[Dedo]

#8188

Z A M B A K

U kineskoj maloj vazi
Na prozoru sobe moje
Cvjeta zambak cist i bijel
Nevinosti poput tvoje.

Vrh zelene stabljike mu
Mekano se perje siri,
A oko njeg leprsaju
Sanje moje ko leptiri.

Misticnijem svojim krilom
Vjetrici mu pelud trune,
Pa mirisom opojnijem
Moju malu sobu pune.

Ja taj miris zedno gutam,
Dusa mi ga strasno pije-
Ah u perju zambakovu
Tvoja dusa sanke snije!…

Musa Cazim Catic

[Dedo]

#8189

POVIJEST OTADZBINE

Evo te gledam zanesenim okom,
Pov’jesti drage domovine moje;
Srce mi strepi a desnica drsce,
Stranice svete prevrcuci tvoje-
I dusa mi se,puna postovanja
Pobozno svakoj tvojoj rijeci klanja…

Na javor’guslam’u najsladem zboru
Tebe su vile moga roda vile
I svaki spomen proslosti nam slavne
K’o svet amanet u te su nam slile,
Da svojim zarom sred nasije’grudi
Stari nam ponos i vitestvo budi.

O knjigo slave!Ja u tebi vidim
Junackoga Tvrtka i sve svoje prede,
S handzarom ostrim u desnici ruci
Ponosnoj Bosni kako brane mede-
I poput smelih divova i lava
Prsima stite svoje stara prava.

Ja vidim na tvom uzvisenom listu
Sva ona davna neumrla djela,
Sto ih Sokoli,Pijale i Tire
Stvorise,kad su uzdignuta cela
Najvecem carstvu na kormilu bili
I krv dusmansku potocima lili.

Ja vidim kako vrh krseva nasih
Sunasce zlatne slobodice sije,
Junacka seka kako bratu svome
Niz junacka pleca turu-percin vije,
A dicna mati svog jedinca hrani,
Da Bosni svojoj cast i ponos brani.

Ja evo vidim sve krvave vojne
I bojna polja i britke handzare
I alaj-bajrak, sto se nebu vije
I toke,sto se na sunascu zare
I bijesne ate,sto ko vihor lete-
Ah,vidim svega iz proslosti svete.

U tvome krilu!Tobom zaneseno
U grudima drsce mlado srce moje-
Zivijem zarom cjelivat bi htjelo
Tvoj svaki redak,svako slovce tvoje;
Na tvoje listove dusa mi je pala,
O sveto nebo mojih ideala!

O nase slave ogledalo vjerno!
Daj mome rodu putovoda budi;
Svoje mu vatre ulijevaj u dusu,
Svojijem dahom nadahni mu grudi,
Pa sv’jestan tebe neka smjelo brodi
Svojemu spasu i sv’ojoj slobodi!

Zahrdo handzar dok o klinu visi
I svoju proslost pokopanu sniva,
Moj narod neka laganijem perom
Buducnost ljepsu na tebi osniva,
U tebi gleda ideale svoje,
Povijest drage otadzbine moje!.

Musa Cazim Catic

[ponekad ovdje]

#8233

–
Moje suze

Mnogome je zagonetka,
što u mene nema suza,
što se nikad ne rasplače –
obijesna moja Muza?

A ja ne znam što bih plako,
kad napretek suza ima?!
Jer je rekbi plač prirođen
svima novim pjesnicima.

Ta i meni katkad udes
u pohode tugu spremi,
i u njenoj prisutnosti
moja Muza zanijemi.

Moje suze nijesu voda,
što ih puki slučaj mami;
moje suze – to su moje
zdrave duše, dragi kami.

Samo onda proliju se
niz obraze tamno blijede,
kad se stoput kroz koprenu
čiste svijesti procijede.

Moje suze rijetko teku,
al kad teku onda prže;
moje lice, dušu peku
od magijskog ognja brže.

Ko ih ne zna cijeniti,
drzovit je – Bog mu prosti!
Jer su suze Bekri-Mirzi
prijeki mehlem u žalosti.

