-
AuthorPosts
-
Bulbul pjeva okolo Mostara – Ismet Alajbegovic Serbo
Mogu zamisliti kakvu je inspiraciju imao rahmetli Ismet Alajbegovic Serbo kada je napisao ovako lijep tekst za sevdalinku. Koliko god mi zeljeli isticati sta znaci sevdalinka, prije svega se mora naglasiti da se sevdalinka mora ne samo uciti pjevati, nego i slusati. Njenu vrijednost osjeti samo onaj koji je umije slusati, a priznacete da to ne ide bas svima . Da bi osjetio njenu pravu vrijednost moras se uziviti u nju, poistovijetiti se sa onim o cemu ona prica ili bar znati povodom cega je napisana. Ona te mora na neki dogadjaj ili osobu asocirati a najbolje je kada sam sebe pronadjes u njoj.
Slusajuci ovu pjesmu, ona me vrlo cesto asocira na London a ne na Mostar. Tamo u toj tudjini, u kisovitom i maglovitom Londonu pjeva Bulbul svom Beharu. Nije to kao u Mostaru. Svjesni su i oni toga. Pa iako ni behar nije kao u Bosni, Behar u svojoj pjesmi pada u sevdah i na kraju u pomoc poziva Djulzulejhu i prosla i lijepa i nikad zaboravljena vremena. I ovo je dokaz da sevdah prica samo o ljubavi pa bila ona izmedju insana ili prema domovini.Evo lijepe Beharove pjesme koja zasluzuje da se ovdje nadje:
Sitni sati….
Na stolu tahta, ožiljaka puna,
I na njoj meso rasuto suho,
Pored nje nož, ko čuvar stoji,
Ko da mi svaki zalogaj broji.Kraj noža sahan u saftu mesa,
Do njega hljeba puna je kesa,
Kraj tahte časa s lukom i sirom,
Samo da popijem još koju s mirom.Djeca polegla, mrtva tišina,
A pored mene moja Nerina,
Društvo mi pravi i samnom zbori,
Dok joj se duša sa sankom bori.A mene sevdah opio pravi,
Djulzulejha mi se vrti po glavi,
Vidi ljepote u sitne sate,
I stari dani bi da se vrate.**BEHAR** 17-11-2009
A evo i sevdalinka koja bijase povod ovom mom pisanju. Ovdje je pjeva Safet Isovic. Pjevali su je mnogi a i pjevace i u buduce dok je svijeta i vijeka.
Bulbul pjeva okolo Mostara
hodi draga evo nam beharaDodji meni moje zumbul cvijece
tvoja majka karati te neceTvoja majka tebi ruho sprema
da ga ljepseg u Mostaru nemaSve od svile kosulje otkane
i duseke djulom pokapaneTvoja usta sva od djula rana
tvoja njedra jos ne milovanaMostar je daleko. Samo jos u mislima, tu u jednoj sobi u Londonu pored polegle djece naviru sjecanja na Dzulzulejhu i dobra stara vremena.
–
Ima tome neko vrijeme kako mi se pjesma ZAPLAKALA SECER DJULA u izvedbi Hanke Paldum cini jednom od najljepsih njenih sevdalinki. Za ovu pjesmu Omer Pobric pise:„Pjesma ZAPLAKALA SECER DJULA rezultat je istinitog dogadjaja iz 1877. godine…Osman-paša je bio zapovjednik i branitelj PLEVNE, grada u Bugarskoj, pokraj Sofije…punih pet mjeseci je, sa svojom vojskom, odolijevao daleko nadmocnijem neprijatelju – Rusima…kada su mu Rusi, uz pomoc Rumuna, presjekli svako snabdijevanje, morade izvjesiti bijelu zastavu…kada su Osman-pasu Rusi doveli pred Nikolu, brata ruskog cara Aleksandra II, ovaj mu je, u znak vitestva, ostavio sablju da je i dalje pase.. o tome pjeva ova sevdalinka…
Ima nekoliko verzija…snimao sam sa Kadirom, Hankom, Hasibom i Nusretom… bosansku melodiju…“Slusala sam nekoliko izvedbi, na turskom takodjer, ali ova u izvedbi Hanke Paldum je nenadmasna:
Uzivo na Cetinju, drevnom gradu:) , prelijepo:
https://www.youtube.com/watch?v=ET8zCZP0J68
Zaplakala šećer-Đula,
Osman-paše, vjerna ljuba:
”Moj Osmane, gdje si bio,
gdje si vojsku izgubio?””Evo mene, Đulo mlada,
pokraj Plevna, starog grada.
