[Mustafa]

#38343

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 17/2012 – 20. džumade-l-uhra 1433.H. / 11. maj 2012.g.

RAZMIŠLJAMO LI O KABURIMA – NAŠIM SLIJEDEĆIM KUĆAMA

Braćo i sestre u islamu! Danas 20. džumade-l-uhra 1433. H, 11. maja 2012. godine, hutbu sam naslovio sa Razmišljamo li o kaburima – našim slijedećim kućama.

Na početku hutbe podsjećam sebe i vas na Suru Et-Tekasur (Nadmetanje), u kojoj Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:
أَلْهَاكُمُ التَّكَاثُرُ(1) حَتَّى زُرْتُمُ الْمَقَابِرَ(2) كَلاَّ سَوْفَ تَعْلَمُونَ(3) ثُمَّ كَلاَّ سَوْفَ تَعْلَمُونَ(4) كَلاَّ لَوْ تَعْلَمُونَ عِلْمَ الْيَقِينِ(5) لَتَرَوُنَّ الْجَحِيمَ(6) ثُمَّ لَتَرَوُنَّهَا عَيْنَ الْيَقِينِ(7) ثُمَّ لَتُسْأَلُنَّ يَوْمَئِذٍ عَنِ النَّعِيمِ(8)
Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete,(1) sve dok kabure ne naselite!(2) A ne valja tako, saznaćete svakako!(3) I još jednom, ne valja tako, saznaćete svakako!(4) Ne valja tako, neka znate pouzdano,(5) džehennem ćete vidjeti jasno!(6) I još jednom, doista će te ga vidjeti očigledno!(7) Zatim ćete toga Dana za sladak život biti pitani sigurno!(8)

Braćo i sestre, Allah, subhanehu ve te’ala, nas u citiranoj Suri podsjeća na ljudsku slabost koja se ogleda u međusobnom nadmetanju ljudi u pogledu broja djece i gomilanja imetaka, te da to traje sve dok ne nastanimo kabure, tj. dok ne umremo. Potom nam naš Gospodar potvrđuje tri puta da „tako (kako ljudi čine) ne valja“, te da će oni koji robuju dunjaluku zasigurno vidjeti džehennem i da će ljudi biti pitani za lagodan dunjalučki život.

Brate i sestro, razmišljamo li o trenutku kada će nam u kratku, davno zapisanu posjetu doći nenajavljeni gost, koji dolazi po zadatku, a ne da sa nama sijeli, ogovara i prenosi tuđe riječi, gost ispred kojeg ne možemo zaključati vrata i pogasiti svjetla, kako bi pomislio da nas nema kod kuće; to je Azrail, Melek smrti, koji ima zadatak da tačno u trenutku koji je propisan iščupa našu dušu iz našeg tijela, razmišljamo li o tome trenutku u kojem će naše tijelo bez duše postati nepomično, bespomoćno i beskorisno, kada će nas prisutni okrenuti prema Kibli, a mi ni riječi nećemo moći kazati, razmišljamo li o času kada će najbliže pokopno društvo nas preuzeti i odvesti u gasulhanu, kada će nas gasali kupati, ne vodeći računa o tome da voda bude na odgovarajućoj temperaturi, kada ćemo pored raznih odijela koja ostadoše u našim ormarima i regalima dobiti odijelo skrojeno od običnog šifona, kada će nas postaviti na tabut, skovan od obične jelovine, širine i dužine tamam prema našim tijelima, a samo prije dan ili nekoliko dana smo se vozili u klimatiziranim modernim vozilima i još uz to neki od nas imali vozače, kada će nas postaviti na mejtaš i klanjati nam dženazu, kada će nas žureći nositi do kabura, naše privremene kuće, do Dana proživljenja, kada će iznad nas postaviti obične daske, kao krov, bez izolacije i crijepa ili lima, kada će na nas bacati zemlju i kamenje, a nakon toga se svi razići da nastave živjeti ostatak svoga dunjalučkog života, a nas ostaviti same, razmišljamo li o dolaska dva meleka da nas u kaburu ispitaju, a nakon ispita da uživamo ili ne dao Allah patimo do Sudnjega dana?! Sve su to situacije o kojima svi mi, braćo i sestre trebamo razmišljati i za ta stanja se pripremati!

Prenosi se da je Rebi’a ibn Hejsem, pripremajući se za prvu kabursku noć, iskopao kabur u svojoj kući i kad god bi osjetio da mu je srce otvrdlo i zaboravilo na smrt, legao bi u kabur i zamišljao kao da je umro. Zatim bi se kajao i molio da se vrati na dunjaluk, učeči ajete:
حَتَّى إِذَا جَاءَ أَحَدَهُمُ الْمَوْتُ قَالَ رَبِّ ارْجِعُونِ(99) لَعَلِّي أَعْمَلُ صَالِحًا فِيمَا تَرَكْتُ… (100)
Kada nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, povrati me,(99) da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio…(100) (Suretu El-Mu’minun)

A onda je sam sebi odgovarao: “Eto, vratio si se, Rebia!” Onda bi ustrajavao u ibadetu i dobrim djelima.
Hasan El-Basri je jedne prilike pratio dženazu i kad su došli do mezarja, sjeo je pored otvorenog kabura u koji je trebao biti ukopan umrli kojeg su nosili, pa je rekao: “Stvar (dunjalučki život) koja se ovako završava, u osnovi je bezvrijedna i tako je treba doživljavati, a stvar koja počinje ovim (tj. smrt) zaslužuje svaku pažnju i strah od onoga što će ona na kraju donijeti!”

I naši dobri preci, naše dede i babe su bili svjesni ništavnosti dunjaluka, pa su u ranijoj životnoj dobi, tj. u tridesetim ili četrdesetim godinama života, dok su još bili u snazi za sebe pripremali hrastove naslone, koje su držali na tavanu, da se dobro isuše i da su spremni za dženaze, kako se porodica oko toga ne bi zahmetlila i imali su u kući bar jedne ćefine, koje su nerijetko posuđivali onima kojima zatrebaju!
Omer ibn Abdul-Aziz je u jednom svom obraćanju kazao: “Čovječe, kad prođeš pored kabura, pozovi one koji su u njima, ako ti se mogu odazvati i zastani malo pored njih i vidi kako su blizu jedni drugih! Zatim, upitaj one među njima koji su na dunjaluku bili bogati, šta je ostalo od njihovog bogatstva! Upitaj ih šta se desilo sa njihovim jezicima kojima su govorili i sa očima kojima su uživali u gledanju dunjalučkih blagodati! Upitaj ih o nježnim kožama na njihovim tijelima, šta su s njima uradili crvi ispod njihovih ćefina! Crvi su im pojeli jezike, unakazili lica, uništili ljepotu i rastavili udove jedne od drugih. Sami su ostali u kući u kojoj su noći i dani isti.”

Prenosi se da je Osman ibn Affan, radijallahu anhu, kada bi stao pored nečijeg kabura, toliko plakao da bi mu se brada natopila suzama, pa su mu prisutni govorili: “Čudno je to, kad ti se spomenu džennet i džehennem, ti ne plačeš, a kada vidiš kabur, ti plačeš?” Odgovorio je: “Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kabur je prva ahiretska stanica, i ako se čovjek tu spasi, onda je ono što nakon toga slijedi sve lakše, a ako se tu ne spasi, onda je ono što slijedi sve teže.”
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu: “Dok su jedne noći sjedili Ebu Bekr i Omer, prišao im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao: „Šta vas je ovdje dovelo?“ Rekoše: „Tako nam Onoga Koji te je s istinom poslao, iz naših kuća nas nije istjeralo ništa drugo do glad.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Tako mi Onoga Koji me je s istinom poslao, ni mene nije ništa drugo istjeralo.” Odatle su zajedno otišli do kuće jednog ensarije čija ih je žena dočekala. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: “Gdje ti je muž?” Odgovorila je da je otišao da im potraži pitke vode. Utom se čovjek pojavi noseći mješinu sa vodom, nazva im selam i reče: “Dobro došli! Zar je Allahovog roba mogao posjetiti neko odabraniji nego što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji me je posjetio danas?” Objesivši mješinu sa vodom za odsječenu granu palme, otišao je i donio im grozd hurmi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga upita: “Zašto ih nisi pootkidao?” Reče: “Htio sam da ih proberete sami.” Zatim je uzeo nož, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemoj da bi zaklao muzaru!” On im zakla bravče, pa im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada su završili sa jelom, rekao: “Za ovo ćete, na Sudnjem danu, biti pitani. Iz vaših kuća vas je istjerala glad i niste se u njih ponovno vratili dok ovo niste dobili. Ovo spada u blagodati.” (Muslim)

Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, kaže da riječi Allaha, subhanehu ve te’ala: ثُمَّ لَتُسْأَلُنَّ يَوْمَئِذٍ عَنِ النَّعِيمِ “zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno!”, znače: “Sladak život, tj. blagodati su zdravo tijelo, uši i oči. Allah će Svoje robove pitati u što su ih koristili, iako to On bolje zna od njih samih.” Na to se misli pod riječima Allaha, dželle še’nuhu: إِنَّ السَّمْعَ وَالْبَصَرَ وَالْفُؤَادَ كُلُّ أُوْلَئِكَ كَانَ عَنْهُ مَسْؤُولاً “…i sluh, vid i razum, za sve to će se, uistinu odgovarati.”
Braćo i sestre, ne dozvolimo da nas dunjaluk zavara i da ne dao Allah postanemo robovi dunjaluka i njegovi hamali, već budimo od onih koji dunjaluk koriste s mjerom i na Allahovu, dželle še’nuhu, putu za naše dobro na obadva svijeta, ispunjavajmo sve islamske obaveze, a posebno obavezu namaza, jer bez namaza nema pravog mu’mina, ispunjavajmo sve preuzete obaveze i natječimo se u dobru!

Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama i učini Svojim iskrenim robovima, ne robovima dunjaluka i prokletog šejtana, da ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, učini onima koji će uspostavljati red i sprječavati nered na Zemlji, da obespravljene ljude, a posebno našu braću u Siriji spasi zuluma zulumćara, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da nas učini istinskom braćom, koja će jedni drugima praštati i upućivati iskrene dove za popravljanje našeg stanja i praštanje grijeha, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u obećanim džennetima počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Mustafa]

#38442

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 18/2012 – 27. džumade-l-uhra 1433.H. / 18. maj 2012.g.

KADA SMRT DOĐE

Braćo i sestre u islamu! Danas 27. džumade-l-uhra 1433. H, 18. maja 2012. godine, hutbu sam naslovio sa Kada smrt dođe. Teme ovoga tipa su nam potrebne da nas vrate u stvarnost i potaknu na razmišljanje ko smo i šta smo i kuda nam je ići za koji trenutak, dan, mjesec ili godinu, kako bi se za taj put, a posebno za Dan polaganja računa i vječnost što bolje pripremili.

Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 61. i 62. ajetu Sure El-En’am:
وَهُوَ الْقَاهِرُ فَوْقَ عِبَادِهِ وَيُرْسِلُ عَلَيْكُم حَفَظَةً حَتَّى إِذَا جَاءَ أَحَدَكُمُ الْمَوْتُ تَوَفَّتْهُ رُسُلُنَا وَهُمْ لاَ يُفَرِّطُونَ(61) ثُمَّ رُدُّوا إِلَى اللَّهِ مَوْلاهُمُ الْحَقِّ أَلاَ لَهُ الْحُكْمُ وَهُوَ أَسْرَعُ الْحَاسِبِينَ(62)
On vlada robovima Svojim i šalje vam čuvare; a kada nekome od vas smrt dođe, izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu.(61) Oni će poslije, biti vraćeni Allahu, svome istinskom Gospodaru, Kojem pripada konačni sud i On najbrže sviđa račune!(62)

Braćo i sestre, mi smo stvoreni slabim i nemoćnim, a naš Gospodar Allah, subhanehu ve te’ala, nad nama vlada i On je odredio da nas kroz život prate meleki, koje je On nazvao “čuvarima” (hafezah) i ti čuvari vjerno bilježe sva naša djela, za koja ćemo biti pitati na Sudnjem danu. Duše svakog od nas bivaju od strane Azraila, Meleka smrti i njegovih pomagača uzete tačno onog trenutka kada je to Allah, subhanehu ve te’ala, davno odredio i naredio i tu meleki nemaju nikakvog oklijevanja, niti odlaganja ili pogodbe sa čovjekom kojem je došao smrtni čas. Potom ćemo svi mi biti vraćeni Allahu, subhanehu ve te’ala, koji je naš “istinski Gospodar”, što znači da su ljudi sebi za gospodare uzimali druge mimo Njega, subhanehu ve te’ala, zbog čega će biti vječno kažnjeni u džehennemu. Allahu, dželle še’nuhu, pripada sve i On najbrže i najbolje svodi račune i nikome od nas neće biti učinjena nepravda, tako da nakon toga neće biti žalbi, niti će se čekati pravosnažnost presude, već će se ista odmah izvršavati.

Prenosi El-Berra ibn Azib, radijallahu anhu: “Izašli smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na dženazu jednom ensariji i kada smo došli do mezarja, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjede pored iskopanog kabura, pa smo i mi sjeli oko njega i pažljivo slušali šta će reći, kao da su nam na glavama bile ptice. Držao je Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, u ruci štap sa kojim je kopao po zemlji, a zatim je podigao glavu i rekao: اسْتَعِيذُوا بِاللَّهِ مِنْ عَذَابِ الْقَبْرِ “Utječite se Allahu od kaburskog azaba!” Ponovio je to dva ili tri puta, a zatim je rekao: “Kada vjernik napušta dunjaluk, njemu siđu meleki s nebesa, svijetlih lica poput Sunca i sa sobom nose džennetske ćefine i džennetski miris, pa sjednu pored njega na udaljenosti dokle ljudski pogled može doprijeti, a onda dođe Melek smrti, sjedne mu pored glave i kaže: “O čista i plemenita dušo, izađi ka Allahovom oprostu i zadovoljstvu!” Njegova duša će izaći onako kao što se kap vode slije niz bradu dok čovjek pije vodu, a onda će je od Meleka smrti preuzeti meleki koji su bili u blizini i staviće je u džennetske ćefine i namirisati džennetskim mirisom. Nakon toga će se sa njom penjati prema nebesima i kada god naiđu pored neke skupine meleka, oni će reći: “Čija je ovo čista duša?” Meleki koji je nose, odgovoriće: “To je duša tog i tog, nazivajući ga najljepšim imenima kojima su ga zvali na dunjaluku, sve dok ne dođu do prvog neba. Tada joj se otvore kapije prvog neba i meleki je nose sve do sedmog neba. Kada dođu do sedmog neba, Allah kaže: “Registrujte knjigu njegovih djela u Illijjun, a zatim je vratite na Zemlju u njeno tijelo!” Kada se duša ponovo vrati u tijelo dođu dva meleka, sjednu pored njega i pitaju ga: “Ko ti je Gospodar?” Odgovoriće: “Allah.” Zatim će ga upitati: “Koja ti je vjera?” Odgovoriće: “Islam.” Na kraju će ga pitati: “Šta kažeš o čovjeku koji vam je poslat?” Odgovoriće: “On je Allahov Poslanik.” “A kako si to saznao”, upitaće ga meleki? Odgovoriće: “Čitao sam Allahovu Knjigu i povjerovao da je od Allaha.” Pa će glasnik s nebesa reći: “Istinu je rekao, Moj rob! Ogrnite ga džennetskom odjećom i otvorite mu džennetsku kapiju!” On će osjetiti miris dženneta i kabur će mu se proširiti dokle pogled dopire. Zatim će mu doći čovjek lijepog izgleda, lijepe i čiste odjeće i lijepog mirisa i reći će mu: “Raduj se! Ovo je dan koji ti je obećan!” On će upitati: “A ko si ti? Lice ti je lijepo i dolaziš sa dobrim vijestima.” Odgovoriće: “Ja sam tvoje dobro djelo.” Nakon toga, čovjek će povikati (od radosti): “Gospodaru učini da ovog trenutka nastupi Sudnji dan, pa da se sretan vratim svojoj porodici!”

