[Mustafa]

#41455

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 17/2013 – 25. ramazan 1433.H. / 02. avgust 2013.g.

[b][b]ZADNJA TREĆINA RAMAZANA – OSLOBAĐANJE OD VATRE [/b][/b]

Braćo i sestre u islamu, tema današnje hutbe je Zadnja trećina ramazana – oslobađanje od vatre.
Mi smo braćo i sestre danas u 25. danu mjeseca ramazana, u posljednjoj njegovoj trećini, za koju naš Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “آخِرُهُ عِتْقٌ مِنَ النِّيرَانِ””Njegova posljednja trećina je oslobađanje od vatre!”

Kako se primiče kraj mubarek ramazana, srca vjernika su i radosna i tužna – radosna zbog toga što su uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć gotovo ispostila ramazan i time izvršila jedan od stupova islama, a tužna jer s odlaskom ramazana odlaze i mnogobrojne blagodati i ljepote. Ramazanom su naše džamije pune klanjača, uz ramazan smo solidarniji, u ramazanu pojačano učimo Kur’an i klanjamo propisane nam namaze i nafile, u ramazanu se više posjećujemo i manje ogovaramo; u ramazanu su jednom riječju mnogobrojne blagodati…
عَنْ عَائِشَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهَا: كَانَ النَّبِيُّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ إِذَا دَخَلَ الْعَشْرُ شَدَّ مِئْزَرَهُ، أَيْ اعْتَزَلَ نِسَاءَهُ، وَأَحْيَا لَيْلَهُ وَأَيْقَظَ أَهْلَهُ (الصحيحين)
Prenosi Aiša, radijallahu anhu, da bi Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada bi došla zadnja trećina ramazana, smotao svoju postelju, tj. ne bi se primicao ženama, noći bi provodio u ibadetu i budio bi svoje ukućane (radi činjenja ibadeta)! (Buharija i Muslim)
Pored teravije koja se klanja cijelog ramazana, u zadnjih deset dana Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi pojačao ibadet i klanjao bi u zadnjoj trećini noći dodatnu nafilu, a to je Salatu-t-tehedždžud.

Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je kako stoji u Sahihu, po predaji Ebu Huzejfe, radijallahu anhu, jedne noći na kijamu tako dugo učio da je na jednom rekatu proučio čitavu Suru El-Bekare, Suru Ali ‘Imran i Suru En-Nisa’ (105 stranica), a učeći ajete u kojima se spominje prijetnja, zastao bi moleći Allaha, subhanehu ve te’ala, da ga sačuva od nje. Kada su sklanjali dva rekata, došao je Bilal ibn Rebah, radijallahu anhu, da najavi skori dolazak sabaha!

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije izostavljao Salatut-tehedždžud ni kada je bio bolestan ili prekomjerno umoran, pa bi u tim situacijama klanjao sjedeći.
U dva Sahiha stoji predaja da je Džibril dolazio kod Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svakog ramazana i po jednom ga preslušavao Kur’an, da bi posljednje godine to učinio dva puta.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u svakom ramazanu činio i’tikaf deset dana, dok je u godini u kojoj je preselio bio u i’tikafu dvadeset dana! (Buharija)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sve do smrti prakticirao i’tikaf, što su činili i njegovi ashabi, kao i selef salih (dobri preci). Potvrda tome su riječi Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhu: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je provodio u i’tikafu posljednjih deset dana ramazana! (Buharija) A u drugoj predaji stoji: Oživio bi noći, budio čeljad, trudio bi se i odložio bi svoj ogrtač. (Buharija i Muslim)
Aiša, radijallahu anha, prenosi da se intenzitet ibadeta Muhammeda, sallallahu alehi ve sellem, pojačavao zadnjih deset dana: Rekla je Aiša, radijallahu anha: „Prvih dvadest dana (ramazana) je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, miješao namaz i spavanje, a kada bi došlo zadnjih deset dana, on bi složio i odložio svoj ogrtač!“ (Ahmed)

U jednoj predaji stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, budio Fatimu i Aliju, radijallahu anhuma, uveče govoreći im: “Zar nećete ustati i klanjati?” (Buharija i Muslim) i budio je (Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem) Aišu, radijallahu anha, kada bi završio tehedždžud, a prije nego što bi klanjao vitr.
U Muvettau stoji, da je Omer ibn Hattab, radijallahu anhu, klanjao dobar dio noći, pa kada bi došla polovica noći, budio bi svoju porodicu govoreći im: Namaz, namaz, i proučio bi ovaj ajet: وَأْمُرْ أَهْلَكَ بِالصَّلَاةِ وَاصْطَبِرْ عَلَيْهَا Naredi svojoj čeljadi da obavlja namaz i ustraj u tome!… ( Ta Ha, 132.)

Kaže Allah, dželle še’nuhu, u Suri El-Kadr:
إِنَّا أَنزَلْنَاهُ فِي لَيْلَةِ الْقَدْرِ(1) وَمَا أَدْرَاكَ مَا لَيْلَةُ الْقَدْرِ(2) لَيْلَةُ الْقَدْرِ خَيْرٌ مِّنْ أَلْفِ شَهْرٍ(3) تَنَزَّلُ الْمَلَائِكَةُ وَالرُّوحُ فِيهَا بِإِذْنِ رَبِّهِم مِّن كُلِّ أَمْرٍ(4) سَلَامٌ هِيَ حَتَّى مَطْلَعِ الْفَجْرِ(5) (سورة القدر: 1-5)‏
Mi smo ga spustili (objavili) u Noći Kadr (1) a šta ti misliš šta je to Noć Kadr?(2) Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci (3) meleci i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake.(4) Sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane!(5) (El-Kadr, 1-5)
Noć Kadra je vrednija od 83 godine i četiri mjeseca, pa ko od nas ne želi iskoristiti ovu noć?!
Onaj ko provede Noć Kadr, u ibadetu, bit će mu oprošteni prošli grijesi – kao što stoji u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu:
مَنْ قَامَ لَيْلَةَ الْقَدْرِ إِيمَانًا وَ احْتِسَابًا غُفِرَ لَهُ مَا تَقَدَّمَ مِنْ ذَنْبِهِ. (بخاري)
Ko provede Noć Kadr čvrsto vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, bit će mu oprošteni prošli grijesi! (Buharija)
Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam preporučuje da tražimo Noć Kadra u zadnjih deset noći ramazana: Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao:
تَحَرَّوْا لَيْلَةَ الْقَدْرِ فِي الْوِتْرِ مِنَ الْعَشْرِ الأَوَاخِرِ مِنْ رَمَضَانَ (بخاري)
Tražite Noć Kadr, u neparnim noćima posljednjih deset noći ramazana! (Buharija)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o ramazanu, kazao: U njemu je noć koja je vrijednija od hiljadu mjeseci. Kome bude uskraćeno dobro u njoj, uistinu je od onih koji su uskraćeni! (Ahmed)
Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, je rekao: Neki ashabi su u snu vidjeli da je Lejletu-l-Kadr u zadnjih sedam noći ramazana. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, im je rekao: Pokazan mi je vaš san. Istina je da je ona (Lejletu-l-Kadr) sakrivena u zadnjih sedam dana, pa ko je bude istraživao neka je iščekuje u zadnjih sedam noći. (Buharija)
Ubade ibn Semh, radijlallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, izašao jednom prilikom da obavijesti ashabe o Lejletu-l-Kadru, pa su se dva muslimana posvađala, na što je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: Izašao sam da vas obavijestim o Noći Kadr, pa kada su se dva muslimana posvađala i dignuto je od mene znanje o njoj. Možda je to dobro po vas, nadam se, ali tražite je u dvadeset i devetoj, dvadeset i sedmoj i dvadeset i petoj noći. (Buharija)

Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nas podstiče da se u toj noći obraćamo dovom svome Gospodaru i od Njega tražimo oprosta.
Rekla je Aiša, radijallahu anha, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.: Poslaniče, ako doživim Noć kadr, šta ću u njoj govoriti? Rekao je: Reci: أَللَّهُمَّ إِنَّكَ عَفُوٌّ تُحِبُّ الْعَفْوَ فَاعْفُ عَنِّي Gospodaru, Ti si Taj Koji oprašta, voliš oprost, pa mi oprosti!
Braćo i sestre! Provedimo ovih nekoliko preostalih dana i noći mjeseca ramazana u ibadetu i tragajmo za Noći Kadr, nadajući se Allahovoj, dželle še’nuhu, milosti, oprostu grijeha i džennetima koji su nam obećani! Izvršimo obavezu sadekatu-l-fitra, kako bi na taj način od posta odstranili eventualne nedostatke i kako bi post bio uzdignut Allahu, subhanehu ve te’ala! Budimo iskreni u našem vjerovanju i natječimo se u dobru tokom cijele godine!

Gospodaru, podari pobjedu svim ugroženim i obespravljenim muslimanima, daj nam snage da oslobodimo Palestinu i Kuds, ne iskušavaj nas s onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji se iskreno kaju za učinjene grijehe, primi od nas post, namaze i ostala dobra djela u mubarek-ramazanu, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Mustafa]

#41467

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 18/2013 – 02. ševval 1434.H. / 09. avgust 2013.g.

GOSPODAR RAMAZANA JE GOSPODAR I DRUGIH MJESECI

Braćo i sestre u islamu, tema naše današnje hutbe je Gospodar ramazana je Gospodar i drugih mjeseci. U prvoj džumi nakon ovogodišnjeg ramazana, u drugom danu Ramazanskog bajrama srca postača su radosna zbog toga što su iskreni mu’mini uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć ispostili još jedan ramazan i time učvrstili jedan od pet stubova islama i posvjedočili svoju iskrenost u vjeri! Neka se zato danas raduju vjernici, uvjereni da su im svi njihovi ibadeti u mubarek ramazanu primljeni, a grijesi oprošteni!
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u ajetima 7. – 10. Sure Eš-Šems:
وَنَفْسٍ وَمَا سَوَّاهَا(7) فَأَلْهَمَهَا فُجُورَهَا وَتَقْوَاهَا(8) قَدْ أَفْلَحَ مَن زَكَّاهَا(9) وَقَدْ خَابَ مَن دَسَّاهَا(10)
…I (tako mi) duše i Onoga koji je stvori(7) pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini,(8) uspjeće samo onaj ko je očisti,(9) a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!(10)

Zato neka se u ovim danima raduju oni koji su svoju dušu očistili, a neka tuguju i neka učine iskrenu tevbu (pokajanje) oni koji su svoju dušu odveli na stranputicu i time je zaprljali!
Zbog toga su ovo trenuci u kojima učimo dove i činimo istigfar (traženje oprosta) i nadamo se da nam je naš post primljen, a za ispravan post nema druge nagrade sem dženneta. Pa neka su sretni oni čije tevbe su primljene, neka se raduju oni koji se u ramazanu potpuno očistiše od grijeha, oni koji su pobijedili sebe, svoj nefs i proklete šejtane, oni koji su se postom uzdigli na više deredže imana i takvaluka (bogobojaznosti), a to su oni koji žude za džennetima čija su prostranstva kao nebesa i Zemlja!
Braćo i sestre, ako smo ispratili ramazan, sa njim nismo ispratili pokornost Allahu, subhanehu ve te’ala, bogobojaznost i ustrajnost; naprotiv odlaskom ramazana mi jačamo našu vezu sa Allahom, dželle še’nuhu i potvrđujemo da ćemo biti još bolji i snažniji u svome dinu. Oni koji nakon ramazana zaborave na namaz, Kur’an i džemat, oni pokazuju svoju slabost i površnost u vjerovanju, potvrđuju da nisu položili ramazanski ispit i da ne pripadaju mu’minima za koje Kur’an kaže u 162. i 163. ajetu Sure Al-An’am:
قُلْ إِنَّ صَلاتِي وَنُسُكِي وَمَحْيَايَ وَمَمَاتِي لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ(162) لاَ شَرِيكَ لَهُ وَبِذَلِكَ أُمِرْتُ وَأَنَاْ أَوَّلُ الْمُسْلِمِينَ(163)
Reci: “Namaz moj i obredi moji i život moj i smrt moja doista su posvećeni samo Allahu, Gospodaru svjetova,(162) Koji nema druga; to mi je narađeno i ja sam prvi musliman.”

Ustrajnost u pogledu ibadeta je opskrba dobrih ljudi, nada onih koji čine dobra djela i to je put pobožnih, jer pokornost Allahu, dželle še’nuhu, nema vremenskih ograničenja. Ramazan je braćo i sestre škola u kojoj se učimo strpljivosti, darežljivosti i ustrajnosti, a odvikavamo se od pohlepe, škrtosti i lijenosti.
Vjernik ne smije posustati u ibadetima sve do smrti, baš kao što Allah, subhanehu ve te’ala, kaže Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem u 99. ajetu Sure El-Hidžr:
وَاعْبُدْ رَبَّكَ حَتَّى يَأْتِيَكَ الْيَقِينُ
I sve dok si živ, Gospodaru svome robuj!
Imam Hakim bilježi hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
عَنْ كَعْبِ بْنِ عُجْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “أُحْضُرُوا الْمِنْبَرَ”، فَحَضَرْنَا، فَلَمَّا ارْتَقَى دَرَجَةً قَالَ: “آمِينَ”، فَلَمَّا ارْتَقَى الدَّرَجَةَ الثَّانِيَةَ، قَالَ” آمِينَ”، فَلَمَّا ارْتَقَى الدَّرَجَةَ الثَّالِثَةَ قَالَ “آمِينَ”، فَلَمَّا نَزَلَ قُلْنَا: “يَا رَسُولَ اللَّهِ، لَقَدْ سَمِعْنَا مِنْكَ الْيَوْمَ شَيْئًا مَا كُنَّا نَسْمَعُهُ؟” قَالَ: “إِنَّ جِبْرِيلَ عَرَضَ لِي فَقَالَ: “بَعُدَ مَنْ أَدْرَكَ رَمَضَانَ فَلَمْ يُغْفَرْ لَهُ.” قُلْتُ: آمِينَ، فَلَمَّا رَقِيتُ الثَّانِيَةَ قَالَ: “بَعُدَ مَنْ ذُكِرْتَ عِنْدَهُ فَلَمْ يُصَلِّ عَلَيْكَ فَقُلْتُ: آمِينَ، فَلَمَّا رَقِيتُ الثَّالِثَةَ قَالَ: “بَعُدَ مَنْ أَدْرَكَ أَبَوَيْهِ الْكِبَرُ عِنْدَهُ أَوْ أَحَدَهُمَا فَلَمْ يُدْخِلَاهُ الْجَنَّةَ.” قُلْتُ: آمِينَ” (حاكم)
Prenosi Ka’b ibn Udžre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Priđite minberu!“, pa smo prišli. Kada se popeo na prvu stepenicu, kazao je „Amin!“, potom se popeo na drugu stepenicu i rekao „Amin“ i kada se popeo na treću stepenicu rekao je „Amin“. Kada je sišao sa minbera, rekosmo: „Allahov Poslaniče, od tebe smo danas čuli nešto što nismo čuli ranije?“ Reče: „Došao mi je Džibril i rekao. „Neka je daleko onaj ko dočeka ramazan, a ne bude mu oprošteno!“ Pa sam rekao: „Amin.“ Kada sam se popeo na drugu stepenicu, rekao je: „Neka je daleko onaj u čijem prisustvu se spomeneš, a ne donese na tebe salavat!“ Pa sam rekao: „Amin.“ Kada sam se popeo na treću stepenicu, reče: „Neka je daleko onaj kod koga starost dožive roditelji ili jedan od njih, a ne uvedu ga u džennet!“ Rekoh: „Amin!“ (Hakim)

Braćo i sestre, uistinu su nesretni oni koji su u ramazanu bili nemarni, koji su bez opravdanog razloga mrsili, a posebno oni koji su to činili javno, oni koji su neredovno klanjali, oni koji su umjesto učenja Kur’ana ili njegova slušanja učili i slušali ono što je Gospodar zabranio, oni koji su umjesto bereketa sehura i iftara u svojim kućama imali uobičajena tri obroka, oni koji su umjesto u namazu, zikru i i’tikafu u džamijama, ramazanske noći provodili u kafanama i diskotekama ili pored televizijskih ekrana ili na računarima gledajući razvrane serije ili filmove, oni koji su se zaboravili ko su i zašto su na ovoj Zemlji, oni koji svojim ponašanjem izazivaju Allahovu srdžbu!!!
Dokaz da je neki ibadet primljen je da se nakon njega nastavi sa činjenjem dobrih djela, a dokaz da ibadeti nisu kabul je da se nakon toga čovjek vrati griješenju. Vjernik se trudi da stalno čini dobro, a kada ga prokleti šejtan ili nefs prevare, pa učini loše djelo, onda on to loše djelo poprati dobrim djelom, pa to loše djelo biva izbrisano, kao što stoji u dijelu 114. ajeta Sure Hud:
…إِنَّ ٱلْحَسَنَـاتِ يُذْهِبْنَ ٱلسَّـيّئَـٰتِ ذٰلِكَ ذِكْرَىٰ لِلذَّاكِرِينَ
…Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku prihvataju.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, savjetuje Ebu Zerra, radijallahu anhu, riječima:
عَنْ أَبِي ذَرِّ الْغِفَارِيِّ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “اتَّقِ اللهَ حَيْثُمَا كُنْتَ وَأَتْبِعِ السَّيِّئَةَ الْحَسَنَةَ تَمْحُهَا، وَخَالِقِ النَّاسَ بِخُلُقٍ حَسَنٍ” (أحمد)
Prenosi Ebu Zerr El-Gifari, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Boj se Allaha, gdje god bio, nakon lošeg djela učini dobro djelo, pa ćeš ga izbrisati i lijepo ophodi sa ljudima!“ (Ahmed)

Braćo i sestre, molimo Allaha, dželle še’nuhu, da nas učini od onih kojima će u džennetu biti rečeno:
كُلُوا وَٱشْرَبُوا هَنِيئَاً بِمَا أَسْلَفْتُمْ فِى ٱلأَيَّامِ ٱلْخَالِيَةِ
“Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili!” (Suretu El-Hakka: 24)
Pet dnevnih namaza, džume i ramazani brišu grijehe između njih, što potvrđuje slijedeća predaja koju bilježi imam Muslim:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “الصَّلَوَاتُ الْخَمْسُ وَالْجُمْعَةُ إِلَى الْجُمْعَةِ وَرَمَضَانُ إِلَى رَمَضَانَ مُكَفِّرَاتٌ مَا بَيْنَهُنَّ إِذَا اجْتَنَبَتِ الْكَبَائِرُ.” (مسلم)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana su uzrokom praštanja grijeha između njih, ako se ne učini neki od velikih grijeha!« (Muslim)

Braćo i sestre, neka su vam sretni dani Bajrama i da ih inša-Allah još puno dočekamo u snažnijem imanu, miru, sreći i blagostanju ummeta!

Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne svoj našoj ugroženoj i obespravljenoj braći i sestrama, a posebno onima u Palestini i Siriji, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećane džennete, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Mustafa]

#41481

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 18/2013 – 02. ševval 1434.H. / 09. avgust 2013.g.

GOSPODAR RAMAZANA JE GOSPODAR I DRUGIH MJESECI

Braćo i sestre u islamu, tema naše današnje hutbe je Gospodar ramazana je Gospodar i drugih mjeseci. U prvoj džumi nakon ovogodišnjeg ramazana, u drugom danu Ramazanskog bajrama srca postača su radosna zbog toga što su iskreni mu’mini uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć ispostili još jedan ramazan i time učvrstili jedan od pet stubova islama i posvjedočili svoju iskrenost u vjeri! Neka se zato danas raduju vjernici, uvjereni da su im svi njihovi ibadeti u mubarek ramazanu primljeni, a grijesi oprošteni!
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u ajetima 7. – 10. Sure Eš-Šems:
وَنَفْسٍ وَمَا سَوَّاهَا(7) فَأَلْهَمَهَا فُجُورَهَا وَتَقْوَاهَا(8) قَدْ أَفْلَحَ مَن زَكَّاهَا(9) وَقَدْ خَابَ مَن دَسَّاهَا(10)
…I (tako mi) duše i Onoga koji je stvori(7) pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini,(8) uspjeće samo onaj ko je očisti,(9) a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!(10)

Zato neka se u ovim danima raduju oni koji su svoju dušu očistili, a neka tuguju i neka učine iskrenu tevbu (pokajanje) oni koji su svoju dušu odveli na stranputicu i time je zaprljali!
Zbog toga su ovo trenuci u kojima učimo dove i činimo istigfar (traženje oprosta) i nadamo se da nam je naš post primljen, a za ispravan post nema druge nagrade sem dženneta. Pa neka su sretni oni čije tevbe su primljene, neka se raduju oni koji se u ramazanu potpuno očistiše od grijeha, oni koji su pobijedili sebe, svoj nefs i proklete šejtane, oni koji su se postom uzdigli na više deredže imana i takvaluka (bogobojaznosti), a to su oni koji žude za džennetima čija su prostranstva kao nebesa i Zemlja!
Braćo i sestre, ako smo ispratili ramazan, sa njim nismo ispratili pokornost Allahu, subhanehu ve te’ala, bogobojaznost i ustrajnost; naprotiv odlaskom ramazana mi jačamo našu vezu sa Allahom, dželle še’nuhu i potvrđujemo da ćemo biti još bolji i snažniji u svome dinu. Oni koji nakon ramazana zaborave na namaz, Kur’an i džemat, oni pokazuju svoju slabost i površnost u vjerovanju, potvrđuju da nisu položili ramazanski ispit i da ne pripadaju mu’minima za koje Kur’an kaže u 162. i 163. ajetu Sure Al-An’am:
قُلْ إِنَّ صَلاتِي وَنُسُكِي وَمَحْيَايَ وَمَمَاتِي لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ(162) لاَ شَرِيكَ لَهُ وَبِذَلِكَ أُمِرْتُ وَأَنَاْ أَوَّلُ الْمُسْلِمِينَ(163)
Reci: “Namaz moj i obredi moji i život moj i smrt moja doista su posvećeni samo Allahu, Gospodaru svjetova,(162) Koji nema druga; to mi je narađeno i ja sam prvi musliman.”

Ustrajnost u pogledu ibadeta je opskrba dobrih ljudi, nada onih koji čine dobra djela i to je put pobožnih, jer pokornost Allahu, dželle še’nuhu, nema vremenskih ograničenja. Ramazan je braćo i sestre škola u kojoj se učimo strpljivosti, darežljivosti i ustrajnosti, a odvikavamo se od pohlepe, škrtosti i lijenosti.
Vjernik ne smije posustati u ibadetima sve do smrti, baš kao što Allah, subhanehu ve te’ala, kaže Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem u 99. ajetu Sure El-Hidžr:
وَاعْبُدْ رَبَّكَ حَتَّى يَأْتِيَكَ الْيَقِينُ
I sve dok si živ, Gospodaru svome robuj!
Imam Hakim bilježi hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
عَنْ كَعْبِ بْنِ عُجْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “أُحْضُرُوا الْمِنْبَرَ”، فَحَضَرْنَا، فَلَمَّا ارْتَقَى دَرَجَةً قَالَ: “آمِينَ”، فَلَمَّا ارْتَقَى الدَّرَجَةَ الثَّانِيَةَ، قَالَ” آمِينَ”، فَلَمَّا ارْتَقَى الدَّرَجَةَ الثَّالِثَةَ قَالَ “آمِينَ”، فَلَمَّا نَزَلَ قُلْنَا: “يَا رَسُولَ اللَّهِ، لَقَدْ سَمِعْنَا مِنْكَ الْيَوْمَ شَيْئًا مَا كُنَّا نَسْمَعُهُ؟” قَالَ: “إِنَّ جِبْرِيلَ عَرَضَ لِي فَقَالَ: “بَعُدَ مَنْ أَدْرَكَ رَمَضَانَ فَلَمْ يُغْفَرْ لَهُ.” قُلْتُ: آمِينَ، فَلَمَّا رَقِيتُ الثَّانِيَةَ قَالَ: “بَعُدَ مَنْ ذُكِرْتَ عِنْدَهُ فَلَمْ يُصَلِّ عَلَيْكَ فَقُلْتُ: آمِينَ، فَلَمَّا رَقِيتُ الثَّالِثَةَ قَالَ: “بَعُدَ مَنْ أَدْرَكَ أَبَوَيْهِ الْكِبَرُ عِنْدَهُ أَوْ أَحَدَهُمَا فَلَمْ يُدْخِلَاهُ الْجَنَّةَ.” قُلْتُ: آمِينَ” (حاكم)
Prenosi Ka’b ibn Udžre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Priđite minberu!“, pa smo prišli. Kada se popeo na prvu stepenicu, kazao je „Amin!“, potom se popeo na drugu stepenicu i rekao „Amin“ i kada se popeo na treću stepenicu rekao je „Amin“. Kada je sišao sa minbera, rekosmo: „Allahov Poslaniče, od tebe smo danas čuli nešto što nismo čuli ranije?“ Reče: „Došao mi je Džibril i rekao. „Neka je daleko onaj ko dočeka ramazan, a ne bude mu oprošteno!“ Pa sam rekao: „Amin.“ Kada sam se popeo na drugu stepenicu, rekao je: „Neka je daleko onaj u čijem prisustvu se spomeneš, a ne donese na tebe salavat!“ Pa sam rekao: „Amin.“ Kada sam se popeo na treću stepenicu, reče: „Neka je daleko onaj kod koga starost dožive roditelji ili jedan od njih, a ne uvedu ga u džennet!“ Rekoh: „Amin!“ (Hakim)

Braćo i sestre, uistinu su nesretni oni koji su u ramazanu bili nemarni, koji su bez opravdanog razloga mrsili, a posebno oni koji su to činili javno, oni koji su neredovno klanjali, oni koji su umjesto učenja Kur’ana ili njegova slušanja učili i slušali ono što je Gospodar zabranio, oni koji su umjesto bereketa sehura i iftara u svojim kućama imali uobičajena tri obroka, oni koji su umjesto u namazu, zikru i i’tikafu u džamijama, ramazanske noći provodili u kafanama i diskotekama ili pored televizijskih ekrana ili na računarima gledajući razvrane serije ili filmove, oni koji su se zaboravili ko su i zašto su na ovoj Zemlji, oni koji svojim ponašanjem izazivaju Allahovu srdžbu!!!
Dokaz da je neki ibadet primljen je da se nakon njega nastavi sa činjenjem dobrih djela, a dokaz da ibadeti nisu kabul je da se nakon toga čovjek vrati griješenju. Vjernik se trudi da stalno čini dobro, a kada ga prokleti šejtan ili nefs prevare, pa učini loše djelo, onda on to loše djelo poprati dobrim djelom, pa to loše djelo biva izbrisano, kao što stoji u dijelu 114. ajeta Sure Hud:
…إِنَّ ٱلْحَسَنَـاتِ يُذْهِبْنَ ٱلسَّـيّئَـٰتِ ذٰلِكَ ذِكْرَىٰ لِلذَّاكِرِينَ
…Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku prihvataju.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, savjetuje Ebu Zerra, radijallahu anhu, riječima:
عَنْ أَبِي ذَرِّ الْغِفَارِيِّ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “اتَّقِ اللهَ حَيْثُمَا كُنْتَ وَأَتْبِعِ السَّيِّئَةَ الْحَسَنَةَ تَمْحُهَا، وَخَالِقِ النَّاسَ بِخُلُقٍ حَسَنٍ” (أحمد)
Prenosi Ebu Zerr El-Gifari, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Boj se Allaha, gdje god bio, nakon lošeg djela učini dobro djelo, pa ćeš ga izbrisati i lijepo ophodi sa ljudima!“ (Ahmed)

Braćo i sestre, molimo Allaha, dželle še’nuhu, da nas učini od onih kojima će u džennetu biti rečeno:
كُلُوا وَٱشْرَبُوا هَنِيئَاً بِمَا أَسْلَفْتُمْ فِى ٱلأَيَّامِ ٱلْخَالِيَةِ
“Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili!” (Suretu El-Hakka: 24)
Pet dnevnih namaza, džume i ramazani brišu grijehe između njih, što potvrđuje slijedeća predaja koju bilježi imam Muslim:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “الصَّلَوَاتُ الْخَمْسُ وَالْجُمْعَةُ إِلَى الْجُمْعَةِ وَرَمَضَانُ إِلَى رَمَضَانَ مُكَفِّرَاتٌ مَا بَيْنَهُنَّ إِذَا اجْتَنَبَتِ الْكَبَائِرُ.” (مسلم)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana su uzrokom praštanja grijeha između njih, ako se ne učini neki od velikih grijeha!« (Muslim)

Braćo i sestre, neka su vam sretni dani Bajrama i da ih inša-Allah još puno dočekamo u snažnijem imanu, miru, sreći i blagostanju ummeta!

Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne svoj našoj ugroženoj i obespravljenoj braći i sestrama, a posebno onima u Palestini i Siriji, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećane džennete, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Mustafa]

#41546

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 19/2013 – 30. ševval 1434.H. / 06. septembar 2013.g.

[b][b][b][b]RODITELJI I DJECA NA POČETKU ŠKOLSKE I MEKTEBSKE GODINE

[/b][/b][/b][/b]Braćo i sestre u islamu, vi koji volite Allaha, dželle še’nuhu, i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u danima džihada u Siriji, danima korištenja hemijskog oružja od strane zločinačkog režima Beššara Al-Asada nad bespomoćnim civilima u Zapadnoj Guti, danima hapšenja i nepravednog suđenja pred Vojnim sudom braće koja su regularno na izborima dobili vlast u Egiptu, a potom svrgnuti vojnim pučem, da bi ta ista nasilnička vlast za jedanaest sati na Trgu Rabija El-Adevija ubila oko 10000 ljudi koji su mirno protestirali, a za isti zločin je srpskim zločincima u Srebrenici trebalo sedam dana, u danima u kojima Jevrejski ekstremisti nasilnički provaljuju u Mesdžidu-l-Aksa, a Palestincima se zabranjuje pristup, u danu smo u kojem je prije tačno 22 godine klanjana dženaza šehidu Mevludinu Kuliću, vojniku JNA, rođenom 1971. g. u Kruševu kod Olova, nastanjenom u Barici, u Vogošći, kojeg je nakon što je odbio naređenje da ubija hrvatske civile koje je štitio svojim tijelom, na spavanju 4. septembra 1991. godine, u Kasarni Milan Stanivulović u Osijeku pucnjem u potiljak iz pištolja ubio pukovnik Boro Ivanović, zločinački komandant Kasarne – ko od naše djece išta zna o dvadesetogodišnjem bosanskom šehidu Mevludinu Kuliću, tom golobradom mladiću koji je žrtvovao sebe ne želivši ubijati hrvatske civile? Na žalost djeca većine nas nije čula za šehida Mevludina, a kako bi i čuli kada su memorije njihovih mobitela i laptopa pune pjevača i pjevačica iz reda agresora koji su evo prije na sedam mjeseci zvaničnog početka oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu ubijali našu djecu po kasaranama takozvane Jugoslovenske narodne Armije.
Pored toliko važnih pitanja, današnja hutba je ipak na temu Roditelji i djeca na početku školske i mektebske godine. Ista je sama po sebi nametnuta obzirom da smo u prvoj sedmici školske godine, a mekteb inša-Allah takođe počinje slijedećim vikendom.
Ukrasi ovoga svijeta su po Kur’anu draga moja braćo i sestre imeci i djeca, koji su za nas u isto vrijeme i veliki emanet na našim plećima i za njih ćemo biti pitani na Sudnjem danu.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala., u 46. ajetu Sure El-Kehf:
الْمَالُ وَالْبَنُونَ زِينَةُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَالْبَاقِيَاتُ الصَّالِحَاتُ خَيْرٌ عِندَ رَبِّكَ ثَوَابًا وَخَيْرٌ أَمَلاً
Imetak i djeca su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i u njih se čovjek može bolje pouzdati.
Prema citiranom ajetu, imeci i djeca su dunjalučki ukrasi, a dobra djela su trajna. Na nama je braćo i sestre da te dunjalučke ukrase uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć učinimo ukrasima na obadva svijeta, a to možemo učiniti na način što ćemo imetke sticati na dozvoljen način i trošiti ih na Allahovu, subhanehu ve te’ala, putu, a djecu odgajati da budu iskreni vjernici, koji će se natjecati u dobru i koji će dobro koje prema njima činimo znati cijeniti i uzvratiti na najbolji način.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud:
عَنْ عَبْدِ اللهِ بْنِ عَمْرِو بْنِ الْعَاصِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “إِنَّ أَوْلاَدَكُمْ مِنْ أطْيَبِ كَسْبِكُم”
Prenosi Abdullah ibn Amr ibn El-As, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Vaša djeca su vaša najbolja opskrba!“
Kada su nam naša djeca najbolja ospkrba i poklon, od Allaha, subhanehu ve te’ala, dobro ih čuvajmo i budimo zahvalni našem Gospodaru što nas je počastio takvim porodom! Učimo ih ličnim primjerom da budu bogobojazni, poslušni, povjerljivi, solidarni, skrušeni, obrazovani, skromni, stdiljivi, darežljivi, odvažni, hrabri, jasni i u svakom hairli poslu angažirani i predani!
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava da sa puno ozbiljnosti pazimo na ono što nam je povjereno na čuvanje, pa u predaji koju bilježi imam Buharija stoji:
عَنِ ابْنِ عُمَرَ رَضِي اللَّه عَنْهُمَا: “سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: “كُلُّكُمْ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْإِمَامُ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالرَّجُلُ رَاعٍ فِي أَهْلِهِ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْمَرْأَةُ فِي بَيْتِ زَوْجِهَا رَاعِيَةٌ وَمَسْئُولَةٌ عَنْ رَعِيَّتِهَا وَالْخَادِمُ فِي مَالِ سَيِّدِهِ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ.”
Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kada je rekao: “Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što čuvate; vođa (imam) je čuvar i biće pitan za ono što čuva, muž je čuvar svoje porodice i biće odgovoran za nju, žena je čuvarica u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno na čuvanje i sluga je čuvar imetka svoga pretpostavljenog i odgovoran je za njegovo čuvanje.”
Da li i mi ispunjavamo preuzete obaveze i čuvamo li ono za što ćemo biti pitani? Da li naši vladari i imami ispunjavaju svoje obaveze ili vode računa samo o svojim pravima i privilegijama? Da li čuvamo svoje porodice ili smo brigu o njihovu čuvanju predali ulici i medijima? Da li naše supruge u našim kućama čuvaju našu djecu i imetke ili iste više znaju šta se dešava u Španiji, Meksiku i Turskoj, nego u vlastitim domovima, da li bolje znaju imena glumaca i glumica razvratnih serija od toga sa kime se druže njihova djeca i čime su zaokupljena? Da li pretpostavljeni vode računa da ne opterećuju potčinjene više nego što mogu podnijeti i da li ih za njihov trud adekvatno nagrađuju i da li potčinjeni ispunjavaju svoje obaveze? Protiv sam toga da vlasnici firmi čine hajr na račun svojih radnika, kao što imamo slučajeva da npr. prave džamije, munare, puteve i slično, a onda radnicima kažu da taj mjesec nema plate, jer je uradio taj i taj hajr! Takvi od toga hajrata Allah najbolje zna nemaju sevaba, jer su to učinili na račun svojih radnika, koji su preči da im se islate plate i izmire obaveze prema Državi, jer onda pružaju priliku i radniku da i on pored izdržavanja porodice da sadaku i prilog za određeni hairli projekat. Znači, ne smijemo braćo i sestre biti doboročinitelji i vakifi sa tuđih leđa, već da hajrate činimo u skladu sa našim mogućnostima od onoga što nama pripada, tj od naše čiste zarade!
Jedna od važnih roditeljskih obaveza je i školovanje i obrazovanje naše djece, pa tako na početku školske i mektebske godine treba da našoj djeci u skladu sa našim mogućnostima pružimo što bolje uslove za postizanje korisnog znanja, da pratimo njihov rad i ocjene tokom cijele godine i da ih podstičemo da budu što bolji učenici, jer će im to uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć olakšati život koji je pred njima. Budimo u kontaktu sa njihovim razrednim starješinama i tražimo od njih da po pitanju naše djece budu iskreni i kažu nam istinu o djeci, jer hvaljenje djece i skrivanje njihovih propusta je na našu zajedničku štetu, prisustvujmo roditeljskim sastancima i informacijama, svakodnevno razgovarajmo sa našom djecom i stalno ih podsjećajmo ko su i zašto su na ovom prolaznom svijetu, govorimo im o našoj krvavoj prošlosti i rijekama šehidske krvi, govorimo im o Srebrenici, Prijedoru, Žepi, Goraždu i Bihaću, govorimo im sve ono što na žalost ne mogu slušati i učiti u školi, šaljimo ih u mekteb i provjeravajmo šta su naučili, učimo ih da se svakodnevno druže sa Kur’anom, da ga uče napamet i iščitavaju njegovo značenje, privikavajmo ih da pored redovne nastave uvijek imaju neku korisnu knjigu koju čitaju, govorimo im o opasnosti interneta i televizije i ograničimo ih u njihovu korištenju, privikavajmo ih na džemat i učimo ih da ispunjavaju džematske obaveze u pogledu održavanja naših džamija i njihovih dvorišta, jer su naše džamije naše ogledalo, govorimo im o moralu i čuvanju „obraza“ i ne dozvoljavajmo im da se druže sa neodgojenom i nemoralnom djecom,
Braćo i sestre, osvrnimo se oko sebe i pomozimo koliko možemo svima onima koji nisu u mogućnosti opremiti za školu svoje dijete, pomozimo onima koji ne mogu da kupe knjige i plate upisnine za djecu koja studiraju, a imamo takve braće koji stoje zajedno sa nama u istom safu, imamo ih među našom rodbinom i među komšijama, jer ćemo na taj način posvjedočiti jačinu svoga imana i međusobne ljubavi u ime Allaha, dželle še’nuhu, koja je temeljni uslov da nas naš Gospodar upiše među istinske mu’mine.
Braćo i sestre, budimo pravi roditelji, koji prema svojoj djeci ispunjavaju sve svoje obaveze i nakon toga se nadajmo njihovoj poslušnosti i sreći na obadva svijeta!
Gospodaru, pomozi našoj ucvijeljenoj braći u Palestini, Siriji, Egiptu i na svakom mjestu gdje su ugrožena njihova prava, zatresi Zemlju ispod nogu zulumćara i učini ih ibretom za one koji pouku primaju, učvrsti nas na Tvome putu, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, učini nas od onih koji odgajaju svoju djecu u skladu sa Tvojim propisima, očisti naša srca i jezike od ružnih misli i govora, uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetima, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Mustafa]

