-
Tilburg – Hadzici, (petak – subota) 29 – 30 april 2011
Nekako mi je vise preslo u naviku da svaki odmor u nasoj lijepoj Bosni opisem rijecima i prikazem slikovito na ovoj, opet, nasoj lijepoj http://www.rogatica.com Kao i svakog odmora potrudimo se, ja i moja Esma da obidjemo dosta nasih: rodbine i prijatelja ali nekako uvijek ponajvise nasih dragih sugradjana Rogaticana.
A ima nas svakuda razbacanih kako po bijelom dunjaluku tako i po nasoj Bosni a ni u samim Hadzicima nas ne manjka, sucur Allahu dragom.
Ovaj put nas na ulasku u sami centar Hadzica, slucajno, doceka moja stara i prva komsinica iz Rogatice, Hanka. Hanka je inace udatim prezimenom Imamovic i udova je rahmetli Ahme koji strada od dusmanske ruke u zadnjoj cetnickoj agresiji na nasu Bosnu i na nas grad Rogaticu. Hanka je majka nasih: Maretea, rahmetli Mahire i najmladje Mirhe. Koje li slucajnosti: Mahir, Mahira i Mirha ovaj put Imamovici a djecu istih imena smo imali i u Kruscici u Muftica, rahmetli Muhameda-Medenog i hadzi Behkahanume…Poslije sedamnaesto satnog putovanja stigosmo u Hadzice. Putovanje je proteklo ugodno i bez nekih problema, vecih zastoja i slicno. Vidno raspolozeni najednom ugledah Hanku i poceh da kocim i otvoram prozor na suvozacevoj tj. Esminoj strani. Ona me pita sta mi je a ja joj odgovaram, zar nevidi Hanku koja ide prema svojoj zgradi. I taman zaustavih pored nje i doviknuh joj. Ona nas u cudu gleda i odmah prepoznaje nasta joj ja odgovaram da nas evo ko u Rogatici nekad. Dolazim sa puta kuci i na mahali u nasem dijelu grada Gracanica susrecem prvu komsinicu koja je ujedno bila i dobra prijateljica moje rahmetli majke Dzevahire. Cesto su ispijale kahvu skupa sa svojim ostalim prijateljicama, komsinicama…
Tako poselamismo se te ja nabrzinu napravih jednu sliku, za Mareta. Malo promuhabetismo i krenusmo dalje kroz centar uz Igmansku, a iza nas cuje se glas da navratimo obavezno na kahvu…
:)
Maj u Rogatici (prvi dio)
Rogatica, petak 6 maj 2011
I tako nastavljam ja tradiciju odlazaka u nasu Rogaticu na dzumu makar jednog petka prilikom svakog odmora u nasoj lijepoj Bosni. Nekako su se i dedo Mumin i Zenga navikli pa posjeta mom rodnom gradu vise nemoze biti bez njih dvojice. Dogovor je bio da i moj role Irfo podje, u autu, sa nama ali je on moro da ode ranije, da na vrijeme dostavi robu za rostiljnicu (citaj sarajevske cevape, sudjukice, kobasice rostiljske, somune…).
Nikoga u Hadzicima netreba dvaput zvati i poslije jutarnje kahve krecemo put Rogatice preko Sarajeva: ja, dedo Mumin i Zenga. Zacas smo na Vijecnici.
A na Vijecnici usporavam i gledam ima li koga od nasih jer imamo mjesta pa moze sa nama. Prepoznajem starog TPR-ovog vozaca Jusufa Katicu i zaustavljam se. Kroz otvoren prozor mu isaretim i zovem ga da ulazi u auto. On prilazi ali me ne prepoznaje pa da bi prekino njegovu nedoumicu vicem, hoces za Rogaticu i da sam ja Cengic. Prepoznade me i upada u auto.
Jusuf je poso preko vikenda na Burate gdje je napravio nesto ko vikendice, da moze da boravi. Vrijeme proljetnih radova pa je poso da ze zabavi oko krompira i ostalih povrtnih kultura.
Vozim lagano i eglenisemo o nasoj Rogatici pa se poblize dofatismo Delija od kojih je Jusuf i ozenjen. Dofatismo se i Rogaticke carsije nekad, nekadasnjeg TPR-a (u kom smo obadvojica radili), pa dalje desetina Rogaticana o kojima valja pricati i koji zasluzuju da budu spomenuti.
Tako neprimijetno stigosmo pred Han Stjenice pa se poselamismo sa nasim Jusufom koji ode svome imanju a mi nastavismo nanize put Rogatice…Nema vise onih ushicenja koje sam imo ranije vozeci se kroz Rogaticu. Drago mi je doci ali mi opet nekako svejedno. Cak vise i ne gledam hocu li koga prepoznati vec u svojim snovima mislim na minula vremena.
Pred rostiljnicu i susret sa nasim Irfom, nema Munire sa njim. Njoj cemo kasnije na Pticijak, na mezar, da joj proucimo Fatihu…Medjutim prvo ce mo nas trojica: Ja, dedo Mumin i Zenga na kahvu kod naseg efendije Amela Kozlica u kancelariju medzlisa. Tako smo se dogovorili sa njim da mu navratimo ranije jer on treba ici klanjati dzumu u Vragolovima. Ulazimo, selamimo se i sjedamo za hastal a istovremeno bijahose narucene kahve iz Irfine rostiljnice. To me poljulja i podsjeti na nekadasnja vremena, kako su birvaktile kahve narucivali nasi stari kod Mehage brice kad bi me babo doveo na dotjerivanje glave. Tu na istom mjestu ili mozda metar, dva, uz carsiju.
Uz kahvu eglen, beglen, prica nam efendija da nema mujezina Envera i da je u bolnici u Gorazdu jer mu je koljeno nesta nateklo.