A kada nevjernik bude na samrti, sići će mu meleki crnih lica, a sa sobom će imati grubu suknenu odjeću i sješće od njega na udaljenosti dokle ljudski pogled dopire. Zatim će mu doći Melek smrti, sješće mu pored glave i reći: „O pokvarena dušo, izađi ka srdžbi Allahovoj!“ Onda će je iščupati iz tjela kao što se trn čupa iz vune. Kada mu izvadi dušu, preuzeće je meleki koji su sjedili blizu i staviti u grubu tkaninu, a iz nje će zaudarati kao iz lešine. Nakon toga će je ponijeti prema nebesima i kada god prođu pored neke skupine meleka oni će reći: “Kakav je ovo smrad?” Biće im rečeno: “To je taj i taj i prozvaće ga po najružnijim imenima po kojima je nazivan na dunjaluku. Zatim će doći sa njim do kapije prvog neba, ali im se ona neće otvoriti.” Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ajet:
إِنَّ الَّذِينَ كَذَّبُوا بِآيَاتِنَا وَاسْتَكْبَرُوا عَنْهَا لاَ تُفَتَّحُ لَهُمْ أَبْوَابُ السَّمَاءِ وَلاَ يَدْخُلُونَ الْجَنَّةَ حَتَّى يَلِجَ الْجَمَلُ فِي سَمِّ الْخِيَاطِ وَكَذَلِكَ نَجْزِي الْمُجْرِمِينَ
Onima koji dokaze Naše budu poricali i prema njima se budu oholo odnosiliو kapije nebeske neće se otvoriti i prije će debelo uže kroz iglene uši proći, nego što će oni u džennet ući. Eto tako ćemo Mi grješnike kazniti. (Sura Al-A’raf: 40.)
“Onda će Allah reći: “Registrujte knjigu njegovih djela u Sidždžinu!” Nakon toga će njegova duša biti bačena na Zemlju.” Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ajet:
…وَمَن يُشْرِكْ بِاللَّهِ فَكَأَنَّمَا خَرَّ مِنَ السَّمَاءِ فَتَخْطَفُهُ الطَّيْرُ أَوْ تَهْوِي بِهِ الرِّيحُ فِي مَكَانٍ سَحِيقٍ
…A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan, biće kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio.’’ (Suretu El-Hadždž: 31.)

“Duša će mu se ponovo vratiti u tijelo, a onda će mu doći dva meleka i sješće pored njega i pitati ga: “Ko ti je Gospodar?” Odgovoriće: “Uh, uh! Ne znam.” Zatim će ga pitati: “Koja ti je vjera?” On će odgovorit: “Uh, uh! Ne znam.” Zatim će ga upitati: “Šta kažeš o čovjeku koji vam je poslan?” Odgovoriće: “Uh, uh! Ne znam.” Tada će glasnik s’ neba reći: “Slagao je! Obucite mu džehennemsku odjeću i otvorite mu kapije džehennema!” On će osjetiti smrad i žestinu džehennema, a zatim će mu se stjesniti u kaburu toliko da će mu udovi preći s jedne na drugu stranu. Onda će mu doći čovjek ružnog i unakaženog lica, prljave odjeće i ružnog mirisa i reći će mu: “Raduj se, ovo je tvoj dan koji ti je obećan!” Upitaće ga: “A ko si ti, lice ti je ružno i dolaziš sa lošim vijestima?” Odgovoriće: “Ja sam tvoje ružno djelo.” On će onda reći: “Gospodaru učini da se nikada ne desi Sudnji dan!” (Ebu Davud)

Braćo i sestre, pripremajmo se za smrt i ono što dolazi poslije nje; za Berzah (život u kaburu), proživljenje, Sudnji dan i inša-Allah vječno uživanje u džennetima, عَرْضُهَا السَّمَاوَاتُ وَالأَرْضُ „čija su prostranstva kao nebesa i Zemlja“! Ispunjavajmo sve islamske obaveze, a posebno obavezu namaza, jer bez namaza nema pravog mu’mina, ispunjavajmo sve na sebe preuzete obaveze, jer ćemo i za njih biti pitani na Sudnjem danu i natječimo se u dobru!

Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama i učini Svojim iskrenim robovima, koji se samo Njega boje i samo Njemu na ruku i sedždu padaju, da ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, učini onima koji će uspostavljati red i sprječavati nered na Zemlji, da obespravljene ljude, a posebno našu braću u Siriji spasi zuluma zulumćara i da im skoru pobjedu, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da nas učini istinskom braćom, koja će jedni drugima praštati i upućivati iskrene dove za popravljanje našeg stanja i praštanje grijeha, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam smrtni čas učini lahkim, da nam kabur učini baščom od džennetskih bašča, sve do Sudnjega dana, da nam na Sudnjem danu oprosti grijehe, sakrije naše sramote i ukabuli dobra djela i da nas u obećanim džennetima obraduje društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Mustafa]

#38446

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 18/2012 – 27. džumade-l-uhra 1433.H. / 18. maj 2012.g.

KADA SMRT DOĐE

Braćo i sestre u islamu! Danas 27. džumade-l-uhra 1433. H, 18. maja 2012. godine, hutbu sam naslovio sa Kada smrt dođe. Teme ovoga tipa su nam potrebne da nas vrate u stvarnost i potaknu na razmišljanje ko smo i šta smo i kuda nam je ići za koji trenutak, dan, mjesec ili godinu, kako bi se za taj put, a posebno za Dan polaganja računa i vječnost što bolje pripremili.

Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 61. i 62. ajetu Sure El-En’am:
وَهُوَ الْقَاهِرُ فَوْقَ عِبَادِهِ وَيُرْسِلُ عَلَيْكُم حَفَظَةً حَتَّى إِذَا جَاءَ أَحَدَكُمُ الْمَوْتُ تَوَفَّتْهُ رُسُلُنَا وَهُمْ لاَ يُفَرِّطُونَ(61) ثُمَّ رُدُّوا إِلَى اللَّهِ مَوْلاهُمُ الْحَقِّ أَلاَ لَهُ الْحُكْمُ وَهُوَ أَسْرَعُ الْحَاسِبِينَ(62)
On vlada robovima Svojim i šalje vam čuvare; a kada nekome od vas smrt dođe, izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu.(61) Oni će poslije, biti vraćeni Allahu, svome istinskom Gospodaru, Kojem pripada konačni sud i On najbrže sviđa račune!(62)

Braćo i sestre, mi smo stvoreni slabim i nemoćnim, a naš Gospodar Allah, subhanehu ve te’ala, nad nama vlada i On je odredio da nas kroz život prate meleki, koje je On nazvao “čuvarima” (hafezah) i ti čuvari vjerno bilježe sva naša djela, za koja ćemo biti pitati na Sudnjem danu. Duše svakog od nas bivaju od strane Azraila, Meleka smrti i njegovih pomagača uzete tačno onog trenutka kada je to Allah, subhanehu ve te’ala, davno odredio i naredio i tu meleki nemaju nikakvog oklijevanja, niti odlaganja ili pogodbe sa čovjekom kojem je došao smrtni čas. Potom ćemo svi mi biti vraćeni Allahu, subhanehu ve te’ala, koji je naš “istinski Gospodar”, što znači da su ljudi sebi za gospodare uzimali druge mimo Njega, subhanehu ve te’ala, zbog čega će biti vječno kažnjeni u džehennemu. Allahu, dželle še’nuhu, pripada sve i On najbrže i najbolje svodi račune i nikome od nas neće biti učinjena nepravda, tako da nakon toga neće biti žalbi, niti će se čekati pravosnažnost presude, već će se ista odmah izvršavati.

Prenosi El-Berra ibn Azib, radijallahu anhu: “Izašli smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na dženazu jednom ensariji i kada smo došli do mezarja, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjede pored iskopanog kabura, pa smo i mi sjeli oko njega i pažljivo slušali šta će reći, kao da su nam na glavama bile ptice. Držao je Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, u ruci štap sa kojim je kopao po zemlji, a zatim je podigao glavu i rekao: اسْتَعِيذُوا بِاللَّهِ مِنْ عَذَابِ الْقَبْرِ “Utječite se Allahu od kaburskog azaba!” Ponovio je to dva ili tri puta, a zatim je rekao: “Kada vjernik napušta dunjaluk, njemu siđu meleki s nebesa, svijetlih lica poput Sunca i sa sobom nose džennetske ćefine i džennetski miris, pa sjednu pored njega na udaljenosti dokle ljudski pogled može doprijeti, a onda dođe Melek smrti, sjedne mu pored glave i kaže: “O čista i plemenita dušo, izađi ka Allahovom oprostu i zadovoljstvu!” Njegova duša će izaći onako kao što se kap vode slije niz bradu dok čovjek pije vodu, a onda će je od Meleka smrti preuzeti meleki koji su bili u blizini i staviće je u džennetske ćefine i namirisati džennetskim mirisom. Nakon toga će se sa njom penjati prema nebesima i kada god naiđu pored neke skupine meleka, oni će reći: “Čija je ovo čista duša?” Meleki koji je nose, odgovoriće: “To je duša tog i tog, nazivajući ga najljepšim imenima kojima su ga zvali na dunjaluku, sve dok ne dođu do prvog neba. Tada joj se otvore kapije prvog neba i meleki je nose sve do sedmog neba. Kada dođu do sedmog neba, Allah kaže: “Registrujte knjigu njegovih djela u Illijjun, a zatim je vratite na Zemlju u njeno tijelo!” Kada se duša ponovo vrati u tijelo dođu dva meleka, sjednu pored njega i pitaju ga: “Ko ti je Gospodar?” Odgovoriće: “Allah.” Zatim će ga upitati: “Koja ti je vjera?” Odgovoriće: “Islam.” Na kraju će ga pitati: “Šta kažeš o čovjeku koji vam je poslat?” Odgovoriće: “On je Allahov Poslanik.” “A kako si to saznao”, upitaće ga meleki? Odgovoriće: “Čitao sam Allahovu Knjigu i povjerovao da je od Allaha.” Pa će glasnik s nebesa reći: “Istinu je rekao, Moj rob! Ogrnite ga džennetskom odjećom i otvorite mu džennetsku kapiju!” On će osjetiti miris dženneta i kabur će mu se proširiti dokle pogled dopire. Zatim će mu doći čovjek lijepog izgleda, lijepe i čiste odjeće i lijepog mirisa i reći će mu: “Raduj se! Ovo je dan koji ti je obećan!” On će upitati: “A ko si ti? Lice ti je lijepo i dolaziš sa dobrim vijestima.” Odgovoriće: “Ja sam tvoje dobro djelo.” Nakon toga, čovjek će povikati (od radosti): “Gospodaru učini da ovog trenutka nastupi Sudnji dan, pa da se sretan vratim svojoj porodici!”

A kada nevjernik bude na samrti, sići će mu meleki crnih lica, a sa sobom će imati grubu suknenu odjeću i sješće od njega na udaljenosti dokle ljudski pogled dopire. Zatim će mu doći Melek smrti, sješće mu pored glave i reći: „O pokvarena dušo, izađi ka srdžbi Allahovoj!“ Onda će je iščupati iz tjela kao što se trn čupa iz vune. Kada mu izvadi dušu, preuzeće je meleki koji su sjedili blizu i staviti u grubu tkaninu, a iz nje će zaudarati kao iz lešine. Nakon toga će je ponijeti prema nebesima i kada god prođu pored neke skupine meleka oni će reći: “Kakav je ovo smrad?” Biće im rečeno: “To je taj i taj i prozvaće ga po najružnijim imenima po kojima je nazivan na dunjaluku. Zatim će doći sa njim do kapije prvog neba, ali im se ona neće otvoriti.” Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ajet:
إِنَّ الَّذِينَ كَذَّبُوا بِآيَاتِنَا وَاسْتَكْبَرُوا عَنْهَا لاَ تُفَتَّحُ لَهُمْ أَبْوَابُ السَّمَاءِ وَلاَ يَدْخُلُونَ الْجَنَّةَ حَتَّى يَلِجَ الْجَمَلُ فِي سَمِّ الْخِيَاطِ وَكَذَلِكَ نَجْزِي الْمُجْرِمِينَ
Onima koji dokaze Naše budu poricali i prema njima se budu oholo odnosiliو kapije nebeske neće se otvoriti i prije će debelo uže kroz iglene uši proći, nego što će oni u džennet ući. Eto tako ćemo Mi grješnike kazniti. (Sura Al-A’raf: 40.)
“Onda će Allah reći: “Registrujte knjigu njegovih djela u Sidždžinu!” Nakon toga će njegova duša biti bačena na Zemlju.” Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ajet:
…وَمَن يُشْرِكْ بِاللَّهِ فَكَأَنَّمَا خَرَّ مِنَ السَّمَاءِ فَتَخْطَفُهُ الطَّيْرُ أَوْ تَهْوِي بِهِ الرِّيحُ فِي مَكَانٍ سَحِيقٍ
…A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan, biće kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio.’’ (Suretu El-Hadždž: 31.)

“Duša će mu se ponovo vratiti u tijelo, a onda će mu doći dva meleka i sješće pored njega i pitati ga: “Ko ti je Gospodar?” Odgovoriće: “Uh, uh! Ne znam.” Zatim će ga pitati: “Koja ti je vjera?” On će odgovorit: “Uh, uh! Ne znam.” Zatim će ga upitati: “Šta kažeš o čovjeku koji vam je poslan?” Odgovoriće: “Uh, uh! Ne znam.” Tada će glasnik s’ neba reći: “Slagao je! Obucite mu džehennemsku odjeću i otvorite mu kapije džehennema!” On će osjetiti smrad i žestinu džehennema, a zatim će mu se stjesniti u kaburu toliko da će mu udovi preći s jedne na drugu stranu. Onda će mu doći čovjek ružnog i unakaženog lica, prljave odjeće i ružnog mirisa i reći će mu: “Raduj se, ovo je tvoj dan koji ti je obećan!” Upitaće ga: “A ko si ti, lice ti je ružno i dolaziš sa lošim vijestima?” Odgovoriće: “Ja sam tvoje ružno djelo.” On će onda reći: “Gospodaru učini da se nikada ne desi Sudnji dan!” (Ebu Davud)

Braćo i sestre, pripremajmo se za smrt i ono što dolazi poslije nje; za Berzah (život u kaburu), proživljenje, Sudnji dan i inša-Allah vječno uživanje u džennetima, عَرْضُهَا السَّمَاوَاتُ وَالأَرْضُ „čija su prostranstva kao nebesa i Zemlja“! Ispunjavajmo sve islamske obaveze, a posebno obavezu namaza, jer bez namaza nema pravog mu’mina, ispunjavajmo sve na sebe preuzete obaveze, jer ćemo i za njih biti pitani na Sudnjem danu i natječimo se u dobru!

Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama i učini Svojim iskrenim robovima, koji se samo Njega boje i samo Njemu na ruku i sedždu padaju, da ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, učini onima koji će uspostavljati red i sprječavati nered na Zemlji, da obespravljene ljude, a posebno našu braću u Siriji spasi zuluma zulumćara i da im skoru pobjedu, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da nas učini istinskom braćom, koja će jedni drugima praštati i upućivati iskrene dove za popravljanje našeg stanja i praštanje grijeha, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam smrtni čas učini lahkim, da nam kabur učini baščom od džennetskih bašča, sve do Sudnjega dana, da nam na Sudnjem danu oprosti grijehe, sakrije naše sramote i ukabuli dobra djela i da nas u obećanim džennetima obraduje društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Mustafa]

#38606

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 19/2012 – 04. redžeb 1433.H. / 25. maj 2012.g.
ŽIVOT U BERZAHU (EL-HAJATU EL-BERZAHIJJE)

Braćo i sestre u islamu! [b]Danas 04. redžeba 1433. H, 25. maja 2012. godine, hutbu sam naslovio sa Život u Berzahu (El-hajatu el-berzahijje).[/b] Tema je na neki način nastavak prošle hutbe i trebala bi da pobudi pažnju svih nas, u nadi da će nam inša-Allah kroz ajete, hadise i mišljenja uleme pitanje života u Berzahu biti potpuno jasno, a takvo znanje bi trebalo rezultirati popravljanjem našega stanja i brigom šta smo to mi za Berzah i Kijamet pripremili!