Safvet-beg Bašagić

[ponekad ovdje]

#8544

–
MORA

Šta to radiš, sine?
Sanjam, majko.
Sanjam, majko, kako pjevam,
a ti me pitaš, u mome snu:
šta to činiš, sinko?
O čemu, u snu, pjevaš, sinko?
Pjevam, majko,
kako sam imao kuću.
A sad nemam kuće.
O tome pjevam, majko.
Kako sam, majko, imao glas,
i jezik svoj sam imao.
A sad ni glasa,
ni jezika nemam.
Glasom, koga nemam,
u jeziku, koga nemam,
o kući koju nemam,
ja pjevam pjesmu, majko.

A. Sidran

[Aida]

#9092

Prorokov vrt

Kad vas ljubav pozove,
podjite za njom,
Premda su staze njene tegobne i strme,
A kad vas krila njena obgrle,
prepustite joj se
Premda vas mac, skriven medju
perima njenim, moze povrijediti.

A kada vam progovori, vjerujte joj,
Premda vam glas njen moze unistiti snove,
k’o sto sjeverac opustosi vrt.
Jer, bas kao sto vas krunise,
ljubav ce vas i razapeti.
Isto kao sto vas podstice da rastete,
isto tako ce vas i okresati.

Kao sto se uspinje do
visina vasih i miluje vam
grancice najtananije
sto trepere na suncu,
Tako ce se spustiti i do
vaseg korjenja i protresti ga u
njegovom prijanjanju na zemlju.

Poput snoplja psenicnog,
sakupice vas u narucje svoje.
Omlatice vas, da bi vas ogolila.
Prosijace vas,
da bi vas otrijebila od kukolja.
Samljece vas, do bjeline.
Umjesice vas, dok ne postanete gipki.
A onda ce vas izloziti svojoj svetoj vatri,
tako da postanete sveti hljeb
za svetu Boziju svjetkovinu.

Sve ce vam to ljubav uciniti,
ne biste li spoznali tajne svoga srca
i u spoznaji toj postali dio Zivota.

Budete li, pak, u strahu svome trazili
samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Bolje vam je onda da
pokrijete golotinju svoju,
i odete sa gumna ljubavi,
U svijet koji ne poznaje
godisnja doba gdje cete se smijati,
al’ ne punocom smijeha svog i plakati,
al’ ne do posljednje suze svoje.

Ljubav ne daje nista osim sebe i nista ne uzima,
osim sebe.
Ljubav ne posjeduje,
niti dopusta da je posjeduju;
Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.

Kad volite, ne treba da kazete:
“Bog mi je u srcu”,
vec: “Ja sam u srcu Bozijem.”
I nemojte misliti
da mozete usmjeriti puteve ljubavi,
jer ljubav,
ako joj se ucinite vrijednima,
usmjerice vase puteve.

Ljubav nema drugih zelja
nego da se ispuni.
Ali, ako volite a morate jos i da zelite,
neka vam ovo budu zelje:
Da se istopite i budete kao potok razigrani sto
pjeva svoj milozvuk noci.

Da spoznate bol prevelike njeznosti;
Da vas rani spostveno poimanje ljubavi;
I da krvarite drage volje i radosno.

Da se probudite u praskozorje
sa srcem krilatim i
uputite zahvalnost za jos jedan dan ljubavi;

Da otpocnete u posljepodnevnom casu
i razmisljate o ljubavnom zanosu;
Da se s veceri vratite kuci sa zahvalnoscu,
A potom da usnite s molitvom za voljenog u srcu
i pjesmom slavljenickom na usnama.
————————————————-
Halil Dzibran

[ponekad ovdje]

#9400

–

Kamena riječ se odronila
na moje grudi, žive, znaj.
O,ništa, već sam spremna bila,
i s tim ću nekako na kraj.
Ja imam danas posla puno:
Ubiti treba spomena jad,
i treba, srca kamenoga,
naučiti se na život sad.
No, neka šumi vruće ljeto
ko praznik pod mojim prozorom.
Ja sam odavno slutila sve to:
Svjetlucav dan i pusti dom.

