[Zambi]

#1732

Sevdah u srcu,sevdah u duši,sevdah u životu,po njemu smo prepoznatljivi u svijetu,rahmetlije Safet,Himzo,Meho i mnogi drugi ostavili su iza sebe dubok trag za nas i naša buduća pokoljenja.
Kaza možda neznaš da smo mi imali našeg jarana koji je pred A.r.
Sajom pjevao Đul Zulejhu to je Esad-ESO Hadžihasanović i to u više navrata;)

[Anonymous]

#1735

Ali bi ga nerijetko pred nastup zabolio stomak pa nije mogao pjevati

[Anonymous]

#1739

Zabolio bi i tebe,Pitar,pred Oliverom Dragojevicem:laugh: A zar ti nisi na utakmici.Dijete s Koseva(Kosevskog brda) igrac i trener “Zelje” najavljuje pobjedu.

[behar]

#1742

Evo ovu rumen ruzu

Evo, ovu rumen ruzu
iz mog skromnog perivoja
na dar tebi, duso, saljem
ime joj je ljubav moja

Ako ti se miris svidi
i njezina cista boja
ti je primi s postovanjem
i zakiti njedra svoja

Ako ti se ne dopadne
baci je na oganj zivi
nek izgori, nek se stvori
u lug i u pep’o sivi

Iz tog luga i pepela
na sred tvoga perivoja
poniknuce crna gljiva
a zvacu je mrznja tvoja

Zaim Imamovic

[Kaza]

#1748

Evo price o dobro poznatoj, prelijepoj, plahovitoj, i u pjesmama opjevanoj Cajnickoj ljepotici HANI CARICI (djevojacko Korjenic ), bila udata Uzicanin.

Zbog njene ljepote i neuzvracene ljubavi mnogi su pokusali i da se ubiju.
Nekog Ibru su skinuli sa konopca. Mnogi su zene i djecu ostavljali. Kada je to njen otac Sabrija saznao, odmah ju je dao za bogatog Sarajevskog trgovca.

Poslije ce kompozitor sevdalinki Rade Jovanovic iz Gorazda, napisati pjesmu posvecenu
ljepotici Hani Carici, a pjesmu ce sa velikim uspjehom pjevati legende sevdaha

rahmetli Safet Isovic i Zekerijah Djezic.

Ode Hanka, osta prica a bogami i pjesma.

Kad sretnes Hanku sijedu baku,
u mahali u sokaku.
Selami je-pozdravi je,
jer znaj da je bila vila.

Zbog nje je Zijo danima pio.
Zbog nje je Salko u vodu skako.
Zbog nje je Ibro hapsane ribo.
Zbog nje je Bego u mezar lego.
Zbog nje su nozi parali srca.
Zbog nje se lila momacka krvca.

Hvalise ljudi ljepotu njenu,
i pjesnici za nju znase.
Tu nekada divnu zenu,
i sazlije opjevase.

Nigdje jos nebi takvoga stasa,
nit ljepsih usta umilnog glasa.
Od pjesme njene slavuj umukne,
od puste zelje srce da pukne.

Takva je bila zanosna Hanka,
najljepsa djeva iz mog sokaka.

Godine burne odnjese mladost,
ko vjetrovi list sa gore.
U ocima gasnu radost,
divno lice skrise bore.

Ledja se svila drhtave ruke,
u stare Hanke sirote puke.
Protkani s tugom prolaze dani,
sjecaju srce na sevdah davni.

Sjecanja draga tiho se gase,
a pusta mladost nevraca se…..

Zbog Hanine ljepote je djedo moga prijatelja Seje Mocevica iz Cajnica, LATIF MOCEVIC dao Hani nadimak CARICA.

[Kaza]

