[Anonymous]

#4700

U Sarajevu u 87. godini života

NA AHIRET PRESELIO ADIL-BEG ZULFIKARPAŠIĆ

Novinska agenicija FENA javlja da je Adil Zulfikarpašić, osnivač i utemeljivač Bošnjačkog instituta, umro rano jutros u 87. godini života.
Poznati kulturni mecena, publicist, političar, bankar, istraživač i sakupljač, Gradu Sarajevu i Bosni i Hercegovini u maju 2001. godine darovao je Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića, radi promoviranja kulturne baštine, povijesne istine, istraživanja, znanstveno-umjetničke aktivnosti i kulture Bošnjaka i naroda s kojima Bošnjaci u BiH stoljećima žive.

Podružnica Bošnjačkog instituta u Sarajevu otvorena je 1991. godine i djelovala je u toku agresije na BiH. Adil Zulfikarpašić je od 1992. do 1994. godine boravio pretežno u Cirihu, putujući povremeno u Bosnu kao predsjednik Muslimanske bošnjačke organizacije. Često je poduzimao putovanja u različite zemlje radi susreta s političarima i drugim utjecajnim ličnostima u potrazi za rješenjem pitanja Bosne i Hercegovine.

Pomagao je Bošnjake u izbjeglištvu, promovirao njihovo okupljanje oko Matice Bošnjaka, kojoj je dao na upotrebu prostorije i svu infrastrukturu u Bošnjačkom institutu u Cirihu. Institut je postao mjesto intelektualnih susreta između BiH i inozemstva. Dominantna ideja-vodilja svih njegovih aktivnosti bila je – očuvanje Bosne i Hercegovine kao jedinstvene, cjelovite zemlje. Godine 1998. Adil Zulfikarpašić je odlučio preseliti Bošnjački institut iz Ciriha u Sarajevo.

Za neizmjeran doprinos kulturnom i političkom životu Bosne i Hercegovine, Adil-beg Zulfikarpašić je dobio brojna priznanja i nagrade, među ostalim i Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva 2002. godine. Na Izbornoj skupštini Akademije nauka i umjetnosti BiH održanoj 13. maja 2002. godine u Sarajevu izabran je za počasnog člana Akademije.

[Anonymous]

#4701

[b]Adil-beg Zulfikarpašić – Biografija
Vakif Bošnjačkog instituta – Fondacija Adil Zulfikarpašić[/b]

Adil Zulfikarpašić je potomak stare bosanske plemićke porodice – bega Čengića. Rodio se u Foči 23. decembra 1921. g., od oca Husein-bega i majke Zahida-hanume Čengić. Otac mu je bio veleposjednik, vlasnik najvećeg kompleksa šuma u Bosni i Hercegovini, dvadeset i pet godina gradonačelnik Foče i član Vakufskog sabora u Sarajevu. Adil Zulfikarpašić je odgojen u intelektualnoj i patrijahalno-vjerskoj sredini, u okruženju koje je uvjetovalo njegov veoma rani interes za izgradnju pravednijeg društvenog poretka, tako da on, već kao gimnazijalac, sa šesnaest godina, pristupa komunističkoj omladini, da bi ubrzo bio primljen i u Komunističku partiju Jugoslavije. Godine 1937. isključen je iz fočanske gimnazije, zbog sudjelovanja u organizaciji štrajka u lokalnoj drvnoj industriji. Godine 1939. dolazi u sukob sa Partijom, pošto se opredijelio za gledišta književnika-komuniste Miroslava Krleže, kojeg je partijsko vodstvo isključilo zbog “idejnih skretanja”. Zbog toga Adila Zulfikarpašića isključuju iz Partije. Pred Drugi svjetski rat vraćen je u partiju i postaje njen istaknuti aktivista. Djeluje ilegalno u Foči i Sarajevu. Godine 1941. upisuje se na Visoku ekonomsku školu u Beogradu. Početak rata zatiče ga u Foči. Tu počinje raditi na formiranju partizanskog odreda. Nakon izvjesnog vremena upućen je u Sarajevo na antifašistički rad. U jesen 1941. prelazi u Kalinovački partizanski odred radi političkog rada sa omladinom. Ubrzo nakon toga on prelazi u novostvoreni odred “Zvijezda” kod Vareša.
U februaru 1942. godine Adila Zulfikarpašića su u Sarajevu uhapsile ustaše i nakon teškog mučenja osudile na smrt. Zbog ugledne porodice i činjenice da su mu brata zaklali četnici pomilovan je na dvadeset godina robije. Kaznu je izdržavao u Zenici, pa u Sremskoj Mitrovici. Zatim ga transportuju u Lepoglavu. Putem uspijeva pobjeći. Dolazi u Cazinsku krajinu, zatim u Jajce, gdje formira Višu partijsku školu. Kada je uspostavljena narodna vlast postavljen je za šefa personalnog odjeljenja. Jedno vrijeme djeluje u Oblasnom komitetu u Mostaru. Pred kraj rata premješten je u oslobođeno Sarajevo, da do dolaska vlade pradstavlja civilnu vlast.
U prvoj vladi Republike Bosne i Hercegovine postavljen je za pomoćnika ministra trgovine. Doskora uviđa kako kod vodećeg komunističkog sloja umjesto idealizma ranih godina borbe dolazi jagma za materijalnim dobrima i ugodnim životom. Gubi vjeru u mogućnost zavođenja socijalne pravde, pa dolazi u dilemu: pomiriti se sa stvarnošću i živjeti u “sigurnosti” državne elite, ili sve napustiti i početi život iznova, izvan zemlje za koju se borio.