A.Ahmatova

[ponekad ovdje]

#10025

–

Bosna

Bosna, to je jedna dobra zemlja
kad plače klobučaju kiseljaci
sagni se i pij, niko se ne ljuti

U Bosni ima jedna tišina
u toj tišini jedna njiva
u toj njivi obeharalo stablo
Bosna zimi po svu noć srebrom zvoni

Bosna ima Bosanca
Kad Bosanac liježe na počinak
on polahko glavu spušta na zemlju
da zemlju ne povrijedi
Bosna ima majku
Majka se popne na brdo iznad pruge
pa mahne mašinovođi
Majka mahne mašinovođi
a lokomotiva krisne

Bosna ima kuću
u kući živi starica
njen osmjeh je ajet o Džennetu
Izuj obuću kad prelaziš Koranu, Glinu
Savu i Drinu
Operi noge u rijekama
Bosna je ćilimom zastrta

Nedžad Ibrišimović

[Mare]

#10272

U SUZE FATIMINE

-Sta trazi ona zena majko
-Trazi sina i oca njegova
-Do kada ce da ih trazi, majko moja
-Do kraja njenog postojanja, do vrha
-Jeli ona iz Bosne jeste
-Pa sto ih trazi u Amsterdamu
-To je kultura sine, gluma
-A sta je gluma majko
-Zivot sine, cjeli zivot
-Svi dobijemo svoje uloge
-Svi hocemo da ih prezivimo
-Zasto njeni nisu prezivjeli
-Pa oni su dobili pozitivne
-Scenarij drugi pisu sine
-Zasto sad place majko
-To su emocije duboke
-Sta su to emocije majko
-Sposobnost da se radujemo
-Da placemo da volimo
-Ali ona zena samo place
-Jeste sine ona je potrosila
-Prvi dio, u Bosni se to zbrzi
-Sto je ruzan onaj vojnik majko
-To je zbog odbrane sine
-Otisao da brani jedan narod
-A branio svoje prkno
-Primo platu kao ugrozen
-Vidi na sto lici, stvarno je ugrozen
-A lijepa je ona Fatima sto trazi
-Jeste sinko ona je iznutra lijepa
-Sta je to iznutra majko
-To je bozije svjetlo sine
-To svjetlo ce spaliti ovaj mrak
-A gdje ce mo mi majko
-Kad vatre planu, u vatru sine
–
U vatru sine -U suze-Fatimine Autor: Drinski Vjetrovi

[ponekad ovdje]

#10643

–
Proljeće

Nemoj, draga, noćas da te san obrva
I da sklopiš oči na dušeku mekom!
Kad mjesec sine nad našom rijekom
I na zemlju pane tiha rosa prva,

Rodiće se mlado proljeće!I svuda
Prosuće se miris plavih jorgovana;
I pahulje snježne padaće sa grana
U naš bistri potok što baštom krivuda.

Uzviće se Ljeljo nad našim Mostarom,
I svaki će prozor zasuti peharom,
Da probudi srca što ljube i gore…
Zato nemoj draga da te san obrva!
Dođi, i u bašti budi ruža prva,
I na mome srcu miriši do zore!

A. Šantić

[behar]

#11226

Bez mene

i dalje će proljeće da otapa snjegove

i jeseni kite u zlato – ljeta

bez mene …

kiše će opet skrivati suze

i sunce voditi ljubav s mjesecom

bez mene …

bez mene, sve će biti isto

osim što mene biti neće …

16.juni 1995.godine

Autor nepoznat

[ponekad ovdje]

#11298

[color=#825900]behar napisao:

Bez mene

i dalje će proljeće da otapa snjegove

i jeseni kite u zlato – ljeta

bez mene …

kiše će opet skrivati suze

i sunce voditi ljubav s mjesecom

bez mene …

bez mene, sve će biti isto

osim što mene biti neće …

16.juni 1995.godine

Autor nepoznat

[/color]
Dopalo mi se jako, pa sam trazila:)

Stihovi poticu iz zbirke pjesama „Covjek“ Zlatka Adilovica sa sljedeceg bloga:
–

http://www.adilovic.com/poezija1.htm

Jos jedna iz iste zbirke.