#41556

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 19/2013 – 30. ševval 1434.H. / 06. septembar 2013.g.

[b][b][b][b]RODITELJI I DJECA NA POČETKU ŠKOLSKE I MEKTEBSKE GODINE

[/b][/b][/b][/b]Braćo i sestre u islamu, vi koji volite Allaha, dželle še’nuhu, i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u danima džihada u Siriji, danima korištenja hemijskog oružja od strane zločinačkog režima Beššara Al-Asada nad bespomoćnim civilima u Zapadnoj Guti, danima hapšenja i nepravednog suđenja pred Vojnim sudom braće koja su regularno na izborima dobili vlast u Egiptu, a potom svrgnuti vojnim pučem, da bi ta ista nasilnička vlast za jedanaest sati na Trgu Rabija El-Adevija ubila oko 10000 ljudi koji su mirno protestirali, a za isti zločin je srpskim zločincima u Srebrenici trebalo sedam dana, u danima u kojima Jevrejski ekstremisti nasilnički provaljuju u Mesdžidu-l-Aksa, a Palestincima se zabranjuje pristup, u danu smo u kojem je prije tačno 22 godine klanjana dženaza šehidu Mevludinu Kuliću, vojniku JNA, rođenom 1971. g. u Kruševu kod Olova, nastanjenom u Barici, u Vogošći, kojeg je nakon što je odbio naređenje da ubija hrvatske civile koje je štitio svojim tijelom, na spavanju 4. septembra 1991. godine, u Kasarni Milan Stanivulović u Osijeku pucnjem u potiljak iz pištolja ubio pukovnik Boro Ivanović, zločinački komandant Kasarne – ko od naše djece išta zna o dvadesetogodišnjem bosanskom šehidu Mevludinu Kuliću, tom golobradom mladiću koji je žrtvovao sebe ne želivši ubijati hrvatske civile? Na žalost djeca većine nas nije čula za šehida Mevludina, a kako bi i čuli kada su memorije njihovih mobitela i laptopa pune pjevača i pjevačica iz reda agresora koji su evo prije na sedam mjeseci zvaničnog početka oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu ubijali našu djecu po kasaranama takozvane Jugoslovenske narodne Armije.
Pored toliko važnih pitanja, današnja hutba je ipak na temu Roditelji i djeca na početku školske i mektebske godine. Ista je sama po sebi nametnuta obzirom da smo u prvoj sedmici školske godine, a mekteb inša-Allah takođe počinje slijedećim vikendom.
Ukrasi ovoga svijeta su po Kur’anu draga moja braćo i sestre imeci i djeca, koji su za nas u isto vrijeme i veliki emanet na našim plećima i za njih ćemo biti pitani na Sudnjem danu.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala., u 46. ajetu Sure El-Kehf:
الْمَالُ وَالْبَنُونَ زِينَةُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَالْبَاقِيَاتُ الصَّالِحَاتُ خَيْرٌ عِندَ رَبِّكَ ثَوَابًا وَخَيْرٌ أَمَلاً
Imetak i djeca su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i u njih se čovjek može bolje pouzdati.
Prema citiranom ajetu, imeci i djeca su dunjalučki ukrasi, a dobra djela su trajna. Na nama je braćo i sestre da te dunjalučke ukrase uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć učinimo ukrasima na obadva svijeta, a to možemo učiniti na način što ćemo imetke sticati na dozvoljen način i trošiti ih na Allahovu, subhanehu ve te’ala, putu, a djecu odgajati da budu iskreni vjernici, koji će se natjecati u dobru i koji će dobro koje prema njima činimo znati cijeniti i uzvratiti na najbolji način.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud:
عَنْ عَبْدِ اللهِ بْنِ عَمْرِو بْنِ الْعَاصِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “إِنَّ أَوْلاَدَكُمْ مِنْ أطْيَبِ كَسْبِكُم”
Prenosi Abdullah ibn Amr ibn El-As, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Vaša djeca su vaša najbolja opskrba!“
Kada su nam naša djeca najbolja ospkrba i poklon, od Allaha, subhanehu ve te’ala, dobro ih čuvajmo i budimo zahvalni našem Gospodaru što nas je počastio takvim porodom! Učimo ih ličnim primjerom da budu bogobojazni, poslušni, povjerljivi, solidarni, skrušeni, obrazovani, skromni, stdiljivi, darežljivi, odvažni, hrabri, jasni i u svakom hairli poslu angažirani i predani!
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava da sa puno ozbiljnosti pazimo na ono što nam je povjereno na čuvanje, pa u predaji koju bilježi imam Buharija stoji:
عَنِ ابْنِ عُمَرَ رَضِي اللَّه عَنْهُمَا: “سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: “كُلُّكُمْ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْإِمَامُ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالرَّجُلُ رَاعٍ فِي أَهْلِهِ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْمَرْأَةُ فِي بَيْتِ زَوْجِهَا رَاعِيَةٌ وَمَسْئُولَةٌ عَنْ رَعِيَّتِهَا وَالْخَادِمُ فِي مَالِ سَيِّدِهِ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ.”
Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kada je rekao: “Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što čuvate; vođa (imam) je čuvar i biće pitan za ono što čuva, muž je čuvar svoje porodice i biće odgovoran za nju, žena je čuvarica u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno na čuvanje i sluga je čuvar imetka svoga pretpostavljenog i odgovoran je za njegovo čuvanje.”
Da li i mi ispunjavamo preuzete obaveze i čuvamo li ono za što ćemo biti pitani? Da li naši vladari i imami ispunjavaju svoje obaveze ili vode računa samo o svojim pravima i privilegijama? Da li čuvamo svoje porodice ili smo brigu o njihovu čuvanju predali ulici i medijima? Da li naše supruge u našim kućama čuvaju našu djecu i imetke ili iste više znaju šta se dešava u Španiji, Meksiku i Turskoj, nego u vlastitim domovima, da li bolje znaju imena glumaca i glumica razvratnih serija od toga sa kime se druže njihova djeca i čime su zaokupljena? Da li pretpostavljeni vode računa da ne opterećuju potčinjene više nego što mogu podnijeti i da li ih za njihov trud adekvatno nagrađuju i da li potčinjeni ispunjavaju svoje obaveze? Protiv sam toga da vlasnici firmi čine hajr na račun svojih radnika, kao što imamo slučajeva da npr. prave džamije, munare, puteve i slično, a onda radnicima kažu da taj mjesec nema plate, jer je uradio taj i taj hajr! Takvi od toga hajrata Allah najbolje zna nemaju sevaba, jer su to učinili na račun svojih radnika, koji su preči da im se islate plate i izmire obaveze prema Državi, jer onda pružaju priliku i radniku da i on pored izdržavanja porodice da sadaku i prilog za određeni hairli projekat. Znači, ne smijemo braćo i sestre biti doboročinitelji i vakifi sa tuđih leđa, već da hajrate činimo u skladu sa našim mogućnostima od onoga što nama pripada, tj od naše čiste zarade!
Jedna od važnih roditeljskih obaveza je i školovanje i obrazovanje naše djece, pa tako na početku školske i mektebske godine treba da našoj djeci u skladu sa našim mogućnostima pružimo što bolje uslove za postizanje korisnog znanja, da pratimo njihov rad i ocjene tokom cijele godine i da ih podstičemo da budu što bolji učenici, jer će im to uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć olakšati život koji je pred njima. Budimo u kontaktu sa njihovim razrednim starješinama i tražimo od njih da po pitanju naše djece budu iskreni i kažu nam istinu o djeci, jer hvaljenje djece i skrivanje njihovih propusta je na našu zajedničku štetu, prisustvujmo roditeljskim sastancima i informacijama, svakodnevno razgovarajmo sa našom djecom i stalno ih podsjećajmo ko su i zašto su na ovom prolaznom svijetu, govorimo im o našoj krvavoj prošlosti i rijekama šehidske krvi, govorimo im o Srebrenici, Prijedoru, Žepi, Goraždu i Bihaću, govorimo im sve ono što na žalost ne mogu slušati i učiti u školi, šaljimo ih u mekteb i provjeravajmo šta su naučili, učimo ih da se svakodnevno druže sa Kur’anom, da ga uče napamet i iščitavaju njegovo značenje, privikavajmo ih da pored redovne nastave uvijek imaju neku korisnu knjigu koju čitaju, govorimo im o opasnosti interneta i televizije i ograničimo ih u njihovu korištenju, privikavajmo ih na džemat i učimo ih da ispunjavaju džematske obaveze u pogledu održavanja naših džamija i njihovih dvorišta, jer su naše džamije naše ogledalo, govorimo im o moralu i čuvanju „obraza“ i ne dozvoljavajmo im da se druže sa neodgojenom i nemoralnom djecom,
Braćo i sestre, osvrnimo se oko sebe i pomozimo koliko možemo svima onima koji nisu u mogućnosti opremiti za školu svoje dijete, pomozimo onima koji ne mogu da kupe knjige i plate upisnine za djecu koja studiraju, a imamo takve braće koji stoje zajedno sa nama u istom safu, imamo ih među našom rodbinom i među komšijama, jer ćemo na taj način posvjedočiti jačinu svoga imana i međusobne ljubavi u ime Allaha, dželle še’nuhu, koja je temeljni uslov da nas naš Gospodar upiše među istinske mu’mine.
Braćo i sestre, budimo pravi roditelji, koji prema svojoj djeci ispunjavaju sve svoje obaveze i nakon toga se nadajmo njihovoj poslušnosti i sreći na obadva svijeta!
Gospodaru, pomozi našoj ucvijeljenoj braći u Palestini, Siriji, Egiptu i na svakom mjestu gdje su ugrožena njihova prava, zatresi Zemlju ispod nogu zulumćara i učini ih ibretom za one koji pouku primaju, učvrsti nas na Tvome putu, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, učini nas od onih koji odgajaju svoju djecu u skladu sa Tvojim propisima, očisti naša srca i jezike od ružnih misli i govora, uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetima, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Mustafa]

#41607

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 20/2013 – 07. ševval 1434.H. / 13. septembar 2013.g.

ZNAČAJ PORODICE U ISLAMU – hutba 1.

Braćo i sestre u islamu, vi koji ste svjesni prolaznosti i ništavnosti dunjaluka i važnosti i težine Dana polaganja računa i ljepota dženneta i strahota džehennema, vi koji ste ubijeđeni da je porodica temelj zdravog društva i Države, vi koji se trudite da sačuvate sebe i porodice od vatre, u današnjoj hutbi se inša-Allah kroz ajete i hadise družimo na temu Značaj porodice u islamu!
Porodica predstavlja najvažniju kariku u široj društvenoj zajednici i u ovisnosti od uticaja porodice na pojedinca, taj član će uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć imati pozitivnu ili ne dao Allah negativnu ulogu u društvu.
Allah, dželle še’nuhu, je uspostavio red u svemu, pa je odredio da se kroz bračnu zajednicu uspostavlja međusobna ljubav i održava ljudski rod, te je svaki drugi odnos neprirodan i nelegalan. Shodno tome, neprirodno i nelegalno je i to da se sklapaju ili uspostavljaju bračne i druge veze između lica istoga spola, kao što je to slučaj u ovom našem vremenu, u kojem se narodi i države natječu u tome ko će inovirati novi grijeh ili unaprijediti postojeći. S’ toga su mnoge države i ozakonile homoseksualizam i lezbejstvo, te se dešava da pojedinci sklapaju brakove sa licima istoga spola ili čak sa stvarima i to sve u skladu sa važećim zakonskim propisima dotične zemlje. Zbog takvih grijeha su braćo i sestre uništavani narodi prije nas, a najupečatljiviji primjer je narod Luta, alejshis-selam, o čemu Kur’an govori na više mjesta.
Allah, subhanehu ve te’ala, u 21. ajetu Sure Er-Rum kaže:
وَمِنْ آيَاتِهِ أَنْ خَلَقَ لَكُمْ مِنْ أَنفُسِكُمْ أَزْوَاجًا لِتَسْكُنُوا إِلَيْهَا وَجَعَلَ بَيْنَكُمْ مَوَدَّةً وَرَحْمَةً إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ (سورة الروم:21)
I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su zaista pouke za ljude koji razmišljaju! (Suretu Er-Rum:21)
Svaki bračni drug u drugom bračnom drugu treba da nađe sebi smiraj, a moralni supružnici temelje svoj zajednički život na međusobnoj ljubavi u ime Allaha, dželle še’nuhu, pažnji i pomoći. To je ta stabilna veza, koja ide još dalje i najbliža je ljubavi prema sebi, za koju Kur’an kaže:
…هُنَّ لِبَاسٌ لَكُمْ وَأَنْتُمْ لِبَاسٌ لَهُنَّ… (سورة البقرة:187)
… one su vaša odjeća, a vi ste njihova odjeća… (Suretu El-Bekare: 187)
Kako je samo slikovit ovaj Kur’anski ajet, koji za supružnike kaže da su jedno drugome odjeća! Međusobnu ljubav povećava rađanje djece, ljubav prema njima i njihov odgoj i obrazovanje. Sve se to može u potpunosti ostvariti uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć, nježnom majčinskom ljubavlju i pažnjom i očinskim zalaganjem da obezbijedi normalne uslove za život. To je najbolja atmosfera za jednu porodicu, a niti u jednom uređenju žena nema časnije mjesto, nego u islamu.
U prilog tome je predaja u kojoj stoji da je Esma kćerka Jezida El-Ensarije došla kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla mu: „Allahov Poslaniče! Allah te poslao i muškarcima i ženama, pa smo posvjedočili tvoje poslanstvo i slijedimo te. Mi žene smo vezane za čuvanje kuća, boravimo u njima i nosimo djecu, a muškarci imaju prednost u pogledu džemata, slijeđenja dženaza i džihada. Kada odu u džihad mi im čuvamo imetke i odgajamo im djecu. Hoćemo li biti nagrađene kao oni o Allahov Poslaniče?” Okrenu se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, licem prema ashabima i reče: “Jeste li čuli ijednu ženu da ljepše pita o vjeri od ove žene? Idi Esma i prenesi drugim ženama da je zaista vaša poslušnost mužu, nastojanje da on bude zadovoljan sa vama i činjenje onoga sa čime se on slaže, ravno onome što si spomenula vezano za muškarce!” Okrenula se donoseći šehadet i tekbir.
Uistinu su ove riječi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, velika lekcija ženama i muškarcima! Zamislite da žena zbog lijepog ponašanja prema svome mužu i udovoljavanju njegovim željama, koje su u skladu sa šerijatom, ima nagradu za: džemat, džihad i slijeđenje dženaze, kao i njen muž. Neka se zato trude naše žene, majke, sestre i kćeri da postignu ovako velike nagrade! Neka imaju na umu ove riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i neka ih prenose drugima!
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava da sa puno ozbiljnosti pazimo na ono što nam je povjereno na čuvanje, pa u predaji koju bilježi imam Buharija stoji:
عَنِ ابْنِ عُمَرَ رَضِي اللَّه عَنْهُمَا: “سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: “كُلُّكُمْ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْإِمَامُ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالرَّجُلُ رَاعٍ فِي أَهْلِهِ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْمَرْأَةُ فِي بَيْتِ زَوْجِهَا رَاعِيَةٌ وَمَسْئُولَةٌ عَنْ رَعِيَّتِهَا وَالْخَادِمُ فِي مَالِ سَيِّدِهِ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ.” (بخاري)
Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što čuvate. Vođa (imam) je čuvar i biće pitan za ono što čuva. Čovjek je čuvar svoje porodice i biće odgovoran za nju. Žena je čuvarica u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno na čuvanje. Sluga je čuvar imetka svoga pretpostavljenog i odgovoran je za njegovo čuvanje.” (Buharija)
Da li i mi ispunjavamo preuzete obaveze i čuvamo li ono za što ćemo biti pitani? Da li naši vladari i imami ispunjavaju svoje obaveze ili vode računa samo o svojim pravima i privilegijama? Da li čuvamo svoje porodice ili smo brigu o njihovu čuvanju predali ulici i medijima? Da li su naše žene čobanice u našim kućama ili su sve drugo do to što bi trebale da budu? Da li pretpostavljeni vode računa da ne opterećuju potčinjene više nego što mogu podnijeti i da li potčinjeni ispunjavaju svoje obaveze?
Koliko je braćo i sestre čuvara koji ne čuvaju ono što bi trebali čuvati, a bave se svim i svačim, na račun “općih” ili govoreći na mikro planu “bošnjačkih” interesa”!!! Mnogo je pojedinaca koji se kriju iza nekih općih interesa, koji se na kraju opet svedu samo na ono lično, a teško onima koji zloupotrebljavaju povjerene im dužnosti i koji osim sebe nikoga drugog ne vide! Teško onima koji nemaju respekta prema: šehidima, jetimima, roditeljima i suprugama šehida, invalidima, demobilisanim borcima, muhadžirima, miskinima, fakirima, prezaduženim, nezaposlenim i svim ucvijeljenim Bošnjacima!
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, za one koji lijepo ophode prema svojoj porodici, kaže da su najbolji, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Tirmizija:
عَنْ عَائِشَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهَا أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “خَيْرُكُمْ خَيْرُكُمْ لِأَهْلِهِ وَأَنَا خَيْرُكُمْ لِأَهْلِي…” (ترمذي)
Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Najbolji od vas je onaj ko je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici.» (Tirmizija)
Braćo i sestre! Budimo istinski čuvari naših porodica, rađajmo djecu i ne bojmo se za njihovu nafaku, nadijevajmo im lijepa imena, hranimo ih i oblačimo samo halal imecima, podučavajmo ih islamu, obrazujmo ih i pripremajmo ih da budu dostojanstveniji i bolji čuvari Allahove, dželle še’nuhu, vjere i krvlju plaćene Bosne i Hercegovine, od nas, pazimo na naše supruge i ne opterećujmo ih više nego što mogu podnijeti i budimo im zahvalni što nam rađaju djecu, podižu ih i odgajaju, što čuvaju svoju i našu čast i budimo ponosni i časni muslimani!
Allahu, pomozi svim ugroženim i potlačenim ljudima, a među potlačenima je najviše muslimana, pomozi posebno onima u: Palestini, Siriji, Egiptu i Iraku, ponizi one koji ponižavaju tvoju vjeru, uništi one koji obeščašćuju muslimanke i učini ih ibretom onima koji dolaze, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama, ne dopusti da od nevjernika i munafika budemo poniženi ili poraženi, uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i uvedi nas u džennete u društvu sa: poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!
و السلام عليكم و رحمة الله!