Saznajte više o vakufnini Adil-bega Zulfikarpašića
Bošnjački institut – Cirih
Bošnjački institut – Sarajevo

[Anonymous]

#4702

Foča, 23. 12. 1921. – Sarajevo, 21. 07. 2008.

OSNOVNE ČINJENICE O ŽIVOTU I DJELU ADIL-BEGA ZULFIKARPAŠIĆA

Cijeli život Adil-bega Zulfikarpašića bio je obilježen nastojanjima za afirmacijom bošnjaštva, i borbom za demokratizaciju političkog i društvenog života Bosne i Hercegovine, u skladu načelima liberalne demokracije.

Adil-beg Zulfikarpašić rođen je u Foči 23. 12. 1921. godine, u snažnoj i znamenitoj begovskoj obitelji, čiji korijeni sežu do početka XVI stoljeća. Osnovnu školu završio je u Foči, a gimnaziju u Sarajevu.

Političke nauke i pravo studirao je u Gracu, Beču i Frajburgu.
Mada je odrastao u intelektualno-vjerskoj sredini, Adil-beg Zulfikarpašić je još kao srednjoškolac, privučen idealima socijalne pravde, prišao komunističkom pokretu, prvo kao član SKOJ-a, a kasnije i Komunističke partije Jugoslavije.
U jesen 1941. godine otišao je u partizane. Početkom 1942. godine uhapsile su ga ustaške vlasti i nakon istrage i torture osudile na smrt. Pred sam čin strijeljanja kazna je, na intervenciju ličnosti koje su simpatizirale napredni pokret, preinačena na dvadeset godina robije. Pod dramatičnim okolnostima uspio je pobjeći iz zatvora u Zagrebu i povezati se sa Glavnim štabom NOV-a i partizanskih odreda Hrvatske. Odatle je upućen na politički rad u Bosansku krajinu. Poslije rata imenovan je za pomoćnika ministra za industriju i trgovinu u prvoj vladi Narodne Republike Bosne i Hercegovine.

Iako vrlo mlad, shvatio je da režim, uspostavljen 1945. godine, u pogledu ljudskih sloboda i građanskih prava nije sistem za koji se on četiri godine borio. Pored toga, bio je svjestan da BiH političko-ekonomski i kulturno nije definirana u dimenzijama svojih stvarnih sadržaja.

Posebno je bio nezadovoljan činjenicom da identitet bošnjačkog naroda nije bio priznat u novoj državi. Zbog toga se Adil-beg Zulfikarpašić već 1946. godine odlučio na težak i nesiguran put u političku emigraciju, otišavši najprije u Italiju, a potom u Austriju. On je time raskinuo s jednom etapom svog života, ali nijednog trenutka nije postao ptomijrnio ideologiju. Iz njegovih brojnih publicističkih radova i intervjua vidi se da on na predratnu komunističku aktivnost i godine provedene u partizanima nikada nije prestao gledati s naglašenim simpatijama.

Do posljednjeg dana svog dugog i aktivizmom ispunjenog života ostao je dosljedan antifašista, liberarlo-demokratske orijentacije. Od 1954. godine nastanio se u Švicarskoj, radeći kao novinar i publicista, a kasnije kao predavač na univerzitetu, izdavač i uspješan poslovni čovjek.