Što mi care vojske dade,
sve mi, Đulo, za din pade.Ropstva sam ti Đulo pao,
britku sablju opasao,
pa sad nemam nikog svoga,
osim Boga jedinoga.–
U proslom postu sam pominjala Omera Pobrica i taj njegov napis sam bas uzela sa njegove stranice “institutsevdaha.ba” odn. Institut sevdaha: “Fondacija Omera Pobrića”, a od sinoc svi mediji javljaju da je preminuo od srcanog udara. Tako sevdalinka ostaje bez jos jednog svog doajena, ali njihova djela ostaju zanavijek……Sa stranice “visoko.co.ba”:
Od posljedica srčanog udara preminuo Omer Pobrić
Srijeda, 20 Januar 2010 21:34
Kako saznaje Radio Q, večeras je od posljedica srčanog udara preminuo Omer Pobrić, poznati bosanskohercegovački muzičar koji je poznat širom svijeta po očuvanju autohtone bosnaske pjesme sevdalinke. Smrt je nastupila za vrijeme vožnje automobilom na području opštine Vogošća, tačnije u naselju Jošanica. Smrt je konstatovao dežurni vještak sudske medicine Hamza Žujo. Kako nezvanično prenosi Radio Q, Omer Pobrić je bio sam u osobnom automobilu koji se nakon izvjesnog vremena zaustavio i pri tome nije ugrozio ostale učesnike u saobraćaju.
BIOGRAFIJA OMERA POBRIĆA LIČNO NAPISANA
Rodjen sam u Tešnju 08.08.1945. godine od oca Safeta i majke Zlate. Osnovnu skolu završio i djetinjstvo proveo u rodnom Tešnju. Srednju školu završio na Ilidži, pokraj Sarajeva. U Sarajevu apsolvirao Prirodno-matematički fakultet, odsjek biologija-hemija.
Ljubav prema muzici naslijedio od majke Zlate i brata Rušte…na pitanje “kada sam počeo svirati”, uvijek sam odgovarao sa “ne znam – ja sam zajedno sa harmonikom rastao u majčinom krilu”….
Od polugodišta prvog razreda srednje škole počinje moj muzički profesionalni angažman…moji roditelji su u to vrijeme školovali još troje djece u tri grada bivše nam, Jugoslavije, pa je moj angažman u muzici olakšao roditeljima finansiranje školovanja.
Prošao sam sve faze u životu muzičara…i često su se prepletale…
Kafansku fazu smatram veoma bitnom jer sam muzicirajuci u raznim sarajevskim ugostiteljskim objektima učio život….upoznavao ljudske sudbine, razlučivao dobro od zla, nastojao upijati životno dobro saosjećajući sa tudjom nesrećom, izgradjivao sebe, kao čovjeka i umjetnika…kao dijete sam shvatio da je kafana mjesto u kojem se, najočitije, prelama ljudska sreća i nesreća.
Već od 1968. godine, kao mladić, učestvujem u orkestru Ismeta Alajbegovića Šerbe na Festivalu Ildža…i od tada, sve do agresije na BIH, učestvovao sam svake godine kao izvodžač, kompozitor, pisac tekstova ili aranžmana…imao sam nekoliko nagrada, izmedju ostalih i Prvu nagradu za pjesmu 1989. godine….nekoliko godina sam bio i SELEKTOR FESTIVALA za Jugoslaviju.
Kada sam znanjem nadrastao kafanu kreće moja estradna karijera…od 1967. do 1979. godine obisao sam svijet vise puta gostujući sa najeminentnijim izvodjačima…posebno je zanimljivo da sam pola godina gostovao u SSSR-u svirajući, isključivo, zabavnu muziku.