[Mustafa]

#41623

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 20/2013 – 07. ševval 1434.H. / 13. septembar 2013.g.

ZNAČAJ PORODICE U ISLAMU – hutba 1.

Braćo i sestre u islamu, vi koji ste svjesni prolaznosti i ništavnosti dunjaluka i važnosti i težine Dana polaganja računa i ljepota dženneta i strahota džehennema, vi koji ste ubijeđeni da je porodica temelj zdravog društva i Države, vi koji se trudite da sačuvate sebe i porodice od vatre, u današnjoj hutbi se inša-Allah kroz ajete i hadise družimo na temu Značaj porodice u islamu!
Porodica predstavlja najvažniju kariku u široj društvenoj zajednici i u ovisnosti od uticaja porodice na pojedinca, taj član će uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć imati pozitivnu ili ne dao Allah negativnu ulogu u društvu.
Allah, dželle še’nuhu, je uspostavio red u svemu, pa je odredio da se kroz bračnu zajednicu uspostavlja međusobna ljubav i održava ljudski rod, te je svaki drugi odnos neprirodan i nelegalan. Shodno tome, neprirodno i nelegalno je i to da se sklapaju ili uspostavljaju bračne i druge veze između lica istoga spola, kao što je to slučaj u ovom našem vremenu, u kojem se narodi i države natječu u tome ko će inovirati novi grijeh ili unaprijediti postojeći. S’ toga su mnoge države i ozakonile homoseksualizam i lezbejstvo, te se dešava da pojedinci sklapaju brakove sa licima istoga spola ili čak sa stvarima i to sve u skladu sa važećim zakonskim propisima dotične zemlje. Zbog takvih grijeha su braćo i sestre uništavani narodi prije nas, a najupečatljiviji primjer je narod Luta, alejshis-selam, o čemu Kur’an govori na više mjesta.
Allah, subhanehu ve te’ala, u 21. ajetu Sure Er-Rum kaže:
وَمِنْ آيَاتِهِ أَنْ خَلَقَ لَكُمْ مِنْ أَنفُسِكُمْ أَزْوَاجًا لِتَسْكُنُوا إِلَيْهَا وَجَعَلَ بَيْنَكُمْ مَوَدَّةً وَرَحْمَةً إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ (سورة الروم:21)
I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su zaista pouke za ljude koji razmišljaju! (Suretu Er-Rum:21)
Svaki bračni drug u drugom bračnom drugu treba da nađe sebi smiraj, a moralni supružnici temelje svoj zajednički život na međusobnoj ljubavi u ime Allaha, dželle še’nuhu, pažnji i pomoći. To je ta stabilna veza, koja ide još dalje i najbliža je ljubavi prema sebi, za koju Kur’an kaže:
…هُنَّ لِبَاسٌ لَكُمْ وَأَنْتُمْ لِبَاسٌ لَهُنَّ… (سورة البقرة:187)
… one su vaša odjeća, a vi ste njihova odjeća… (Suretu El-Bekare: 187)
Kako je samo slikovit ovaj Kur’anski ajet, koji za supružnike kaže da su jedno drugome odjeća! Međusobnu ljubav povećava rađanje djece, ljubav prema njima i njihov odgoj i obrazovanje. Sve se to može u potpunosti ostvariti uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć, nježnom majčinskom ljubavlju i pažnjom i očinskim zalaganjem da obezbijedi normalne uslove za život. To je najbolja atmosfera za jednu porodicu, a niti u jednom uređenju žena nema časnije mjesto, nego u islamu.
U prilog tome je predaja u kojoj stoji da je Esma kćerka Jezida El-Ensarije došla kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla mu: „Allahov Poslaniče! Allah te poslao i muškarcima i ženama, pa smo posvjedočili tvoje poslanstvo i slijedimo te. Mi žene smo vezane za čuvanje kuća, boravimo u njima i nosimo djecu, a muškarci imaju prednost u pogledu džemata, slijeđenja dženaza i džihada. Kada odu u džihad mi im čuvamo imetke i odgajamo im djecu. Hoćemo li biti nagrađene kao oni o Allahov Poslaniče?” Okrenu se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, licem prema ashabima i reče: “Jeste li čuli ijednu ženu da ljepše pita o vjeri od ove žene? Idi Esma i prenesi drugim ženama da je zaista vaša poslušnost mužu, nastojanje da on bude zadovoljan sa vama i činjenje onoga sa čime se on slaže, ravno onome što si spomenula vezano za muškarce!” Okrenula se donoseći šehadet i tekbir.
Uistinu su ove riječi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, velika lekcija ženama i muškarcima! Zamislite da žena zbog lijepog ponašanja prema svome mužu i udovoljavanju njegovim željama, koje su u skladu sa šerijatom, ima nagradu za: džemat, džihad i slijeđenje dženaze, kao i njen muž. Neka se zato trude naše žene, majke, sestre i kćeri da postignu ovako velike nagrade! Neka imaju na umu ove riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i neka ih prenose drugima!
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava da sa puno ozbiljnosti pazimo na ono što nam je povjereno na čuvanje, pa u predaji koju bilježi imam Buharija stoji:
عَنِ ابْنِ عُمَرَ رَضِي اللَّه عَنْهُمَا: “سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: “كُلُّكُمْ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْإِمَامُ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالرَّجُلُ رَاعٍ فِي أَهْلِهِ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْمَرْأَةُ فِي بَيْتِ زَوْجِهَا رَاعِيَةٌ وَمَسْئُولَةٌ عَنْ رَعِيَّتِهَا وَالْخَادِمُ فِي مَالِ سَيِّدِهِ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ.” (بخاري)
Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što čuvate. Vođa (imam) je čuvar i biće pitan za ono što čuva. Čovjek je čuvar svoje porodice i biće odgovoran za nju. Žena je čuvarica u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno na čuvanje. Sluga je čuvar imetka svoga pretpostavljenog i odgovoran je za njegovo čuvanje.” (Buharija)
Da li i mi ispunjavamo preuzete obaveze i čuvamo li ono za što ćemo biti pitani? Da li naši vladari i imami ispunjavaju svoje obaveze ili vode računa samo o svojim pravima i privilegijama? Da li čuvamo svoje porodice ili smo brigu o njihovu čuvanju predali ulici i medijima? Da li su naše žene čobanice u našim kućama ili su sve drugo do to što bi trebale da budu? Da li pretpostavljeni vode računa da ne opterećuju potčinjene više nego što mogu podnijeti i da li potčinjeni ispunjavaju svoje obaveze?
Koliko je braćo i sestre čuvara koji ne čuvaju ono što bi trebali čuvati, a bave se svim i svačim, na račun “općih” ili govoreći na mikro planu “bošnjačkih” interesa”!!! Mnogo je pojedinaca koji se kriju iza nekih općih interesa, koji se na kraju opet svedu samo na ono lično, a teško onima koji zloupotrebljavaju povjerene im dužnosti i koji osim sebe nikoga drugog ne vide! Teško onima koji nemaju respekta prema: šehidima, jetimima, roditeljima i suprugama šehida, invalidima, demobilisanim borcima, muhadžirima, miskinima, fakirima, prezaduženim, nezaposlenim i svim ucvijeljenim Bošnjacima!
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, za one koji lijepo ophode prema svojoj porodici, kaže da su najbolji, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Tirmizija:
عَنْ عَائِشَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهَا أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “خَيْرُكُمْ خَيْرُكُمْ لِأَهْلِهِ وَأَنَا خَيْرُكُمْ لِأَهْلِي…” (ترمذي)
Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Najbolji od vas je onaj ko je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici.» (Tirmizija)
Braćo i sestre! Budimo istinski čuvari naših porodica, rađajmo djecu i ne bojmo se za njihovu nafaku, nadijevajmo im lijepa imena, hranimo ih i oblačimo samo halal imecima, podučavajmo ih islamu, obrazujmo ih i pripremajmo ih da budu dostojanstveniji i bolji čuvari Allahove, dželle še’nuhu, vjere i krvlju plaćene Bosne i Hercegovine, od nas, pazimo na naše supruge i ne opterećujmo ih više nego što mogu podnijeti i budimo im zahvalni što nam rađaju djecu, podižu ih i odgajaju, što čuvaju svoju i našu čast i budimo ponosni i časni muslimani!
Allahu, pomozi svim ugroženim i potlačenim ljudima, a među potlačenima je najviše muslimana, pomozi posebno onima u: Palestini, Siriji, Egiptu i Iraku, ponizi one koji ponižavaju tvoju vjeru, uništi one koji obeščašćuju muslimanke i učini ih ibretom onima koji dolaze, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama, ne dopusti da od nevjernika i munafika budemo poniženi ili poraženi, uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i uvedi nas u džennete u društvu sa: poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!
و السلام عليكم و رحمة الله!

[Mustafa]

#41620

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 21/2013 – 14. zu-l-ka’de 1434.H. / 20. septembar 2013.g.

ZNAČAJ PORODICE U ISLAMU – hutba 2.

Braćo i sestre u islamu, u drugoj hutbi zaredom uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć govorim na temu Značaj porodice u islamu. Kao što sam u prošloj hutbi kazao, porodica je osnovna i najvažnija ćelija društva i njena uloga je ogromna u formiranju zdrave društvene zajednice. Stoga smo kao odgovorni članovi društva dužni istoj posvetiti dužnu pažnju.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 71. ajetu Sure En-Nahl:
وَاللَّهُ جَعَلَ لَكُمْ مِنْ أَنفُسِكُمْ أَزْوَاجًا وَجَعَلَ لَكُمْ مِنْ أَزْوَاجِكُمْ بَنِينَ وَحَفَدَةً وَرَزَقَكُمْ مِنْ الطَّيِّبَاتِ أَفَبِالْبَاطِلِ يُؤْمِنُونَ وَبِنِعْمَةِ اللَّهِ هُمْ يَكْفُرُونَ
Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke i ukusna jela vam daje. Pa zašto u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču?
Braćo i sestre, uistinu je velika Allahova, dželle še’nuhu, blagodat to što nam On, Kojem samo pripadaju sva hvala i zahvala iz Svoje milosti daje hairli potomke i što nam daje ukusna jela i uistinu su pravi silnici oni koji na tim mnogobrojnim blagodatima nisu zahvalni!
Na ženi je da uvažava muža kao onoga koji je glava porodice i koji je dužan da se brine o obezbjeđenju sredstava za normalan život članova domaćinstva, a muž je dužan da uvažava ženu kao onu koja nosi, rađa, doji, podiže, hrani i odgaja njegovu djecu, te da prihvati činjenicu da je žena sentimentalnija i slabija po svojoj konstrukciji i da ne može podnijeti sav taj teret sama, bez pomoći muža i njegova razumijevanja.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, od nas traži da lijepo postupamo prema našim ženama, pa u hadisu koji bilježi imam Buharija stoji:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِي اللَّه أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “اسْتَوْصُوا بِالنِّسَاءِ فَإِنَّ الْمَرْأَةَ خُلِقَتْ مِنْ ضِلَعٍ وَإِنَّ أَعْوَجَ شَيْءٍ فِي الضِّلَعِ أَعْلَاهُ فَإِنْ ذَهَبْتَ تُقِيمُهُ كَسَرْتَهُ وَإِنْ تَرَكْتَهُ لَمْ يَزَلْ أَعْوَجَ فَاسْتَوْصُوا بِالنِّسَاء.”
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Lijepo postupajte prema ženama, jer je žena stvorena od rebra, a najkrivlji dio rebra je vrh, pa ako ga pokušaš ispraviti, slomićeš ga, a ako ga ostaviš ostaće krivo, pa lijepo postupajte prema svojim ženama!”
Jesmo li braćo i sestre zaista svjesni suštine ovoga hadisa i da li ga primjenjujemo u našoj praksi u pogledu našeg odnosa prema našim suprugama, kako ne bi došlo do bespotrebnih nesuglasica?
Mnogi od nas nismo ni svjesni uloge porodice u društvu i mislimo da je njena uloga zanemarljiva. Zbog toga mnogi od nas svoju ulogu roditelja koja ima višestruke dimenzije ne ispunjavamo kako treba, očekujući od drugih da riješe naše probleme. Mnogi od nas odgoj i vaspitanje naše djece prepuštamo nemoralnim pojedincima ili ustanovama, te elektronskim i printanim medijima, koji truju ta naša mlada neiskvarena bića, a kao njihovi čuvari ćemo biti pitani za njih i njihov moral. Naša borba za našu djecu kod nekih od nas je uglavnom materijalne naravi jer pokušavamo da im obezbijedimo sve što im je potrebno od dunjaluka i što požele, tako da u toj prevelikoj trci zaboravljamo na duše naše djece i žena, koji ostaju kao prazna burad u kojima odzvanja ono što ne valja.
Bračni drugovi su dužni temeljiti svoj cjelokupan život na islamu i ne smiju prekoračivati svoja prava i zapostavljati svoje obaveze. Na supruzi je da pazi na svoga muža, da ga podržava u svemu onome što je u skladu sa Šerijatom i da čuva njegov autoritet, te ga ne smije izazivati i ljutiti. Ona mora da bude poslušna svome mužu i imati na umu da je muž taj koji čuva porodicu i ima obavezu njena izdržavanja. Ona mora čuvati svoju i njegovu čast i imetak i održavati kuću. Ona je na taj način dobra supruga i blaga majka, a žena koja čuva kuću i koja je odgovorna za djecu, priznaje dobro koje joj čini muž i ne poriče ga, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Muslim:
عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عُمَرَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمَا أَنَّ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “يَا مَعْشَرَ النِّسَاءِ، تَصَدَّقْنَ وَأَكْثِرْنَ الْإِسْتِغْفَارَ فَإِنِّي رَأَيْتُكُنَّ أَكْثَرَ أَهْلِ النَّارِ!” فَقَالَتِ امْرَأَةٌ مِنْهُنَّ جَزْلَةٌ: “وَمَا لَنَا يَا رَسُولَ اللَّهِ أَكْثَرَ أَهْلِ النَّارِ؟” قَالَ: “تُكْثِرْنَ اللَّعْنَ وَتَكْفُرْنَ الْعَشِيرَ. وَمَا رَأَيْتُ مِنْ نَاقِصَاتِ عَقْلٍ وَدِينٍ أَغْلَبَ لِذِي لُبٍّ مِنْكُنَّ.” قَالَتْ: “يَا رَسُولَ اللَّهِ، وَمَا نُقْصَانُ الْعَقْلِ وَالدِّينِ؟” قَالَ: “أَمَّا نُقْصَانُ الْعَقْلِ، فَشَهَادَةُ امْرَأَتَيْنِ تَعْدِلُ شَهَادَةَ رَجُلٍ، فَهَذَا نُقْصَانُ الْعَقْلِ، وَتَمْكُثُ اللَّيَالِي مَا تُصَلِّي وَتُفْطِرُ فِي رَمَضَانَ، فَهَذَا نُقْصَانُ الدِّينِ.” (مسلم)
Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi, rekao: “O skupino žena, dijelite sadaku i puno činite istigfar, jer sam najviše vas vidio među stanovnicima vatre!“ Reče između njih, jedna odvažna žena: “Zašto je najviše žena među stanovnicima vatre, o Allahov Poslaniče?” Reče: “Zato što vi puno kunete i poričete dobro koje vam čine vaši muževi. Najviše manjkave pameti i vjere ste vi, od stvorenja kojima je data pamet.” Upita: “Šta je to manjkavost pameti i vjere?” Reče: “Manjkavost pameti je u tome što svjedočenje dvije žene je ravno svjedočenju jednog muškarca, a manjkavost u vjeri je u tome što žena provede noći ne klanjajući i mrsi ramazan.” (Muslim)
Pomenuti hadis se bilježi kao jedno od obraćanja Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, muslimankama, na Dan Bajrama, nakon zajedničkog klanjanja namaza.
Nije dozvoljeno da žena iz kuće svoga muža daje bilo šta, bez dozvole muža ili sa čime njen muž nije zadovoljan, kao što stoji u slijedećoj predaji koju bilježi imam Tirmizija:
عَنْ أَبِي أُمَامَةَ الْبَاهِلِيِّ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ: “سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ فِي خُطْبَتِهِ عَامَ حَجَّةِ الْوَدَاعِ: “…لَا تُنْفِقُ امْرَأَةٌ مِنْ بَيْتِ زَوْجِهَا إِلَّا بِإِذْنِ زَوْجِهَا!” قِيلَ: “يَا رَسُولَ اللَّهِ، وَلَا الطَّعَامَ؟” قَالَ: “ذَلِكَ أَفْضَلُ أَمْوَالِنَا…” (ترمذي)
Prenosi Ebu Umame El-Bahili, radijallahu anhu: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hutbi na Oprosnom hadžu: “Neka žena iz kuće svoga muža ništa ne daje, bez njegove dozvole!” Bi rečeno: “O Allahov Poslaniče! Ni hranu?” Reče: “To je naš najvrijedniji imetak…” (Tirmizija)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je na Oprosnom hadžu takođe preporučio: “O ljudi, vi imate prava i dužnosti prema vašim ženama, a one imaju prava i dužnosti prema vama. One ne smiju dopustiti nikome sem vas da stupi u vašu postelju, niti smiju dopustiti da bez vašeg pristanka u vašu kuću ulaze, oni koje vi ne volite i one ne smiju počiniti sramno djelo… Nalažem vam da dobro postupate sa ženama jer one se kod vas nalaze kao emanet od Allaha. Dopušteno vam je da uživate njihova tijela, po Allahovim riječima. Bojte se Allaha u onome što se tiče vaših supruga, a ja vam nalažem da lijepo postupate prema njima! Pazite! Jeste li čuli? O Gospodaru, budi mi svjedok!” (Ahmed)
Braćo i sestre! Čuvajmo sebe i svoje porodice od vatre, podučavajmo ih da budu dobri vjernici, a samim time i ljudi, pomažimo im da se obrazuju i budu ponosni što su muslimani, svakodnevno odvajajmo vrijeme za zajedničke razgovore, družimo se sa njima i praktično ih podučavajmo ljepotama naše vjere u pogledu izvršavanja islamskih dužnosti i ispunjavanja preuzetih obaveza, ne dozvolimo im loše društvo i ne udovoljavajmo svim njihovim prohtjevima i zahtjevima i kroz to ih učimo da znaju cijeniti ono što im pružamo, te da osjete kako je u životu nešto željeti, a ne posjedovati to i učimo ih odgovornosti i preciznosti!
Allahu Uzvišeni, pomozi svim ugroženim i potlačenim ljudima, a među potlačenima je najviše muslimana, pomozi posebno onima u: Palestini, Siriji, Iraku, Jemenu, Egiptu i Kašmiru, ponizi one koji ponižavaju tvoju vjeru, uništi one koji obeščašuju muslimanke i učini ih ibretom zlobnicima, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama, ne dopusti da od nevjernika i munafika budemo poniženi ili poraženi, učini našu djecu i potomke radostima naših očiju i srca, oprosti grijehe našim roditeljima i svim umrlim muslimanima, ukabuli naša dobra djela i uvećaj ih, sakri nam sramote na Sudnjem danu, pređi preko naših loših djela i uvedi nas u džennete u društvu sa poslanicima, iskrenim šehidima i dobrim ljudima!
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Mustafa]