Rekoh odmah da dedo Mumin zna dobro ezaniti pa se tako i dogovorise. Prosle godine Enver i jes obeco dedi Muminu da ce ga pustiti da ezani, ko kad su postali dobri ahbabi. Utom u kancelariju ulazi neki efendija u penziji. Kadric mescin, pa ce on mujeziniti.
Iskoristih priliku da platim i clanarinu MIZ Rogatica za ovu godinu. Lijep je nekako osjecaj kokad znas da pomazes opstanak naseg naroda u nasoj carsiji. Ipak je dzamija nase okupljaliste i mjesto gdje sretnes sav nas narod na jednom mjestu a koji se tog dana nalazi u nasoj Rogatici. Tako upoznah i Osmana Hodzica (babu Kovanjskih blizanaca) koji obavlja duznost blagajnika, naravno volonterski, da mu dragi Allah da svako dobro. Nisam tada znao za blizance.
Bio je to moj prvi susret sa ovim dobrim insanima, efendijom i Osmanom, pa se nadam da ce mo uvijek kahvenisati skupa kad navratim u Rogaticu…Kasnije i bi tako krenusmo nas svecetvorica prvo put Biljinovca pa ce mo onda kroz Gracanicu na Pticijak.
Na nasem imanju na Biljinovcu me doceka iznenadjenje isto ko i prosle godine. Prosle godine kruska Zucka bijase zapaljena ali se drzala jos i bila je nesta rodila, a ove godine je nema. Rece mi komsija, sto zivi gdje su bile Vatresa kuce, da je pala zimus pod teretom snijega.
Odemo porodicnom mezarju prouciti Fatihu. Kojeg li apsurda, uvijek smo imali porodicno mezarje a u njemu je zadnji Cengic ukopan ’69, tj. moja nena.
Kako mi babo Sejdalija i jes zrtva zadnje agresije tako mu se i nezna mezar jer se vodi kao nestala osoba, ko uostalom i desetine pobijenih tog 19 juna ‘92.
Posmrtni ostaci brata Nihada pronadjeni u masovnoj grobnici u jami Paklenik sa jos dosta Rogaticana pa su skupa ukopani na sarajevskom mezarju Vlakovo 2000-e, sedamnaest njih jedan do drugoga.
Majka Dzevahira umrije 2001 pa tako i nju ukopasmo u Vlakovu…
Sa Biljinovca kroz Gracanicu pa na Pricijak. Stadosmo kod Dzika mezarja na onom mjestu gdje smo mi raja iz Gracanice uvijek palili Prvomajsku vatru. Obidjemo mezarje te proucismo Fatihu. Tu se i upustismo u razgovor pa ja iskoristih priliku da napravim koju sliku i jedan kratki video zapis naseg grada.
Poslije odosmo u Tekiju, Irfinoj kuci pa ce mo odatle na dzumu u Carsijsku dzamiju…Kad pogledam s’ Pticijaka… 6 maj 2011 (video zapis)
Kahva u kancelariji MIZ Rogatica: Nas efendija Amel Kozlic i dedo Mumin
Zenga, Efendija i dedo Mumin
Ja i Efendija
Osman Hodzic ( babo od Kovanjsskih blizanaca)
Ja na nasem imanju na Biljinovcu
Ogarci Stare kruske: Ja, dedo Mumin i role Irfo
Porodicno mezarje: Dedo Mumin, role Irfo i ja
Pogled na Rogaticu sa naseg imanja: Ja i moj role Irfo
Na Holucu (Suhara): Stari povratnik Hrustem Medosevic u svojoj basci
Rogatica: Slika1
Rogatica: Slika2
Rogatica: Slika3
Rogatica: Slika4
Rogatica: Slika5
Kod kuce roleta Irfe u Tekiji: Irfo, dedo Mumin i Zenga
Kod Irfine kuce u Tekiji: Dedo Mumin, role Irfo i Zenga
Behar u Rogatickoj avliji: Efendijina kuca:)
Kupatilo za Barbu
Tarcin, cetvrtak 5 maj 2011
Sebep ovom zijaretu nasim Hodzicima bijase nas Mehaga, Meho Kerla.
Prvo sam ga zaboravio zvati dva dana ranije na dzenazu nasem sugradjaninu rahmetli Huseinu Alagicu. Naompo mi je Meho kad sam vec skoro bio u Sarajvu gdje sam se trebo sastati sa roletom Irfom, Mirsadom i Bracom, pa da idemo skupa na dzenazu. Tako je i bilo.
Na dzenazi sam sreo veeliki broj Rogaticana od kojih mnoge nisam vidio jos od Rogatice. Boze mili kako se pitamo i radujemo susretima sa dragim sugradjanima. Prilaze Rogaticani jedni drugima, rukuju se i selame, onako bez neke velike price jer masa je onih s kojima se treba upitati. Tacno vidis da nam je svima milo sto se vidimo.
Moja licna procjena je da je dzenazi prisustvovalo preko hiljadu i pet stotina Rogaticana.
Vidjoh i Mehu sto me obradova jer sad znam da necu biti rezil. Doso je kaze autobusom iz Hadzica, prvo do Sarajva pa onda organizovano u Pracu na dzenazu. Odmah mu rekoh da ce sa nama nazad. Nije me bio posluso i jedva ga nadjoh u jednom autobusu i izvukoh napolje.
Uz put vracajuci se svratismo u Sarajvu da i kahvenisemo nas cetvorica. Braco je moro otici ranije.