#2304

Mnoge nase narodne pjesme, sevdalinke, su nastale prije mnogo godina, opisujuci kroz svoje tekstove istorijske dogadjaje. Jedna od tih sevdalinki je i pjesma „Nigdje zore ni bijela dana“. Nebrojeno puta sam ovu pjesmu pjevao sa svojim drustvom u dobrom raspolozenju a da nisam znao ko je napisao i kada je nastala. Valjda je to tako sudjeno da kad mi nesto ne trazimo , ono potrazi nas. Citajuci knjigu dr. Mustafe Imamovica “Historija Bosnjaka” sam naisao na izvor nastanka ove veoma lijepe sevdalinke. Radi se o narodnoj pjesmi pa je vjerovatno u narodu i nastala i nema autora teksta ove pjesme.
Stihovi ove pjesme povezuju dvije odlucujuce bitke u ratu 1737- 1739 godine, onu kod Banja Luke 1737. i drugu kod Beograda 1739. godine. U tim objema bitkama su ucestvovali Bosnjaci . Prva bitka je vodjena kod Banja Luke gdje su austrijske trupe vrsile opsadu grada u ratu kojim je Austrija imala namjeru porobiti Bosnu. Stanovnistvo koje bi ostalo radi imetka se moralo pokrstiti, jer im pod njihovom vlascu islam kao vjera nije mogao egzistirati.
Na celu Bosnjaka je bio bivsi veliki vezir Hecim-oglu Ali pasa, vrsni vojnik koji se proslavio odbranom Bosne.
Odlucujuca bitka pocela je oko podne 4. VIII 1737. godine. U pet frontalnih jurisa Bosnjaci su do veceri istoga dana potpuno razbili austrijske cete i natjerali ih u panican bijeg preko Vrbasa, u kojem su se mnogi carski vojnici utopili. Iste noci se austrijska vojska povukla preko Save. Ovaj veliki boj i bosnjacka pobjeda pod Banja Lukom imali su za Bosnjake znacaj presudnog domovinskog rata.
U bici za osvajanje Beograda 1739. godine je ucestvovala kao prethodnica i vojska od 12000 Bosnjaka na celu sa Ali – pasom. Tu je takodjer austrijska vojska bila potucena i sklapa se mirovni sporazum kojim se stabilizira za narednih 150 godina granica izmedju Habsburskog i Osmanskog carstva.

A evo i teksta sevdalinke nastale na osnovu gore navedenih dogadjaja. Ova pjesma je najcesce izvodjena od nase legende sevdaha Safeta Isovica.

Nigdje zore ni bijela dana

Nigdje zore, ni bijela dana,
ni danice da pomoli lice.
Istom zora sa istoka rudi,
siv se soko pod cadorom budi.
Sa jastuka glavu podizase,
mrkim okom sablju pogledase.
“Sabljo moja, roditelja moga,
roditelja bega Isaj-bega!
Dosta li si pocinila jada,
dosta jada oko Biograda,
vise muke oko Banja Luke!”

https://www.youtube.com/watch?v=qS5WH_Fpc0o

[ponekad ovdje]

#5258

–
Sta jos mozemo reci za sevdalinku sto do sada nismo culi, nismo procitali , nismo spoznali slusajuci je…
Da je najljepsa ljubavna pjesma, da nas moze razalostiti, taknuti do dna duse, povratiti izgubljeni osmijeh, dati nam snagu i polet, kao i nerijetko izmamiti suzu u oku.
Staru sevdalinku “Kraj pendzera Jusuf stari” sam ranije cula mnogo puta i nisam se nesto posebno vezala za nju osim konstatacije da je jedna lijepa pjesma kao i mnoge druge sevdalinke.Nedavno sam u mimohodu cula samo zadnju strofu

… Sta je zivot, dva koraka
od avlije do sokaka,
kratak, kaljav put,
sapnu Jusuf mutna cela
niz obraz mu suza vrela
kanu na dlan zut.

i istog momenta mi se ucinilo kao da je cujem bas prvi put.

I stvarno „sta je zivot, dva koraka od avlije do sokaka, kratak, kaljav put“…

Kraj pendzera Jusuf stari
kahvu srce, cibuk zari
gleda seher grad,
i sjeca se davnih dana
onog vakta i zemana
kad je bio mlad.

Ko jelen je Jusuf bio
konje jaho, vino pio
Jusuf soko siv,
s djevojkama sevdisao
uz sargiju pjevat znao
kao niko ziv.

Hej mladosti zlatni dani
djulistane poharani
divan li si haj
Djulbeharo ime slatko,
Zehro, Suhro, Lejlo, Hanko
vaj sevdahu, vaj

Sta je zivot, dva koraka
od avlije do sokaka,
kratak, kaljav put,
sapnu Jusuf mutna cela
niz obraz mu suza vrela
kanu na dlan zut.

[Anonymous]

#5259

Oci moje kletvom bih vas kleo
Sto vas sejtan pod ruku uzeo
Pa gledaste kroz tarabu staru
Sta mi radi kona na bunaru

Srebrn ibrik u ruke uzela
Raskopcala suncu njedra bijela
Pa ih hladi vodom iz bunara
Srce moje kida iz njedara….

[behar]

#5403

…..Drhtao sam ko list na jablanu
gledajuci konu raskopcanu
srce vrisnu pamet se okrenu
skocih mladjan u avliju njenu

Sad je na me ko na vuka hajka
sta ucinih zalosna mi majka
kriv sam rekoh ja u ovom satu
vjesajte me o koninom vratu.

