujne trave niču.

O, hoće li stvarnom pričom ovom,
Pejgambere, iskra Vjere sinut,
ili ćemo u vremenu novom
kao prošlost nepovratno minut?!

Suzna djeca zalud majke viču,
jer iz njiha nujne trave niču.
Sjedom ocu prjeti samrt skora:
obraz kćerke tišti kao mora.

Gleda majka oči mrtvog sina
Mrtve oči jedinoga sina!

Ismet Žunić
(El-Hidaje br. 7-8 1943.)

[ponekad ovdje]

#15992

–
KORIJEN S KRILIMA

Dugo sam letio u prazno.
Treba na zemlju stati.
Uspravno iz nje rasti.
Uspravno umirati.

Ptice su šumi krila,
a šuma pticama korijen.
List ne leti od sebe,
on biva olujom gonjen.

Pod zemljom i u zraku
u isti mah drveće živi.
Drvo je most što diše
izmedju mrtvih i živih.

I kada ogole grane,
cvrkut ih zazeleni.
Ja ništa rekao nisam:
to jasen šumi u meni.

Enes Kišević

[emira-tekija]

#16258

Vincenzo Cardarelli – Okrutni oproštaj

Upoznao sam te okrutnu na rastanku.
Videh te kako odlaziš
Kao vojnik koji u smrt ide
Bez milosti za onog ko ostaje.

U tom času nisam imao snage da te pogledam.
Od tebe, zatim, ni glasa više, samo tvoja slika,
Neumorni drug, i tvoja šutnja
Zastrašujuća kao bunar bez dna.

Zanosim se da bi me ponovo
Mogla zavoleti
I trazim te i čekam da se vratiš,
Da bih te video izmenjenu
I ljutit ćeš se na me
Što sam se usudio da ti prkosim
U ljubavi i sasvim nepotrebno.

[emira-tekija]

#16259

Emina

Sinoc, kad se vratih iz topla hamama,
Prodjoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S’ ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kada šece i plecima krece…
– Ni hodžin mi zapis više pomoc nece!

Ja joj nazvah selam. al’ moga mi dina
Ne šce ni da cuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti džule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleci puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dodje lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alcak, što za njom crko

[mirsad_d]

#16525

http://www.youtube.com/watch?v=oL7Pwj7eifY
Musa Cazim CATIC-Pokajanje jednog grijesnog pjesnika

[Mare]

#17199

http://www.youtube.com/watch?v=kA1m3KFfTjM

[Mare]

#17205

http://www.youtube.com/watch?v=kA1m3KFfTjM

[ponekad ovdje]

#17360

–
Nemir

Neki putevi kojim prolazih
su neprolazne
duboke rane.
Opet
put svaki oko zarobi
i donese zapah pouke.

Dok je žega doticala svaku stvar
ko sumnjičavi carinik
za nečim je
suhom usnom tekla rijeka žeđi.

Na putu, sretnog
nije me gonila faraonova vojska
a nemir je (uvijek iznova) dolazio
kad proljetni vjetar
otvori
prozor.

Mustafa Širbić

[ponekad ovdje]

#17366

–
Nemir

Neki putevi kojim prolazih
su neprolazne
duboke rane.
Opet
put svaki oko zarobi
i donese zapah pouke.

Dok je žega doticala svaku stvar
ko sumnjičavi carinik
za nečim je
suhom usnom tekla rijeka žeđi.

Na putu, sretnog
nije me gonila faraonova vojska
a nemir je (uvijek iznova) dolazio
kad proljetni vjetar
otvori
prozor.

Mustafa Širbić

[Author]

Posts