Prvi sam dobitnik, u povijesti, ESTRADNE NAGRADE JUGOSLAVIJE 1977. godine.
U jesen 1979. godine osnivam MUZIČKI ATELJE OMEGA i posvećujem se producentskom, snimateljskom i aranžerskom radu…Snimao sam najbolje što je u to vrijeme pjevalo: Safetu Isoviću – pet albuma, Himzi Polovini, Mehi Puziću – tri albuma, Hanki Paldum, Zehri Deović, Zaim,u Imamoviću, Huseinu Kurtagiću – dva albuma, Cazimu Colakoviću – cetiri albuma, Hamdiji Custovicu – dva albuma, Feridu Avdiću, Ameli Zuković i drugim.
Posebno sam volio snimati i saradjivati sa sazlijama, izvornim grupama i guslarima…tu muziku sam smatrao i smatram izvorištem narodne duhovnosti. Moji snimljeni materijali prodavani su u milionskim tiražima.
Od 1987. godine, poslije preseljenja I.A.Šerbe, totalno se posvećujem isključivo bosanskoj sevdalinci tražeći istomišljenike..te godine odlučujem da zapisujem sve što sam mukotrpno naučio…Objavljujem:
1992.godine………………………………99 sevdalinki….i poneka pjesma
1994.godine……………Prvi festival narodne muzike “LUKAVAC `94”
1995.godine……………………………….Bošnjačka kola
1996.godine……………………………….Sevdah nadahnut životom….slobodom/ovo djelo je 1996. godine proglašeno za jedno od devet čuda bosanskog otpora/
1997.godine……………………………….Bosna je u meni – patriotske pjesme i proza
1998.godine…………………………………Bosanski mevlud Omera Pobrića /ovo je prvi mevlud napisan notama i za ovo sam dobio NAGRADU ZA ŽIVOTNO DJELO/
2000.GODINE……………………………..Bajram i ramazan u pjesmi /u svakoj pjesmi se spominje riječ “bajram” ili “ramazan”.
2003.godine…………………………………MIRUH BOSNE….125 odsviranih i zapisanih aranžmanski bosanskih sevdalinki.
14.02.2003. osnivam INSTITUT SEVDAHA-Fondaciju Omera Pobrića.
2003.godine…………………………………SAZ U BOSNI – autor Šukrija Trako, izdavač Institut sevdaha….prva knjiga u povijesti BIH o sazu, sa deset CD-ova najboljih sazlija i DVD-ijem TAKUMA SAZLIJA poslije 73 godine u Bosni.
2004.godine…………………………………BANJALUČKI SEVDAH U VREMENU…pronađenih, zapisanih i snimljenih 108 pjesama o Banjaluci i toponimima banjalučkim.
2004.godine…………………………………PRVI FESTIVAL SEVDALINKE BIH.
28.05.2004. godine PRIRODNO-MATEMATICKI FAKULTET – UNIVERZITETA U SARAJEVU odlucuje da OMERU POBRICU
prirodoslovcu,velikom umjetniku,entuzijasti, domoljubu i humanisti, za izuzetan doprinos razvoju i afirmaciji kulturnih, obrazovnih i pedagoskih vrijednosti, dodijeli POCASNU DIPLOMU./prepisano sa diplome/.
2005.godine…………………………………ANTIFAŠIZAM NA BEDEMIMA BIH….prvi puta ujedinjene antifašističke pjesme iz dva oslobodilačka rata 1941-1945 i 1992-1995. godine.
2005.godine…………………………………AMERIKA I SEVDAHA – MARY I OMER
2005.godine…………………………………DRUGI FESTIVAL SEVDALINKE BIH
2006.godine…………………………………SEVDAH I SEVDALINKA NA DEVET SVJETSKIH JEZIKA….priredili Omer Pobrić i dr. Semir Vranić
2006.godine…………………………………INTELEKTUALCI I SEVDALINKA
2006.godine…………………………………INSTITUT SEVDAHA U NORVEŠKOJ
2006.godine…………………………………TREĆI FESTIVAL SEVDALINKE BIH
2007.godine…………………………………OTKRIVENO BLAGO – pjesme vraćene narodu bosanskom.