#41633

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 21/2013 – 14. zu-l-ka’de 1434.H. / 20. septembar 2013.g.

ZNAČAJ PORODICE U ISLAMU – hutba 2.

Braćo i sestre u islamu, u drugoj hutbi zaredom uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć govorim na temu Značaj porodice u islamu. Kao što sam u prošloj hutbi kazao, porodica je osnovna i najvažnija ćelija društva i njena uloga je ogromna u formiranju zdrave društvene zajednice. Stoga smo kao odgovorni članovi društva dužni istoj posvetiti dužnu pažnju.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 71. ajetu Sure En-Nahl:
وَاللَّهُ جَعَلَ لَكُمْ مِنْ أَنفُسِكُمْ أَزْوَاجًا وَجَعَلَ لَكُمْ مِنْ أَزْوَاجِكُمْ بَنِينَ وَحَفَدَةً وَرَزَقَكُمْ مِنْ الطَّيِّبَاتِ أَفَبِالْبَاطِلِ يُؤْمِنُونَ وَبِنِعْمَةِ اللَّهِ هُمْ يَكْفُرُونَ
Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke i ukusna jela vam daje. Pa zašto u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču?
Braćo i sestre, uistinu je velika Allahova, dželle še’nuhu, blagodat to što nam On, Kojem samo pripadaju sva hvala i zahvala iz Svoje milosti daje hairli potomke i što nam daje ukusna jela i uistinu su pravi silnici oni koji na tim mnogobrojnim blagodatima nisu zahvalni!
Na ženi je da uvažava muža kao onoga koji je glava porodice i koji je dužan da se brine o obezbjeđenju sredstava za normalan život članova domaćinstva, a muž je dužan da uvažava ženu kao onu koja nosi, rađa, doji, podiže, hrani i odgaja njegovu djecu, te da prihvati činjenicu da je žena sentimentalnija i slabija po svojoj konstrukciji i da ne može podnijeti sav taj teret sama, bez pomoći muža i njegova razumijevanja.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, od nas traži da lijepo postupamo prema našim ženama, pa u hadisu koji bilježi imam Buharija stoji:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِي اللَّه أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “اسْتَوْصُوا بِالنِّسَاءِ فَإِنَّ الْمَرْأَةَ خُلِقَتْ مِنْ ضِلَعٍ وَإِنَّ أَعْوَجَ شَيْءٍ فِي الضِّلَعِ أَعْلَاهُ فَإِنْ ذَهَبْتَ تُقِيمُهُ كَسَرْتَهُ وَإِنْ تَرَكْتَهُ لَمْ يَزَلْ أَعْوَجَ فَاسْتَوْصُوا بِالنِّسَاء.”
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Lijepo postupajte prema ženama, jer je žena stvorena od rebra, a najkrivlji dio rebra je vrh, pa ako ga pokušaš ispraviti, slomićeš ga, a ako ga ostaviš ostaće krivo, pa lijepo postupajte prema svojim ženama!”
Jesmo li braćo i sestre zaista svjesni suštine ovoga hadisa i da li ga primjenjujemo u našoj praksi u pogledu našeg odnosa prema našim suprugama, kako ne bi došlo do bespotrebnih nesuglasica?
Mnogi od nas nismo ni svjesni uloge porodice u društvu i mislimo da je njena uloga zanemarljiva. Zbog toga mnogi od nas svoju ulogu roditelja koja ima višestruke dimenzije ne ispunjavamo kako treba, očekujući od drugih da riješe naše probleme. Mnogi od nas odgoj i vaspitanje naše djece prepuštamo nemoralnim pojedincima ili ustanovama, te elektronskim i printanim medijima, koji truju ta naša mlada neiskvarena bića, a kao njihovi čuvari ćemo biti pitani za njih i njihov moral. Naša borba za našu djecu kod nekih od nas je uglavnom materijalne naravi jer pokušavamo da im obezbijedimo sve što im je potrebno od dunjaluka i što požele, tako da u toj prevelikoj trci zaboravljamo na duše naše djece i žena, koji ostaju kao prazna burad u kojima odzvanja ono što ne valja.
Bračni drugovi su dužni temeljiti svoj cjelokupan život na islamu i ne smiju prekoračivati svoja prava i zapostavljati svoje obaveze. Na supruzi je da pazi na svoga muža, da ga podržava u svemu onome što je u skladu sa Šerijatom i da čuva njegov autoritet, te ga ne smije izazivati i ljutiti. Ona mora da bude poslušna svome mužu i imati na umu da je muž taj koji čuva porodicu i ima obavezu njena izdržavanja. Ona mora čuvati svoju i njegovu čast i imetak i održavati kuću. Ona je na taj način dobra supruga i blaga majka, a žena koja čuva kuću i koja je odgovorna za djecu, priznaje dobro koje joj čini muž i ne poriče ga, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Muslim:
عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عُمَرَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمَا أَنَّ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “يَا مَعْشَرَ النِّسَاءِ، تَصَدَّقْنَ وَأَكْثِرْنَ الْإِسْتِغْفَارَ فَإِنِّي رَأَيْتُكُنَّ أَكْثَرَ أَهْلِ النَّارِ!” فَقَالَتِ امْرَأَةٌ مِنْهُنَّ جَزْلَةٌ: “وَمَا لَنَا يَا رَسُولَ اللَّهِ أَكْثَرَ أَهْلِ النَّارِ؟” قَالَ: “تُكْثِرْنَ اللَّعْنَ وَتَكْفُرْنَ الْعَشِيرَ. وَمَا رَأَيْتُ مِنْ نَاقِصَاتِ عَقْلٍ وَدِينٍ أَغْلَبَ لِذِي لُبٍّ مِنْكُنَّ.” قَالَتْ: “يَا رَسُولَ اللَّهِ، وَمَا نُقْصَانُ الْعَقْلِ وَالدِّينِ؟” قَالَ: “أَمَّا نُقْصَانُ الْعَقْلِ، فَشَهَادَةُ امْرَأَتَيْنِ تَعْدِلُ شَهَادَةَ رَجُلٍ، فَهَذَا نُقْصَانُ الْعَقْلِ، وَتَمْكُثُ اللَّيَالِي مَا تُصَلِّي وَتُفْطِرُ فِي رَمَضَانَ، فَهَذَا نُقْصَانُ الدِّينِ.” (مسلم)
Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi, rekao: “O skupino žena, dijelite sadaku i puno činite istigfar, jer sam najviše vas vidio među stanovnicima vatre!“ Reče između njih, jedna odvažna žena: “Zašto je najviše žena među stanovnicima vatre, o Allahov Poslaniče?” Reče: “Zato što vi puno kunete i poričete dobro koje vam čine vaši muževi. Najviše manjkave pameti i vjere ste vi, od stvorenja kojima je data pamet.” Upita: “Šta je to manjkavost pameti i vjere?” Reče: “Manjkavost pameti je u tome što svjedočenje dvije žene je ravno svjedočenju jednog muškarca, a manjkavost u vjeri je u tome što žena provede noći ne klanjajući i mrsi ramazan.” (Muslim)
Pomenuti hadis se bilježi kao jedno od obraćanja Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, muslimankama, na Dan Bajrama, nakon zajedničkog klanjanja namaza.
Nije dozvoljeno da žena iz kuće svoga muža daje bilo šta, bez dozvole muža ili sa čime njen muž nije zadovoljan, kao što stoji u slijedećoj predaji koju bilježi imam Tirmizija:
عَنْ أَبِي أُمَامَةَ الْبَاهِلِيِّ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ: “سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ فِي خُطْبَتِهِ عَامَ حَجَّةِ الْوَدَاعِ: “…لَا تُنْفِقُ امْرَأَةٌ مِنْ بَيْتِ زَوْجِهَا إِلَّا بِإِذْنِ زَوْجِهَا!” قِيلَ: “يَا رَسُولَ اللَّهِ، وَلَا الطَّعَامَ؟” قَالَ: “ذَلِكَ أَفْضَلُ أَمْوَالِنَا…” (ترمذي)
Prenosi Ebu Umame El-Bahili, radijallahu anhu: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hutbi na Oprosnom hadžu: “Neka žena iz kuće svoga muža ništa ne daje, bez njegove dozvole!” Bi rečeno: “O Allahov Poslaniče! Ni hranu?” Reče: “To je naš najvrijedniji imetak…” (Tirmizija)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je na Oprosnom hadžu takođe preporučio: “O ljudi, vi imate prava i dužnosti prema vašim ženama, a one imaju prava i dužnosti prema vama. One ne smiju dopustiti nikome sem vas da stupi u vašu postelju, niti smiju dopustiti da bez vašeg pristanka u vašu kuću ulaze, oni koje vi ne volite i one ne smiju počiniti sramno djelo… Nalažem vam da dobro postupate sa ženama jer one se kod vas nalaze kao emanet od Allaha. Dopušteno vam je da uživate njihova tijela, po Allahovim riječima. Bojte se Allaha u onome što se tiče vaših supruga, a ja vam nalažem da lijepo postupate prema njima! Pazite! Jeste li čuli? O Gospodaru, budi mi svjedok!” (Ahmed)
Braćo i sestre! Čuvajmo sebe i svoje porodice od vatre, podučavajmo ih da budu dobri vjernici, a samim time i ljudi, pomažimo im da se obrazuju i budu ponosni što su muslimani, svakodnevno odvajajmo vrijeme za zajedničke razgovore, družimo se sa njima i praktično ih podučavajmo ljepotama naše vjere u pogledu izvršavanja islamskih dužnosti i ispunjavanja preuzetih obaveza, ne dozvolimo im loše društvo i ne udovoljavajmo svim njihovim prohtjevima i zahtjevima i kroz to ih učimo da znaju cijeniti ono što im pružamo, te da osjete kako je u životu nešto željeti, a ne posjedovati to i učimo ih odgovornosti i preciznosti!
Allahu Uzvišeni, pomozi svim ugroženim i potlačenim ljudima, a među potlačenima je najviše muslimana, pomozi posebno onima u: Palestini, Siriji, Iraku, Jemenu, Egiptu i Kašmiru, ponizi one koji ponižavaju tvoju vjeru, uništi one koji obeščašuju muslimanke i učini ih ibretom zlobnicima, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama, ne dopusti da od nevjernika i munafika budemo poniženi ili poraženi, učini našu djecu i potomke radostima naših očiju i srca, oprosti grijehe našim roditeljima i svim umrlim muslimanima, ukabuli naša dobra djela i uvećaj ih, sakri nam sramote na Sudnjem danu, pređi preko naših loših djela i uvedi nas u džennete u društvu sa poslanicima, iskrenim šehidima i dobrim ljudima!
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Mustafa]

#41641

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 22/2013 – 21. zu-l-ka’de 1434.H. / 27. septembar 2013.g.