Na početku ove hutbe podsjećam sebe i vas na ajete od 99. – 103., Sure El-Mu’minun:
حَتَّى إِذَا جَاءَ أَحَدَهُمُ الْمَوْتُ قَالَ رَبِّ ارْجِعُونِ(99) لَعَلِّي أَعْمَلُ صَالِحًا فِيمَا تَرَكْتُ كَلاَّ إِنَّهَا كَلِمَةٌ هُوَ قَائِلُهَا وَمِن وَرَائِهِم بَرْزَخٌ إِلَى يَوْمِ يُبْعَثُونَ(100) فَإِذَا نُفِخَ فِي الصُّورِ فَلا أَنسَابَ بَيْنَهُمْ يَوْمَئِذٍ وَلا يَتَسَاءَلُونَ(101) فَمَن ثَقُلَتْ مَوَازِينُهُ فَأُولَئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ(102) وَمَنْ خَفَّتْ مَوَازِينُهُ فَأُولَئِكَ الَّذِينَ خَسِرُوا أَنفُسَهُمْ فِي جَهَنَّمَ خَالِدُونَ(103)
Kada nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, povrati me,(99) da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!” – Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će biti Berzah sve do Dana kada će proživljeni biti.(100) Pa kada se u Sur (rog) puhne, tada rodbinskih veza među njima neće biti i jedni druge neće ništa pitati.(101) Oni čija dobra djela budu teška, oni će želje svoje ostvariti,(102) a oni čija dobra djela budu lahka, oni će posve izgubljeni biti; u džehennemu će vječno boraviti.(103)

Ibn Redžeb kaže: „Allah je stvorio ljude radi ostanka, a ne radi nestanka. On je učinio da nakon stvaranja, ljudi prelaze iz jedne u drugu kuću. Nastanio ih je u dunjalučkoj kući da bi provjerio ko će od njih bolje postupati i raditi, zatim ih nastanjuje u svijetu Berzaha i zadržava do Sudnjeg dana kada će ih ponovo okupiti i kada će im sviđati račun kako bi svako dobio ono što je zaradio. Međutim i prije toga oni i u Berzahu osjećaju posljedice svojih djela.”

Govoreći o Berzahu, Mudžahid je rekao: “Berzah je prepreka između smrti i povratka na dunjaluk.” I kazao je: “Berzah je stanje između smrti i proživljenja.”
Imam Ša’bi je čuo jednog čovjeka kako nakon dženaze govori za umrlog: “On je sada stanovnik Ahireta!” Pa mu je rekao: “Ne govori da je stanovnik Ahireta, već stanovnik kabura.”
Braćo i sestre, čovjek umire na onome na čemu je i živio, pa će tako biti i proživljen, a onda će jedna skupina u džennet, dok će druga u džehennem.
Dokaz iz Kur’ana za berzahsku patnju nevjernika je dio 93. ajeta Sure El-En’am:
…وَلَوْ تَرَى إِذِ الظَّالِمُونَ فِي غَمَرَاتِ الْمَوْتِ وَالْمَلائِكَةُ بَاسِطُوا أَيْدِيهِمْ أَخْرِجُوا أَنفُسَكُمُ الْيَوْمَ تُجْزَوْنَ عَذَابَ الْهُونِ بِمَا كُنتُمْ تَقُولُونَ عَلَى اللَّهِ غَيْرَ الْحَقِّ وَكُنتُمْ عَنْ آيَاتِهِ تَسْتَكْبِرُونَ
…A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: “Spasite se ako možete! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato što ste o Allahu ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali.

Ove riječi upućene su nevjernicima na njihovoj samrti. Iskreni meleki su ih obavijestili da ih od dana njihove smrti čeka neizdržljiva kazna, tj. kazna u Berzahu (kaburu ili na drugom mjestu). To potvrđuju 45. i 46. ajet Sure El-Gafir:
فَوَقَاهُ اللَّهُ سَيِّئَاتِ مَا مَكَرُوا وَحَاقَ بِآلِ فِرْعَوْنَ سُوءُ الْعَذَابِ(45) النَّارُ يُعْرَضُونَ عَلَيْهَا غُدُوًّا وَعَشِيًّا وَيَوْمَ تَقُومُ السَّاعَةُ أَدْخِلُوا آلَ فِرْعَوْنَ أَشَدَّ الْعَذَابِ(46)
I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi.(45) Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi čas: “Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!”
Allah, subhanehu ve te’ala, je u citiranim ajetima jasno spomenuo dvije vrste kažnjavanja, u Berzehu i Ahiretu, kada nastupi Sudnji dan.
A u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud stoji:
عَنْ عُثْمَانِ بْنِ عَفَّانٍ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ: كَانَ النَّبِيُّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ إِذَا فَرَغَ مِنْ دَفْنِ الْمَيِّتِ وَقَفَ عَلَيْهِ فَقَالَ: “اسْتَغْفِرُوا لِأَخِيكُمْ وَسَلُوا لَهُ التَّثْبِيتَ فَإِنَّهُ الْآنَ يُسْأَلُ” (أبو داود)
Prenosi Osman ibn Affan, radijallahu anhu: „Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem završio ukop umrlog, stao bi pored kabura, pa bi rekao: „Činite istigfar (molite za oprost) svome bratu i molite da bude čvrst, jer on sada odgovara!“ (Ebu Davud)

U drugom hadisu, koji takođe bilježi imam Ebu Davud stoji:
عَنْ ابْنِ عَبَّاسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ: “مَرَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ عَلَى قَبْرَيْنِ فَقَالَ: “إِنَّهُمَا يُعَذَّبَانِ وَمَا يُعَذَّبَانِ فِي كَبِيرٍ. أَمَّا هَذَا فَكَانَ لَا يَسْتَنْزِهُ مِنْ الْبَوْلِ وَأَمَّا هَذَا فَكَانَ يَمْشِي بِالنَّمِيمَةِ.” ثُمَّ دَعَا بِعَسِيبٍ رَطْبٍ فَشَقَّهُ بِاثْنَيْنِ ثُمَّ غَرَسَ عَلَى هَذَا وَاحِدًا وَعَلَى هَذَا وَاحِدًا وَقَالَ: “لَعَلَّهُ يُخَفَّفُ عَنْهُمَا مَا لَمْ يَيْبَسَا.” (أبو داود)ُ
Prenosi Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu: „Prošao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pored dva kabura, pa je kazao: „Ova dvojica se, doista, kažnjavaju, a ne kažnjavaju zbog krupnih stvari. Ovaj se nije čuvao mokraće, a ovaj je prenosio tuđe riječi.“ Potom je zatražio sirovu grančicu, koju je prepolovio, pa pobo na oba kabura po jednu i rekao: “Možda će im biti olakšano dok ne uvehnu!” (Ebu Davud)
Potvrda tome je i slijedeća predaja, koju bilježi imam Ahmed:
عَنْ أَنَسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ مَرَّ عَلَى بَغْلَتِهِ الشَّهْبَاءِ بِحَائِطٍ لِبَنِي النَّجَّارِ فَسَمِعَ أَصْوَاتَ قَوْمٍ يُعَذَّبُونَ فِي قُبُورِهِمْ فَحَاصَتْ الْبَغْلَةُ فَقَالَ النَّبِيُّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: “لَوْلَا أَنْ لَا تَدَافَنُوا لَسَأَلْتُ اللَّهَ عَزَّ وَجَلَّ أَنْ يُسْمِعَكُمْ عَذَابَ الْقَبْرِ.” (أحمد)
Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao jašući na svojoj riđoj mazgi pored zidina plemena En-Nedždžar i čuo glasove onih koji se kažnjavaju u kaburima, pa se mazga uznemirila. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem reče: „Da jedni druge ne ukopavate, molio bih Allaha da vam da da čujete kaburski azab!“ (Ahmed)

Ispravni naši prethodnici, naš dobri i učeni selef, kaže da čovjek nakon što umre odmah uživa ili se kažnjava. Uživanje ili kaznu osjeća svojom dušom i tijelom. Za tu kaznu ili uživanje kaže se kaburska kazna ili kabursko uživanje. Međutim, svaki onaj ko umre, pa makar i ne bio ukopan u kabur; bio spaljen, potopljen ili rastrgan od strane zvijeri, on će također, uživati ili biti kažnjen. Kada bi se čovjek objesio na grani visokog stabla i ostao tako danima na vjetru, njegovo tijelo i duša bi osjetili kaznu koja im je određena. Kada bi dobri čovjek, vjernik, bio ubijen i bačen u duboku jamu ispunjenu vatrom, njegovo tijelo i duša bi osjetili uživanje koje im je i određeno. Dakle, riječ je o kazni i nagradi u Berzehu, tj. životu između dunjaluka i Ahireta, ali se često upotrebljava termin kaburska kazna ili kabursko uživanje zbog toga što se većina ljudi nakon njihove smrti ukopava u kabur.

Braćo i sestre, pripremajmo se za smrt, Berzah, proživljenje, Sudnji dan i inša-Allah vječno uživanje u džennetima, koji su nam obećani! Ispunjavajmo sve islamske obaveze, a posebno obavezu namaza, jer bez namaza nema pravog mu’mina, ispunjavajmo sve na sebe preuzete obaveze, jer ćemo i za njih biti pitani na Sudnjem danu i natječimo se u dobru!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama i učini Svojim iskrenim robovima, koji se samo Njega boje i samo Njemu na ruku i sedždu padaju, da obespravljene ljude, a posebno našu braću u Siriji spasi zuluma zulumćara i da im skoru pobjedu, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da nas učini istinskom braćom, koja će jedni drugima praštati i upućivati iskrene dove za popravljanje našeg stanja i praštanje grijeha, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam smrtni čas učini lahkim, da nam život u Berzahu učini ugodnim i punim užitaka, sve do Sudnjega dana, da nam na Sudnjem danu oprosti grijehe, sakrije naše sramote i ukabuli dobra djela i da nas u obećanim džennetima obraduje društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Mustafa]

#38609

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 19/2012 – 04. redžeb 1433.H. / 25. maj 2012.g.
ŽIVOT U BERZAHU (EL-HAJATU EL-BERZAHIJJE)

Braćo i sestre u islamu! [b]Danas 04. redžeba 1433. H, 25. maja 2012. godine, hutbu sam naslovio sa Život u Berzahu (El-hajatu el-berzahijje).[/b] Tema je na neki način nastavak prošle hutbe i trebala bi da pobudi pažnju svih nas, u nadi da će nam inša-Allah kroz ajete, hadise i mišljenja uleme pitanje života u Berzahu biti potpuno jasno, a takvo znanje bi trebalo rezultirati popravljanjem našega stanja i brigom šta smo to mi za Berzah i Kijamet pripremili!

Na početku ove hutbe podsjećam sebe i vas na ajete od 99. – 103., Sure El-Mu’minun:
حَتَّى إِذَا جَاءَ أَحَدَهُمُ الْمَوْتُ قَالَ رَبِّ ارْجِعُونِ(99) لَعَلِّي أَعْمَلُ صَالِحًا فِيمَا تَرَكْتُ كَلاَّ إِنَّهَا كَلِمَةٌ هُوَ قَائِلُهَا وَمِن وَرَائِهِم بَرْزَخٌ إِلَى يَوْمِ يُبْعَثُونَ(100) فَإِذَا نُفِخَ فِي الصُّورِ فَلا أَنسَابَ بَيْنَهُمْ يَوْمَئِذٍ وَلا يَتَسَاءَلُونَ(101) فَمَن ثَقُلَتْ مَوَازِينُهُ فَأُولَئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ(102) وَمَنْ خَفَّتْ مَوَازِينُهُ فَأُولَئِكَ الَّذِينَ خَسِرُوا أَنفُسَهُمْ فِي جَهَنَّمَ خَالِدُونَ(103)
Kada nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, povrati me,(99) da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!” – Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će biti Berzah sve do Dana kada će proživljeni biti.(100) Pa kada se u Sur (rog) puhne, tada rodbinskih veza među njima neće biti i jedni druge neće ništa pitati.(101) Oni čija dobra djela budu teška, oni će želje svoje ostvariti,(102) a oni čija dobra djela budu lahka, oni će posve izgubljeni biti; u džehennemu će vječno boraviti.(103)

Ibn Redžeb kaže: „Allah je stvorio ljude radi ostanka, a ne radi nestanka. On je učinio da nakon stvaranja, ljudi prelaze iz jedne u drugu kuću. Nastanio ih je u dunjalučkoj kući da bi provjerio ko će od njih bolje postupati i raditi, zatim ih nastanjuje u svijetu Berzaha i zadržava do Sudnjeg dana kada će ih ponovo okupiti i kada će im sviđati račun kako bi svako dobio ono što je zaradio. Međutim i prije toga oni i u Berzahu osjećaju posljedice svojih djela.”

Govoreći o Berzahu, Mudžahid je rekao: “Berzah je prepreka između smrti i povratka na dunjaluk.” I kazao je: “Berzah je stanje između smrti i proživljenja.”
Imam Ša’bi je čuo jednog čovjeka kako nakon dženaze govori za umrlog: “On je sada stanovnik Ahireta!” Pa mu je rekao: “Ne govori da je stanovnik Ahireta, već stanovnik kabura.”
Braćo i sestre, čovjek umire na onome na čemu je i živio, pa će tako biti i proživljen, a onda će jedna skupina u džennet, dok će druga u džehennem.
Dokaz iz Kur’ana za berzahsku patnju nevjernika je dio 93. ajeta Sure El-En’am:
…وَلَوْ تَرَى إِذِ الظَّالِمُونَ فِي غَمَرَاتِ الْمَوْتِ وَالْمَلائِكَةُ بَاسِطُوا أَيْدِيهِمْ أَخْرِجُوا أَنفُسَكُمُ الْيَوْمَ تُجْزَوْنَ عَذَابَ الْهُونِ بِمَا كُنتُمْ تَقُولُونَ عَلَى اللَّهِ غَيْرَ الْحَقِّ وَكُنتُمْ عَنْ آيَاتِهِ تَسْتَكْبِرُونَ
…A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: “Spasite se ako možete! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato što ste o Allahu ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali.