2007.godine…………………………………KANARSKI OTOCI SEVDAHA
2007.godine…………………………………INSTITUT SEVDAHA U AMERICI
2007.godine…………………………………ČETVRTI FESTIVAL SEVDALINKE BIH
2007.godine…………………………………INSTITUT SEVDAHA U DANSKOJ
07.02.2008. dobijam još jednu NAGRADU ZA ŽIVOTNO DJELO – BH MUZIČKI OSKAR
2008.godine…………………………………dvorana VATROSLAV LISINSKI – ZagrebKrajem ’92,naidje ispred kuce Zlata i poslije onog usputnog:”sjedis li?-odmaras li?,ne znam stigoh li joj i odgovoriti dobaci kroz smjeh:-ne’s jos dugo..idemo ti i ja u skolu u Kakanj..”
-O cem’ to ti?-zbunjena otkud ta prica.
Kaze:-Vidjeces veceras,dolazimo da se dogovorimo;
-Eh,vidjeces ti,-reko;-valjda se i ja sta pitam.”,a ona se samo nasmija i ode.
Bogami,navece eto ih na sjelo.Za kratko vrijeme krenu prica o skolovanju i cika Omer isprica sta je imo u planu.Sutra nas vodi da nas upise u skolu u Kakanj.Zlata ima volju da sam ja s njom a i njemu bi bilo drago.Mama podje malo progovoriti,da je malo situacija nezgodna,al presjece je on na brzinu da to nije nikakav problem,on ce me odovoziti i dovoziti iz skole,sta Zlata bude imala imacu ja,i kako Zlati bude bice i meni,nikakve razlike koda sam mu i ja djete,e..,moje je samo da ucim,i pogleda upitno u mene.
-Pa hocu,-reko,jasta cu (pa haj ne budi insan i to ne prihvati,takav gest,bilo mi milo il ne bilo),a Zlata se smije iz coska.I u jutro u pola sest izadjem pred kucu,naidjose Omer i Zlata.Snijeg vec pao,a “nalozio” nam Omer i navio Saju.Malo,malo pa zaturi neku pricu a pretezno bi otpocni:
-To vam je danas malo tesko ostati budne,al navicice te se,pa dok malo..eto proljeca……I dodjosmo u skolu.Vec sam prizor u hodniku ne obradova nas ni malo (slike i amblemi po zidovima…).Doceka nas gospodja:
-Dobar dan.Ja sam namicateljka znanja,sta trebate?
Zbunjen Omer,kaze:-da upisem djecu u skolu.
-A vi ste?
-Omer,..omer Pobric.
-Jesu li to vasa djeca?
-Jesu.
-Dajte mi imena,pa cu se posavjetovati sa ravnateljom,a vi sacekajte trenutak.
Sjedosmo u onaj hol,al raspolozenja vise ni trunke.Pita Zlata;
-Stari,..kako ‘no rece da je ona?
Kaze:-Ne znam……nesto oko znanja.
Zadeverasmo se da se dosjetimo kako nam se ono predstavi,utom i ona dodje.Kaze:-Zao mi je,imamo mjesta samo za jednu osobu.
Ustade Omer smirom,naisareti nam rukom prema vratima,kaze:
-Hajmo djeco,…nece ni jedna!
Okrenu se usput:
-Izvinite,samo da vas pitam?A sta ste ono vi?
Kaze:-Namicateljka znanja.
-AHA!
Izadjemo,u auto,niko nista ne govori.Poce Zlata na Omera,da je on mogo nesto uraditi samo da je htio,da je lahko digo ruke od svega.Suti Omer,ni SSajo nam vise ne pjeva,nesto konta.Vidim ja da ce njega Zlata naljutiti i vratiti u skolu,pa da nebi opet bilo da se ja nista ne pitam,skupim hrabrosti i otpocnem:
-Cika Omere,ja od prvog momenta nisam bila za ovu skolu,a kako ovo sagledah nisam pogotovo.Pristala sam bila iz postovanja prema vama jer ste se to bili tako zauzeli za mene,al ako je Zlati toliko stalo i eto ima jedno mjesto,upisite nju,nikakav problem za mene nije.
