[ponekad ovdje]

#7151

–
U hladu pametna covjeka

Zaista, jedina moja,
kad se zivot pogleda
i sa one tvoje ljepse strane,
vidis da je zaista, trenutno.

Ovo nase vrijeme koje zivimo
je i dobro i nije,
zavisi sta u njemu radimo.

Znam jednu stvar:
ono juce sto sam radio nije proslost.
Kad preselim , to proslo me ceka.

Ljubavlju istrosena ova tijela od zemlje
kako li podnose udarce zivota?

Ko grumen zemlje nas voda nosi
sa izvora do morske obale,
kroz brzake, virove, klisure.
Od grumena sa izvora
dodje sitni pijesak na morske obale.

A vidjela si,
na ovom svijetu nema riznice, nit`blaga
da nisu po njemu polegle zmije.
U tim borbama,
mi smo samo segrti mudrosti strpljenja.
Cekat`se ne zna, zurit`se ne smije
a vrijeme je, samo dok ga ima.

I zato,
kad ljudi budu trazili spas u molitvi,
ti potrazi hlad pametna covjeka.

Mustafa Širbić

[ponekad ovdje]

#7152

–
KUCA VJECNOSTI ( odlomak )

Zaista,
zaista, covjeku sve je dato, al samo na trenutak.
I srce i snaga i slabosti, saznaces na kraju,
kad uzmu tvoju muku, i drugom daju
i uzmu tvoju dusu da je propitaju.
A srce,… srce je kao vojnik, al bez puske i bez bluze.

Za drugi cin je dusa na ovaj svijet donesena,
da ustane na sabah i moli svakog trena.
A snaga… pa dobro, gdje su svi ti vladari silni
sto po svijetu vladali su i vladase ljudskim rodom
a ipak nestali su.

Zlo ne moze imati konacnu rijec.

S tim se jos vise cudim oholom covjeku,
jucer bii kaplja sjemena a sutra ce biti lesina.
Cudim se onome koji porice drugi zivot iako vidi i zivi ovaj prvi,
i cudim se kad se insan satra gradeci kuce prolaznosti
a zanemaruje kucu vjecnosti.

Mustafa Širbić

[ponekad ovdje]

#8593

–

Oprosti

Nekad grabim rukama
sve što podsjeća na nekakvu akciju.
U oklopu sam tijela pognut u stidu
i stalnom iskušenju.

Nema osamljenosti gore od umišljenosti,
nema imetka korisnijeg od razuma.
Vjera jeste i strpljivost i stid
kad čuvas jezik od nečasna govora…

Rastače se memla pod mojim nogama
dok kročim vlažni stepenik života.
Da l` nešto drugo osvjetljava put
ko svjetlo milosti što dolazi od Njega…

Svijet ovaj i budući, dva su neprijatelja,
jedan naspram drugog, dva puta različita…

Samo Bog zna me bolje neg’ što znam
samog sebe,
al’ bolje znam sebe neg’ što me drugi
znaju.
Učini me Bože boljim od onog što drugi
o meni misle,
i oprosti mi ono što oni ne znaju!

Mustafa Širbić

[ponekad ovdje]

#9534

–
Nije mi svejedno

Skoro sam se susreo
tu na uglu
sa gomilom
mojih lijepo uređenih
zabluda.
Bilo je prohladno.
Tu ponovo sretnem ono
istrošeno al`suštinsko:
kad umrem gdje mi je konačište?!
Jer, nije mi svejedno.
Ali dok presuda ne bude, gledam da
zasadim gdjegod koju sadnicu,
da se žena i djeca raduju
što sam još tu
i da pokušam da uradim sve ostalo
što odvaja svijetlo
od mraka.

A i ti, nemoj čekati.
Nemoj čekati pod slojem mahovine i
lišća na dohvat hrastovih ruku.
Pogledaj usput anamo onog debelog
što vozi ono auto.
Znano je da postoji prostor druge logike,
prostor besprazne besjede.
Tamo da dodjem treba me prihvatit`
mali čovjek, onaj,
kog uglavnom ne primijetim.
On da me prihvati,
poput kamenja i vremena
bez oduševljenja
bez cirkusa
bez anamo onog auta.

Mustafa Širbić

[ponekad ovdje]

#10354

–
Novi dan

Opet je jedan novi dan
I skriveni znakovi
i prijasnje zapovijedi,
te savjeti na gluhoj zemlji
sto skriva one sto htjedose da zive
al` preselise, odose.