Ove riječi upućene su nevjernicima na njihovoj samrti. Iskreni meleki su ih obavijestili da ih od dana njihove smrti čeka neizdržljiva kazna, tj. kazna u Berzahu (kaburu ili na drugom mjestu). To potvrđuju 45. i 46. ajet Sure El-Gafir:
فَوَقَاهُ اللَّهُ سَيِّئَاتِ مَا مَكَرُوا وَحَاقَ بِآلِ فِرْعَوْنَ سُوءُ الْعَذَابِ(45) النَّارُ يُعْرَضُونَ عَلَيْهَا غُدُوًّا وَعَشِيًّا وَيَوْمَ تَقُومُ السَّاعَةُ أَدْخِلُوا آلَ فِرْعَوْنَ أَشَدَّ الْعَذَابِ(46)
I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi.(45) Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi čas: “Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!”
Allah, subhanehu ve te’ala, je u citiranim ajetima jasno spomenuo dvije vrste kažnjavanja, u Berzehu i Ahiretu, kada nastupi Sudnji dan.
A u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud stoji:
عَنْ عُثْمَانِ بْنِ عَفَّانٍ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ: كَانَ النَّبِيُّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ إِذَا فَرَغَ مِنْ دَفْنِ الْمَيِّتِ وَقَفَ عَلَيْهِ فَقَالَ: “اسْتَغْفِرُوا لِأَخِيكُمْ وَسَلُوا لَهُ التَّثْبِيتَ فَإِنَّهُ الْآنَ يُسْأَلُ” (أبو داود)
Prenosi Osman ibn Affan, radijallahu anhu: „Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem završio ukop umrlog, stao bi pored kabura, pa bi rekao: „Činite istigfar (molite za oprost) svome bratu i molite da bude čvrst, jer on sada odgovara!“ (Ebu Davud)

U drugom hadisu, koji takođe bilježi imam Ebu Davud stoji:
عَنْ ابْنِ عَبَّاسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ: “مَرَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ عَلَى قَبْرَيْنِ فَقَالَ: “إِنَّهُمَا يُعَذَّبَانِ وَمَا يُعَذَّبَانِ فِي كَبِيرٍ. أَمَّا هَذَا فَكَانَ لَا يَسْتَنْزِهُ مِنْ الْبَوْلِ وَأَمَّا هَذَا فَكَانَ يَمْشِي بِالنَّمِيمَةِ.” ثُمَّ دَعَا بِعَسِيبٍ رَطْبٍ فَشَقَّهُ بِاثْنَيْنِ ثُمَّ غَرَسَ عَلَى هَذَا وَاحِدًا وَعَلَى هَذَا وَاحِدًا وَقَالَ: “لَعَلَّهُ يُخَفَّفُ عَنْهُمَا مَا لَمْ يَيْبَسَا.” (أبو داود)ُ
Prenosi Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu: „Prošao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pored dva kabura, pa je kazao: „Ova dvojica se, doista, kažnjavaju, a ne kažnjavaju zbog krupnih stvari. Ovaj se nije čuvao mokraće, a ovaj je prenosio tuđe riječi.“ Potom je zatražio sirovu grančicu, koju je prepolovio, pa pobo na oba kabura po jednu i rekao: “Možda će im biti olakšano dok ne uvehnu!” (Ebu Davud)
Potvrda tome je i slijedeća predaja, koju bilježi imam Ahmed:
عَنْ أَنَسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ مَرَّ عَلَى بَغْلَتِهِ الشَّهْبَاءِ بِحَائِطٍ لِبَنِي النَّجَّارِ فَسَمِعَ أَصْوَاتَ قَوْمٍ يُعَذَّبُونَ فِي قُبُورِهِمْ فَحَاصَتْ الْبَغْلَةُ فَقَالَ النَّبِيُّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: “لَوْلَا أَنْ لَا تَدَافَنُوا لَسَأَلْتُ اللَّهَ عَزَّ وَجَلَّ أَنْ يُسْمِعَكُمْ عَذَابَ الْقَبْرِ.” (أحمد)
Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao jašući na svojoj riđoj mazgi pored zidina plemena En-Nedždžar i čuo glasove onih koji se kažnjavaju u kaburima, pa se mazga uznemirila. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem reče: „Da jedni druge ne ukopavate, molio bih Allaha da vam da da čujete kaburski azab!“ (Ahmed)

Ispravni naši prethodnici, naš dobri i učeni selef, kaže da čovjek nakon što umre odmah uživa ili se kažnjava. Uživanje ili kaznu osjeća svojom dušom i tijelom. Za tu kaznu ili uživanje kaže se kaburska kazna ili kabursko uživanje. Međutim, svaki onaj ko umre, pa makar i ne bio ukopan u kabur; bio spaljen, potopljen ili rastrgan od strane zvijeri, on će također, uživati ili biti kažnjen. Kada bi se čovjek objesio na grani visokog stabla i ostao tako danima na vjetru, njegovo tijelo i duša bi osjetili kaznu koja im je određena. Kada bi dobri čovjek, vjernik, bio ubijen i bačen u duboku jamu ispunjenu vatrom, njegovo tijelo i duša bi osjetili uživanje koje im je i određeno. Dakle, riječ je o kazni i nagradi u Berzehu, tj. životu između dunjaluka i Ahireta, ali se često upotrebljava termin kaburska kazna ili kabursko uživanje zbog toga što se većina ljudi nakon njihove smrti ukopava u kabur.

Braćo i sestre, pripremajmo se za smrt, Berzah, proživljenje, Sudnji dan i inša-Allah vječno uživanje u džennetima, koji su nam obećani! Ispunjavajmo sve islamske obaveze, a posebno obavezu namaza, jer bez namaza nema pravog mu’mina, ispunjavajmo sve na sebe preuzete obaveze, jer ćemo i za njih biti pitani na Sudnjem danu i natječimo se u dobru!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama i učini Svojim iskrenim robovima, koji se samo Njega boje i samo Njemu na ruku i sedždu padaju, da obespravljene ljude, a posebno našu braću u Siriji spasi zuluma zulumćara i da im skoru pobjedu, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da nas učini istinskom braćom, koja će jedni drugima praštati i upućivati iskrene dove za popravljanje našeg stanja i praštanje grijeha, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam smrtni čas učini lahkim, da nam život u Berzahu učini ugodnim i punim užitaka, sve do Sudnjega dana, da nam na Sudnjem danu oprosti grijehe, sakrije naše sramote i ukabuli dobra djela i da nas u obećanim džennetima obraduje društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Mustafa]

#38727

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 20/2012 – 11. redžeb 1433.H. / 01. juni 2012.g.
[b]GDJE SU DUŠE U BERZAHU[/b]

Braćo i sestre u islamu! Danas 11. redžeba 1433. H, 01. Juna 2012. godine, hutbu sam naslovio sa Gdje su duše u Berzahu.
Na početku ove hutbe, podsjećam sebe i vas na hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji bilježi imam Ebu Davud, u kojem nas onaj koji je poslan kao milost svjetovima podučava da se Allahu, subhanehu ve te’ala, nakon posljednjeg tešehuda utječemo od četiri stvari:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “إِذَا فَرَغَ أَحَدُكُمْ مِنْ التَّشَهُّدِ الْآخِرِ فَلْيَتَعَوَّذْ بِاللَّهِ مِنْ أَرْبَعٍ مِنْ عَذَابِ جَهَنَّمَ وَمِنْ عَذَابِ الْقَبْرِ وَمِنْ فِتْنَةِ الْمَحْيَا وَالْمَمَاتِ وَمِنْ شَرِّ الْمَسِيحِ الدَّجَّالِ.” (أبو داود)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas završi tešehud (zadnje sjedenje u namazu) neka traži utočište kod Allaha od četvoro: džehennemske vatre, kaburskog azaba, iskušenja života i smrti i zla Mesiha Dedždžala.’’ (Ebu Davud)
Zapamtimo braćo i sestre ove riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pretočimo ih u praksu!

Ibn Redžeb spominje predaju od Hilala ibn Jesafa koji je rekao: “Sjedili smo s Ka’bom kada je došao Ibn Abas, pa je rekao Ka’bu: “Ja sam shvatio sve što je u Kur’anu osim četiri riječi, pa me obavijesti o njihovom značenju.” Zatim ga je upitao o značenju riječi sidždžin i illijjun, a Ka’b je odgovorio: “Illijjun je sedmo nebo na kojem su duše vjernika, a sidždžin je sedmi sloj zemlje i tu su duše nevjernika.”
Što se tiče Allahovih poslanika, alejhimus-selam, nema nikakve sumnje da su njihove duše kod Allaha, na najuzvišenijem mjestu, u Illijjunu. U vjerodostojnim predajama zabilježeno je da su posljednje riječi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na smrtnoj postelji bile: الرَّفِيقَ الْأَعْلَى „U uzvišeno društvo! To je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovio nekoliko puta prije nego je preselio na Ahiret.

Što se tiče duša šehida, one su u džennetu, o čemu svjedoče slijedeće dvije predaje:
عَنْ مَسْرُوقٍ: “سَأَلْنَا عَبْدِ اللَّهِ بْنِ مَسْعُودٍ عَنْ مَعْنَى الْآيَةِ: وَلَا تَحْسَبَنَّ الَّذِينَ قُتِلُوا فِي سَبِيلِ اللَّهِ أَمْوَاتًا بَلْ أَحْيَاءٌ عِنْدَ رَبِّهِمْ يُرْزَقُونَ فَقَالَ: “أَمَا إِنَّا سَأَلْنَا رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ عَنْ ذَلِكَ فَقَالَ: “أَرْوَاحُهُمْ كَطَيْرٍ خُضْرٍ تَسْرَحُ فِي الْجَنَّةِ فِي أَيِّهَا شَاءَتْ ثُمَّ تَأْوِي إِلَى قَنَادِيلَ مُعَلَّقَةٍ بِالْعَرْشِ فَبَيْنَمَا هُمْ كَذَلِكَ إِذْ اطَّلَعَ عَلَيْهِمْ رَبُّكَ اطِّلَاعَةً فَيَقُولُ: “سَلُونِي مَا شِئْتُمْ!” قَالُوا: “رَبَّنَا مَاذَا نَسْأَلُكَ وَنَحْنُ نَسْرَحُ فِي الْجَنَّةِ فِي أَيِّهَا شِئْنَا؟” فَلَمَّا رَأَوْا أَنَّهُمْ لَا يُتْرَكُونَ مِنْ أَنْ يَسْأَلُوا قَالُوا: “نَسْأَلُكَ أَنْ تَرُدَّ أَرْوَاحَنَا فِي أَجْسَادِنَا إِلَى الدُّنْيَا حَتَّى نُقْتَلَ فِي سَبِيلِكَ.” فَلَمَّا رَأَى أَنَّهُمْ لَا يَسْأَلُونَ إِلَّا ذَلِكَ تُرِكُوا (ابن ماجه)
Mesruk pripovijeda: „Pitali smo Abdullaha ibn Mes’uda o značenju ajeta: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su ubijeni na Allahovu putu! Ne, oni su živi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga! Pa je rekao: “Pitali smo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome, pa je rekao: “Njihove duše su kao zelene ptice koje slobodno lete u kojem hoće džennetu, a potom se vraćaju u kandilje, koji su okačeni o Arš. Dok su u takvom stanju, tvoj Gospodar ih promatra i kaže: “Tražite šta poželite!” Kažu: “Šta još da tražimo kad imamo mogućnost da letimo po džennetima kuda želimo?” Kada vide da ih neće pustiti dok nešto ne zatraže, reći će: “Molimo te da nam vratiš duše u naša tijela, da budemo ubijeni na Tvome putu!”Kada vidi da neće tražiti ništa drugo, ostaviće ih!” (Ibn Madždže)
U drugoj predaji stoji:
عَنْ عَبْدِ اللَّهِ ابْنِ عَبَّاسٍ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “لَمَّا أُصِيبَ إِخْوَانُكُمْ بِأُحُدٍ جَعَلَ اللَّهُ أَرْوَاحَهُمْ فِي جَوْفِ طَيْرٍ خُضْرٍ تَرِدُ أَنْهَارَ الْجَنَّةِ تَأْكُلُ مِنْ ثِمَارِهَا وَتَأْوِي إِلَى قَنَادِيلَ مِنْ ذَهَبٍ مُعَلَّقَةٍ فِي ظِلِّ الْعَرْشِ فَلَمَّا وَجَدُوا طِيبَ مَأْكَلِهِمْ وَمَشْرَبِهِمْ وَمَقِيلِهِمْ قَالُوا مَنْ يُبَلِّغُ إِخْوَانَنَا عَنَّا أَنَّا أَحْيَاءٌ فِي الْجَنَّةِ نُرْزَقُ لِأَنْ لاَ يَزْهَدُوا فِي الْجِهَادِ وَلَا يَنْكُلُوا عِنْدَ الْحَرْبِ فَقَالَ اللَّهُ سُبْحَانَهُ أَنَا أُبَلِّغُهُمْ عَنْكُمْ قَالَ فَأَنْزَلَ اللَّهُ: وَلاَ تَحْسَبَنَّ الَّذِينَ قُتِلُوا فِي سَبِيلِ اللَّهِ أَمْوَاتًا بَلْ أَحْيَاءٌ عِنْدَ رَبِّهِمْ يُرْزَقُونَ(169) فَرِحِينَ بِمَا آتَاهُمُ اللَّهُ مِن فَضْلِهِ وَيَسْتَبْشِرُونَ بِالَّذِينَ لَمْ يَلْحَقُوا بِهِم مِّنْ خَلْفِهِمْ أَلاَّ خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلاَ هُمْ يَحْزَنُونَ(170) يَسْتَبْشِرُونَ بِنِعْمَةٍ مِنَ اللَّهِ وَفَضْلٍ وَأَنَّ اللَّهَ لاَ يُضِيعُ أَجْرَ الْمُؤْمِنِينَ(171) (أبو داود)
Prenosi Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu: “Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada su vaša braća pogođena (pali kao šehidi) na Uhudu, Allah im je duše nastanio u utrobe zelenih ptica, koje su došle na džennetske rijeke i jele od džennetskih plodova, pa su se vratile u kandilje od zlata, koji su okačeni u hladu Arša. Kada su našli najljepšu hranu i piće i najljepše društvo, rekli su: “Ko će našu braću obavijestiti das mo živi, u džennetu i da smo opskrbljeni, kako ne bi oklijevali u džihad i kako u ratu ne bi bili slabi?” Pa je Allah, subhanehu ve te’ala, rekao: “Ja ću ih obavijestiti o vama!” Pa je Allah objavio: “Nikako ne smatraj mrtvima one koji su ubijeni na Allahovu putu! Ne, oni su živi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga,”(169) “radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati;”(170) “radovaće se Allahovoj nagradi i milosti i tome što Allah neće dopustiti da propadne nagrada onima koji su bili vjernici.”(171) (Suretu Alu Imran: 169. – 171.) (Ebu Davud)

Što se tiče ostalih muslimana, oni se dijele u dvije kategorije: a) muslimani koji nisu zaduženi vjerskim obavezama (tj. djeca) i b) oni koji su zaduženi vjerskim obavezama (punoljetni). Kada je riječ o djeci, većina učenjaka smatra da su duše djece u džennetu, što potvrđuju mnogi hadisi.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Buharija, govoreći o nagradi za roditelje koji budu iskušani smrću svoje maloljetne djece:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: مَا مِنْ مُسْلِمٍ يَمُوتُ لَهُ ثَلَاثَةٌ مِنَ الْوَلَدِ لَمْ يَبْلُغُوا الْحِنْثَ إِلَّا أَدْخَلَهُ اللَّهُ الْجَنَّةَ بِفَضْلِ رَحْمَتِهِ إِيَّاهُمْ (البخاري)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kome umre troje maloljetne djece, Allah će ga uvesti u džennet iz Svoje milosti prema njima!“ (Buharija)
Što se tiče punoljetnih muslimana, mnogi kur’anski ajeti potvrđuju da su i njihove duše nakon smrti u džennetu. Tako u 26. i 27. ajetu sure Ja-Sin, stoji:
قِيلَ ادْخُلِ الْجَنَّةَ قَالَ يَا لَيْتَ قَوْمِي يَعْلَمُونَ(26) بِمَا غَفَرَ لِي رَبِّي وَجَعَلَنِي مِنَ الْمُكْرَمِينَ(27)
I reći će se: “Uđi u džennet!” – a on će reći: “Kamo sreće da narod moj zna,(26) zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!(27)

Vjernik kojeg su nevjernici ubili, jer je prihvatio poziv poslanika koji se spominju u suri Ja-Sin, rekao je ovo neposredno nakon ubistva, što je jasan dokaz da je njegova duša nastanila džennet.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava da duše nevjernika bivaju kažnjavanje u kaburu, što potvrđuje predaja koju bilježi imam Nesaija:
عَنْ عَائِشَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهَا: “دَخَلَتْ عَلَيَّ عَجُوزَتَانِ مِنْ عُجُزِ يَهُودِ الْمَدِينَةِ فَقَالَتَا إِنَّ أَهْلَ الْقُبُورِ يُعَذَّبُونَ فِي قُبُورِهِمْ فَكَذَّبْتُهُمَا وَلَمْ أَنْعَمْ أَنْ أُصَدِّقَهُمَا فَخَرَجَتَا وَدَخَلَ عَلَيَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَقُلْتُ: “يَا رَسُولَ اللَّهِ إِنَّ عَجُوزَتَيْنِ مِنْ عُجُزِ يَهُودِ الْمَدِينَةِ قَالَتَا: “إِنَّ أَهْلَ الْقُبُورِ يُعَذَّبُونَ فِي قُبُورِهِمْ.” قَالَ: “صَدَقَتَا، إِنَّهُمْ يُعَذَّبُونَ عَذَابًا تَسْمَعُهُ الْبَهَائِمُ كُلُّهَا.” فَمَا رَأَيْتُهُ صَلَّى صَلَاةً إِلَّا تَعَوَّذَ مِنْ عَذَابِ الْقَبْرِ (النسائي)
Prenosi Aiša, radijallahu anha: „Došle su mi dvije stare Jevrejke iz Medine, pa su mi rekle: „Stanovnici kabura se kažnjavaju u svojim kaburima!“ Ja sam to porekla i nisam željela da im povjerujem, pa su one otišle. Potom je kod mene došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam mu rekla: „Allahov Poslaniče, dvije stare Jevrejke iz Medine su rekle: „Stanovnici kabura se kažnjavaju u svojim kaburima!“ Reče: „Istinu su kazale! Uistinu se oni kažnjavaju kaznom koju čuju sve životinje!“ Pa nisam vidjela da je klanjao namaz, a da nije tražio zaštitu od kaburskog azaba!“ (Nesaija)

Braćo i sestre, pripremajmo se za smrt, Berzah, proživljenje, Sudnji dan i inša-Allah vječno uživanje u džennetima, koji su nam obećani! Ispunjavajmo sve islamske obaveze, a posebno obavezu namaza, jer bez namaza nema pravog mu’mina, ispunjavajmo sve na sebe preuzete obaveze, jer ćemo i za njih biti pitani na Sudnjem danu i natječimo se u dobru!

Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da obespravljene ljude, a posebno našu braću u Siriji spasi zuluma zulumćara i da im skoru pobjedu, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam smrtni čas učini lahkim, da nam život u Berzahu učini ugodnim i punim užitaka, sve do Sudnjega dana, da nam na Sudnjem danu oprosti grijehe, sakrije naše sramote i ukabuli dobra djela i da nas u obećanim džennetima obraduje društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Mustafa]

#38734

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 20/2012 – 11. redžeb 1433.H. / 01. juni 2012.g.
[b]GDJE SU DUŠE U BERZAHU[/b]

Braćo i sestre u islamu! Danas 11. redžeba 1433. H, 01. Juna 2012. godine, hutbu sam naslovio sa Gdje su duše u Berzahu.
Na početku ove hutbe, podsjećam sebe i vas na hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji bilježi imam Ebu Davud, u kojem nas onaj koji je poslan kao milost svjetovima podučava da se Allahu, subhanehu ve te’ala, nakon posljednjeg tešehuda utječemo od četiri stvari:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “إِذَا فَرَغَ أَحَدُكُمْ مِنْ التَّشَهُّدِ الْآخِرِ فَلْيَتَعَوَّذْ بِاللَّهِ مِنْ أَرْبَعٍ مِنْ عَذَابِ جَهَنَّمَ وَمِنْ عَذَابِ الْقَبْرِ وَمِنْ فِتْنَةِ الْمَحْيَا وَالْمَمَاتِ وَمِنْ شَرِّ الْمَسِيحِ الدَّجَّالِ.” (أبو داود)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas završi tešehud (zadnje sjedenje u namazu) neka traži utočište kod Allaha od četvoro: džehennemske vatre, kaburskog azaba, iskušenja života i smrti i zla Mesiha Dedždžala.’’ (Ebu Davud)
Zapamtimo braćo i sestre ove riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pretočimo ih u praksu!

Ibn Redžeb spominje predaju od Hilala ibn Jesafa koji je rekao: “Sjedili smo s Ka’bom kada je došao Ibn Abas, pa je rekao Ka’bu: “Ja sam shvatio sve što je u Kur’anu osim četiri riječi, pa me obavijesti o njihovom značenju.” Zatim ga je upitao o značenju riječi sidždžin i illijjun, a Ka’b je odgovorio: “Illijjun je sedmo nebo na kojem su duše vjernika, a sidždžin je sedmi sloj zemlje i tu su duše nevjernika.”
Što se tiče Allahovih poslanika, alejhimus-selam, nema nikakve sumnje da su njihove duše kod Allaha, na najuzvišenijem mjestu, u Illijjunu. U vjerodostojnim predajama zabilježeno je da su posljednje riječi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na smrtnoj postelji bile: الرَّفِيقَ الْأَعْلَى „U uzvišeno društvo! To je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovio nekoliko puta prije nego je preselio na Ahiret.

Što se tiče duša šehida, one su u džennetu, o čemu svjedoče slijedeće dvije predaje:
عَنْ مَسْرُوقٍ: “سَأَلْنَا عَبْدِ اللَّهِ بْنِ مَسْعُودٍ عَنْ مَعْنَى الْآيَةِ: وَلَا تَحْسَبَنَّ الَّذِينَ قُتِلُوا فِي سَبِيلِ اللَّهِ أَمْوَاتًا بَلْ أَحْيَاءٌ عِنْدَ رَبِّهِمْ يُرْزَقُونَ فَقَالَ: “أَمَا إِنَّا سَأَلْنَا رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ عَنْ ذَلِكَ فَقَالَ: “أَرْوَاحُهُمْ كَطَيْرٍ خُضْرٍ تَسْرَحُ فِي الْجَنَّةِ فِي أَيِّهَا شَاءَتْ ثُمَّ تَأْوِي إِلَى قَنَادِيلَ مُعَلَّقَةٍ بِالْعَرْشِ فَبَيْنَمَا هُمْ كَذَلِكَ إِذْ اطَّلَعَ عَلَيْهِمْ رَبُّكَ اطِّلَاعَةً فَيَقُولُ: “سَلُونِي مَا شِئْتُمْ!” قَالُوا: “رَبَّنَا مَاذَا نَسْأَلُكَ وَنَحْنُ نَسْرَحُ فِي الْجَنَّةِ فِي أَيِّهَا شِئْنَا؟” فَلَمَّا رَأَوْا أَنَّهُمْ لَا يُتْرَكُونَ مِنْ أَنْ يَسْأَلُوا قَالُوا: “نَسْأَلُكَ أَنْ تَرُدَّ أَرْوَاحَنَا فِي أَجْسَادِنَا إِلَى الدُّنْيَا حَتَّى نُقْتَلَ فِي سَبِيلِكَ.” فَلَمَّا رَأَى أَنَّهُمْ لَا يَسْأَلُونَ إِلَّا ذَلِكَ تُرِكُوا (ابن ماجه)
Mesruk pripovijeda: „Pitali smo Abdullaha ibn Mes’uda o značenju ajeta: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su ubijeni na Allahovu putu! Ne, oni su živi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga! Pa je rekao: “Pitali smo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome, pa je rekao: “Njihove duše su kao zelene ptice koje slobodno lete u kojem hoće džennetu, a potom se vraćaju u kandilje, koji su okačeni o Arš. Dok su u takvom stanju, tvoj Gospodar ih promatra i kaže: “Tražite šta poželite!” Kažu: “Šta još da tražimo kad imamo mogućnost da letimo po džennetima kuda želimo?” Kada vide da ih neće pustiti dok nešto ne zatraže, reći će: “Molimo te da nam vratiš duše u naša tijela, da budemo ubijeni na Tvome putu!”Kada vidi da neće tražiti ništa drugo, ostaviće ih!” (Ibn Madždže)
U drugoj predaji stoji:
عَنْ عَبْدِ اللَّهِ ابْنِ عَبَّاسٍ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “لَمَّا أُصِيبَ إِخْوَانُكُمْ بِأُحُدٍ جَعَلَ اللَّهُ أَرْوَاحَهُمْ فِي جَوْفِ طَيْرٍ خُضْرٍ تَرِدُ أَنْهَارَ الْجَنَّةِ تَأْكُلُ مِنْ ثِمَارِهَا وَتَأْوِي إِلَى قَنَادِيلَ مِنْ ذَهَبٍ مُعَلَّقَةٍ فِي ظِلِّ الْعَرْشِ فَلَمَّا وَجَدُوا طِيبَ مَأْكَلِهِمْ وَمَشْرَبِهِمْ وَمَقِيلِهِمْ قَالُوا مَنْ يُبَلِّغُ إِخْوَانَنَا عَنَّا أَنَّا أَحْيَاءٌ فِي الْجَنَّةِ نُرْزَقُ لِأَنْ لاَ يَزْهَدُوا فِي الْجِهَادِ وَلَا يَنْكُلُوا عِنْدَ الْحَرْبِ فَقَالَ اللَّهُ سُبْحَانَهُ أَنَا أُبَلِّغُهُمْ عَنْكُمْ قَالَ فَأَنْزَلَ اللَّهُ: وَلاَ تَحْسَبَنَّ الَّذِينَ قُتِلُوا فِي سَبِيلِ اللَّهِ أَمْوَاتًا بَلْ أَحْيَاءٌ عِنْدَ رَبِّهِمْ يُرْزَقُونَ(169) فَرِحِينَ بِمَا آتَاهُمُ اللَّهُ مِن فَضْلِهِ وَيَسْتَبْشِرُونَ بِالَّذِينَ لَمْ يَلْحَقُوا بِهِم مِّنْ خَلْفِهِمْ أَلاَّ خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلاَ هُمْ يَحْزَنُونَ(170) يَسْتَبْشِرُونَ بِنِعْمَةٍ مِنَ اللَّهِ وَفَضْلٍ وَأَنَّ اللَّهَ لاَ يُضِيعُ أَجْرَ الْمُؤْمِنِينَ(171) (أبو داود)
Prenosi Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu: “Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada su vaša braća pogođena (pali kao šehidi) na Uhudu, Allah im je duše nastanio u utrobe zelenih ptica, koje su došle na džennetske rijeke i jele od džennetskih plodova, pa su se vratile u kandilje od zlata, koji su okačeni u hladu Arša. Kada su našli najljepšu hranu i piće i najljepše društvo, rekli su: “Ko će našu braću obavijestiti das mo živi, u džennetu i da smo opskrbljeni, kako ne bi oklijevali u džihad i kako u ratu ne bi bili slabi?” Pa je Allah, subhanehu ve te’ala, rekao: “Ja ću ih obavijestiti o vama!” Pa je Allah objavio: “Nikako ne smatraj mrtvima one koji su ubijeni na Allahovu putu! Ne, oni su živi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga,”(169) “radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati;”(170) “radovaće se Allahovoj nagradi i milosti i tome što Allah neće dopustiti da propadne nagrada onima koji su bili vjernici.”(171) (Suretu Alu Imran: 169. – 171.) (Ebu Davud)

Što se tiče ostalih muslimana, oni se dijele u dvije kategorije: a) muslimani koji nisu zaduženi vjerskim obavezama (tj. djeca) i b) oni koji su zaduženi vjerskim obavezama (punoljetni). Kada je riječ o djeci, većina učenjaka smatra da su duše djece u džennetu, što potvrđuju mnogi hadisi.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Buharija, govoreći o nagradi za roditelje koji budu iskušani smrću svoje maloljetne djece:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: مَا مِنْ مُسْلِمٍ يَمُوتُ لَهُ ثَلَاثَةٌ مِنَ الْوَلَدِ لَمْ يَبْلُغُوا الْحِنْثَ إِلَّا أَدْخَلَهُ اللَّهُ الْجَنَّةَ بِفَضْلِ رَحْمَتِهِ إِيَّاهُمْ (البخاري)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kome umre troje maloljetne djece, Allah će ga uvesti u džennet iz Svoje milosti prema njima!“ (Buharija)
Što se tiče punoljetnih muslimana, mnogi kur’anski ajeti potvrđuju da su i njihove duše nakon smrti u džennetu. Tako u 26. i 27. ajetu sure Ja-Sin, stoji:
قِيلَ ادْخُلِ الْجَنَّةَ قَالَ يَا لَيْتَ قَوْمِي يَعْلَمُونَ(26) بِمَا غَفَرَ لِي رَبِّي وَجَعَلَنِي مِنَ الْمُكْرَمِينَ(27)
I reći će se: “Uđi u džennet!” – a on će reći: “Kamo sreće da narod moj zna,(26) zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!(27)

Vjernik kojeg su nevjernici ubili, jer je prihvatio poziv poslanika koji se spominju u suri Ja-Sin, rekao je ovo neposredno nakon ubistva, što je jasan dokaz da je njegova duša nastanila džennet.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava da duše nevjernika bivaju kažnjavanje u kaburu, što potvrđuje predaja koju bilježi imam Nesaija:
عَنْ عَائِشَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهَا: “دَخَلَتْ عَلَيَّ عَجُوزَتَانِ مِنْ عُجُزِ يَهُودِ الْمَدِينَةِ فَقَالَتَا إِنَّ أَهْلَ الْقُبُورِ يُعَذَّبُونَ فِي قُبُورِهِمْ فَكَذَّبْتُهُمَا وَلَمْ أَنْعَمْ أَنْ أُصَدِّقَهُمَا فَخَرَجَتَا وَدَخَلَ عَلَيَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَقُلْتُ: “يَا رَسُولَ اللَّهِ إِنَّ عَجُوزَتَيْنِ مِنْ عُجُزِ يَهُودِ الْمَدِينَةِ قَالَتَا: “إِنَّ أَهْلَ الْقُبُورِ يُعَذَّبُونَ فِي قُبُورِهِمْ.” قَالَ: “صَدَقَتَا، إِنَّهُمْ يُعَذَّبُونَ عَذَابًا تَسْمَعُهُ الْبَهَائِمُ كُلُّهَا.” فَمَا رَأَيْتُهُ صَلَّى صَلَاةً إِلَّا تَعَوَّذَ مِنْ عَذَابِ الْقَبْرِ (النسائي)
Prenosi Aiša, radijallahu anha: „Došle su mi dvije stare Jevrejke iz Medine, pa su mi rekle: „Stanovnici kabura se kažnjavaju u svojim kaburima!“ Ja sam to porekla i nisam željela da im povjerujem, pa su one otišle. Potom je kod mene došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam mu rekla: „Allahov Poslaniče, dvije stare Jevrejke iz Medine su rekle: „Stanovnici kabura se kažnjavaju u svojim kaburima!“ Reče: „Istinu su kazale! Uistinu se oni kažnjavaju kaznom koju čuju sve životinje!“ Pa nisam vidjela da je klanjao namaz, a da nije tražio zaštitu od kaburskog azaba!“ (Nesaija)

Braćo i sestre, pripremajmo se za smrt, Berzah, proživljenje, Sudnji dan i inša-Allah vječno uživanje u džennetima, koji su nam obećani! Ispunjavajmo sve islamske obaveze, a posebno obavezu namaza, jer bez namaza nema pravog mu’mina, ispunjavajmo sve na sebe preuzete obaveze, jer ćemo i za njih biti pitani na Sudnjem danu i natječimo se u dobru!

Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da obespravljene ljude, a posebno našu braću u Siriji spasi zuluma zulumćara i da im skoru pobjedu, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam smrtni čas učini lahkim, da nam život u Berzahu učini ugodnim i punim užitaka, sve do Sudnjega dana, da nam na Sudnjem danu oprosti grijehe, sakrije naše sramote i ukabuli dobra djela i da nas u obećanim džennetima obraduje društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Dervis]

#38729

,,Amin Illahi JA”RABI,,.
Mom Mustafi, sva dobra, ovog i budućeg svijeta.

