-
–
Svakoga od nas ce dotaci stihovi ove pjesme, svi se mozemo u njoj naci, u svakoj njenoj rijeci, zavisi samo sta ko od nas nosi ono kao najintimnije, ono najskrivenije, ono samo nase sto nam niko vise uzeti ne moze, iz naseg zavicaja.[b]Koliko puta ovdje u ovom gradu
Život mi izgleda gramzljivo spleten čvor!
Dok tamo u mome zavičaju,
Očinski šumi bor.H. Humo[/b]
Modra RijekaNitko ne zna gdje je ona
malo znamo al je znano
iza gore iza dola
iza sedam iza osam
i jos hudje i jos ludje
preko mornih preko gorkih
preko gloge preko drace
preko zege preko stege
preko slutnje preko sumnje
iza devet iza deset
i jos dublje i jos jace
iza sutnje iza tmace
gdje pijetlovi ne pjevaju
gdje se ne zna za glas roga
i jos hudje i jos ludje
iza uma iza boga
ima jedna modra rijeka
siroka je duboka je
sto godina siroka je
tisuc ljeta duboka jest
duljini i ne sanjaj
ima jedna modra rijeka
valja nama preko rijekeMehmedalija Mak Dizdar
SERGEJ JESENJIN ( 1895 – 1925 )
MAJČINO PISMO
Što mogu reći još
u času tome,
i na što treba
odgovora dati?
preda mnom tu,
na stolu sumornome,
još leži pismo
što ga posla mati.Ona mi piše:
“Ako imaš volje,
doputuj golube
na praznike k nama.
Kupi mi šal,
a ocu gaće bolje-
u kući vlada oskudica sama.Nikako ne volim
što si poeta
što si dočekao
ove slavne dane.
Draže bi mi bilo
da od ranih ljeta
išao si za ralom u poljane.Ostarjela sam već
i nemam daha.
Da nisi otišo
iz doma svoga
uz mene bi sada
bila snaha
i zibala bih
unučića koga.No ti si djecu
sijo na sve strane
i ženu svoju
drugome si dao.
Bez drugova i doma,
svoje dane u krčmama si ludo
prokockaoŠto je to s tobom
moj ljubljeni sine
bio si tih i blag
i svi su meni
isticali te tvoje vrline,
govoreći: koliko je sretan
otac tvoj Aleksandr Jesenjin!No ispunio nisi
naše nade.
i zbog toga je
bol u duši veći,
jer ocu tvome
zalud na um pade
da pjesmama ćeš
mnogo novca steći.No ako stečeš–
stran je tebi dom.
gorčine zato
u mom pismu ima,
jer dobro znadem
po slučaju tvom:
da novaca ne daju pjesnicima.Nikako ne volim
što si poeta,
što si dočekao
ove slavne dane.
Draže bi mi bilo
da od ranih ljeta
išao si za ralom u poljane.Mori me briga
i bijede se bojim.
Ni konja više nema.
No da si ti u domu
imali bismo svega,
a ti sa umom tvojim–
i mjesto predsjednika
u volispolkomuTad bi se živjelo mirno,
nitko nas dirao ne bi,
i ti ne bi znao
za taj umor cio.
Učila bih ti ženu
da prede samoj sebi,
a ti bi kao sin
utjeha naša bio.”Ja gužvam pismo,
samoća me peče.
Zar izlaza nema
na putu zavjetnom?
No što mi dušu mori
ja ću da izrečem–
ja ću da izrečem
u odgovoru svom.–
Šuma, more, svjetlost,
kameni kućerak.
Sve zgaslo u vidu.
Sve, sad, ovaj miris sto ga žedj bora
iz podzemnih jezera,
srče u ovaj opoj u kome se žmiri.Ali tog da vidim, i oči otvorih
Tog što odjednom unebi me tanko.
Nigdje ga.
I tražim po zapamćenoj flori
al` samo lebdi miris.
A on, i s njim neznanko.Možda je zasp`o
k`o sneni lopoči i miriše iz sna.
U lopoču stvorih oči. Ne.Razmičem travu
i onu po stijeni.
Gle, zar postoji,
karanfil divlji sitan,
nebesni u travi,
no bor u nebu titan.Zatečeni gledamo se
Ja, i stih nerodjeni.Skender Kulenović
BOSNA I BOŠNJACI KROZ PJESMU
Safvet Beg Bašagić – Pjesma Bošnjaku
Znaš Bošnjace, nije davno bilo,
Sveg’ mi sv’jeta nema petnaest ljeta,
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junackoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrata,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire,
Oba stranca ko u svome šire.