Pored svih teškoća emigrantskog života Adil-beg Zulfikarpašić je stalno bio zaokupljen Bosnom i bosanskom politikom. Ideju o Bošnjacima kao nacionalnom identitetu bosanskih i sandžačkih muslimana nosio je još iz porodične tradicije a u toku političkog rada u emigraciji tu je ideju razvio u sistem, koji je, nakon dugih i upornih osporavanja, 1993. godine napokon prihvaćen kao državotvorni stav bošnjačke politike.

Adil-beg Zulfikarpašić je u svojim emigrantskim godinama, odlučnom političkom akcijom, na ideji bošnjaštva uspio okupiti znatan dio muslimana emigranata, posebno intelektualaca. On je u tu svrhu pokrenuo 1960. časopis „Bosanski pogledi“, kao tribinu putem koje su Bošnjaci sebi i svijetu objašnjavali i predstavljali vlastitu povijesnu i intelektualnu poziciju. Ta pozicija podrazumijevala je na prvom mjestu odlučno vraćanje bošnjaštvu kao stvarnoj i jedinoj bosanskomuslmanskoj nacionalnoj identifikaciji.

Zulfikarpašić je istovremeno pisao o pitanjima nacionalno-političke orijentacije među bošnjačkom emigracijom, bošnjačkom nacionalnom stajalištu i BiH, srpskim i hrvatskim koncepcijama o BiH, pitanjima srednjovjekovne Bosne i teorijama o bogumilstvu, bosanskim muslimanima kao faktoru mira između Srba i Hrvata, i demokratskoj alternativi razrješenja jugoslavenske krize. Taj spisateljski rad objavljen je u dvadesetak knjiga teorijskih rasprava, članaka, intervjua i sjećanja.

Uz kontinuiran publicistički rad Zulfikarpašić je neprekidno bio politički angažiran. On je političar s dugim i bogatim evropskim demokratskim iskustvom. Kao takav on se još 1957. godine angažirao na uspostavi Saveza liberalnih izbjeglica iz Jugoslavije, odnosno Komiteta liberalnih izbjeglica za čijeg je kontinentalnog sekretara izabran 1960. godine. Njegovim nastojanjem Liberalni savez Bošnjaka je primljen u Liberalnu internacionalu, a on sam biran je za člana njenog izvršnog komiteta. Jedan je od utemeljitelja “Demokratske alternative”, utjecajne emigrantske grupacije, koja se zalagala za demokratizaciju komunističke Jugoslavije i njenu decentralizaciju.

Adil-beg Zulfikarpašić je najproduktvinije godine svoga života posvetio političkim i kulturnim aktivnostima, vezanim za afirmaciju BiH i Bošnjaka. U tom sklopu on je 1988. godine utemeljio u Cirihu Bošnjački institut, kao fondaciju sa bogatom i vrijednom zbirkom knjiga, slika, dokumenata, rukopisa i druge arhivske građe.

Početkom dramatičnih promjena u Jugoslaviji, Adil-beg Zulfikarpašić se vratio u zemlju 1990. godine i kao jedan od osnivača SDA aktivno se uključio u politički život BiH. Zbog određenih neslaganja sa dijelom vođstva SDA napustio je stranku i osnovao Muslimansku bošnjačku organizaciju, kroz koju je obilno, politički i materijalno pomagao borbu protiv agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Nakon zaključenog mira Adil-beg Zulfikarpašić je sve zbirke Bošnjačkog instituta iz Ciriha prebacio u Sarajevo, gdje je 24. maja 2001. godine uvakufio Institut u novoizgrađenom zadanju. Institut sadrži bogatu biblioteku, galeriju umjetničkih djela, arhiv sa zbirkom rukopisa i specijalnim zbirkama.

Time je dao nemjerljiv doprinos unapređenju kulturnog života Sarajeva i općenito BiH, zašto mu je Grad Sarajevo odao priznanje dodjelom Šestoaprilske nagrade 2002. godine. Sljedeće, 2003. godine Adil-beg Zulfikarpašić izabran je za počasnog člana Akademiju nauka i umjetnosti BiH čime mu je odato veliko priznanje za njegov dugogodišnji rad na unapređenju nauke i umjetnosti u BiH.