Tako mi Meho i spomenu da treba otici kod Barbe nasta ja i prihvatih pa se dogovorismo da ce mo skupa. Barbi u Tarcin i Seji brici Hodzicu u Pazaric, culi i jesmo da je nesta bio hasta…I evo me, pokupih Mehu kod njegove kuce u Hadzicima i krecemo pravac Tarcina. Meho mi vice da svratimo u Zovik u samoposlugu kod njegovog sure Halce da kupimo ponude. Tu u Zoviku radi i Mehina zena Zela. Velim mu da se ne sikira i da su dvije kese vec spremne u gepeku, a svraticemo da se upitam sa njima pri povratku. Tako i bijase.
I evo nas zacas pred starinskom zgradicom u Tarcinu. Zvonimo i otvara nam Barbina zena, prijatno iznenadjena sto nas vidi.
Ulazimo.
Sve je isto kako je bilo i prilikom proslogodisnje moje posjete, sa Hadzom, njima.
Barba lezi na istom lezaju, isto i okrenut ledjima. Isto ga i zena razbudjuje i govori mu da ustane. Mi se onako upitasmo sa njim a ona ga pita da li nas prepoznaje. A Meho ko Meho odma u zezanciju.
Idemo u dnevni boravak i sjedamo. Prelazi i Barba polahko podpomognut svojom vjernom ljubom. Sjeda, fata se flase sa mlijekom naginje iz nje i hoce da legne. Godine ucinile svoje a i bolest.
Lijeze i ja sjedam pored njega, prepoznaje me i grli me, mazeci me rukom po potiljku glave. Ko hoce da se uvjeri da sam to ja bas.
Skupilo mi se nesta ko da mi je brat rodjeni.Tako pitam ih kako zive, sta deveraju, morel se sastaviti kraj sa krajem ???
More nekako, a ima i dobrih ljudi, budu obidjeni ponekad.
Navraca Himzin brat Salim, donese svasta, donese i pelena onih za odrasle. Trebaju Himzi nemoze da se kontrolise.
Dolazilo je jos par Rogaticana, tako donijeli pelene al nemoj Bogati da im spominjes imena mozda nevole. Necu.
Place zena i veli:
Imamo mi sta jesti nismo gladni nekako se skrpimo a ima i dobra naseg naroda pa nas obidje.
Imam osjecaj da ipak nesta nestima jer vidim kako place a i da joj je jako nezgodno.
Imatel kakav problem da vam mozda nesta fali ???
Imamo mi pa svega haman dovoljno a vidis Himzo se voli mlijeka napiti. Stalno mu imam ovu polulitrenu (cocacolinu) flasu s mlijekom pored njega, pa on stalno iz nje pijucka.
Boze mili jedni se mogu svaki dan kupati u mlijeku a drugima je problem imati ga dovoljno da se bolestan i star insan moze napiti kad ozedni.
Kontam eto mene koji dan sa maker dva kartona onog trajnog…Al reko bi ja da ima tu jos kakav problem, pa polahko ispitujem, kad se zena kroz suze otvori:
Naj mi je veci problem sto nemam uslova da dedu (kako ona tepa svome Himzi) kupam.
Kupatilo staro, slupano u njemu neka mala kada a kako ce u nju uci, pa ga kupam onako pored na podu.
Slusam i odlazim u kupatilo da napravim koju sliku pa usput napravih i jedan mali video zapis i vratih se u dnevni boravak.
Skupilo mi se jos vise i onako govorim da cu pokusati naci par dobrih ljudi, nasih Rogaticana, pa da pomognemo malo novcano da se ova kadica slupa i da se napravi samo onako kupatilo sa tusem, bez kade.
Al neobecavam nista, pokusacu.
Veli mi ona da su oni vec razmisljali o tome da preprave kupatilo ali nemogu da ustede dovoljno srestava za to. Cak se, veli mi, i nas vrijedni keramicar Ahmet Musanovic, Meru ponudio da ce on sve sto se tice keramike odraditi dzaba i sa halalom samo da nabave materijal.
Hoce sigurno i ranije je to cinio…Sjedimo jos neko vrijeme i uz Allahimanet, ispraceni suzama, odlazimo ja i Meho obecavajuci da ce mo opet navratiti najdalje sad ljetos u julu…
Svacamo u Pazric da obidjemo i Seju bricu, Hodzica ali ga ne zaticemo u stanu. Doci cemo drugi put…P.S. Sad ja razmisljam, predlozicu Mustafi da pokrene jednu humanu akciju na nasoj http://www.rogatica.com pa da od ljetos naseg Barbu njegovi mogu kako treba kupati.
Keramicara imamo, treba nam vodovodjija (mozda Dzambegovic ili Dzindo), nekolko raje da daju donaciju (kolko ko moze), a tu smo mi pa bi ja probo skupiti irgete: Sebe, Mehu, Irfu, Hadza, Dervisa, Edina…
Ja sam vec kupio stolicu za kupanje, onu preklopnu sto se zasarafi na zid…Kupatilo u staroj zgradi
Ja i Barba
Ja i Barba
Ja, Barba i Meho
Barba i Meho
Barba
Stari unukin kompjuter
Mala Rogaticanka
Meho i Barba
Stara, uska vrata na kupatilu
Staro kupatilo
Staro kupatilo
Staro kupatilo
Staro kupatilo
Zuta stara zgradica ( skoz lijevo na slici) u Tarcinu
Ispred zgrade Seje brice u Pazaricu: Meho
Samoposluga u Zoviku: Meho i HalcoP.S.
Dragi nasi,
pred nama je sad da se udruzimo i da pomognemo naseg Barbu, da renoviramo ovo staro kupatilo, pa da ga mogu ljudski kupati, onako kako je to insan i zasluzuje…
Svi koji hoce da novcano pomognu renoviranje kupatila mogu se javiti meni na moje mailove: n.cengic@telfort.nl ili teva62@gmail.com i ja cu vam dati instrukcije za uplatu. Radicemo sa racunom ovdje u Holandiji tako da
ce svako ko namijeni pomoci biti postedjen bankovne provizije. Za uplate u svim EU drzavama je platovni promet slobodan, znaci bez provizije.