Oba su nas gosta saletila,
Da nam otmu najsvetije blago,
Naše ime ponosno i drago.Musa Ćazim Ćatić-Ja sam Bošnjak
Ja sam Bosnjak – dican junak:
Vjeran svetom domu svome,
Vjeran slavi svojih djeda
I narodu Bosanskome!Njegov ponos na mom srcu
Ko amanet sveti stoji;
Ponos koji nigdje ne da,
da se Bosnjak lava boji!…Majka me je Bosnjakinja
Zaklinjala svojim mlijekom,
Za cast ove casne grude,
Da proljevam krvcu r`jekom;Da joj sluzim, kosto sluzi
Rob svojega gospodara,
Da je branim od dusmanskih
Bojnih koplja i handzara!Na tvoj poziv, evo s`macem
a mejdan ti stupam smjelo:
U poganoj Tvojoj krvi,
Da trijumfa vezem djelo.S`Tvojom krvi da sapirem
Crnu ljagu s`roda svoga,
Crnu ljagu – sto j`rodio
Izdajicu prokletoga!Izdajicu uspomeni
Svojih djela slave stare,
Sto se drzn`o blatnom rukom,
Da svetinje njine tare!Al ` sto rekoh o mejdanu?…
Ne, nikada s`hrgjom takom:
Bosnjak junak bojni mejdan
D`jeli samo sa junakom!A Ti sakri mrsko lice
Ispred sv`jeta cijeloga:
U podzemlje mracno bjezi,
Izdajico roda svoga!Jer nad Tobom rodnog neba
Zlatnog sunca placu zrake,
Place jasna mjesecina
I treptanje zvjezde svake,Place svaki zemni atom,
Na kog Tvoja noga stane;
Svaka travka tebi klice:
Izdajica, nak propane!Sakri lice izdajico,
Nek ne pljuju ljudi na Te,
A znaj I to: Izdajicu
I pod zemljom klevete prate!…Skender Kulenović – Stećak
Stecak mramorni cuti govorm scena po boku,
jaci od kandza kise, povampirenja i kradje.
Njegov mjesec i sunce, sto znace posmrtne ladje,
davno su prevezli dusu, vjekuju sad u doku.Udaljili su se od njeg i gradovi i sela.
Vidik mu stvore listopad i koze sto tu brste.
Vjetar podsjeti lijeske, i one se sapatom krste.
Zmija mu krene uz reljef, svoj reljef svije sred cela.Zasto sam dosao ovdje, kad sve vec ovdje pise?
Posljednju blijedu zelen s jesenjom travom disem.
Cuj, zvoni zrelo stablo – to lijes mi tese zuna.Stihove sto jos bruje dlijetom po stecku svom stisaj,
pa, uspokojen, pusti neka ih pokrije lisaj,
lezi pod stecak stiha bez prevoznika-cuna.Enes Kisevic – Bosna
Ti nisi vise san
Ti si suza iz sna
Bossanium moja
Bossnium moja
Bolna mi ne bila.Ti privjesak niciji nisi.
Ni cest. Ni prcija.
Bosna si bila.
Bosna ces biti.
Bosna bosanska sva.Osvajaca tvojih silnih
Tko vise i imena zna?
A ti si i dalje
Bossana moja
Bosna bosanska sva.Bisseno, Bosseno,
Bosno moja,
Tko te svojatao ne bi
Kad su i voda i ptica
I cvijet
Bivak nasli u tebi.Ginut ce za tebe
Bosnjak tvoj
Ma bila pod noktima sva
Da nikada vise.
Bolna mi ne budes
Suzo moja iz sna.–
TARIH ( II )Za Stari most u Mostaru
Rat il` stoglav satrap il` zmaj zemljotresa
sruše sve do zvijezda, i nebo se jada.
Ti miran i savit preko mrakobijesa,
ljude i rijeku puštaš ušću nada.Hoće da premosti tebe u svom svijetu
slikar opsjednuti, pa u posla pola
dođe mu da baci u rijeku paletu,
srdit sklapa štake – sve skelet i smola!Mjesec novorođen kad krene da pređe
s ove međe nebu do one mu međe,
tvojim bijelim skokom htio bi da skoči.Ja, tvoj neimar, kad skidahu ti skele,
zažmirih i pobjegoh od zamisli smjele.
Kad čuh glas, orosiše mrtve mi se oči.Skender Kulenović
- You must be logged in to reply to this topic.