-Hoces li Zlato?-upita je al dobro ljut.
-Hocu!-kaze Zlata al sad ljuta na mene sto je to ostavih.
-E haj da te upisem!Al ici ces Zlatoo ici u skolu,znas kakav sam kad se zainatim.
I upisa on Zlatu u skolu,krenu Zlata,pocesmo se rijedje vidjati,preko dana nije tu a navece ima uciti,necu da smetam.I sastanemo se do 15ak dana,pitam je kako joj je u skoli?
-Ma…blago tebi pa se izvuce.Ne smijem starom nista reci,cula si kako mi je reko.Ma sve onako,namicatelji,napeta situacija medju rajom…
-Pa sta ces sad?
-Pa cekam da mu dodije da me voza,pa necel on prvi poceti,onda bih i ja smjela reci da ovo prekinemo.Zadnji put sam ih vidjela mjesec poslije,noc uoci naseg polaska za Francusku,kad su dosli da nas isprate.Zlata je jos isla u skolu,a poslije toga,kolko,ne znam.Omer nam je na vratima pozelio srecu,uz ono obavezno,”al nemojte nam ni Bosnu zaboraviti”.
Nek je rahmet dusi Omerovoj,a sabur njegovoj porodici.
Bosna je izgubila jednog velikog covjeka.Neznam gdje da ovo stavim, pa ne zamjerite…
Edisa Delic – Brate moj
http://www.youtube.com/watch?v=SDQ2OSTdMJM
:)
Neznam gdje da ovo stavim, pa ne zamjerite…
Edisa Delic – Brate moj
http://www.youtube.com/watch?v=SDQ2OSTdMJM
:)
Vanja Muhovic & Razbolje se Sultan Sulejman–HAYAT SHOW
:)
Ljubitelji dobre pjesme, posebno sevdaha su pred novim izazovima. Podjeljena su misljenja da li treba staru izvornu pjesmu izvoditi u novim aranzmanima, pomjesanu sa modernim i novim stilovima izvedbi. Iskreno, nisam nikad ni pomislio da je moguce sevdalinku kombinovati sa repovanjem.
Jeste da sam ljubitelj izvorne sevdalinke ali ovo sto preslusah ne zvuci nimalo lose. Unuk naseg proslavljenog pjevaca sevdaha,rahmetli Zaima Imamovica,zeli sevdalinku pribliziti mladjem narastaju i sire nego sto su to prostori na kojima se rado slusala dobra sevdalinka.Ovaj spot sa Frenkiem mi se veoma dopao i preslusao sam ga nekoliko puta. Ove novine ce svakako omladina sigurno dobro prihvatiti a nama starijima ostaje da pokusamo shvatiti nova stremljenja ali ne zaboravljajuci izvornu sevdalinku,sa izvornim aranzmanima,jer bez toga ni ovo novo ne bi bilo moguce.
Mislim da bi i rahmetli dedo bio jako zadovoljan kada bi mogao cuti svoga unuka.
Poslusajte i vi ovu po meni veoma uspjesnu kombinaciju modernog sa tradicionalnim:
Vlado Milošević: Fatima lozu sadila [Glasbeni tisk]. U: Srečanje mladih pevcev občine Ljubljana Center [Glasbeni tisk].*
* [zbral in uredil Miro Kokol]. Ljubljana : Zveza kulturno prosvetnih organizacij, 1968., str. 30-31.
Kopija ljubaznošću Damijane Kisovec, Narodna in univerzitetna knjižnica Ljubljana, Slovenija. Varijantu pjesme zabilježio Ludvik Kuba ljeta 1893. godine u Rogatici.Vlado Milošević: Fatima lozu sadila [Glasbeni tisk]. U: Srečanje mladih pevcev občine Ljubljana Center [Glasbeni tisk].*
* [zbral in uredil Miro Kokol]. Ljubljana : Zveza kulturno prosvetnih organizacij, 1968., str. 30-31.