MOJ PRIJATELJU

E moj prijatelju,
koliko je dana koje pamtimo
a koliko onih koje zaboravu molimo
i koliko mi to istinski živimo,
ne vremenom – nego sjećanjem:
jer, ako zaboravimo sve loše
i pamtimo dobro – onda smo živjeli
tek par trenutaka, kao ushićenje
tek par dana, kao san
tek koju godinu, kao poklon …

E moj prijatelju,
nije li dugo – zaboravljati
nije li kratko – biti živ?

18.avgust 1995.godine

Zlatko Adilovic

[Mare]

#11314

Bilo je neko slavlje
a nas su zasipali
iz vedra neba
celicnim konfetama

Grlili smo se
s travama
grizli korijen
ljubili nebo
duboko pod zemljom

Uzalud su nas trazili
po tragovima
oni se ne snalaze
na nasim putevima

Nikad nas nisu nasli
jer, mi smo umrli
iz ljubavi
nisu ostali
krvavi tragovi
a oni su
bez krvi
izgubljeni
Objavio/la Drinski

[Mare]

#11348

SAPAT

Pisi o skrivenim prolazima

Po njima stope utiskuju

Lisajeve prkosa.

Pisi o pokliku pravdanja

Svako od nas vrisne

Nekada.

Pisi o sehari sjecanja

Iz koje izranjaju trzaji.

Pisi o pobjedama i porazima,

Krvavim poljima,

Ljutskim sudbinama.

Pisi po raspukloj vrbi,

Cuvat ce treptaj sabaha

Iz cijeg damara je poletilo

Jato sanjivih leptira.

Proljece je,

A ti rezbari mu po preponama.

Pisi o asasinima

Posadjenim u dzenetskim bascama

Na svim katovima.

Dovama Sabah Hasan

Boga velicao je

Pred njihovim ocima.

Pri sudaru rijeci povise

Sofre radjanja

Poteci ce ozbiljnost momenta

A izgladnjeli aksam

Ponudit ce

Odu za plemenitog covjeka.

[ponekad ovdje]

#11610

–

VODENICA

Staro mjesto moje! Pod sjenkama grana
Radobolja mrmlja, vere se i prska;
Mrke hridi streme visoko sa strana
Pune gustih zova, smokava i trska.

Sve je isto, staro…Samo, kao prije,
Ne čuje se hitri točak da udara;
K’o bol jedan što se u dnu duše krije,
Ostavljena ćuti vodenica stara…

Kroz vidnjaču malu, gdje u suhoj travi
Samo studen gušter polagano šušne,
Ne javlja se mlinar sa šalom na glavi
Niti vidim one oči prostodušne.

Mnogo li sam puta ja ovdje, u hladu,
U večeri ljetne na odmoru bio!
I, dižući oči na mlinarku mladu,
Iz vedrice, žedan, hladne vode pio!

Bog zna gdje je sada?!.. Radobolja mrmlja
Puna grmjelica, srebra, adiđara…
I dok zlatno veče pada povrh grmlja
Nakrivljena ćuti vodenica stara…

A.Šantić

[ponekad ovdje]

#12039

–
Drugovima poslije dvanaest sati

U mome zavčaju jablani šume
I sija mjesec pun.
U mome zavičaju gugutka guče,
Rijeka ljulja čun.

Koliko puta noću umoran
Ispružam ruke za jablanovima tim!
Koliko za djetinjstvom zažalim puta,
Za krikom ptica u bašti!
U snu mi proplače srce;
čujem ga kako jeca.
Budim se i prste grčim.
Koliko puta ovdje u ovom gradu
Život mi izgleda gramzljivo spleten čvor!
Dok tamo u mome zavičaju,
Očinski šumi bor.

Hamza Humo

[Author]

Posts