HADŽIJE – ALLAHOVI, DŽELLE ŠE’NUHU, GOSTI

Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Hadžije – Allahovi, dželle še’nuhu, gosti. Tema je logična iz razloga što inša-Allah narednih dana bosanske hadžije odlaze na hadž.
Jedna od Allahovih, subhanehu ve te’ala, blagodati ljudima je i ta što je propisao da u određenim vremenskim periodima postoje posebne obaveze i ibadeti, a jedna od tih obaveza je i hadž koji se obavlja u prvih deset dana mjeseca zu-l-hidždže. To su dani za koje je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, potvrdio da su odabrani dani, te je podsticao ashabe na što jači ibadet u njima.
Allah, dželle še’nuhu, se u Suri El-Fedžr zaklinje ovim danima, pa kaže:
وَالْفَجْرِ(1) وَلَيَالٍ عَشْرٍ(2) وَالشَّفْعِ وَالْوَتْرِ(3) وَاللَّيْلِ إِذَا يَسْرِ(4) هَلْ فِي ذَلِكَ قَسَمٌ لِّذِي حِجْرٍ(5)
Tako mi zore,(1) i deset noći,(2) i parnih i neparnih,(3) i noći kada nestaje – (4) zar to pametnom zakletva nije?(5)
Braćo i sestre! Dani hadža su dani u kojima se gradi i učvršćuje peti islamski šart i jača iman vjernika. To su dani u kojima hadžija zaboravlja na dunjalučke probleme i preokupacije i potpuno se predaje ibadetu. Dani zu-l-hidždžeta su zato dani naših dova, pojačanih ibadeta, posta, učenja Kur’ana i nade u sveopću Allahovu, dželle še’nuhu, milost!
Velika je čast braćo i sestre biti dio višemilonskog skupa hadžija, na svetim mjestima, skupa gdje se zaboravlja na dunjaluk i hrli Ahiretu, skupa gdje se miloni muslimana u istom trenutku obraćaju svome Gospodaru sa različitim dovama i željama, skupu koji je iza svojih leđa ostavio brigu o dunjaluku i želju za njim!
Na tom velikom skupu koji hrli Kabi i želi da se kroz Tavaf uključi u tu veliku orbitu koja kao i cijeli Svemir slavi Jedinog Gospodara će inša-Allah biti oko dvije hiljade Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine i Bošnjačke dijaspore, koji će se odazvati pozivu praoca Ibrahima, alejhis-selam, da izvrše obavezu hadža i očiste se od grijeha. Trebamo znati da je zaista velika čast na hadžu biti Bošnjak, jer za nas znaju svi muslimani svijeta, svi nam se slatko nasmiju, zagrle i uče dove za nas i našu Domovinu Bosnu i Hercegovinu, svi znaju za našu borbu, za našu neustrašivost, znaju za naše žrtve, znaju za našeg rahmetli Predsjednika Izetbegovića, znaju za našu Armiju, za našu Srebrenicu, Žepu i Goražde, znaju za naše Sarajevo, Bihać, Bijeljinu, Gornji Vakuf, Konjic, Mostar, Travnik, Tuzlu i Zenicu, znaju da se ummet ujedinio da nam pomogne i pitaju nas je li nam teško i hoćemo li mi i naša Bosna izdržati i svi oni uče dove za nas! Pitaće nas hoće li Bošnjaci znati odgovoriti na pitanja popisivača na predstojećem popisu, pitaće nas šta nam je sa dijasporom i hoće li se i ona htjeti i znati popisati, pitaće nas hoćemo li znati šta znači popis protjeranih Bošnjaka u manjem BH Entitetu, pitaće nas još mnogo toga na što trebamo i moramo imati jasne odgovore!
Draga moja braćo i sestre, možemo mi na hadžu i drugdje na dunjaluku da razumijemo ili ne razumijemo pitanja iz Popisnice, možemo i da odgovorimo ili ne odgovorimo na njih, ali imajmo stalno na umu kako ćemo odgovoriti našem Stvoritelju na sva pitanja, pa i pitanja vezana za Popis 2013. godine, kako ćemo na Sudnjem danu ako u prvih petnaest dana oktobra ne budemo imali jasne odgovore ili se budemo oglušili o Popis, pogledati u oči stotinama hiljada bosanskih šehida i šta ćemo im kazati kada nas budu pitali zašto smo jeftino prodavali Bosnu i Hercegovinu, zemlju šehida, zemlju rijeka mubarek šehidske krvi, zemlju znanih i neznanih junaka i zemlju stamenih Bošnjaka i čestitih Bošnjakinja? Šta će na Kijametu kazati političari i predvodnici ovoga napaćenog naroda, zašto su zloupotrebljavali funkcije, zašto su sve podredili sebi i svojim istomišljenicima, zašto su zapostavljali sposobne, a imenovali i unapređivali podobne i nesposobne, zašto nisu donosili zakone u interesu naroda i još stotinu pitanja „zašto“, a nakon svakoga će neodgovorni poželjeti da tlo ispod njih propadne!?
Hadžije su Allahovi, subhanehu ve te’ala, gosti, kao što stoji u sljedeća dva hadisa:
عَنْ أَبيِ هُرَيْرَةَ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: وَفْدُ اللَّهِ ثَلَاثَةٌ الْغَازِي وَالْحَاجُّ وَالْمُعْتَمِرُ (نسائي)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: Tri su Allahova gosta: borac na Allahovu putu, hadžija i mu’temir (onaj koji obavlja umru)! (Nesaija)
Bošnajci su za razliku od velikog broja drugih muslimana prije nepune dvije decenije punih 45 mjeseci bili Allahovi, dželle še’nuhu, gosti, u vrijeme kada su branili i oslobađali Domovinu i eto ih opet na hadžu i umri u svojstvu Allahovih, subhanehu ve te’ala, gostiju, radosni i puni nade, eto ih da u dava Harema upućuju iskrene dove za ummet, Domovinu, rodbinu, prijatelje, komšije i ukućane, eto ih suznih očiji i drhtavih glasova, da na mubarek mjestima daju zavjet Alahu da će svoju vjeru držati kao žeravicu na dlanu i da će nit vjere prenijeti na svoje potomke!
U drugoj predaji stoji:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ عَنْ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ أَنَّهُ قَالَ الْحُجَّاجُ وَالْعُمَّارُ وَفْدُ اللَّهِ إِنْ دَعُوهُ أَجَابَهُمْ وَإِنِ اسْتَغْفَرُوهُ غَفَرَ لَهُمْ (إبن ماجه)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Hadžije i mu’temiri su Allahovi gosti, koji, ako Mu se obrate, On im prima dovu, a ako zatraže oprost, On im oprosti!” (Ibn Madždže)
Dani hadža su dani telbije koju iz dubina srca izgovaraju mu’mini, koji su došli iz dalekih krajeva da veličajući Svoga Gospodara i obave još jedan farz. Telbija uistinu ima snažnu poruku u kojoj hadžija jezikom potvrđuje da se odazvao pozivu Stvoritelja svega. Zbog toga telbija treba odzvanjati u dušama hadžija sve do njihove smrti i treba ih sprječavati od grijeha kojima bi mogli biti iskušani u svakodnevnom životu.
Hadž, braćo i sestre izjednačava ljude i donosi poruke mira, jer su na hadžu, po vanjskom izgledu, isti predsjednici država i obični ljudi, ministri i njihovi potčinjeni, radnici i poljoprivrednici, pismeni i nepismeni… Svi ljudi u danima hadža imaju istu odjeću (ihrame), koja se sastoji od dva bijela čaršafa i u njima nema obilježja siromaštva ili bogatstva, kao ni položaja.
Hadž privikava ljude na podnošenje teškoća, jer je hadž fizički napor i on zahtijeva i fizičku i psihičku snagu i kondiciju. Strpljivost u podnošenju teškoća na putu obavljanja hadža je jedna od odlika onih koji žele u ime Allaha, dželle še’nuhu, izvršiti ovu dužnost.
Hadž podsjeća ljude na Sudnji dan, gdje se prilikom obavljanja tavafa, sa’ja i pogotovo boravka na Arefatu dočarava Dan polaganja računa. Hadžije, dok su u ihramima, pojačano razmišljaju o Sudnjem danu, kada će svaka osoba položiti račun za svoja djela.
Hadž uči ljude preciznosti i čuvanju vremena, jer su to Allahove, subhanehu ve te’ala, blagodati, a svi propisi hadža su vezani za određeno vrijeme i mjesto i oni koji to ne učine na propisan način ne spadaju u one koji su izvršili ovaj farz. Hadž bi trebao učiti ummet na tačnost i odgovornost u poslu i životu. Allah, dželle še’nuhu, se u Suri El-‘Asr zaklinje vremenom, a vrijeme je faktor o kojem muslimani već stoljećima ne vode dovoljno računa.
Hadž je godišnji kongres muslimana cijeloga svijeta i s hadža bi se trebale poslati poruke koje bi bile obavezujuće za svakog pripadnika ummeta, ma gdje bio, a posebno za muslimanske vladare!
Neka je svim hadžijama, Allahovim, subhanehu ve te’ala, gostima, Hadž mebrur, uz dove da budemo od onih koji će iznova izvršiti ovu islamsku dužnost i da naši potomci inša-Allah budu hadžije!
Braćo i sestre, predstojeći popis stanovništva je veliki ispit za nas Bošnjake, ispit poslije kojeg nema popravnih rokova, to je ispit na kojem ćemo inša-Allah pokazati visok stupanj naše svijesti, ispit koji treba da omuhuri našu borbu za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, to je ispit na koji u skladu sa mogućnostima valja doći sa različitih strana svijeta ili se treba zadužiti neko od rodbine, prijatelja i komšija da tu građansku dužnost obavi za nas, to je ispit od čijih rezultata će uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć ovisiti budućnost Bosne i Hercegovine.
Gospodaru, pomozi mudžahidima na Tvome putu! Pomozi našoj braći u Palestini, Siriji i na svakom drugom mjestu gdje su ugrožena prava muslimana! Primi naša dobra djela, a preko ružnih pređi, jer Tvoja milost nadilazi Tvoju srdžbu! Budi nam milostiv na Obećanom danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Mustafa]

#41656

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 22/2013 – 21. zu-l-ka’de 1434.H. / 27. septembar 2013.g.

HADŽIJE – ALLAHOVI, DŽELLE ŠE’NUHU, GOSTI

Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Hadžije – Allahovi, dželle še’nuhu, gosti. Tema je logična iz razloga što inša-Allah narednih dana bosanske hadžije odlaze na hadž.
Jedna od Allahovih, subhanehu ve te’ala, blagodati ljudima je i ta što je propisao da u određenim vremenskim periodima postoje posebne obaveze i ibadeti, a jedna od tih obaveza je i hadž koji se obavlja u prvih deset dana mjeseca zu-l-hidždže. To su dani za koje je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, potvrdio da su odabrani dani, te je podsticao ashabe na što jači ibadet u njima.
Allah, dželle še’nuhu, se u Suri El-Fedžr zaklinje ovim danima, pa kaže:
وَالْفَجْرِ(1) وَلَيَالٍ عَشْرٍ(2) وَالشَّفْعِ وَالْوَتْرِ(3) وَاللَّيْلِ إِذَا يَسْرِ(4) هَلْ فِي ذَلِكَ قَسَمٌ لِّذِي حِجْرٍ(5)
Tako mi zore,(1) i deset noći,(2) i parnih i neparnih,(3) i noći kada nestaje – (4) zar to pametnom zakletva nije?(5)
Braćo i sestre! Dani hadža su dani u kojima se gradi i učvršćuje peti islamski šart i jača iman vjernika. To su dani u kojima hadžija zaboravlja na dunjalučke probleme i preokupacije i potpuno se predaje ibadetu. Dani zu-l-hidždžeta su zato dani naših dova, pojačanih ibadeta, posta, učenja Kur’ana i nade u sveopću Allahovu, dželle še’nuhu, milost!
Velika je čast braćo i sestre biti dio višemilonskog skupa hadžija, na svetim mjestima, skupa gdje se zaboravlja na dunjaluk i hrli Ahiretu, skupa gdje se miloni muslimana u istom trenutku obraćaju svome Gospodaru sa različitim dovama i željama, skupu koji je iza svojih leđa ostavio brigu o dunjaluku i želju za njim!
Na tom velikom skupu koji hrli Kabi i želi da se kroz Tavaf uključi u tu veliku orbitu koja kao i cijeli Svemir slavi Jedinog Gospodara će inša-Allah biti oko dvije hiljade Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine i Bošnjačke dijaspore, koji će se odazvati pozivu praoca Ibrahima, alejhis-selam, da izvrše obavezu hadža i očiste se od grijeha. Trebamo znati da je zaista velika čast na hadžu biti Bošnjak, jer za nas znaju svi muslimani svijeta, svi nam se slatko nasmiju, zagrle i uče dove za nas i našu Domovinu Bosnu i Hercegovinu, svi znaju za našu borbu, za našu neustrašivost, znaju za naše žrtve, znaju za našeg rahmetli Predsjednika Izetbegovića, znaju za našu Armiju, za našu Srebrenicu, Žepu i Goražde, znaju za naše Sarajevo, Bihać, Bijeljinu, Gornji Vakuf, Konjic, Mostar, Travnik, Tuzlu i Zenicu, znaju da se ummet ujedinio da nam pomogne i pitaju nas je li nam teško i hoćemo li mi i naša Bosna izdržati i svi oni uče dove za nas! Pitaće nas hoće li Bošnjaci znati odgovoriti na pitanja popisivača na predstojećem popisu, pitaće nas šta nam je sa dijasporom i hoće li se i ona htjeti i znati popisati, pitaće nas hoćemo li znati šta znači popis protjeranih Bošnjaka u manjem BH Entitetu, pitaće nas još mnogo toga na što trebamo i moramo imati jasne odgovore!
Draga moja braćo i sestre, možemo mi na hadžu i drugdje na dunjaluku da razumijemo ili ne razumijemo pitanja iz Popisnice, možemo i da odgovorimo ili ne odgovorimo na njih, ali imajmo stalno na umu kako ćemo odgovoriti našem Stvoritelju na sva pitanja, pa i pitanja vezana za Popis 2013. godine, kako ćemo na Sudnjem danu ako u prvih petnaest dana oktobra ne budemo imali jasne odgovore ili se budemo oglušili o Popis, pogledati u oči stotinama hiljada bosanskih šehida i šta ćemo im kazati kada nas budu pitali zašto smo jeftino prodavali Bosnu i Hercegovinu, zemlju šehida, zemlju rijeka mubarek šehidske krvi, zemlju znanih i neznanih junaka i zemlju stamenih Bošnjaka i čestitih Bošnjakinja? Šta će na Kijametu kazati političari i predvodnici ovoga napaćenog naroda, zašto su zloupotrebljavali funkcije, zašto su sve podredili sebi i svojim istomišljenicima, zašto su zapostavljali sposobne, a imenovali i unapređivali podobne i nesposobne, zašto nisu donosili zakone u interesu naroda i još stotinu pitanja „zašto“, a nakon svakoga će neodgovorni poželjeti da tlo ispod njih propadne!?
Hadžije su Allahovi, subhanehu ve te’ala, gosti, kao što stoji u sljedeća dva hadisa:
عَنْ أَبيِ هُرَيْرَةَ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: وَفْدُ اللَّهِ ثَلَاثَةٌ الْغَازِي وَالْحَاجُّ وَالْمُعْتَمِرُ (نسائي)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: Tri su Allahova gosta: borac na Allahovu putu, hadžija i mu’temir (onaj koji obavlja umru)! (Nesaija)
Bošnajci su za razliku od velikog broja drugih muslimana prije nepune dvije decenije punih 45 mjeseci bili Allahovi, dželle še’nuhu, gosti, u vrijeme kada su branili i oslobađali Domovinu i eto ih opet na hadžu i umri u svojstvu Allahovih, subhanehu ve te’ala, gostiju, radosni i puni nade, eto ih da u dava Harema upućuju iskrene dove za ummet, Domovinu, rodbinu, prijatelje, komšije i ukućane, eto ih suznih očiji i drhtavih glasova, da na mubarek mjestima daju zavjet Alahu da će svoju vjeru držati kao žeravicu na dlanu i da će nit vjere prenijeti na svoje potomke!
U drugoj predaji stoji:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ عَنْ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ أَنَّهُ قَالَ الْحُجَّاجُ وَالْعُمَّارُ وَفْدُ اللَّهِ إِنْ دَعُوهُ أَجَابَهُمْ وَإِنِ اسْتَغْفَرُوهُ غَفَرَ لَهُمْ (إبن ماجه)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Hadžije i mu’temiri su Allahovi gosti, koji, ako Mu se obrate, On im prima dovu, a ako zatraže oprost, On im oprosti!” (Ibn Madždže)
Dani hadža su dani telbije koju iz dubina srca izgovaraju mu’mini, koji su došli iz dalekih krajeva da veličajući Svoga Gospodara i obave još jedan farz. Telbija uistinu ima snažnu poruku u kojoj hadžija jezikom potvrđuje da se odazvao pozivu Stvoritelja svega. Zbog toga telbija treba odzvanjati u dušama hadžija sve do njihove smrti i treba ih sprječavati od grijeha kojima bi mogli biti iskušani u svakodnevnom životu.
Hadž, braćo i sestre izjednačava ljude i donosi poruke mira, jer su na hadžu, po vanjskom izgledu, isti predsjednici država i obični ljudi, ministri i njihovi potčinjeni, radnici i poljoprivrednici, pismeni i nepismeni… Svi ljudi u danima hadža imaju istu odjeću (ihrame), koja se sastoji od dva bijela čaršafa i u njima nema obilježja siromaštva ili bogatstva, kao ni položaja.
Hadž privikava ljude na podnošenje teškoća, jer je hadž fizički napor i on zahtijeva i fizičku i psihičku snagu i kondiciju. Strpljivost u podnošenju teškoća na putu obavljanja hadža je jedna od odlika onih koji žele u ime Allaha, dželle še’nuhu, izvršiti ovu dužnost.
Hadž podsjeća ljude na Sudnji dan, gdje se prilikom obavljanja tavafa, sa’ja i pogotovo boravka na Arefatu dočarava Dan polaganja računa. Hadžije, dok su u ihramima, pojačano razmišljaju o Sudnjem danu, kada će svaka osoba položiti račun za svoja djela.
Hadž uči ljude preciznosti i čuvanju vremena, jer su to Allahove, subhanehu ve te’ala, blagodati, a svi propisi hadža su vezani za određeno vrijeme i mjesto i oni koji to ne učine na propisan način ne spadaju u one koji su izvršili ovaj farz. Hadž bi trebao učiti ummet na tačnost i odgovornost u poslu i životu. Allah, dželle še’nuhu, se u Suri El-‘Asr zaklinje vremenom, a vrijeme je faktor o kojem muslimani već stoljećima ne vode dovoljno računa.
Hadž je godišnji kongres muslimana cijeloga svijeta i s hadža bi se trebale poslati poruke koje bi bile obavezujuće za svakog pripadnika ummeta, ma gdje bio, a posebno za muslimanske vladare!
Neka je svim hadžijama, Allahovim, subhanehu ve te’ala, gostima, Hadž mebrur, uz dove da budemo od onih koji će iznova izvršiti ovu islamsku dužnost i da naši potomci inša-Allah budu hadžije!
Braćo i sestre, predstojeći popis stanovništva je veliki ispit za nas Bošnjake, ispit poslije kojeg nema popravnih rokova, to je ispit na kojem ćemo inša-Allah pokazati visok stupanj naše svijesti, ispit koji treba da omuhuri našu borbu za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, to je ispit na koji u skladu sa mogućnostima valja doći sa različitih strana svijeta ili se treba zadužiti neko od rodbine, prijatelja i komšija da tu građansku dužnost obavi za nas, to je ispit od čijih rezultata će uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć ovisiti budućnost Bosne i Hercegovine.
Gospodaru, pomozi mudžahidima na Tvome putu! Pomozi našoj braći u Palestini, Siriji i na svakom drugom mjestu gdje su ugrožena prava muslimana! Primi naša dobra djela, a preko ružnih pređi, jer Tvoja milost nadilazi Tvoju srdžbu! Budi nam milostiv na Obećanom danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Mustafa]

#41708

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 23/2013 – 20. zu-l-hidždže 1434.H. / 25. oktobar 2013.g.