Safet Isovic

[behar]

#5404

Malenim sokakom ne prolazim vise
odkako nas draga drugi zavadise
mome srcu bolnom da bih mira steko
ja odlazim draga od tebe daleko

Zaboravi dane kad smo sretni bili
zaboravi draga da smo se volili
ne sjecaj se vise na najdraze case
osjecaji vreli neka se ugase…….

[ermin pawa]

#5413

EMINA

SINOĆ KAD SE VRAĆAH IZ TOPLA HAMAMA,
PROĐOH POKRAJ BAŠĆE STAROGA IMAMA.
KAD TAMO U BAŠČI, U HLADU JASMINA
S IBRIKOM U RUCI, STAJAŠE EMINA.

JA JOJ NAZVAH SELAM, JEST TAKO MI DINA,
NEĆE NI DA ČUJE LIJEPA EMINA.
VEĆ U SREBREN IBRIK ZAHVATILA VODE,
PA NIZ BAŠČU DŽULE ZALIJEVATI ODE.

S GRANA VJETAR DUHNU PA NIZ PLEĆI PUSTE
RASPLETE JOJ ONE PLETENICE GUSTE.
ZAMIRISA KOSA, K’O ZUMBULI PLAVI,
A MENI SE KRENU BUHURET U GLAVI.

ZAMAL’ NE POSRNUH, MOJEGA MI DINA,
A MENI NE DOĐE LIJEPA EMINA.
SAMO ME JE JEDNOM POGLEDALA MRKO,
AL’ NE HAJE ALČAK ŠTO ZA NJOME CRKO.

PO BAŠČI SE ŠEĆE, A PLEĆIMA KREĆE,
NI HODŽIN MI ZAPIS NIŠTA POMOĆ NEĆE.
JA KAKVA JE PUSTA, MOGA MI IMAMA,
STID JE NE BI BILO DA JE KOD SULTANA.

UMRO STARI PJESNIK, UMRLA EMINA,
OSTALA JE PUSTA BAŠČA OD JASMINA.
SALOMLJEN JE IBRIK, UVELO JE CVIJEĆE,
PJESMA O EMINI NIKAD UMRIJET’ NEĆE.

[ponekad ovdje]

#5781

–
Evo jos jedne rijetke sevdalinke koju nisam dugo cula i ponovo isti osjecaj, kao da sam je cula bas prvi put. „Iz kamena voda tekla“ ; sam naslov izaziva najljepsa sjecanja na nase daleke i nedokucive predjele, nasa davna mjesta zivljenja i bitisanja, jer gdje jos moze iz kamena voda teci nego u predjelima nasih srca? Nema te pjesme koja moze u jednom momentu u nama potaći bujicu osjecanja na sve prozivljeno do sada,kao sto moze sevdalinka. Niti ima te pjesme koja moze izazvati takva osjecanja, osjecanja koja ce potrajati jos danima kao sto to moze sevdalinka.

Azra Husarkic – Iz kamena voda tekla – Uzivo

http://www.youtube.com/watch?v=6CkgQ0FfTAI

IZ KAMENA VODA TEKLA

Iz kamena voda tekla,
bistra, studena,
tu se dala tanka staza,
tanka, tanahna.
tu djevojka ružu brala,
pa je zaspala.

Po njoj šeće mlado momče,
budi djevojče:
“Ustaj, ustaj, djevojčice,
što si zaspala?

Ruža ti je uvehnula,
što si ubrala,
Dragi ti se oženio,
kog’ si voljela!“

“Neka, neka, nek’ se ženi,
sretno mu bilo,
ja ću ružu zal’jevati,
za njim plakati!“

[behar]

#5964

STAR SE CURCIC POMAMIO

Star se Curcic pomamio
b’jelu bradu obricio
dok Almasu premamio

Stade Curcic ledja peci
u Almase suze teci
Il’ ti teci, il’ ne teci
valja tebi sa mnom leci

Almasa je alcak bila
jastuk slame nalozila
jastuk slame nalozila
uz Curcica prislonila

Kad se Curcic probudio
jastuk slame zagrlio
oj, Almaso, ljepa li si
oj, Almaso, slatka li si

[Braco]

#5969

Evo vec duze vrijeme trazim tekst pjesme koju je napisao koliko znam ar.Osman Djikic izvodila se kao sevdalinka , a pocinje otprilike ovako , – asik ostah na te oci, na te dvije tamne noci…..

[Anonymous]

#5970

…oj kaduno duso moja
ne izlazi na pendzere
ne izlazi ne prkosi
idi nek te dzavo nosi
Pjeva mostar sevdah. sumnjam da sam napiso bas uredno ali tu je negdje.

[Author]

Posts