[Dervis]

#38735

,,Amin Illahi JA”RABI,,.
Mom Mustafi, sva dobra, ovog i budućeg svijeta.

[Mustafa]

#38860

Es-selamu ‘alejkum!

Uredima muftija, svim glavnim imamima i hatibima!

Vakufska direkcija IZ-e u BiH organizira manifestaciju “Dani vakufa u BiH” koja će se održati u Sarajevu, Banjoj Luci i Tuzli, u periodu od 11. do 16. juna.

Okosnicu manifestacije činit će: promocija dokumentarnog filma o vakufima, okrugli stolovi, tribine, promocija knjiga, prezentacija vakufskih projekata, hutba, te na kraju održavanje mevluda i poklanjanje hatme pred duše bh. vakifa.

Zaključkom Rijaseta sa sjednice koja je održana 06. juna 2012. godine, u prilogu Vam dostavljamo pripremljenu hutbu, te Vas molimo da istu uputite svim hatibima na svojim podrucjima kako bi je hatibi u svim dzamijama odrzali u petak, 15. juna 2012. godine.

Es-selamu ‘alejkum!

Vakuf-trajni izraz dobročinstva muslimana

(hutba u povodu manifestacije Dani vakufa u BiH 2012.)

Hvala i zahvala pripadaju Uzvišenom Allahu dž.š., Svoritelju trajnog dobra, Vladaru Sudnjeg dana, Izvoru života i smrti, Vlasniku bogatstva beskrajnog i neprolaznog; neka je selam i salavat na posljednjeg Božijeg poslanika, Muhammeda a.s., koji uvakufljavanje imovine učini sunnetom svoga ummeta do Sudnjega dana; neka je salavat na Poslanikovu, a.s., porodicu, njegove časne ashabe i sve one koji slijede njihov put do Dana polaganja računa.

Cijenjene i poštovane džematlije, voljena braćo u islamu!
Milostivi i Samilosni Allah, dž.š., Stvoritelj je svega što čovjeka od žive i nežive prirode okružuje. Sebe je nazvao Vehhab-Darivatelj, Koji ne škrtari u milosti Svojoj, Koji daje i daruje a da za to ništa zauzvrat ne traži; osim da Mu se bude zahvalno na tome i ibadet čini. Od svih Svojih stvorenja, samo je čovjeka zadužio da se brine o zajedničkim i trajnim dunjalučkim dobrima: zemlji, vodi, zraku i drugome što životu na dunjaluku daje svrhu i smisao.

Uzvišeni Allah podsjeća sve ljude u plemenitom Kur’anu na važnu istinu, dok je vijeka i čovjeka, dok je darovanog života i bereketa na ovom svijetu koji je uokviren i određen Allahovom milošću, pa kaže:
”O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali; koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim!” (El-Bekare, 21-22.)
Imajući u vidu navedeni ajet, slijedeći u svojim životima svijetle upute, savjete, oporuke i postupke Božijeg poslanika koji je i svojim plemenitim ashabima pojasnio blagodati koje proističu iz darivanja – uvakufljenja svoje imovine u neku od brojnih oblika trajnog dobra – hajrata, muslimani su od najranijeg perioda islama pa sve do danas draga srca i ozarenih lica uvakufljavali od dobra koje im je Svemogući darivao na upravljanje. Štaviše, dobri Bošnjaci osjećaju potrebu uvakufi dio vlastite imovine i na taj način pokazati da slijedi u svome životu Vječnog Darivatelja, Allaha Uzvišenog, koji je čovjeku dao na korištenje zemlju, vodu, zrak i druge neophodne životne resurse, a pri tome mu udahnuo i Svoga ruha da ga istakne time nad ostalim stvorenjima.
Ko želi da spozna smisao života na dunjaluku neće to moći sve dok svoje postojanje i bivstvovanje na ovom svijetu ne učini smislenim, a najbolji put ka tome je trajno dobro-vakuf koji ostavlja iza sebe, čuvajući na taj način spomen svoga imena i općekorisnog djelovanja.

Zbog toga je i Božiji poslanik rekao da muslimanu pripada samo ono što dâ dok njegova zaostala imovina pripada i ostaje njegovim nasljednicima.
Jednom prilikom Allahov poslanik Muhammed a.s. je upitao svoje plemenite ashabe: “Kome od vas je draži imetak njegovih nasljednika nego njegov lični imetak?” – Božiji Poslaniče, nema niko među nama da više voli tuđi imetak nego svoj, – odgovoriše ashabi. Poslanik dodade: “Čovjekovo je od imetka ono što potroši u dobročinstvo, a sav preostali imetak nije njegov, nego njegovih nasljednika.” (Buhari i Muslim)

Ovu istinu potvrđuje drugi hadis Božijeg poslanika, kada je rekao: ”Umrloga prate tri stvari: njegova porodica, imetak i djela. Dvoje se vraća,a jedno ostaje s njim. Vraćaju se porodica i imetak, a s njim ostaju njegova djela.” (Buharija i Muslim)

Čovjek kao odabrano biće nad ostalim Allahovim stvorenjima ima kapacitet da radi dobro koje vječno traje, a vakuf predstavlja njegovu istinsku i nepatvorenu vezu sa oba svijeta dajući mu suštinu, bit i trajnu vrijednost.

Prenosi se da je Božiji poslanik rekao: ” Dobra djela čuvaju čovjeka od zla i nesreće, skrivena sadaka gasi Allahovu srdžbu, obilaženje rodbine produžava život, a svako dobro djelo je sadaka. Ljudi koji dobro čine na dunjaluku, bit će dobročinitelji i na budućem svijetu, a oni koji čine ružna djela, bit će takvi i na ahiretu.” (Taberani)

Plemeniti bosanski vakifi oduvijek su imali na umu savjete i preporuke Božijeg poslanika, Muhammeda a.s. i vlastitim primjerom su to i pokazivali. Vakuf je po razumijevanju bosanskih vakifa bio znak svijesti da to što imamo prvenstveno je Božiji dar i nafaka nama data na korištenje. Razvojne šanse društva koje je inicirao vakuf poticale su bosanskog čovjeka da odvoji dio svoga imetka s ciljem progresa i napretka društva kojem teži kao vjernik, a za dobrobit cjelokupne zajednice.

Kad bi musafir nekad davno kročio svojom nogom na tlo naše plemenite domovine pregazio bi modrozelenu Drinu preko ćuprije Mehmed-paše Sokolovića, hodio bi bosanskim vrletima i konak tražio i dobio u mnogobrojnim vakufskim hanovima neznanih i znanih vakifa, žeđ bi svoju utolio na nebrojenim vakufskim česmama, došao bi do Sarajeva preko vakufske Kozije ćuprije, skrasio se u musafirhani Gazi Husrev-bega, a namaz bi klanjao u Begovoj džamiji i potražio riznicu znanja u vakufu Gazijine medrese. Ako bi se na putu razbolio, liječio bi se u prvoj bolnici u Sarajevu – onoj vakufskoj Hastahani na Kovačima, a na svome putu prema jugu prešao bi preko Starog mosta u Mostaru i kasnije svoju dušu napojio na vrelu Bune, u tekiji, čije ponovne ljepote danas gledamo zahvaljujući plemenitim vakifima i prijateljima iz Turske.

Dovoljno bi bilo sagledati značaj vakufa u nastanku i razvoju BiH čaršija. On je predstavljao temeljnu društvenu vrijednost, radeći na jačanju obrazovanja, kulture, ekonomije, islamskog identiteta, očuvanju života, potomstva, imovine i vjere.

Uticao je na razvoj društva općenito putem osnovnih ciljeva islama:
a. Očuvanje vjere kroz izgradnju džamija, obavljanja namaza, podučavanja islamske nauke s ciljem izgradnje zdrave islamske ličnosti srednjeg puta daleko od pretjerivanja i potcjenjivanja, štetnih po pojedinca i zajednicu,
b. Očuvanje čovjeka i zdravlja putem obezbjeđivanja osnovnih životnih potreba: hrane, pića, odjeće, smještaja, utočišta za nezbrinute, zdravstvenih usluga i dr.,
c. Očuvanje potomstva putem osnivanja fondova za siromašne neoženjene mladiće i neudate djevojke,
d. Očuvanje razuma putem obrazovanja, prosvjećivanja, širenja islamske kulture i edeba, te osnivanja škola, univerziteta, biblioteka i sl.,
e. Očuvanja imovine putem uvakufljavanja i brige o vakufima.

Za sve navedeno, i mnogo više od toga, institut vakuf je u prošlosti odigrao neprocjenjivu ulogu, doprinoseći onome što danas nazivamo nevladin sektor i direktno učestvujući u izgradnji društva i životnog standarda.

Bošnjaci danas gube korak za svojim precima u uvakufljavanju. Imaju više, ali manje dijele. Vjeruju, ali kao da su na tren zaboravili hadis: „Davanje nikome neće umanjiti njegov imetak“. Kažu: ‘Kriza, nema se para’, ali smo, prije bi se reklo, nekako dušu izgubili, teško nam se od para odvojiti, za imetak smo se prilijepili, samo na sebe gledamo, za druge nas nije baš briga, opća korist nas ne interesuje, sebični smo postali i za imetak se vezali. A ne valja tako! Dan rastanka sa njim je sve bliži, a time i Dan polaganja računa pred Sveznajućim.

Vakuf je opća korist koja prelazi granice individualnih želja, prohtjeva i sebičnosti, a donosi napredak, prosperitet i progres suzbijajući ovisnost o drugome, podupirući nezavisnost pojedinca i zajednice, podstičući solidarnost i jačajući međuljudske odnose.

Naravno treba naglasiti da su mnogi vakufi propali i nestali zbog nesavjesti zlotvora. Kako god među nama ima velikih dobrotvora – vakifa, tako, na žalost, ima i velikih zlotvora – uzurpatora vakufa. A nije teško saznati šta je sve vakufsko. Mnogo ruku je uprljano i okaljano na vakufskom hakku i pravu. Ako vlast neće da donese Zakon o restituciji i povratu ranije „po zakonu“ otete vakufske imovine radi muslimana, onda će to, nadati se je, morati uraditi prije ulaska u Evropsku uniju. A treba li do tada čekati?!

Nećemo i ne smijemo odustajati od traženja vakufskog haka. Vakuf je ogledalo naše svijesti i odgovornosti prvenstveno prema Bogu Uzvišenom! Mnogobrojni vakufski objekti se obnavljaju, a novi grade. Islamska zajednica i njena Vakufska direkcija postaju primjer nastojanja oživljavanja i revitalizacije vakufskih dobara. Ne smijemo propustiti priliku da svi u tome učestvujemo, jer i kap jedna je dio mora. Zato podržimo vakuf i budimo vakufi kad god, koliko god i gdje god možemo. Tako nas naša vjera uči.

Ni plemeniti Gazi Husrev-beg nije odustajao i trajno dobro je ostavio, a pritom u svojoj vakufnami je napisao i vječno zavještao:
“Dobra djela gone zlo, a najuzvišenije od dobrih djela je milodar, najuzvišeniji milodar je onaj, koji ostaje zauvijek, a od dobrotvornih djela opet je najljepše ono, koje jest, odnosno koje će se trajno ponavljati. Jasno je, da je od trajnih dobrotvornih djela najdulje zajamčeno dobročinstvo vakuf. Dok je svijeta i vijeka korist vakufa ne prestaje niti se njegovo djelovanje do sudnjega dana završava“. (Prva vakufnama, novembra 1531 godine)

Vakufska direkcija u saradnji sa drugim ustanovama i organima IZ-e u periodu od 11. do 16. juna u Sarajevu, Tuzli i Banja Luci održava drugu po redu manifestaciju ”Dani vakufa u BiH 2012.”, što je prilika da se bolje upoznamo sa stanjem vakufa u BiH, te vas ovim putem pozivamo da posjetite sadržaje manifestacije.

Molimo Uzvišenog Allaha dž.š da nam podari snagu da vjeru svoju na ovim prostorima sačuvamo, da nam da bereket u našim poslovima i osnaži nas voljom da dio imetka svoga uvakufimo za dobrobit cijele zajednice i društva, jer Bosna je, treba dobro znati, vakufom zastrijeta i vakufom ogrnuta!

[Mustafa]

#38993

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 21/2012 – 09. ša’ban 1433.H. / 29. juni 2012.g.

PROMJENA KIBLE
[b]
Braćo i sestre u islamu! Danas 09. ša’bana 1433. godine po Hidžri, 29. juna 2012. godine[/b], hutbu sam naslovio sa Promjena Kible. Za pomenutu temu sam se opredijelio u povodu sjećanja na događaj promjene Kible, koji se desio u mjesecu ša’banu, druge godine po Hidžri.

Ovaj događaj spada u red značajnih događaja iz historije islama. Kada ga smjestimo u historijski kontekst, u kojem su muslimani bili malobrojni i gdje im je svakodnevno prijetila opasnost od zajedničkog napada mušrika i Jevreja Medine i Hajbera, a za nekoliko mjeseci se deslila bitka na Bedru, prva i najznačajnija bitku u islamu, onda ovaj događaj dolazi kao veliko ohrabrenje za Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i ashabe.
O događaju promjene Kible, govore 142. i 143. ajet Sure El-Bekare:
سَيَقُولُ السُّفَهَاءُ مِنْ النَّاسِ مَا وَلَّاهُمْ عَنْ قِبْلَتِهِمْ الَّتِي كَانُوا عَلَيْهَا قُلْ لِلَّهِ الْمَشْرِقُ وَالْمَغْرِبُ يَهْدِي مَنْ يَشَاءُ إِلَى صِرَاطٍ مُسْتَقِيمٍ(142) وَكَذَلِكَ جَعَلْنَاكُمْ أُمَّةً وَسَطًا لِتَكُونُوا شُهَدَاءَ عَلَى النَّاسِ وَيَكُونَ الرَّسُولُ عَلَيْكُمْ شَهِيدًا وَمَا جَعَلْنَا الْقِبْلَةَ الَّتِي كُنتَ عَلَيْهَا إِلَّا لِنَعْلَمَ مَنْ يَتَّبِعُ الرَّسُولَ مِمَّنْ يَنقَلِبُ عَلَى عَقِبَيْهِ وَإِنْ كَانَتْ لَكَبِيرَةً إِلَّا عَلَى الَّذِينَ هَدَى اللَّهُ وَمَا كَانَ اللَّهُ لِيُضِيعَ إِيمَانَكُمْ إِنَّ اللَّهَ بِالنَّاسِ لَرَءُوفٌ رَحِيمٌ(143(
Neki razvratnici od ljudi će reći: “Šta ih je odvratilo od kible njihove, prema kojoj su se okretali?” Reci: “Allahov su Istok i Zapad! On ukazuje na pravi put onome kome On hoće.(142) I tako smo vas učinili srednjim ummetom da budete svjedoci ljudima i da Poslanik (sallallahu alejhi رe sellem) bude vaš svjedok. I Mi smo promijenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji će slijediti Poslanika (sallallahu alejhi رe sellem) i na one koji će se stopama svojim vratiti – nekima je to bilo doista teško, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na pravi put. Allah neće dopustiti da propadne vaš iman. – A Allah je prema ljudima zaista blag i milostiv.(143)

Allah, dželle še’nuhu, naređuje muslimanima da promijene Kiblu, 16 mjeseci nakon Hidžre. Do tog trenutka muslimani su se okretali prema Mesdžidu-l-Aksau. To je ujedno bio nagovještaj da će se uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć muslimani ponovo vratiti u Meku, jer se Hidžra muslimana završava njihovim povratkom na prostore sa kojih su protjerani, kao što je to bio slučaj i sa ashabima Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem.