Da napomenem jos da je svaka pomoc dobro dosla pa i uplate od 10 eura jer toliko otprilike kosta i kvadratni metar keramickih plocica.
Poslije ove humane akcije sve ce biti naravno transparentno objavljeno ovdje na naslovnoj sa imenima ili sifrom koju
izabere uplatilac donacije.
Nadamo se da ce mo se odazvati i pomoci u velikom broju kao sto smo to i do sada toliko puta ucinili ovdje u ovoj nasoj virtualnoj Rogatici…
Pomozimo naseg Barbu pa da mu renoviramo i opremimo kupatilo…
InsaAllah.Kupatilo za Barbu
Tarcin, cetvrtak 5 maj 2011
Sebep ovom zijaretu nasim Hodzicima bijase nas Mehaga, Meho Kerla.
Prvo sam ga zaboravio zvati dva dana ranije na dzenazu nasem sugradjaninu rahmetli Huseinu Alagicu. Naompo mi je Meho kad sam vec skoro bio u Sarajvu gdje sam se trebo sastati sa roletom Irfom, Mirsadom i Bracom, pa da idemo skupa na dzenazu. Tako je i bilo.
Na dzenazi sam sreo veeliki broj Rogaticana od kojih mnoge nisam vidio jos od Rogatice. Boze mili kako se pitamo i radujemo susretima sa dragim sugradjanima. Prilaze Rogaticani jedni drugima, rukuju se i selame, onako bez neke velike price jer masa je onih s kojima se treba upitati. Tacno vidis da nam je svima milo sto se vidimo.
Moja licna procjena je da je dzenazi prisustvovalo preko hiljadu i pet stotina Rogaticana.
Vidjoh i Mehu sto me obradova jer sad znam da necu biti rezil. Doso je kaze autobusom iz Hadzica, prvo do Sarajva pa onda organizovano u Pracu na dzenazu. Odmah mu rekoh da ce sa nama nazad. Nije me bio posluso i jedva ga nadjoh u jednom autobusu i izvukoh napolje.
Uz put vracajuci se svratismo u Sarajvu da i kahvenisemo nas cetvorica. Braco je moro otici ranije.
Tako mi Meho i spomenu da treba otici kod Barbe nasta ja i prihvatih pa se dogovorismo da ce mo skupa. Barbi u Tarcin i Seji brici Hodzicu u Pazaric, culi i jesmo da je nesta bio hasta…I evo me, pokupih Mehu kod njegove kuce u Hadzicima i krecemo pravac Tarcina. Meho mi vice da svratimo u Zovik u samoposlugu kod njegovog sure Halce da kupimo ponude. Tu u Zoviku radi i Mehina zena Zela. Velim mu da se ne sikira i da su dvije kese vec spremne u gepeku, a svraticemo da se upitam sa njima pri povratku. Tako i bijase.
I evo nas zacas pred starinskom zgradicom u Tarcinu. Zvonimo i otvara nam Barbina zena, prijatno iznenadjena sto nas vidi.
Ulazimo.
Sve je isto kako je bilo i prilikom proslogodisnje moje posjete, sa Hadzom, njima.
Barba lezi na istom lezaju, isto i okrenut ledjima. Isto ga i zena razbudjuje i govori mu da ustane. Mi se onako upitasmo sa njim a ona ga pita da li nas prepoznaje. A Meho ko Meho odma u zezanciju.
Idemo u dnevni boravak i sjedamo. Prelazi i Barba polahko podpomognut svojom vjernom ljubom. Sjeda, fata se flase sa mlijekom naginje iz nje i hoce da legne. Godine ucinile svoje a i bolest.
Lijeze i ja sjedam pored njega, prepoznaje me i grli me, mazeci me rukom po potiljku glave. Ko hoce da se uvjeri da sam to ja bas.
Skupilo mi se nesta ko da mi je brat rodjeni.Tako pitam ih kako zive, sta deveraju, morel se sastaviti kraj sa krajem ???
More nekako, a ima i dobrih ljudi, budu obidjeni ponekad.
Navraca Himzin brat Salim, donese svasta, donese i pelena onih za odrasle. Trebaju Himzi nemoze da se kontrolise.
Dolazilo je jos par Rogaticana, tako donijeli pelene al nemoj Bogati da im spominjes imena mozda nevole. Necu.
Place zena i veli:
Imamo mi sta jesti nismo gladni nekako se skrpimo a ima i dobra naseg naroda pa nas obidje.
Imam osjecaj da ipak nesta nestima jer vidim kako place a i da joj je jako nezgodno.
Imatel kakav problem da vam mozda nesta fali ???
Imamo mi pa svega haman dovoljno a vidis Himzo se voli mlijeka napiti. Stalno mu imam ovu polulitrenu (cocacolinu) flasu s mlijekom pored njega, pa on stalno iz nje pijucka.
Boze mili jedni se mogu svaki dan kupati u mlijeku a drugima je problem imati ga dovoljno da se bolestan i star insan moze napiti kad ozedni.
Kontam eto mene koji dan sa maker dva kartona onog trajnog…Al reko bi ja da ima tu jos kakav problem, pa polahko ispitujem, kad se zena kroz suze otvori:
Naj mi je veci problem sto nemam uslova da dedu (kako ona tepa svome Himzi) kupam.
Kupatilo staro, slupano u njemu neka mala kada a kako ce u nju uci, pa ga kupam onako pored na podu.
Slusam i odlazim u kupatilo da napravim koju sliku pa usput napravih i jedan mali video zapis i vratih se u dnevni boravak.