Adil-beg Zulfikarpašić je decenijama privlačio pažnju javnosti, o čemu svjedoči i činjenica da su o njemu i njegovom radu pisali brojni autori, među kojima Milovan Đilas, Ivo Banac, Mika Tripalo, Vlado Gotovac, Mustafa Imamović, Branko Pešelj, Vladimir Pavlinić, Enes Karić, Mirko Galić, Nadežda Gaće, Luka Mičeta, Šaćir Filandra i drugi.

Adil-beg Zulfikarpašić uspješno je u svojoj ličnosti spojio porijeklo iz stare begovske familije sa političkim iskustvom istaknutog antifašističkog borca iz Drugog svjetskog rata, te glasom i ugledom ranog političkog disidenta i emigranta. Uz to je došla uspješna poslovna karijera na Zapadu, praćena istovremenim predanim i ustrajnim kulturnim, političkim i publicističkim radom na programu Bosne i Hercegovine i bošnjaštva.
Bez ikakve ograde danas se može kazati da je životno djelo Adil-bega Zulfikarpašića nerazlučan dio moderne povijesti Bosne i Hercegovine.

(Bosnjaci.Net)

[Anonymous]

#4735

[color=#008000][b]OBAVLJENA DŽENAZA ADIL-BEGU ZULFIKARPAŠIĆU
[/b][/color]
Građani Sarajeva i Bosne i Hercegovine oprostili su se danas od Adil-bega Zulfikarpašića, osnivača i predsjednika Bošnjačkog instituta koji je umro u ponedjeljak u 87. godini.
Dženazu velikom vakifu i bh. dobročinitelju, koja je klanjana u haremu Gazi Husrev-begove džamije, predvodio je reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić.
“Danas se opraštamo od našeg Adil-bega, od čovjeka čiji životni vijek veže dva stoljeća našeg trajanja. Punina njegova života je veća od njihove zgusnitosti, a njegova vrijedna ostavština trajnija od dužine njegovog zemaljskog postojanja”, kazao je Cerić.
Obraćajući se prisutnima, Cerić je podsjetio da je Adil-beg cijeli ovozemaljski život podredio traganju za pravdom, vizijom ispravnosti pojedinačnog i društvenog života, za pravednim uređenjem zajedničkih interesa – države i ispravnim vođenjem ličnog života – dostojanstvom.
“Gnušao se ideje da neko može biti ubijan, progonjen, obespravljen po osnovu rase, nacije, vjere, on Adil – tragalac za pravdom… slobodom i domovinom”, kazao je Cerić, istaknuvši kako je kazivanje o njegovom životu ujedno kazivanje o Bosni i Bošnjacima.
Tabut s meitom je nakon klanjanja dženaze-namaza prenesen ulicom Ferhadija do Bošnjačkog instituta, gdje je obavljen ukop u turbetu podignutom u sklopu tog zdanja.
Adil-beg Zulfikrpašić rođen je u Foči 23. decembra 1921 godine, u znamenitoj begovskoj obitelji čiji korijeni sežu do početka 16. stoljeća.
Osnovnu školu je završio u Foči, a gimnaziju u Sarajevu. Političke nauke i pravo studirao je u Grazu, Beču i Frajburgu.
Bio je kulturni mecena, novinar, publicist, političar i uspješan poslovni čovjek, privržen istinskim ljudskim i civilizacijskim vrijednostima, dosljedan antifašista liberalno demokratske orijentacije.
Zulfikarpašić je bio i vakif Bošnjačkog instituta “Fondacije Adila Zulfikrpašića” koje je darovao Sarajevu i Bosni i Hercegovini s ciljem očuvanja i promoviranja kulturne baštine i historijske istine Bošnjaka i naroda s kojima Bošnjaci stoljećima žive.
Aktivno je kao član komunističkog pokreta sudjelovao u borbi protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu.
Zbog nepriznavanja identiteta bošnjačkog naroda 1946. godine je emigrirao u Italiju, a kasnije u Austriju.
Adil-beg Zulfikarpašić je dobitnik brojnih priznanja za doprinos kulturnom i političkom životu BiH, među kojima i Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva (2002. godine), a bio je i počasni član Akademije nauka i umjetnosti BiH (ANUBiH).
Posljednjem ispraćaju Adil-bega Zulfikarpašića prethodila je komemorativna sjednica održana danas u zgradi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

(FENA)

[Author]

Posts