[b]BOJ SE ALLAHA GDJE GOD BIO[/b]

Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Boj se Allaha gdje god bio. Ista je uvijek aktuelna i važna i ona zadire u srž našeg vjerovanja, a bez istinske bogobojaznosti nema ispravnog vjerovanja i postizanja Allahova, subhanehu ve te’ala, zadovoljstva i samim time sreće na obadva svijeta.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u dijelu 131. ajeta Sure En-Nisa’:
…وَلَقَدْ وَصَّيْنَا الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ مِن قَبْلِكُمْ وَإِيَّاكُمْ أَنِ اتَّقُوا اللَّهَ…
…Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, naredili da se bojite Allaha…
Samo je Allah, dželle še’nuhu, Jedini dostojan da Ga se ljudi boje i strahuju od Njegove kazne na obadva svijeta, samo je On Jedini dostojan istinske hvale ljudi, jer samo Njemu pripadaju riznice nebesa i Zemlje i On ljude opskrbljuje bez računa i samo Njemu pripada pravo da ga ljudi obožavaju i pokornost Mu izražavaju, jer je samo On dostojan veličanja i uzdizanja i On je Gospodar svega.
A u 102. ajetu Sure Alu Imran stoji:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ حَقَّ تُقَاتِهِ وَلاَ تَمُوتُنَّ إِلاَّ وَأَنتُم مُّسْلِمُونَ
O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i ne umirite drugačije nego kao muslimani!
Ibn Mesud, radijallahu anhu, komentirajući citirani ajet, kaže: “Istinska bogobojaznost je da se Allahu pokornost bez grijeha ispoljava, da se On puno spominje i da Mu se puno zahvaljuje, bez nijekanja Njegovih blagodati.” (Hakim)
Imam Tirmizija bilježi hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
عَنْ مُعَاذِ بْنِ جَبَلَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ الله صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “اتَّقِ اللهَ حَيْثُمَا كُنْتَ، وَاتَّبِعِ السَّيِّئَةَ الْحَسَنَةَ تَمْحُهَا وَخَالِقِ النَّاسَ بِخُلُقٍ حَسَنٍ” (الترمذي)
Prenosi Muaz ibn Džebel, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Boj se Allaha gdje god bio, poslije lošeg djela uradi dobro djelo, čime ćeš ga izbrisati i lijepo postupaj prema ljudima!” (Tirmizija)
Citirani hadis ima univerzalnu poruku, jer u sebi sadrži naredbu bogobojaznosti, a potom naredbu činjenja dobrih dijela, koje rezultira brisanjem loših djela i naredbu lijepog ponašanja prema ljudima.
Allahovo, subhanehu ve te’ala, pravo kod Njegovih robova je da Ga se istinski boje i to je naredba upućena svim ljudima od Adema, alejhis-selam, do posljednjeg čovjeka na Zemlji.
Dakle, bogobojaznost je Allahova, dželle še’nuhu, naredba svim ljudima i to je oporuka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovom ummetu.
Kada se Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike obratio ashabima, dirljivim govorom, oni su pomislili da je to njegov oproštajni govor, pa rekoše: “Oporuči nam nešto, Allahov Poslaniče!” Reče: أُوصِيكُمْ بِتَقْوَى اللهِ، وَالطَّاعَةِ وَإِنْ كَانَ عَبْدًا حَبَشِيًّا “Preporučujem vam bogobojaznost i pokornost, pa makar bio abesinski rob!”
U citiranom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam na prvom mjestu preporučuje takvaluk, a potom pokornost pretpostavljenom, makar on bio abesinski rob, nakon što je izabran i postavljen na taj položaj, sve dotle dok bude ispunjavao svoje obaveze! Ove preporuke Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pripadnici ummeta u vremenu našeg življenja pogrešno i površno razumiju, te se stoga nameće obaveza njihovog temeljitog razumijevanja i primjene.
Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, je jedne prilike kazao okupljenim muslimanima: “Savjetujem vam da se Allaha bojite i da Ga hvalite kako Njemu priliči! Nađite mjeru između straha od Njegove kazne i nade u Njegovu milost i ustrajte u svojim dovama! Zaista je Allah pohvalio Zekerijaa i njegovu porodicu riječima: …إِنَّهُمْ كَانُوا يُسَارِعُونَ فِي الْخَيْرَاتِ وَيَدْعُونَنَا رَغَبًا وَرَهَبًا وَكَانُوا لَنَا خَاشِعِينَ”…oni su se trudili da što više dobra učine i obraćali su Nam se u nadi i strahu i bili su Nam pokorni.” ( Suretu El-Enbija; 90)
Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, je napisao svome sinu Abdullahu: “Zaista te ja savjetujem da se Uzvišenog Allaha bojiš! Ko se Njega boji, On ga štiti, ko Mu se pokori, On će ga nagraditi i ko Mu zahvaljuje, On će mu uvećati blagodat. Neka ti strah od Njega bude uvijek na umu i u dubini srca!”
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: اتَّقِ اللهَ حَيْثُمَا كُنْتَ “Boj se Allaha gdje god bio…” aludiraju na to da se čovjek treba bojati Allaha tajno i javno, tj. i kada ga ljudi vide i ne vide, jer ga Allah, subhanehu ve te’ala, uvijek vidi i On je čovjeku odredio čuvare – pisare, koji bilježe ono što on radi.
Imam Šafija veli: “Tri su stvari najteže čovjeku: 1) da udjeljuje kada je i sam u potrebi, 2) pobožnost u samoći i 3) govoriti istinu pred onim od koga se nada i strahuje!”
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: وَاتَّبِعِ السَّيِّئَةَ الْحَسَنَةَ تَمْحُهَا “…poslije lošeg djela uradi dobro djelo, čime ćeš ga izbrisati…”, aludiraju na to da vjernici svojim dobrim djelima brišu loša djela, pa zato se trudimo da činimo što više dobrih djela, kako bi izbrisali naša loša djela.
U dva Sahiha bilježi se od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, da je neki čovjek poljubio neku ženu. Potom je došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ispričao mu svoj slučaj. Poslanik mu nije ništa odgovorio sve dok nije objavljen 114. ajet Sure Hud: وَأَقِمِ الصَّلاةَ طَرَفَيِ النَّهَارِ وَزُلَفًا مِّنَ اللَّيْلِ إِنَّ الْحَسَنَاتِ يُذْهِبْنَ السَّيِّئَاتِ ذَلِكَ ذِكْرَى لِلذَّاكِرِينَ I obavljaj namaz početkom i krajem dana i u prvim časovima noći! Dobra djela poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele.” Nakon toga Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pozva čovjeka i prouči mu objavljeni ajet, nakon čega neko upita: “Da li to važi samo za njega?” “Ne, to važi za sve ljude”, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Muslim)
Omer ibn Abdu-l-Aziz je u jednoj svojoj hutbi rekao: “Ljudi! Ko od vas učini dobro djelo, neka zahvali Allahu! Ko učini loše djelo, neka zatraži oprost od Allaha i neka se pokaje!”
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: وَخَالِقِ النَّاسَ بِخُلُقٍ حَسَنٍ “…i lijepo postupaj prema ljudima” govore o odlikama i svojstvima bogobojaznosti bez kojih se ona ne može upotpuniti. Ona su spomenuta zasebno radi nužnosti njihova objašnjenja, jer mnogi ljudi misle da je bogobojaznost izvršavanje Allahovih naredbi, dok u isto vrijeme zanemaruju prava ljudi.
Mnogo je ljudi koji ispunjavaju obaveze prema Allahu, dželle še’nuhu, priželjkujući Njegovu ljubav, Njega se boje i pokorni su Mu, ali pored toga, oni se nemarno odnose i potpuno zanemaruju ili uskraćuju prava drugih ljudi. Izvršavanje Allahovih, dželle še’nuhu, i ljudskih prava je vrlo teško i to mogu postići samo poslanici i iskreni mu’mini.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ahmed:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: “أَكْثَرُ مَا يُدْخِلُ النَّاسَ الْجَنَّةَ، تَقْوَى اللّهِ وَحُسْنُ الْخُلُقِ” (أحمد)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najviše što će ljude uvesti u Džennet je bogobojaznost i lijepo ponašanje.” (Ahmed)
Braćo i sestre, bojmo se Allaha gdje god bili, budimo poslušni našim roditeljima, odgajajmo našu djecu u islamu i stalno imajmo na umu da ćemo za njih biti pitani na Sudnejm danu, učimo Kur’an i vladajmo se po njemu, očistimo naša srca od rija’a (pokazivanja drugima), čuvajmo se dvoličnosti, ispunjavajmo sve preuzete obaveze, pomažimo jedni drugima i volimo se kao istinska braća, izmirimo zavađene muslimane i natječimo se u dobru, kako bi postigli doboro ovog i budućeg svijeta!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da pomogne našoj ugroženoj i obespravljenoj braći u Palestini, Siriji, Iraku, Egiptu i na svakom drugom mjestu, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nas učini predvodnicima bogobojaznih i od onih koji slijede sunnet Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i da nam bude milostiv na Sudnjem danu i u Džennetu nas počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Mustafa]

#41726

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 23/2013 – 20. zu-l-hidždže 1434.H. / 25. oktobar 2013.g.

[b]BOJ SE ALLAHA GDJE GOD BIO[/b]

Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Boj se Allaha gdje god bio. Ista je uvijek aktuelna i važna i ona zadire u srž našeg vjerovanja, a bez istinske bogobojaznosti nema ispravnog vjerovanja i postizanja Allahova, subhanehu ve te’ala, zadovoljstva i samim time sreće na obadva svijeta.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u dijelu 131. ajeta Sure En-Nisa’:
…وَلَقَدْ وَصَّيْنَا الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ مِن قَبْلِكُمْ وَإِيَّاكُمْ أَنِ اتَّقُوا اللَّهَ…
…Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, naredili da se bojite Allaha…
Samo je Allah, dželle še’nuhu, Jedini dostojan da Ga se ljudi boje i strahuju od Njegove kazne na obadva svijeta, samo je On Jedini dostojan istinske hvale ljudi, jer samo Njemu pripadaju riznice nebesa i Zemlje i On ljude opskrbljuje bez računa i samo Njemu pripada pravo da ga ljudi obožavaju i pokornost Mu izražavaju, jer je samo On dostojan veličanja i uzdizanja i On je Gospodar svega.
A u 102. ajetu Sure Alu Imran stoji:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ حَقَّ تُقَاتِهِ وَلاَ تَمُوتُنَّ إِلاَّ وَأَنتُم مُّسْلِمُونَ
O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i ne umirite drugačije nego kao muslimani!
Ibn Mesud, radijallahu anhu, komentirajući citirani ajet, kaže: “Istinska bogobojaznost je da se Allahu pokornost bez grijeha ispoljava, da se On puno spominje i da Mu se puno zahvaljuje, bez nijekanja Njegovih blagodati.” (Hakim)
Imam Tirmizija bilježi hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
عَنْ مُعَاذِ بْنِ جَبَلَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ الله صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “اتَّقِ اللهَ حَيْثُمَا كُنْتَ، وَاتَّبِعِ السَّيِّئَةَ الْحَسَنَةَ تَمْحُهَا وَخَالِقِ النَّاسَ بِخُلُقٍ حَسَنٍ” (الترمذي)
Prenosi Muaz ibn Džebel, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Boj se Allaha gdje god bio, poslije lošeg djela uradi dobro djelo, čime ćeš ga izbrisati i lijepo postupaj prema ljudima!” (Tirmizija)
Citirani hadis ima univerzalnu poruku, jer u sebi sadrži naredbu bogobojaznosti, a potom naredbu činjenja dobrih dijela, koje rezultira brisanjem loših djela i naredbu lijepog ponašanja prema ljudima.
Allahovo, subhanehu ve te’ala, pravo kod Njegovih robova je da Ga se istinski boje i to je naredba upućena svim ljudima od Adema, alejhis-selam, do posljednjeg čovjeka na Zemlji.
Dakle, bogobojaznost je Allahova, dželle še’nuhu, naredba svim ljudima i to je oporuka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovom ummetu.
Kada se Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike obratio ashabima, dirljivim govorom, oni su pomislili da je to njegov oproštajni govor, pa rekoše: “Oporuči nam nešto, Allahov Poslaniče!” Reče: أُوصِيكُمْ بِتَقْوَى اللهِ، وَالطَّاعَةِ وَإِنْ كَانَ عَبْدًا حَبَشِيًّا “Preporučujem vam bogobojaznost i pokornost, pa makar bio abesinski rob!”
U citiranom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam na prvom mjestu preporučuje takvaluk, a potom pokornost pretpostavljenom, makar on bio abesinski rob, nakon što je izabran i postavljen na taj položaj, sve dotle dok bude ispunjavao svoje obaveze! Ove preporuke Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pripadnici ummeta u vremenu našeg življenja pogrešno i površno razumiju, te se stoga nameće obaveza njihovog temeljitog razumijevanja i primjene.
Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, je jedne prilike kazao okupljenim muslimanima: “Savjetujem vam da se Allaha bojite i da Ga hvalite kako Njemu priliči! Nađite mjeru između straha od Njegove kazne i nade u Njegovu milost i ustrajte u svojim dovama! Zaista je Allah pohvalio Zekerijaa i njegovu porodicu riječima: …إِنَّهُمْ كَانُوا يُسَارِعُونَ فِي الْخَيْرَاتِ وَيَدْعُونَنَا رَغَبًا وَرَهَبًا وَكَانُوا لَنَا خَاشِعِينَ”…oni su se trudili da što više dobra učine i obraćali su Nam se u nadi i strahu i bili su Nam pokorni.” ( Suretu El-Enbija; 90)
Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, je napisao svome sinu Abdullahu: “Zaista te ja savjetujem da se Uzvišenog Allaha bojiš! Ko se Njega boji, On ga štiti, ko Mu se pokori, On će ga nagraditi i ko Mu zahvaljuje, On će mu uvećati blagodat. Neka ti strah od Njega bude uvijek na umu i u dubini srca!”
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: اتَّقِ اللهَ حَيْثُمَا كُنْتَ “Boj se Allaha gdje god bio…” aludiraju na to da se čovjek treba bojati Allaha tajno i javno, tj. i kada ga ljudi vide i ne vide, jer ga Allah, subhanehu ve te’ala, uvijek vidi i On je čovjeku odredio čuvare – pisare, koji bilježe ono što on radi.
Imam Šafija veli: “Tri su stvari najteže čovjeku: 1) da udjeljuje kada je i sam u potrebi, 2) pobožnost u samoći i 3) govoriti istinu pred onim od koga se nada i strahuje!”
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: وَاتَّبِعِ السَّيِّئَةَ الْحَسَنَةَ تَمْحُهَا “…poslije lošeg djela uradi dobro djelo, čime ćeš ga izbrisati…”, aludiraju na to da vjernici svojim dobrim djelima brišu loša djela, pa zato se trudimo da činimo što više dobrih djela, kako bi izbrisali naša loša djela.
U dva Sahiha bilježi se od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, da je neki čovjek poljubio neku ženu. Potom je došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ispričao mu svoj slučaj. Poslanik mu nije ništa odgovorio sve dok nije objavljen 114. ajet Sure Hud: وَأَقِمِ الصَّلاةَ طَرَفَيِ النَّهَارِ وَزُلَفًا مِّنَ اللَّيْلِ إِنَّ الْحَسَنَاتِ يُذْهِبْنَ السَّيِّئَاتِ ذَلِكَ ذِكْرَى لِلذَّاكِرِينَ I obavljaj namaz početkom i krajem dana i u prvim časovima noći! Dobra djela poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele.” Nakon toga Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pozva čovjeka i prouči mu objavljeni ajet, nakon čega neko upita: “Da li to važi samo za njega?” “Ne, to važi za sve ljude”, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Muslim)
Omer ibn Abdu-l-Aziz je u jednoj svojoj hutbi rekao: “Ljudi! Ko od vas učini dobro djelo, neka zahvali Allahu! Ko učini loše djelo, neka zatraži oprost od Allaha i neka se pokaje!”
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: وَخَالِقِ النَّاسَ بِخُلُقٍ حَسَنٍ “…i lijepo postupaj prema ljudima” govore o odlikama i svojstvima bogobojaznosti bez kojih se ona ne može upotpuniti. Ona su spomenuta zasebno radi nužnosti njihova objašnjenja, jer mnogi ljudi misle da je bogobojaznost izvršavanje Allahovih naredbi, dok u isto vrijeme zanemaruju prava ljudi.
Mnogo je ljudi koji ispunjavaju obaveze prema Allahu, dželle še’nuhu, priželjkujući Njegovu ljubav, Njega se boje i pokorni su Mu, ali pored toga, oni se nemarno odnose i potpuno zanemaruju ili uskraćuju prava drugih ljudi. Izvršavanje Allahovih, dželle še’nuhu, i ljudskih prava je vrlo teško i to mogu postići samo poslanici i iskreni mu’mini.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ahmed:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: “أَكْثَرُ مَا يُدْخِلُ النَّاسَ الْجَنَّةَ، تَقْوَى اللّهِ وَحُسْنُ الْخُلُقِ” (أحمد)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najviše što će ljude uvesti u Džennet je bogobojaznost i lijepo ponašanje.” (Ahmed)
Braćo i sestre, bojmo se Allaha gdje god bili, budimo poslušni našim roditeljima, odgajajmo našu djecu u islamu i stalno imajmo na umu da ćemo za njih biti pitani na Sudnejm danu, učimo Kur’an i vladajmo se po njemu, očistimo naša srca od rija’a (pokazivanja drugima), čuvajmo se dvoličnosti, ispunjavajmo sve preuzete obaveze, pomažimo jedni drugima i volimo se kao istinska braća, izmirimo zavađene muslimane i natječimo se u dobru, kako bi postigli doboro ovog i budućeg svijeta!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da pomogne našoj ugroženoj i obespravljenoj braći u Palestini, Siriji, Iraku, Egiptu i na svakom drugom mjestu, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nas učini predvodnicima bogobojaznih i od onih koji slijede sunnet Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i da nam bude milostiv na Sudnjem danu i u Džennetu nas počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Mustafa]

#41723

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd – hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 24/2013 – 27. zu-l-hidždže 1434.H. / 01. novembar 2013.g.

HIDŽRA POSLANIKA, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM

Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Hidžra Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Za pomenutu temu sam se opredijelio, jer za dva dana inša-Allah nastupa Nova 1435. hidžretska godina, a to je prilika da se sjetimo Hidžre, koja spada u red vrlo važnih događaja u historiji islama, sa kojim počinje računanje muslimanskog kalendara.

Hidžra iz Meke u Medinu (Jesrib), 622. godine je bila veliki i težak zadatak i ispit za ashabe i Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i ona je zarazlikuodhidžreuAbesiniju, bilafarzsvakommuslimanu, jerseuMedinitrebalaformiratijakazajednica, koja ćemoći štititiinteresemuslimana.