Skupilo mi se jos vise i onako govorim da cu pokusati naci par dobrih ljudi, nasih Rogaticana, pa da pomognemo malo novcano da se ova kadica slupa i da se napravi samo onako kupatilo sa tusem, bez kade.
Al neobecavam nista, pokusacu.
Veli mi ona da su oni vec razmisljali o tome da preprave kupatilo ali nemogu da ustede dovoljno srestava za to. Cak se, veli mi, i nas vrijedni keramicar Ahmet Musanovic, Meru ponudio da ce on sve sto se tice keramike odraditi dzaba i sa halalom samo da nabave materijal.
Hoce sigurno i ranije je to cinio…Sjedimo jos neko vrijeme i uz Allahimanet, ispraceni suzama, odlazimo ja i Meho obecavajuci da ce mo opet navratiti najdalje sad ljetos u julu…
Svacamo u Pazric da obidjemo i Seju bricu, Hodzica ali ga ne zaticemo u stanu. Doci cemo drugi put…P.S. Sad ja razmisljam, predlozicu Mustafi da pokrene jednu humanu akciju na nasoj http://www.rogatica.com pa da od ljetos naseg Barbu njegovi mogu kako treba kupati.
Keramicara imamo, treba nam vodovodjija (mozda Dzambegovic ili Dzindo), nekolko raje da daju donaciju (kolko ko moze), a tu smo mi pa bi ja probo skupiti irgete: Sebe, Mehu, Irfu, Hadza, Dervisa, Edina…
Ja sam vec kupio stolicu za kupanje, onu preklopnu sto se zasarafi na zid…Kupatilo u staroj zgradi
Ja i Barba
Ja i Barba
Ja, Barba i Meho
Barba i Meho
Barba
Stari unukin kompjuter
Mala Rogaticanka
Meho i Barba
Stara, uska vrata na kupatilu
Staro kupatilo
Staro kupatilo
Staro kupatilo
Staro kupatilo
Zuta stara zgradica ( skoz lijevo na slici) u Tarcinu
Ispred zgrade Seje brice u Pazaricu: Meho
Samoposluga u Zoviku: Meho i HalcoP.S.
Dragi nasi,
pred nama je sad da se udruzimo i da pomognemo naseg Barbu, da renoviramo ovo staro kupatilo, pa da ga mogu ljudski kupati, onako kako je to insan i zasluzuje…
Svi koji hoce da novcano pomognu renoviranje kupatila mogu se javiti meni na moje mailove: n.cengic@telfort.nl ili teva62@gmail.com i ja cu vam dati instrukcije za uplatu. Radicemo sa racunom ovdje u Holandiji tako da
ce svako ko namijeni pomoci biti postedjen bankovne provizije. Za uplate u svim EU drzavama je platovni promet slobodan, znaci bez provizije.
Da napomenem jos da je svaka pomoc dobro dosla pa i uplate od 10 eura jer toliko otprilike kosta i kvadratni metar keramickih plocica.
Poslije ove humane akcije sve ce biti naravno transparentno objavljeno ovdje na naslovnoj sa imenima ili sifrom koju
izabere uplatilac donacije.
Nadamo se da ce mo se odazvati i pomoci u velikom broju kao sto smo to i do sada toliko puta ucinili ovdje u ovoj nasoj virtualnoj Rogatici…
Pomozimo naseg Barbu pa da mu renoviramo i opremimo kupatilo…
InsaAllah.Maj u Rogatici (drugi dio)
Rogatica, petak 6 maj 2011
Nema price.
Dedo Mumin ezanio, narod klanjo dzumu i onda kod naseg Irfe u rostiljnicu na muhabet uz
kahvu, sarajevske cevape, somun…i stas vise…:)Dedo Mumin ezani u Rogatici pred dzumu, petak 6 maj 2011
Behar u rogatickoj avliji
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Mujo Mesic ode kuci niz Tabhane, pa ce kroz Gracanicu na Holuc
Dragi mi insan
Pogled iz Irfine rostiljnice na Carsijsku dzamiju
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Sa nasim vrijednim ekshumatorima: Suvad Halilovic, ja, Samir Sabanija…Maj u Rogatici (drugi dio)
Rogatica, petak 6 maj 2011
Nema price.
Dedo Mumin ezanio, narod klanjo dzumu i onda kod naseg Irfe u rostiljnicu na muhabet uz
kahvu, sarajevske cevape, somun…i stas vise…:)Dedo Mumin ezani u Rogatici pred dzumu, petak 6 maj 2011
Behar u rogatickoj avliji
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Mujo Mesic ode kuci niz Tabhane, pa ce kroz Gracanicu na Holuc
Dragi mi insan
Pogled iz Irfine rostiljnice na Carsijsku dzamiju
Dragi mi insani
Dragi mi insani
Sa nasim vrijednim ekshumatorima: Suvad Halilovic, ja, Samir Sabanija…Kod mojih dragih tetki
Sarajevo i Vogosca, utorak 3 i utorak 10 maj 2011
Nedam ja starih adeta obilaska famelije pa tako obidjem i moje drage tetke cim mi se pruzi prilika. A nije mi ih ni ostalo vise nego samo tri. Od osamnestero djece mog dzede Muhamedbega Arnautlije samo su jos tri tetke zive: tetka Adila Agic na Visnjiku u Sarajevu i dvije u Vogosci, tetka Pasa Hodzic i tetka Dzemka Husic. Usput redovno obidjem i mog tetica Muhameda Agica koji zivi isto u Vogosci sa svojom Tanom…
Najstarija tetka iako u dubokoj starosti jos uvijek veze.
Prica mi kako su joj u Rogatici ostali na desetine goblena, Vilerovih i pocne na ih nabraja. Ostali i cetnici odnijeli ili su izgoreli u kuci onaj dan kad su gorjele Tekija i Gracanica.