I moja i tvoja hidžra brate i sestro se završava u našim mjestima rođenja ili mjestima odakle smo protjerani, a nikako po bijelom dunjaluku, gdje mnogi od nas vehnemo, osjećajući tegobu i tjeskobu! Naša nas hidžra obavezuje da se organiziramo i samoorganiziramo i glasanjem za naše prijeratne općine pomognemo da sačuvamo cjelovitost naše drage Domovine Bosne i Hercegovine, koja to od nas očekuje, a na to nas obavezuju rijeke mubarek šehidske krvi, dove i suze majki i očeva bosanskih šehida, koje se slivaju niz njihova od tuge naborana lica, na kojima su te iste suze napravile brazde, u koje jedna za drugom uranjaju, a kada nabujaju bivaju obrisane krajevima mirišljivih šamija i rubaca, drhtavim i žuljevitim vrijednim rukama, koje se nikada nisu štedile od poštenog posla, obavezuju nas nesigurni i zamagljeli pogledi bosanske mladosti i sirotinje i kamen i drvo i ilovača i rijeka i potok i ćuprija i nakrivljeni i zarasli nišani naših predaka u Podrinju, Istočnoj i Zapadnoj Hercegovini, Posavini i Sjevernoj Bosni!

I naša hidžra se braćo i sestre završava tek onda kada se slobodno i uzdignutih čela vratimo na naša ognjišta, kada ih kultivišemo i rekonstruišemo naše kuće i prateće objekte, onda kada mojim i tvojim plućima prostruji zrak, kakvog na drugom mjestu nema. Naša hidžra će biti potpuna tek onda kada budemo slobodno padali Allahu, subhanehu ve te’ala, na sedždu na mjestima gdje su to činili naši preci.

Prenosi El-Berra, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao okrećući se prema Bejtu-l-Makdisu, šesnaest ili sedamnaest mjeseci, a želio je da njegova kibla bude Ka’ba, pa je prvi namaz koji je klanjao (cio) prema Ka’bi ikindija namaz, a sa njime je klanjao jedan broj ashaba, pa je jedan od njih prošao pored mesdžida dok su ovi bili na ruku’u i rekao: “Allah mi je svjedok, da sam klanjao sa Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem, u pravcu Ka’be, pa su se svi okrenuli prema Ka’bi!”

Okretanje muslimana u namazu prema Bejtu-l-Makdisu, je bila praksa sljebenika Knjige (Jevreja i Kršćana), tako da su Jevreji provocirali muslimane govoreći im kako ih muslimani nemaju u što pozvati, te da čak slijede i njihovu kiblu, da je samim time jevrejska vjera prava vjera i da je njihova kibla i kibla muslimana. Okretanje muslimana prema Mesdžidu-l-Aksau je bila naredba Gospodara svjetova, koja nije izrečena Kur’anskim tekstom, nego vahjom, da bi nakon toga došla precizna Kur’anska naredba, koja ostaje konačnom, a ona podrazumijeva okretanje prema Ka’bi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je klanjao u mesdžidu Beni Seleme, podne namaz kada mu je došla Objava da se okrene u pravcu Ka’be, pa je po tome ovaj mesdžid dobio naziv “Mesdžidu-l-Kibletejn” (Mesdžid sa dvije kible).

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je bio potišten i uznemiren, što se Ka’ba i Meka nalaze u rukama idolopoklonika, te je žudio za Kabom, želeći da ona bude kiblom muslimana. Objavljivanje 144. ajeta Sure El-Bekare, obveseljava Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i nagovještava mu skori dolazak u Meku:
قَدْ نَرَى تَقَلُّبَ وَجْهِكَ فِي السَّمَاءِ فَلَنُوَلِّيَنَّكَ قِبْلَةً تَرْضَاهَا فَوَلِّ وَجْهَكَ شَطْرَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ وَحَيْثُ مَا كُنتُمْ فَوَلُّوا وُجُوهَكُمْ شَطْرَهُ وَإِنَّ الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ لَيَعْلَمُونَ أَنَّهُ الْحَقُّ مِنْ رَبِّهِمْ وَمَا اللَّهُ بِغَافِلٍ عَمَّا يَعْمَلُونَ
Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu i Mi ćemo sigurno učiniti da se okreneš prema strani koju ti želiš: okreni zato lice svoje prema Mesdžudu-l-Haramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. Oni kojima je data Knjiga sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova, a Allah motri na ono što oni rade.
Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je mjesec ša’ban, u kojem se desila promjena Kible obilježavao postom, o čemu govori slijedeća predaja:
عَنْ أَبِي سَلَمَةَ قَالَ سَأَلْتُ عَائِشَةَ رَضِي اللَّه عَنْهَا عَنْ صِيَامِ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَقَالَتْ: “كَانَ يَصُومُ حَتَّى نَقُولَ قَدْ صَامَ وَيُفْطِرُ حَتَّى نَقُولَ قَدْ أَفْطَرَ وَلَمْ أَرَهُ صَائِمًا مِنْ شَهْرٍ قَطُّ أَكْثَرَ مِنْ صِيَامِهِ مِنْ شَعْبَانَ كَانَ يَصُومُ شَعْبَانَ كُلَّهُ كَانَ يَصُومُ شَعْبَانَ إِلاَّ قَلِيلًا” (مسلم)
Prenosi Ebu Seleme: „Upitao sam Aišu, radijallahu anha, o postu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je kazala: “On je postio toliko da bi kazali da neprekidno posti i mrsio bi dok ne bi kazali da ne posti (nafile), a nisam ga nikada više vidjela da posti od mjeseca ša’bana; postio je cijeli ša’ban i postio je ša’ban osim nekoliko dana!” (Muslim)
U drugoj predaji stoji:
عَنْ أَبِي سَلَمَةَ أَنَّ عَائِشَةَ رَضِي اللَّه عَنْهَا حَدَّثَتْهُ، فَقَالَتْ لَمْ يَكُنِ النَّبِيُّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَصُومُ شَهْرًا أَكْثَرَ مِنْ شَعْبَانَ فَإِنَّهُ كَانَ يَصُومُ شَعْبَانَ كُلَّهُ وَكَانَ يَقُولُ: “خُذُوا مِنَ الْعَمَلِ مَا تُطِيقُونَ فَإِنَّ اللَّهَ لَا يَمَلُّ حَتَّى تَمَلُّوا” وَأَحَبُّ الصَّلَاةِ إِلَى النَّبِيِّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ مَا دُووِمَ عَلَيْهِ وَإِنْ قَلَّتْ وَكَانَ إِذَا صَلَّى صَلَاةً دَاوَمَ عَلَيْهَا (بخاري)
Prenosi Ebu Seleme da je Aiša, radijallahu anha, rekla: “Niti u jednom mjesecu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije više postio od ša’bana i postio ga je cijelog. Govorio je: “Činite onoliko koliko možete, jer Allahu neće dosaditi (ibadet) dok vama ne dosadi!“ Najdraži namaz za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je bio onaj koji je činio stalno, makar ne bio velik i kada bi klanjao namaz (nafilu) to bi redovno činio.” (Buharija)

Braćo i sestre, ispunimo mjesec ša’ban pojačanim ibadetom, kroz post što većeg broja njegovih dana, učenjem Kur’ana, klanjanjem nafila i činjenjem dobra, kako bi što spremniji dočekali mubarek mjesec ramazan! Na taj način ćemo se inša-Allah približiti našem Gospodaru i zaslužiti Njegovu milost. Postimo naredni utorak, srijedu i četvrtak, jer su to Bijeli dani ovogodišnjeg mjeseca ša’bana, a te dane je redovno postio Poslanik, sallallahu alejhi we sellem! Na taj način ćemo inša-Allah oživiti još jedna sunnet Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem.

Braćo i sestre! Neka nas sjećanje na događaj promjene Kible podjesti da je Ka’ba kao Kibla muslimana nepromijenjena do Sudnjega dana! Preispitajmo se u kom pravcu se zaista okrećemo i je li naša kibla uistinu Ka’ba ili nešto drugo! Ne dozvolimo da nas prokleti šejtani zavaraju i da zaboravimo na naše islamske obaveze!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, pomozi svim ugroženim ljudima, a posebno našoj braći u Siriji, potlačenima daj slobodu i sigurnost, a tlačitelje ponizi i spriječi u zulumu, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, ne dozvoli nam da se u dobru zaboravimo i osilimo, sačuvaj nas oholosti, pohlepe, zavidnosti i kukavičluka, učini nam Kabu našom vječnom Kiblom, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih prvacima ummeta, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
و السلام عليكم و رحمة الله!

[Mustafa]

#39017

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 22/2012 – 16. ša’ban 1433.H. / 06. juli 2012.g.
SEDAMNAEST GODINA OD GENOCIDA NAD
BOŠNJACIMA SREBRENICE, ŽEPE I GORAŽDA

Braćo i sestre u islamu. Danas 16. ša’bana 1433.H., 06. jula 2012. godine, hutbu sam naslovio sa Sedamnaest godina od genocida nad Bošnjacima Srebrenice, Žepe i Goražda. Govoriti o Srebrenici, Žepi i Goraždu i genocidu nad Bošnjacima u njima, naša je obaveza i ujedno velika odgovornost, pogotovo što su to bile tri takozvane “zaštićene zone” na Drini…

U Memorijalnom centru Potočari, će za pet dana inša – Allah biti klanjana dženaza i biće ukopano novih 519 ekshumiranih i identifikovanih šehida Srebrenice, među kojima je šestoro djece mlađe od 15 godina i tri žene, od kojih je jedna u trenutku ubistva imala 94 godine.
Allah, dželle še’nuhu, u dijelu 217. ajeta Sure El-Bekare otkriva namjere nevjernika, prema vjernicima, pa kaže:
وَلاَ يَزَالُونَ يُقَاتِلُونَكُمْ حَتَّىَ يَرُدُّوكُمْ عَن دِينِكُمْ إِنِ اسْتَطَاعُوا…
Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli!

Kakva je to patološka mržnja skoncentrisana u unutrini neprijatelja muslimana, koji su za sedam dana ubili 8372 Bošnjaka Srebrenice i kakva je to zla ćud koja ih je vodila da počine najstrašniji zločin u drugoj polovici XX stoljeća, na tlu “civilizirane Evrope”?
Srebrenica je grad u kojem su rađali ljudi, ali i neljudi, grad u kojem se živjelo sretno, grad u kojem je bilo suživota i tolerancije, pa i prenaglašenog bratstva i jedinstva. Srebrenica je grad u kojem je čovjek bio sretan sve dok nisu došli oni drugi s obje strane Drine koji su bili žedni bošnjačke krvi i osvete „Turcima – Dahijama“. Srebrenica je grad u kojem je bilo dopušteno da se razoružan i nemoćan čovjek protjera iz svoje kuće i da se nevin čovjek ubije samo zato što je musliman.

I zaboravili su zločinci da su za sve te zločine ostali živi svjedoci; na prvom mjestu šehidi koji proganjaju i koji će sve do Sudnjega dana proganjati zločince, pa i onda kada njihovi preživjeli članovi porodica to isto ne budu željeli ili zbog zaokupljenosti dunjalukom ne budu imali vremena, imaju preživjeli ljudi koji mogu i trebaju da svjedoče, imaju i preživjeli zločinci koji će svjedočiti, ako ne na zemaljskim sudovima, onda zasigurno na Sudnjem danu, ima kao svjedok i bosanska zemlja i kamen i bosanska oteta krava i ovca i kokoš i bijeli zeko preplašenog dječaka u bazi UN-a u Potočarima i mrav i crv; sve su to svjedoci, a nad njima su meleki, vjerni pisari, a povrh svega Allah, dželle še’nuhu, Koji će pravedno presuditi i u vječnoj vatri kazniti sve zločince, njihove mentore i pomagače, a nagradiće vječno u džennetu bosanske šehide i njihove strpljive porodice.

Međunarodna zajednica je uvođenjem embarga na uvoz oružja, onemogućila Bosni i Hercegovini odbranu od agresora. Ona je 1993.g. razoružala pripadnike Armije Republike Bosne i Hercegovine u: Srebrenici, Goraždu i Žepi i zaštitu “zona” predala snagama UN-a. Po Rezoluciji Ujedinjenih nacija broj 819, od 16. aprila 1993.g. daje se pravo UN-u da odgovore silom, uključujući vazdušne udare na prvu granatu ili vojnu invaziju na jednu od enklava. Nakon donošenja pomenute rezolucije, generalnom sekretaru UN-a Butrosu Galiju su se nudile snage: Malezije, Pakistana i Turske, koje su željele da preuzmu kontrolu nad “Zaštićenim zonama”, ali je taj zahtjev odbijen i zadatak je povjeren nesposobnim i neefikasnim Kanadskim, a potom Holandskim snagama. “Zaštićena zona” Srebrenica je od tog momenta postala legalan logor, za 42.000 Srebreničana i muhadžira iz okolnih gradova koji su prethodno okupirani.

Sredinom juna 1995.g. (prije na mjesec dana od zločina u Srebrenici) Američke i Francuske tajne službe su imale saznanja da je u toku opsežna priprema za napad na zaštićene zone, a još prije toga je Žanvije tražio pred Savjetom sigurnosti da povuče snage iz “zaštićenih zona”.
U napadu na zaštićene zone učestvovalo je 12000 agresorskih srpskih vojnika, potpomognutih sa 400 artiljerijskih oruđa. Operacijom se komandovalo iz komandnog mjesta Vojske Savezne Republike Jugoslavije, na Tari. Američke obavještajne službe tvrde da su napad na zaštićene zone zajedno planirali načelnik srpskog Generalštaba Perišić i četnički komanadant u BiH zločinac Ratko Mladić. Bernard Žanvije, je na jednoj konferenciji za štampu, na pitanje: “Šta mislite o Ratku Mladiću?”, odgovorio: “Mislim da je on profesionalni vojnik, koji pokušava da odbrani svoj narod?” – Doduše, nije kazao, od koga. Od koga je trebao braniti srpski narod u Žepi, kada su u Žepi Bošnjaci bili u 100% procentu. Žanvije, u izvještaju od 10.07.1995. godine ima pripremljeno opravdanje za izostajanje vazdušnih udara, time što kaže: “Ako neko upita, zašto nema vazdušne intervencije, uvijek možemo odgovoriti da bi to bilo preopasno za naše trupe.”

Društvo za ugrožene narode je 12. jula 1995. g. optužilo London, Pariz i Moskvu da su priželjkivali pad Srebrenice i tražili su od Njemačke savezne vlade da se založi za ukidanje emarga na oružje, za bosanske žrtve. Oni su ujedno izvijestili o masakru u selu Slapovići, kao i da su Srbi spalili 50 žena i djece u Švedskom selu i da su potpuno uništili 13 sela. Društvo je 17. jula informiralo o ubistvima stotina Bošnjaka u Fabrici akumulatora u Potočarima, u Cinkari i Tvornici «11. mart». Stotine žena su odvedene u nepoznatom pravcu, da bi bile silovane i ubijane.