Hidžra se desila po Allahovoj, dželle še’nuhu, odredbi i Njegovu dopuštenju. Ashabi su zajedno sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, bili prinuđeni da napuste svoje kuće, rodni kraj i ostave svu imovinu, da bi dobili slobodu o čemu govori 100. ajet Sure En-Nisa:

وَمَنْ يُهَاجِرْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ يَجِدْ فِي الْأَرْضِ مُرَاغَمًا كَثِيرًا وَسَعَةً وَمَنْ يَخْرُجْ مِنْ بَيْتِهِ مُهَاجِرًا إِلَى اللَّهِ وَرَسُولِهِ ثُمَّ يُدْرِكْهُ الْمَوْتُ فَقَدْ وَقَعَ أَجْرُهُ عَلَى اللَّهِ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَحِيمًا

Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj, radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – Allah mnogo prašta i milostiv je.

Sastanci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Akabi sa muslimanima Medine su bili priprema za Hidžru. Na trećem susretu na Akabi, juna 622.g., kada se daje “Velika prisega” prisustvovala su 73 muškarca i dvije žene. Tom prilikom su se Jesribski muslimani zavjetovali na: 1) Poslušnost i pokornost u činjenu dobra. 2) Opskrbu u olakšici i poteškoći. 3) Naređivanje dobra i zabranjivanje zla. 4) Činjenje dobra u ime Allaha, dželle še’nuhu, i ne bojanje prigovora prijekornika. 5) Potpomaganje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada od njih zatraži pomoć i pružanje mu zaštite kao što štite sami sebe, svoje žene i djecu.

Nakon prihvaćene prisege, jedan od prisutnih muslimana iz Jesriba je upitao: “Znate li vi da to znači objavljivanje rata protiv crvenih i crnih ljudi (protiv cijeloga svijeta)?” Oni odgovoriše potvrdno. Potom je uslijedilo bratsko rukovanje i izabrano je dvanaest poglavara (devet iz plemena Hazredž, a tri iz plemena Evs), sa zadatkom da oni budu odgovorni za provedbu članova Prisege.

Prokleti Iblis nakon sklopljenog ugovora na Akabi sa jednog uzvišenja poziva mušrike da uhvate živog Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe! Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje prisutnim muslimanima da se raziđu, a oni već pokazuju spremnost da se bore protiv Mekelija, što Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odbija, jer za to nema dozvolu od Allaha, dželle še’nuhu.

Nakon ovog trećeg susreta na Akabi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje da ashabi počnu sa hidžrom u Medinu, a zaokodvamjeseca, mušriciMekeodržavajuSkupštinu, nakojojseraspravljalookonačnomitajnomzadavanjuudarca Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Sastanku prisustvuje i prokleti Iblis u liku starca iz Nedžda. Tada je prihvaćen prijedlog Ebu Džehla, koji je podržao i prokleti Iblis: Da se iz svakog plemena odabere najsnažniji mladić, da im se podijele britke sablje i da svi zajedno ubiju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi se na taj način izbjegla osveta Benu Abdu-l-Menafa, jer bi to u protivnom značio rat protiv svih Mekelija. Donešena je odluka da se odmah pristupi realizaciji plana.

Nakon toga dolazi Džibril, koji po vahju od Allaha, dželle še’nuhu, obavještava Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o zavjeri mušrika i o Allahovoj, dželle še’nuhu, dozvoli da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napusti Meku. Džibril mu je odredio vrijeme hidžre, upozorivši ga da te noći ne spava u svojoj postelji.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na ovaj način drži lekciju ashabima i ummetu da odgovorni predstavnici hidžru mogu i smiju činiti među posljednjima, a nikako prvi, jer su njihovi potčinjeni veliki emanet na njihovim plećima, za koji će biti pitani na Sudnjem danu.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj postelji u Meki ostavlja Aliju, radijallahu anhu, kako bi zavarao mušrike, ali i kako bi im vratio stvari, novac i druge vrijednosti koje su mekelije ostavljali kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na čuvanje. I iz ovog detalja Hidžre se ima izvući pouka da se emaneti moraju vratiti onima kojima i pripadaju.

Po padu mraka, mušrički mladići su opkolili kuću, sa ciljem da u ponoć ubiju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, o čemu govori 30. ajet Sure El-Enfal:

وَ إِذْ يَمْكُرُ بِكَ الَّذِينَ كَفَرُوا لِيُثْبِتُوكَ أَوْ يَقْتُلُوكَ أَوْ يُخْرِجُوكَ وَ يَمْكُرُونَ وَ يَمْكُرُ اللهُ وَ اللهُ خَيْرُ الْمَاكِرِينَ

I kada su ti nevjernici zamke pleli, da bi te zarobili ili te ubili ili te protjerali; oni su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer to Allah najbolje zna!”

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je napustio Meku 27. noć mjeseca safera (12. septembar 622. god.). U njegovoj postelji ostaje amidžić Alija, radijallahu anhu, a on izlazi iz svoje kuće neprimijećen. I ovo je još jedna lekcija za ummet, da naši bližnji trebaju da se žrtvuju zajedno sa nama. A gdje smo bili mi i naši bližnji, draga moja braćo i sestre u vrijeme kada se vodila odsudna borba za vjeru, čast i Državu?!

DaljejePoslanik, sallallahualejhivesellem, nastaviosaEbuBekromEs-Siddikom, radijallahuanhu, dopećineSevr, gdjesezadržavajutridana. Mekelijeorganizirajupotjeru, kojahvalaAllahu, dželle še’nuhu, neuspijeva. NaputudoMedine, Poslanika, sallallahualejhivesellem, iEbuBekra, radijallahuanhu, jevodioiskusnivodič AbdullahibnUrejkeEl-Lejsi. U mjesto Kuba je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa Ebu Bekrom, radijallahu anhu, stigao 8. rebiu-l-evela (23. septembra) 622. godine. Muslimani su bili presretni dolaskom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je na putu hidžre (420 kilometara) proveo 11 dana. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je prolazeći kroz mjesto Kuba, u njemu izgradio mesdžid i obavio prvu džumu-namaz, a po dolasku u Medinu je izgradio džamiju.

U Medini ensarije (pomagači) bratski prihvataju muhadžire i sa njima dijele i dobro i zlo, sa njima dijele svoje imetke i bratime se.

Hidžra je promijenila tok historije čovječanstva. U Medini, odredištu hidžre, pojačava se da’wa i uspostavlja islamska vlast. Tu se udaraju temelji velike islamske države koja je oslobađala ljude iz ropstva ljudima, robovanju Allahu, dželle še’nuhu, Gospodaru Svjetova.

Muhammed, sallallahu ‘alejhivesellem, se sa muslimanima vratio u svoju rodnu Meku, 8. godine po Hidžri i tako je završena Poslanikova, sallallahualejhivesellem, hidžra, u kojoj nije bilo osvete, što ostaje sunnetom do Sudnjeg dana.

Brate i sestro, šta je sa mojom i tvojom hidžrom? Moja i tvoja hidžra se završavaju u našim rodnim mjestima, što predviđa Aneks 7 Dejtonskog sporazuma, a nikako u: Sarajevu, Visokom, Tuzli, Mostaru, Konjicu, Tešnju, Sanskom Mostu, Zapadnoj Evropi, Americi ili Australiji… Bez zaokruživanja naše hidžre, nema ni cjelovite Bosne i Hercegovine, pa makar domaći i međunarodni političari tvrdili drugačije…

Sjećanje na Hidžru, treba da bude prilika u kojoj ummet Poslanika, sallallahualejhivesellem, svodi periodični obračun sa sobom, jer to čini svaki narod koji se zanima za svoju budućnost i ne živi od prošlosti. Zato pozivam sebe i vas da preispitamo naše stanje, da pojačamo naša dobra djela i da uložimo maksimum napora da sačuvamo ovu našu lijepu Bosnu i Hercgovinu, natopljenu čistom šehidskom krvlju!

Braćo i sestre, obzirom da sa Novom hidžretskom godinom ulazimo u mjesec muharrem, jedan od četiri sveta mjeseca, preporučujem vam da u ovom mjesecu što više postimo, a posebno da postimo Jevmi Ašuru i dan prije ili dan poslije, jer je to sunnet Poslanika, sallallahu ‘alejhivesellem!

Neka vam je mubarek Nova 1435. Hidžretska godina!

Gospodaru, pomozi našoj ugroženoj braći u Palestini, Kašmiru, Burmi, Siriji, Egiptu, Iraku i na svakom drugom mjestu, učvrsti nas na putu islama, pomozi nam da upotpunimo našu hidžru povratkom tamo odakle smo protjerani, ne dozvoli da neprijatelji i dvoličnjaci podijele Bosnu i Hercegovinu, ponizi one koji ponižavaju Tvoje robove, oprosti našim roditeljima i našim dobrim predhodnicima, uputi i učvrsti naše potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Mustafa]

#41746

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd – hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 24/2013 – 27. zu-l-hidždže 1434.H. / 01. novembar 2013.g.

HIDŽRA POSLANIKA, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM

Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Hidžra Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Za pomenutu temu sam se opredijelio, jer za dva dana inša-Allah nastupa Nova 1435. hidžretska godina, a to je prilika da se sjetimo Hidžre, koja spada u red vrlo važnih događaja u historiji islama, sa kojim počinje računanje muslimanskog kalendara.

Hidžra iz Meke u Medinu (Jesrib), 622. godine je bila veliki i težak zadatak i ispit za ashabe i Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i ona je zarazlikuodhidžreuAbesiniju, bilafarzsvakommuslimanu, jerseuMedinitrebalaformiratijakazajednica, koja ćemoći štititiinteresemuslimana.

Hidžra se desila po Allahovoj, dželle še’nuhu, odredbi i Njegovu dopuštenju. Ashabi su zajedno sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, bili prinuđeni da napuste svoje kuće, rodni kraj i ostave svu imovinu, da bi dobili slobodu o čemu govori 100. ajet Sure En-Nisa:

وَمَنْ يُهَاجِرْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ يَجِدْ فِي الْأَرْضِ مُرَاغَمًا كَثِيرًا وَسَعَةً وَمَنْ يَخْرُجْ مِنْ بَيْتِهِ مُهَاجِرًا إِلَى اللَّهِ وَرَسُولِهِ ثُمَّ يُدْرِكْهُ الْمَوْتُ فَقَدْ وَقَعَ أَجْرُهُ عَلَى اللَّهِ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَحِيمًا

Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj, radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – Allah mnogo prašta i milostiv je.

Sastanci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Akabi sa muslimanima Medine su bili priprema za Hidžru. Na trećem susretu na Akabi, juna 622.g., kada se daje “Velika prisega” prisustvovala su 73 muškarca i dvije žene. Tom prilikom su se Jesribski muslimani zavjetovali na: 1) Poslušnost i pokornost u činjenu dobra. 2) Opskrbu u olakšici i poteškoći. 3) Naređivanje dobra i zabranjivanje zla. 4) Činjenje dobra u ime Allaha, dželle še’nuhu, i ne bojanje prigovora prijekornika. 5) Potpomaganje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada od njih zatraži pomoć i pružanje mu zaštite kao što štite sami sebe, svoje žene i djecu.

Nakon prihvaćene prisege, jedan od prisutnih muslimana iz Jesriba je upitao: “Znate li vi da to znači objavljivanje rata protiv crvenih i crnih ljudi (protiv cijeloga svijeta)?” Oni odgovoriše potvrdno. Potom je uslijedilo bratsko rukovanje i izabrano je dvanaest poglavara (devet iz plemena Hazredž, a tri iz plemena Evs), sa zadatkom da oni budu odgovorni za provedbu članova Prisege.

Prokleti Iblis nakon sklopljenog ugovora na Akabi sa jednog uzvišenja poziva mušrike da uhvate živog Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe! Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje prisutnim muslimanima da se raziđu, a oni već pokazuju spremnost da se bore protiv Mekelija, što Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odbija, jer za to nema dozvolu od Allaha, dželle še’nuhu.

Nakon ovog trećeg susreta na Akabi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje da ashabi počnu sa hidžrom u Medinu, a zaokodvamjeseca, mušriciMekeodržavajuSkupštinu, nakojojseraspravljalookonačnomitajnomzadavanjuudarca Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Sastanku prisustvuje i prokleti Iblis u liku starca iz Nedžda. Tada je prihvaćen prijedlog Ebu Džehla, koji je podržao i prokleti Iblis: Da se iz svakog plemena odabere najsnažniji mladić, da im se podijele britke sablje i da svi zajedno ubiju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi se na taj način izbjegla osveta Benu Abdu-l-Menafa, jer bi to u protivnom značio rat protiv svih Mekelija. Donešena je odluka da se odmah pristupi realizaciji plana.

Nakon toga dolazi Džibril, koji po vahju od Allaha, dželle še’nuhu, obavještava Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o zavjeri mušrika i o Allahovoj, dželle še’nuhu, dozvoli da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napusti Meku. Džibril mu je odredio vrijeme hidžre, upozorivši ga da te noći ne spava u svojoj postelji.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na ovaj način drži lekciju ashabima i ummetu da odgovorni predstavnici hidžru mogu i smiju činiti među posljednjima, a nikako prvi, jer su njihovi potčinjeni veliki emanet na njihovim plećima, za koji će biti pitani na Sudnjem danu.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj postelji u Meki ostavlja Aliju, radijallahu anhu, kako bi zavarao mušrike, ali i kako bi im vratio stvari, novac i druge vrijednosti koje su mekelije ostavljali kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na čuvanje. I iz ovog detalja Hidžre se ima izvući pouka da se emaneti moraju vratiti onima kojima i pripadaju.

Po padu mraka, mušrički mladići su opkolili kuću, sa ciljem da u ponoć ubiju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, o čemu govori 30. ajet Sure El-Enfal:

وَ إِذْ يَمْكُرُ بِكَ الَّذِينَ كَفَرُوا لِيُثْبِتُوكَ أَوْ يَقْتُلُوكَ أَوْ يُخْرِجُوكَ وَ يَمْكُرُونَ وَ يَمْكُرُ اللهُ وَ اللهُ خَيْرُ الْمَاكِرِينَ

I kada su ti nevjernici zamke pleli, da bi te zarobili ili te ubili ili te protjerali; oni su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer to Allah najbolje zna!”

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je napustio Meku 27. noć mjeseca safera (12. septembar 622. god.). U njegovoj postelji ostaje amidžić Alija, radijallahu anhu, a on izlazi iz svoje kuće neprimijećen. I ovo je još jedna lekcija za ummet, da naši bližnji trebaju da se žrtvuju zajedno sa nama. A gdje smo bili mi i naši bližnji, draga moja braćo i sestre u vrijeme kada se vodila odsudna borba za vjeru, čast i Državu?!

DaljejePoslanik, sallallahualejhivesellem, nastaviosaEbuBekromEs-Siddikom, radijallahuanhu, dopećineSevr, gdjesezadržavajutridana. Mekelijeorganizirajupotjeru, kojahvalaAllahu, dželle še’nuhu, neuspijeva. NaputudoMedine, Poslanika, sallallahualejhivesellem, iEbuBekra, radijallahuanhu, jevodioiskusnivodič AbdullahibnUrejkeEl-Lejsi. U mjesto Kuba je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa Ebu Bekrom, radijallahu anhu, stigao 8. rebiu-l-evela (23. septembra) 622. godine. Muslimani su bili presretni dolaskom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je na putu hidžre (420 kilometara) proveo 11 dana. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je prolazeći kroz mjesto Kuba, u njemu izgradio mesdžid i obavio prvu džumu-namaz, a po dolasku u Medinu je izgradio džamiju.

U Medini ensarije (pomagači) bratski prihvataju muhadžire i sa njima dijele i dobro i zlo, sa njima dijele svoje imetke i bratime se.

Hidžra je promijenila tok historije čovječanstva. U Medini, odredištu hidžre, pojačava se da’wa i uspostavlja islamska vlast. Tu se udaraju temelji velike islamske države koja je oslobađala ljude iz ropstva ljudima, robovanju Allahu, dželle še’nuhu, Gospodaru Svjetova.

Muhammed, sallallahu ‘alejhivesellem, se sa muslimanima vratio u svoju rodnu Meku, 8. godine po Hidžri i tako je završena Poslanikova, sallallahualejhivesellem, hidžra, u kojoj nije bilo osvete, što ostaje sunnetom do Sudnjeg dana.

Brate i sestro, šta je sa mojom i tvojom hidžrom? Moja i tvoja hidžra se završavaju u našim rodnim mjestima, što predviđa Aneks 7 Dejtonskog sporazuma, a nikako u: Sarajevu, Visokom, Tuzli, Mostaru, Konjicu, Tešnju, Sanskom Mostu, Zapadnoj Evropi, Americi ili Australiji… Bez zaokruživanja naše hidžre, nema ni cjelovite Bosne i Hercegovine, pa makar domaći i međunarodni političari tvrdili drugačije…

Sjećanje na Hidžru, treba da bude prilika u kojoj ummet Poslanika, sallallahualejhivesellem, svodi periodični obračun sa sobom, jer to čini svaki narod koji se zanima za svoju budućnost i ne živi od prošlosti. Zato pozivam sebe i vas da preispitamo naše stanje, da pojačamo naša dobra djela i da uložimo maksimum napora da sačuvamo ovu našu lijepu Bosnu i Hercgovinu, natopljenu čistom šehidskom krvlju!

Braćo i sestre, obzirom da sa Novom hidžretskom godinom ulazimo u mjesec muharrem, jedan od četiri sveta mjeseca, preporučujem vam da u ovom mjesecu što više postimo, a posebno da postimo Jevmi Ašuru i dan prije ili dan poslije, jer je to sunnet Poslanika, sallallahu ‘alejhivesellem!

Neka vam je mubarek Nova 1435. Hidžretska godina!

Gospodaru, pomozi našoj ugroženoj braći u Palestini, Kašmiru, Burmi, Siriji, Egiptu, Iraku i na svakom drugom mjestu, učvrsti nas na putu islama, pomozi nam da upotpunimo našu hidžru povratkom tamo odakle smo protjerani, ne dozvoli da neprijatelji i dvoličnjaci podijele Bosnu i Hercegovinu, ponizi one koji ponižavaju Tvoje robove, oprosti našim roditeljima i našim dobrim predhodnicima, uputi i učvrsti naše potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Author]

Posts