Vidim veze navlake za ukrasne jastuke. Kaze mi donio mustru unuk joj Ago, sin Jusufov iz Minhena pa mu veze. Svidile mi se jastucnice pa narucih i ja nama od dvije mustre po dva. Prve dvije jastucnice dobih za heftu kad sam ponovo iso sa mojom Esmom a po druge dvije cu sad kad stignemo u Bosnu, ako Bog da…Sve tri tetke mi se uvijek jako obraduju a i moj tetic Muhamed, Bogami a rado im i idem. Dobije covjek onaj isti lijepi i bezbrizni osjecaj koji je imo kao kad im je birvaktile ko dijete iso na bajrame a i onako…
Obradovala bi se meni i moja tetka Fadila Dziko ali ona je sad na onom ljepsem dunjaluku pa joj odem svaki put na mezar na Pticijak u Rogatici i proucim Fatihu.
Da joj dragi Allah podari lijepi dzennet…
tetic Mahir, najstarija nam tetka Adila Agic i ja
tetka Pasa Hodzic, ja i tetka Dzemka Husic
kod tetica Muhameda Agica: tetic Muhamed, ja, tetic Mahir, tetka Dzemka i snaha Tana
opet kod najstarije mi tetke Adile: teticna Nezira, tetka i moja Esma:)
Kod mojih dragih tetki
Sarajevo i Vogosca, utorak 3 i utorak 10 maj 2011
Nedam ja starih adeta obilaska famelije pa tako obidjem i moje drage tetke cim mi se pruzi prilika. A nije mi ih ni ostalo vise nego samo tri. Od osamnestero djece mog dzede Muhamedbega Arnautlije samo su jos tri tetke zive: tetka Adila Agic na Visnjiku u Sarajevu i dvije u Vogosci, tetka Pasa Hodzic i tetka Dzemka Husic. Usput redovno obidjem i mog tetica Muhameda Agica koji zivi isto u Vogosci sa svojom Tanom…
Najstarija tetka iako u dubokoj starosti jos uvijek veze.
Prica mi kako su joj u Rogatici ostali na desetine goblena, Vilerovih i pocne na ih nabraja. Ostali i cetnici odnijeli ili su izgoreli u kuci onaj dan kad su gorjele Tekija i Gracanica.
Vidim veze navlake za ukrasne jastuke. Kaze mi donio mustru unuk joj Ago, sin Jusufov iz Minhena pa mu veze. Svidile mi se jastucnice pa narucih i ja nama od dvije mustre po dva. Prve dvije jastucnice dobih za heftu kad sam ponovo iso sa mojom Esmom a po druge dvije cu sad kad stignemo u Bosnu, ako Bog da…Sve tri tetke mi se uvijek jako obraduju a i moj tetic Muhamed, Bogami a rado im i idem. Dobije covjek onaj isti lijepi i bezbrizni osjecaj koji je imo kao kad im je birvaktile ko dijete iso na bajrame a i onako…
Obradovala bi se meni i moja tetka Fadila Dziko ali ona je sad na onom ljepsem dunjaluku pa joj odem svaki put na mezar na Pticijak u Rogatici i proucim Fatihu.
Da joj dragi Allah podari lijepi dzennet…
tetic Mahir, najstarija nam tetka Adila Agic i ja
tetka Pasa Hodzic, ja i tetka Dzemka Husic
kod tetica Muhameda Agica: tetic Muhamed, ja, tetic Mahir, tetka Dzemka i snaha Tana
opet kod najstarije mi tetke Adile: teticna Nezira, tetka i moja Esma:)
Posjeta starim gradovima
Pocitelj, Blagaj, Mostar, nedjelja 8 maj 2011
Da bi izbjegli vrucine i tabijatli obisli ove nase stare gradove odlucismo da to bude u maju mjesecu.
I nismo se pokajali…
Pocitelj: Ja, moja Esma i dedo Mumin
Pocitelj: Sumeja
Pocitelj: Ja
Pocitelj, pogled sa kule uz Neretvu
Pocitelj, pogled sa kule niz Neretvu: Sumeja
Pocitelj: Ja
Pocitelj, obnovljeni han u kom je izlozba naseg slikara Zeca: Ja
Pocitelj: dedo Mumin i Esma
Blagaj, izvor Bune: dedo Mumin, Sumeja i Esma
Blagaj, rucak: Esma, ja, Sumeja i dedo Mumin
Blagaj, derviska kuca: Esma i ja
Blagaj, sretni i ponosni roditelj: Esma i dedo Mumin
Mostar; Sumeja, dedo Mumin i Esma
Mostar; Sumeja, Esma I dedo Mumin
Mostar, mali stari most: Sumeja
Brdzani, Konjic: Alis, Mume, badzo Kemo, Belmo, svastika Dina, dedo Mumin, Esma i ja.:)
Posjeta starim gradovima
Pocitelj, Blagaj, Mostar, nedjelja 8 maj 2011
Da bi izbjegli vrucine i tabijatli obisli ove nase stare gradove odlucismo da to bude u maju mjesecu.