Kopija ljubaznošću Damijane Kisovec, Narodna in univerzitetna knjižnica Ljubljana, Slovenija. Varijantu pjesme zabilježio Ludvik Kuba ljeta 1893. godine u Rogatici.TAMBUR BIJE ČELEBIJA MUJO
Tambur bije čelebija Mujo,
Vino pije, krije se od majke,
Da ga stara ne poznade majka,
Al’ ga majka poznavala vrlo.
“A moj sinko, čelebija Mujo,
tebe paša od sinoćke traži,
od sinoćke tere do jutroske!
Hoće tebe paša da objesi,
Rad tambure i rad jauklije,
Jer ti ljubiš po Livnu djevojke,
A po Skoplju udovice mlade!”
Ali veli čelebija Mujo:
”Ne karaj me, moja stara majko,
Ako će me paša objesiti,
Rad tambure i rad jauklije,
I radi moga grla jasnoga!
Al’ da znadem, moja mila majko,
kom će me drvu objesiti,
deblo bih mu srebrom oblivao,
grane bih mu zlatom obvijao,
a na vrhu tambur objesio:
Kod god prođe neka čudo gledi,
gdje [je] obješen čelebija Mujo,
rad tambure i rad jauklije!”Ova narodna pjesma nalazi se u “Erlangenskom rukopisu” koji je 1913. god. u biblioteci istoimenog njemačkog grada pronašao poznati slavist Gerhard Gesemann. Isti ga je autor objavio 1925. god. pod nazivom “Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama”, Sremski Karlovci. “Erlangenski rukopis” se smatra jednim od najstarijih zapisa naših narodnih pjesama (i uopće južnoslavenskih narodnih pjesama). Pretpostavlja se da je nastao u XVIII stoljeću. Nije poznato ko je sakupio pjesme. U zborniku se nalazi i priličan broj bosanskih narodnih pjesama, među njima i ova sjajna romansa. Nažalost, nisu ostavljene bilješke o kazivačima niti mjestu bilježenja naših pjesama, ali je zbirka, ipak, vrijedan dokument trajanja naše sevdalinke.
TAMBUR BIJE ČELEBIJA MUJO
Tambur bije čelebija Mujo,
Vino pije, krije se od majke,
Da ga stara ne poznade majka,
Al’ ga majka poznavala vrlo.
“A moj sinko, čelebija Mujo,
tebe paša od sinoćke traži,
od sinoćke tere do jutroske!
Hoće tebe paša da objesi,
Rad tambure i rad jauklije,
Jer ti ljubiš po Livnu djevojke,
A po Skoplju udovice mlade!”
Ali veli čelebija Mujo:
”Ne karaj me, moja stara majko,
Ako će me paša objesiti,
Rad tambure i rad jauklije,
I radi moga grla jasnoga!
Al’ da znadem, moja mila majko,
kom će me drvu objesiti,
deblo bih mu srebrom oblivao,
grane bih mu zlatom obvijao,
a na vrhu tambur objesio:
Kod god prođe neka čudo gledi,
gdje [je] obješen čelebija Mujo,
rad tambure i rad jauklije!”Ova narodna pjesma nalazi se u “Erlangenskom rukopisu” koji je 1913. god. u biblioteci istoimenog njemačkog grada pronašao poznati slavist Gerhard Gesemann. Isti ga je autor objavio 1925. god. pod nazivom “Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama”, Sremski Karlovci. “Erlangenski rukopis” se smatra jednim od najstarijih zapisa naših narodnih pjesama (i uopće južnoslavenskih narodnih pjesama). Pretpostavlja se da je nastao u XVIII stoljeću. Nije poznato ko je sakupio pjesme. U zborniku se nalazi i priličan broj bosanskih narodnih pjesama, među njima i ova sjajna romansa. Nažalost, nisu ostavljene bilješke o kazivačima niti mjestu bilježenja naših pjesama, ali je zbirka, ipak, vrijedan dokument trajanja naše sevdalinke.
-
AuthorPosts
- You must be logged in to reply to this topic.