Sad nek svako u sebi prizna
kome pripada vlast.
Nije to javno, al` javno je.
Ti nisi ludak sto zatvara usi
i uzima porok da ne cuje proroka.

Pa obecano je da ustacemo
Imena mi, ustacemo
i iz lavirinta vremena odgovarace
i iskihace ko god je disao.

Reci, sta je ispred tebe?
Prostor pun punog prostora
A iza, samo tvoje rodjenje
i brzo odmotan film.

U ostatku vremena, u svemu
otkrivaj bozije, pricaj, ukazuj, zbilja ima
Vadi trunje iz oka, ma potop samo sto nije.
Il` suti, ti slab dotices blago.
Iako je sve tako prosto,
ne znas jel bas ista do tebe.

Mustafa Širbić

[Sedina]

#12226

http://www.youtube.com/watch?v=qMtxAPwPOuo

[Sedina]

#16227

http://www.youtube.com/watch?v=dk5p8YWqkko

[Sedina]

#16228

http://www.youtube.com/watch?v=6q5ehRsPPeI

[Sedina]

#16251

http://www.youtube.com/watch?v=5OE7bw8WjLk

[Sedina]

#17651

http://www.youtube.com/watch?v=K5ZfdiNNtyQ

http://www.youtube.com/watch?v=TLvB0j4LCJY

[Sedina]

#17657

http://www.youtube.com/watch?v=K5ZfdiNNtyQ

http://www.youtube.com/watch?v=TLvB0j4LCJY

[Sedina]

#17913

http://www.youtube.com/watch?v=MDv8wMDBzsw

[ponekad ovdje]

#19922

–
Oporuka sinu Imranu

Prolazimo nijemo pored punih slova
leže na njima mnoge stvari
Za neke se zakačimo a znamo da su usputne
u našoj uspavanosti u našem životu.
Sine moj znaj da ćeš sretati stvari, nije bitno
velike ili neznatne koje su zatvorene u tajni
da ih nećeš moći ko orah razbiti.
Briga mi je kako ćeš odrasti u želji koju vidim
najkraćim putem želiš čovjek postati.
Makar me poslušaj u ovome, budi obazriv
sa čovjekom ako mu želiš do srca doći,
ne smije biti žurbe i nemoj mu u košulju gledati
U mom životu koji zalazi zvao sam vjetar i rekao je s tobom sam.
Zvao sam sunce i ono mi isto odgovori.
Kad sam zvijezde pitao rekoše – sve smo s tobom
Probao sam sine i kod ljudi i tu bi tišina,
jedan čovjek kojem je dat dio znanja mi je rekao
– ako te suština zanima, nemoj kod ljudi, znaš već gdje ćeš pitati.
Pitaj direktno Mudroga,
pitaj najbolje kod Vlasnika.

Mustafa Širbić

[ponekad ovdje]

#20061

–
Iz mog kraja

Ono što će doći na kraju, imalo je neki svoj početak.
Nama pod ovim nebeskim svodom
sve je veliko i uvijek novo, a opet je prastaro i poznato,
kao recimo, radost vraćanja kući.
Opet biti sa dragim ljudima,
zagrljaji, poljubci, draga srca.
Tek kasnije kad smo vidjeli kako nas život prevari
dodjoše saosjećanja i iskrenija Bogu predaja.

Medjutim, jednu drugu stvar da te pitam:
Ti dolaziš iz mog kraja, i znaš šta me boli i
sigurno znaš šta se tamo dešava.
Reci mi, kad si kretao, jesi li vidio
ispod mog prozora je li ono staro
drvo šljivino opet procvalo.
Jesi li primjetio, visi li
na zidu još ona sinija.

Mustafa Širbić

[ponekad ovdje]

#21375

–
Pouka

Da okusim sočnost priče
i izvučem pouku.

Kroz stoljetni bijeg vode
od izvora do obale.

Kroz put od ničeg do sočne voćke.

Da Adem sazna imena stvari
da Otac moj se poduči
da to dođe do mene.

Da danas srednji put naslućujem
kroz pouku drevnih priča
da odam počast mačevima
da mir razumno zavolim.

Svakako ne biti pokvaren
osjetivši
da moj je dan – neka noć.

U blagosti sa djetetom
znati granicu vrta svog
a toliko će biti voćke plod
koliko puta sam shvatio

I sve na kraju
i sam pouka nekom da sam
ili makar eto
dobar znak

Mustafa Širbić

[Author]

Posts