I nismo se pokajali…
Pocitelj: Ja, moja Esma i dedo Mumin
Pocitelj: Sumeja
Pocitelj: Ja
Pocitelj, pogled sa kule uz Neretvu
Pocitelj, pogled sa kule niz Neretvu: Sumeja
Pocitelj: Ja
Pocitelj, obnovljeni han u kom je izlozba naseg slikara Zeca: Ja
Pocitelj: dedo Mumin i Esma
Blagaj, izvor Bune: dedo Mumin, Sumeja i Esma
Blagaj, rucak: Esma, ja, Sumeja i dedo Mumin
Blagaj, derviska kuca: Esma i ja
Blagaj, sretni i ponosni roditelj: Esma i dedo Mumin
Mostar; Sumeja, dedo Mumin i Esma
Mostar; Sumeja, Esma I dedo Mumin
Mostar, mali stari most: Sumeja
Brdzani, Konjic: Alis, Mume, badzo Kemo, Belmo, svastika Dina, dedo Mumin, Esma i ja.:)
Ostali zijareti i susreti sa dragim insanima
Bosna, april – maj 2011
Nema ni ovdje nekih posebnih prica mada su bile zamisljene ali su zato tu slike da ovjekovjece zijarete i susrete sa dragim mi insanima, uglavnom nasim Rogaticanima.
Dolaskom kuci u Hadzice naravno prvo se pozabavim sadnjom cvijeca koje donesem iz Holandije. Onda je tu kisoviti prvomajski uranak kod mog badjana u Brdzanima kod Konjica, pa onda posjeta Shemi i Jaci na Alipasino pa susret sa Nazom i Hadzom na Sejdica vikendici povrh Hadzica.
Dalje je tu kahva sa roletom Irfom, Mirsadom i Mehom poslije dzenaze nasem rahmetliji Huseinu Alagicu ocu naseg komandanta, pa otidjoh u Vlakovo na mezarje, prouciti fatihu, bratu i ostalih 16 Rogatickih sehida koji leze jedan pored drugog.
Onda slike iz Fojnice gdje provedosmo ugodan dan sa Belmom i Edinom, pa susret u hotelu Grand sa Dinom Beslicem i nasim Sutkom Kurtcehajicem.
Dalje ide festa kod Hadza gdje je bio susret sa dosta Rogaticana, pa zijaretih Netka da vidim kako on zivi sa svojom porodicom u renoviranoj kuci koju odradi raja sa ove nase lijepe stranice, pa posjetih Adu Mrgudu i predadoh mu 50 KM koje mu je poslo Mustafa.
Sa nasom nastavnicom Suadom odoh do Azre i Lejle ali te slike nema jer planiram jednu posebnu pricu o njihovom gaziji, aBd.
Onda tu je posjeta rodzacima Dzikama na Otoci odakle odoh sa roletom Irfom da posjetimo Timu i predamo joj skupljenih 400 eura, te onda Hanin rodjendan pa nam na sijelo dodjose moj tetic Mahir i njegova Dina.
Pa susret i kahva na Skenderiji sa meni posebno dragim insanom, Fudom Sahinpasicem, te posjeta mezaru moje rahmetli pumice Dude.
I na keraju punih baterija poslije dvohefticnog ferija u nasoh Bosni krenusmo za Holandiju.A evo i jula i koferi su, ponovo, spakovani pa jos samo cekamo sutra da krenemo ponovo put nase jedine nam Bosne u susret nasoj staroj raji, svojima…
Hadzici, subota 30 april 2011 – posadio cvijece u visece vazne
Hadzici, subota 30 april 2011 – dedo Mumin, Esma, Zenga, ja, strina Zejna, Belma, Edin I Alis
Konjic Brdzani, nedjelja 1 maj 2011 – Ja, Sumeja, Esma, Dina, Kemo i Belmo
Hadzici, maj 2011 – Esma
Sarajevo, ponedjeljak 2 maj 2011 – Sema, ja i dedo Mumin
Hadzici, vikendica Sejdica, utorak 3 maj 2011 – Naza, Hadzija, ja, dedo Mumin i Esma
Sarajevo, srijeda 4 maj 2011 – Ja, Irfo, Mirsad i Meho Kerla
Vlakovo, cetvrtak 5 maj 2011 – Fatiha za 17 rogatickih sehida
Teufik Behlulovic-Tale, Adonis Mladenovic-Ruzdija, Nihad Cengic-Caje, Jasmin Pezo-Zop, Selim Harbinja, Nazif Titoric-Nasko, Salko Kukavica, Fehim Gusic, Sejdalija Muhic, Alija Muhic, Esref Muhic, Fuad Muhic, Suad Dzezo, Sulejman Dzaferovic, Alija Pleco, Asim Nuredini-Maci i Ferid Nuredini-Drina
Fojnica, cetvrtak 5 maj 2011 – Ja, Edin, Esma i Belma
Fojnica, cetvrtak 5 maj 2011 – Esma i ja
Fojnica, cetvrtak 5 maj 2011 – Esma i ja
Sarajevo, hotel grand, cetvrtak 5 maj 2011 – Dino Beslic, ja, Sutko Kutrcehajic…
Sarajevo, kod Hadzije, subota 7 maj 2011 – Haris, Halid, ja, Adis, Hadzija, Samir i Sumeja
Sarajevo, kod Netka, ponedjeljak 9 maj 2011 – Haris, Netko i ja
Sarajevo, kod Mrgude, ponedjeljak 9 maj 2011 – Ado i ja
Sarajevo, kod Mrgude, ponedjeljak 9 maj 2011 – Suada u svom cvijetnjaku
Sarajevo, kod Irfe, ponedjeljak 9 maj 2011 – rodzak Ahmo, ja i dedo Mumin
Sarajevo, kod Time, ponedjeljak 9 maj 2011 – Tima i Irfo
Hadzici, Hanin rodjendan,, ponedjeljak 9 maj 2011 – Dina, strina Zejna, Esma, Belma, Hana i Sumeja
Hadzici, Hanin rodjendan, ponedjeljak 9 maj 2011 – Ja, Edin, Ekrem, Zenga i Bibo
Hadzici, utorak 10 maj 2011 – dedo Mumin, Edin, Dina, Belma, Mahir i Esma
Sarajevo, Skenderija, srijeda 11 maj 2011 – Fudo i ja
Hadzici, maj 2011
Hadzici, na mezaru punici Dudi, petak 13 maj 2011 – dedo Mumin, Sumeja i Esma
Slovenija, subota 14 maj 2011 – Ja i EsmaOstali zijareti i susreti sa dragim insanima
Bosna, april – maj 2011
Nema ni ovdje nekih posebnih prica mada su bile zamisljene ali su zato tu slike da ovjekovjece zijarete i susrete sa dragim mi insanima, uglavnom nasim Rogaticanima.
Dolaskom kuci u Hadzice naravno prvo se pozabavim sadnjom cvijeca koje donesem iz Holandije. Onda je tu kisoviti prvomajski uranak kod mog badjana u Brdzanima kod Konjica, pa onda posjeta Shemi i Jaci na Alipasino pa susret sa Nazom i Hadzom na Sejdica vikendici povrh Hadzica.
Dalje je tu kahva sa roletom Irfom, Mirsadom i Mehom poslije dzenaze nasem rahmetliji Huseinu Alagicu ocu naseg komandanta, pa otidjoh u Vlakovo na mezarje, prouciti fatihu, bratu i ostalih 16 Rogatickih sehida koji leze jedan pored drugog.
Onda slike iz Fojnice gdje provedosmo ugodan dan sa Belmom i Edinom, pa susret u hotelu Grand sa Dinom Beslicem i nasim Sutkom Kurtcehajicem.
Dalje ide festa kod Hadza gdje je bio susret sa dosta Rogaticana, pa zijaretih Netka da vidim kako on zivi sa svojom porodicom u renoviranoj kuci koju odradi raja sa ove nase lijepe stranice, pa posjetih Adu Mrgudu i predadoh mu 50 KM koje mu je poslo Mustafa.
Sa nasom nastavnicom Suadom odoh do Azre i Lejle ali te slike nema jer planiram jednu posebnu pricu o njihovom gaziji, aBd.
Onda tu je posjeta rodzacima Dzikama na Otoci odakle odoh sa roletom Irfom da posjetimo Timu i predamo joj skupljenih 400 eura, te onda Hanin rodjendan pa nam na sijelo dodjose moj tetic Mahir i njegova Dina.
Pa susret i kahva na Skenderiji sa meni posebno dragim insanom, Fudom Sahinpasicem, te posjeta mezaru moje rahmetli pumice Dude.
I na keraju punih baterija poslije dvohefticnog ferija u nasoh Bosni krenusmo za Holandiju.A evo i jula i koferi su, ponovo, spakovani pa jos samo cekamo sutra da krenemo ponovo put nase jedine nam Bosne u susret nasoj staroj raji, svojima…
Hadzici, subota 30 april 2011 – posadio cvijece u visece vazne
Hadzici, subota 30 april 2011 – dedo Mumin, Esma, Zenga, ja, strina Zejna, Belma, Edin I Alis
Konjic Brdzani, nedjelja 1 maj 2011 – Ja, Sumeja, Esma, Dina, Kemo i Belmo
Hadzici, maj 2011 – Esma
Sarajevo, ponedjeljak 2 maj 2011 – Sema, ja i dedo Mumin
Hadzici, vikendica Sejdica, utorak 3 maj 2011 – Naza, Hadzija, ja, dedo Mumin i Esma
Sarajevo, srijeda 4 maj 2011 – Ja, Irfo, Mirsad i Meho Kerla
Vlakovo, cetvrtak 5 maj 2011 – Fatiha za 17 rogatickih sehida
Teufik Behlulovic-Tale, Adonis Mladenovic-Ruzdija, Nihad Cengic-Caje, Jasmin Pezo-Zop, Selim Harbinja, Nazif Titoric-Nasko, Salko Kukavica, Fehim Gusic, Sejdalija Muhic, Alija Muhic, Esref Muhic, Fuad Muhic, Suad Dzezo, Sulejman Dzaferovic, Alija Pleco, Asim Nuredini-Maci i Ferid Nuredini-Drina
Fojnica, cetvrtak 5 maj 2011 – Ja, Edin, Esma i Belma
Fojnica, cetvrtak 5 maj 2011 – Esma i ja
Fojnica, cetvrtak 5 maj 2011 – Esma i ja
Sarajevo, hotel grand, cetvrtak 5 maj 2011 – Dino Beslic, ja, Sutko Kutrcehajic…
Sarajevo, kod Hadzije, subota 7 maj 2011 – Haris, Halid, ja, Adis, Hadzija, Samir i Sumeja
Sarajevo, kod Netka, ponedjeljak 9 maj 2011 – Haris, Netko i ja
Sarajevo, kod Mrgude, ponedjeljak 9 maj 2011 – Ado i ja
Sarajevo, kod Mrgude, ponedjeljak 9 maj 2011 – Suada u svom cvijetnjaku
Sarajevo, kod Irfe, ponedjeljak 9 maj 2011 – rodzak Ahmo, ja i dedo Mumin
Sarajevo, kod Time, ponedjeljak 9 maj 2011 – Tima i Irfo
Hadzici, Hanin rodjendan,, ponedjeljak 9 maj 2011 – Dina, strina Zejna, Esma, Belma, Hana i Sumeja
Hadzici, Hanin rodjendan, ponedjeljak 9 maj 2011 – Ja, Edin, Ekrem, Zenga i Bibo
Hadzici, utorak 10 maj 2011 – dedo Mumin, Edin, Dina, Belma, Mahir i Esma
Sarajevo, Skenderija, srijeda 11 maj 2011 – Fudo i ja
Hadzici, maj 2011
Hadzici, na mezaru punici Dudi, petak 13 maj 2011 – dedo Mumin, Sumeja i Esma
Slovenija, subota 14 maj 2011 – Ja i Esma
- You must be logged in to reply to this topic.