Komanda Holandskog bataljona je uništila video kasetu koju su snimili holandski vojnici, prilikom strijeljanja Bošnjaka u Potočarima. U Zagrebu je spisak od 239 predatih Bošnjaka srpskim snagama od strane Holandskog bataljona, “zagubljen”, a Holandski pukovnik Ton Karemans (Ton Karremans) je pohvalio zločinca Mladića za “odlično izvedenu vojnu akciju”.
Petnaestog jula 1995.g. u Beogradu je postignuta nagodba sa Mladićem i to u jeku pokolja u Srebrenici. Na tom sastanku su bili prisutni i Karl Bilt., T. Stoltenberg, J. Akaši, S. Milošević i R. Smit. Isti su stanje u Srebrenici ocijenili “delikatnim”, uz dogovor da se “ne pominje u javnosti”! Nagodba se sastojala u tome da NATO odustane od vazdušnih napada, za zamjenu za UN vojnike, koje su Srbi držali u “zarobljeništvu”.
Zašto je Američka vlada u tajnosti čuvala, puni mjesec dana, satelitske snimke muškaraca, koji kleče u poljima blizu Srebrenice, čekajući strijeljanje? Sasvim je sigurno, da su mnogi od njih mogli biti spašeni, da se reagiralo na vrijeme. Zašto Međunarodna zajednica nije reagirala onda kada je snimala razgovore četničkih komandanata, koji su govorili “da se 3.500 paketa treba odmah riješiti”!? Itd… Zločinci su 27. jula 1995. godine na oči Ukrajinskog bataljona zarobili žepski pregovarački tim u sastavu: Avdo Palić, komandant Žepske brigade, Mehmed ef. Hajrić, predsjednik Ratnog predsjedništva Žepa i Amir Imamović, komandir Civilne zaštite Žepa, a nakon toga su ih svirepo ubili.

Brate i sestro! Zapamti tužnu priču Džemile Delalić iz sela Dobrak, kod Srebrenice: “Sjedim ja među onim narodom u Potočarima, kad vidim, mlada ženica, stisla se, znoj joj teče, grč na licu. Priđem, pitam je šta joj je, kaže: “Rađam!” “De sine”, velim ja njoj, “ufati se jednom rukom za me, a drugom za svoju svekrvu”… Tako i bi. Oduprije se žena na nas, muško dijete zaplaka. Zgrabih ja dijete, hoću da mu zavežem pupak, kad četnik predame: “Spusti to dijete dolje!”, veli. Ja ga popustih na dimije, fino dijete, duge kosice, kao da je okupano…četnik priđe, nogom stade djetetu na vrat… Crijeva izletiše…”

Zapamtimo, tek rođeno dijete je u Potočarima, 11. jula 1995. godine ubijeno, na oči njegove majke, koja ga nije uspjela ni zadojiti, pa ni ime mu dati!!! Neka je prokletstvo na izvršioca ovog zločina, na sve one koji su na bilo koji način učestvovali u genocidu u zaštićenim zonama, a posebno Srebrenici i na one koji su trebali i mogli, a nisu spriječili zločin! Molim Allaha dželle še’nuhu, da zločince i njihove porodice zabavi: teškim i neizliječivim bolestima i neimaštinom i da ih učini ibretom (opomenom) za sve one koji ne vjeruju!!!

Haram bilo onima koji halale ili zaborave, da je za samo sedam dana jula 1995. godine palo 8372 šehida Srebrenice, iza kojih je ostalo 10000 jetima, koji su izgubili: očeve, majke, sestre, braću, dajidže, dajidžiće, amidže, amidžiće, tetkove i tetiće!!!

Braćo i sestre! Budimo budni i oprezni, jer nam se historija već stoljećima iznova ispisuje krvlju nevinih Bošnjaka!!!
Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama, upiši među šehide ubijene nedužne Bošnjake Srebrenice, Žepe i Goražda i ostale nevino ubijene Bošnjake, kazni zločince još na ovome svijetu i ostavi ih bez poroda i pomena, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!
Muderris

[Mustafa]

#39170

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 23/2012 – 23. ša’ban 1433.H. / 13. juli 2012.g.
NEKA SU PROKLETE UBICE NARODA MOG

Braćo i sestre u islamu! Danas 23. ša’bana 1433.H., 13. jula 2012.g. hutbu sam naslovio sa Neka su proklete ubice naroda mog! Pomenuta tema je pod dojmom Marša mira (smrti) i dženaze 520 srebreničkih šehida, koja je prije dva dana klanjana u Potočarima, pod dojmom hiljada majki, očeva, supruga, djece, braće i sestara, koji su toga dana u Potočarima rijekama suza zalili usahlu bosansku zemlju i pod dojmom hiljada uplakanih Bošnjaka i njihovih prijatelja koji su se pogledima sporazumijevali, u nemogućnosti da bilo šta kažu, pored 520 poredanih zelenih tabuta, u kojima su tijela ili dijelovi tijela nevino ubijenih Bošnjaka Srebrenice i okolnih mjesta, a među njima troje petnaestogodišnje djece i šest majki.
Podsjećam sebe i vas, draga moja braćo i sestre na 32. ajet Sure Al-Maide, gdje Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:
مِنْ أَجْلِ ذَلِكَ كَتَبْنَا عَلَى بَنِي إِسْرَائِيلَ أَنَّهُ مَن قَتَلَ نَفْسًا بِغَيْرِ نَفْسٍ أَوْ فَسَادٍ فِي الأَرْضِ فَكَأَنَّمَا قَتَلَ النَّاسَ جَمِيعًا وَمَنْ أَحْيَاهَا فَكَأَنَّمَا أَحْيَا النَّاسَ جَمِيعًا وَلَقَدْ جَاءَتْهُمْ رُسُلُنَا بِالْبَيِّنَاتِ ثُمَّ إِنَّ كَثِيرًا مِّنْهُم بَعْدَ ذَلِكَ فِي الأَرْضِ لَمُسْرِفُونَ
Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili onoga koji na Zemlji nered ne čini, kao da je sve ljude poubijao! A ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši su im poslanici jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.
A u 93. ajetu Sure En-Nisa’, stoji:
وَمَن يَقْتُلْ مُؤْمِنًا مُّتَعَمِّدًا فَجَزَاؤُهُ جَهَنَّمُ خَالِدًا فِيهَا وَغَضِبَ اللَّهُ عَلَيْهِ وَلَعَنَهُ وَأَعَدَّ لَهُ عَذَابًا عَظِيمًا
Onome ko namjerno ubije vjernika kazna će biti džehennem, u kojem će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti.

Nakon što je Kabil ubio svoga brata Habila i nije znao šta će uraditi sa njegova mrtvoga tijela, Allah, subhanehu ve te’ala, je poslao gavrana da mu pokaže da ga u zemlju treba zagrnuti, a potom je Allah, dželle še’nuhu, propisao Benu Israelćanima ono što sadrži citirani ajet.

U Srebrenici, gdje su u nemogućim uslovima pune tri godine živjeli ili bolje reći umirali moji dobri Bošnjaci Srebrenice, Zvornika, Bratunca, Vlasenice, Han Pijeska, Rogatice i Višegrada, jula 1995. godine su srpski zločinci, žedni bošnjačke krvi ubijali goloruke Bošnjake, uglavnom muškarce i djecu i to su smatrali herojstvom. Na tom putu im nije stao niko od svjetskih moćnika, koji su se obavezali da štite tzv. Zaštićenu zonu Srebrenica, koju su predhodno razoružali.

I kada su srebrenički heroji u noći 10./11. juli 1995. godine pripremili kontra-ofanzivu, komandant Holandskog bataljona Ton Keremans ih je od toga odvratio, jer su navodno tu noć srpski položaji trebali da budu potpuno uništeni avijacjom NATO-a. Umjesto najavljenih avio-udara uslijedila je još žešća četnička ofanziva i Srebrenica je definitivno pala.

U Srebrenici je prema citiranom 32. ajetu Sure Al-Maide jula 1995. godine ubijeno cijelo čovječanstvo i to ne jednom, već 8372 puta. Tih dana su sve međunarodne institucije pale na ispitu, tih dana se desio najstravičniji zločin na tlu Evropre, na kraju XX stoljeća i to na oči cijeloga svijeta, zločin koji je sniman kamarama i satelitima, tih dana je tzv. Civilizirani svijet pao na ispitu, tih dana smo ubijani i ponižavani i doklani, jer je naše klanje započeto znatno ranije, aprila 1992. godine, a muhurisano (ovjereno) 16. aprila 1993. godine, rezolucijom UN-a broj 819 i provedeno jula 1995. godine. Neka je proklet ubica koji je u Potočarima istrgnuo majci iz ruku dojenče koje je plakao, odsjekao mu glavu, bacio trup na jednu stranu, a glavu na drugu stranu i povikao: “Neće ti više plakati!”

Kako je prema srebreničkim žrtvama tih julskih dana bio bezdušan cijeli dunjaluk i kako nas ti isti žele poniziti, a moj tvrdoglavi Bošnjak nikako da dođe pameti, baš kao ni onaj redar, Bošnjak na ulazu u Memorijalni centar Potočari, koji u predvečerje 10. jula ove godine nakon proučenih tekbira povorke Marša mira, povika “Molim vas, bez tekbira! Ima i drugih nacionalnosti!”, kao što neće da se udostoje ni one djevojke koje na dan dženaze polugole dođu u Memorijalni centar, neće da se opamete ni trgovci kojima je najvažniji profit i neće moj Bošnjak da shvati da je Međunarodna zajednica hapšenjem zločinca Mladića, učinila mu veliku uslugu, jer ga je polumrtvog dovela u Hag i umjesto da se tajno liječi u Srbiji i “krije”, sada ima daleko bolji medicinski tretman u Hagu, isto kao i zločinac Karadžić koji umjesto da se skriva po Srbiji i bavi prevarama da bi preživio, sada uživa u Hagu i ismijava žrtve i bjelosvjetsku javnost.

Dženaza u Potočarima pored toga što je prevashodno vjerski čin ima i svoje duboke poruke kojih mi Bošnjaci treba da budemo svjesni: ona je lekcija svakom od nas da smo okruženi kabilima, katilima (ubicama), zločincima, zulumćarima (nasilnicima) i bezdušnicima, ona nas uči da su ubice naroda mog zaboravili lekciju koju je naučio Kabil od gavrana, da se tijelo ubijenog Habila (prevedi, Bošnjaka) valja dostojanstveno ukopati, a ne zapaliti, samljeti, baciti u Drinu, zakopati, pa bagerima premjestiti nekoliko puta, tako da se u više grobnica nalaze dijelovi tijela naše braće, ona nas uči da moramo biti dostojanstveni, moralni, uvezani u džemat, vjerski, nacionalno i politički zreli, ona nas uči da pamtimo i da to pamćenje prenosimo na naše potomke, ona nas uči da u Memorijalni centar Potočari ulazimo pogetih glava, desnom nogom, sa Bismillom i selamom šehidima, stanovnicima tog najvećeg živog kompleksa u Podrinju, onima za koje Kur’an kaže da su živi – i mi vjerujemo da su oni živi, a da su njihove ubice bez obzira što po Bosni, Srbiji, Crnoj Gori, Evropi, Americi i Australiji komotno hodaju, da su oni u stvari mrtvi i da su kako Kur’an kaže شَرُّ الْبَرِيَّةِ “Najgora stvorenja”, ona nas uči da u Centar mogu ući samo čestite žene, one koje pokriju svoja tijela kako je to Kur’an odredio, a ne kako se to postavlja kao evropski standard, ona nas uči da u Centar mogu ući čestiti vjernici koji pokrivaju svoj avret, ona nas uči da u Centar mogu ući i oni i one koji istinski saosjećaju sa žrtvama Srebrenice, koji na svoj način žele da odaju počast šehidima i poštovanje prema njihovim porodicama, ona nas uči da u Centru valja pustiti suzu, pa i zajecati, uči nas da treba prići nezagrnutom kaburu pored kojeg čuče izmršali, iznureni i rasplakani roditelji šehida, sa nakrivljenim beretkama i mirišljivim šamijama i pomoći im da zagrnu svoju djecu i kabure im zaliju suzama, ona nas uči da se iz Centra vraćamo sa ciljem da se opet u njega vratimo i ponovimo ranije naučene lekcije i da budemo bolji vjernici, odgovorniji roditelji, čestitiji radnici, jače patriote i općenito ljudi, svjesni našeg emaneta na Zemlji!

Braćo i sestre, za Srebrenicu i našu lijepu Istočnu Bosnu se može i treba boriti politički, kroz prijavu boravka i glasanje, kroz obnovu kuća i obrađivanje imanja, ali naša borba je i dovom, suzom, uzdahom i zato učimo dove da se zločincima zametne svaki trag, da ih Allah, dželle še’nuhu, kazni kaznom koju zaslužuju, a oni zaslužuju da budu potpuno uništeni, da njihov porod ostane bez pomena, isto onako kako su oni ubili sve muške potomke naroda mog! Dovimo protiv njih, jer na to imamo pravo, a dova mazluma (onih kojima je učinjena nepravda) se ne odbija!

U naredni petak je inša-Allah 1. dan ramazana, pa se dobro pripremimo za ovaj mubarek mjesec i postimo ga i uljepšajmo raznim ibadetima, sa ciljem da iz njega izađemo inša-Allah potpuno čisti od grijeha, jer je رَمَضَانُ إِلَى رَمَضَانَ كَفَّارَةٌ لِمَا بَيْنَهُمَا “Ramazan do ramazana čišćenje grijeha koji se počine između njih” (hadis), natječimo se u dobru i ispunjavajmo sve naše obavaze, a na prvom mjestu obavezu namaza, jer bez namaza nema mu’mina! Neka vam je mubarek ramazan 1433.H!

Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama ovdje u našoj šehidskom krvlju natopljenoj Bosni i Hercegovini, pomozi našoj ugroženoj braći u Siriji i na svakom drugom mjestu i podari im skoru pobjedu i slobodu, podari razuma razjedinjenim muslimanima i učvrsti njihove safove i korake, upiši među šehide i nagradi džennetom sve ubijene muslimane u Bosni i Hercegovini, kazni zločince još na ovome svijetu i ostavi ih bez poroda i pomena, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Mustafa]

#39171

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 24/2012 – 22. ramazan 1433.H. / 10. avgust 2012.g.

[b]POSLJENJA TREĆINA RAMAZANA
– OSLOBAĐANJE OD VATRE -[/b]

Braćo i sestre u islamu! Danas 22. ramazana 1433. god. po H., 10. avgusta 2012. godine, hutbu sam naslovio sa Posljednja trećina ramazana – oslobađanje od vatre.
Mi smo braćo i sestre, evo već drugi dan u posljednjoj trećini ovogodišnjeg ramazana, za koju naš Poslanik, imam svim poslanika i inša-Allah naš šefaadžija na Sudnjem danu, Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “آخِرُهُ عِتْقٌ مِنَ النِّيرَانِ””Njegova posljednja trećina je oslobađanje od vatre!”
Zato budimo svejsni vrijednosti ovih dana mubarek ramazana i provedimo ih u istinskoj pokornosti Allahu, subhanehu ve te’ala, kroz izvršavanja svih Njegovih naredbi i ukrasimo ih onim sa čime ih je ukrašavao naš Poslanik, naš učitelj, prvak i uzor!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u posljednjoj trećini raamazana pojačano ibadetio, što potvrđuje predaja koju bilježe imami Buharija i Muslim:
عَنْ عَائِشَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهَا: كَانَ النَّبِيُّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ إِذَا دَخَلَ الْعَشْرُ شَدَّ مِئْزَرَهُ، أَيْ اعْتَزَلَ نِسَاءَهُ، وَأَحْيَا لَيْلَهُ وَأَيْقَظَ أَهْلَهُ (الصحيحين)
Prenosi Aiša, radijallahu anhu, da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi došla zadnja trećina ramazana, smotao svoju postelju, tj. ne bi se primicao ženama, noći bi provodio u ibadetu i budio bi svoje ukućane (radi činjenja ibadeta)! (Buharija i Muslim)
Pored teravije koju je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, redovno klanjao, u zadnjih deset dana Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi klanjao u zadnjoj trećini noći Salatu-t-tehedždžud.

Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je kako stoji u Sahihu, po predaji Ebu Huzejfe, radijallahu anhu, jedne noći na kijamu tako dugo učio da je na jednom rekatu proučio čitavu Suru El-Bekare, Suru Ali ‘Imran i Suru En-Nisa’ (105 stranica), a učeći ajete u kojima se spominje prijetnja, zastao bi moleći Allaha, subhanehu ve te’ala, da ga sačuva od nje. Kada su sklanjali dva rekata, došao je Bilal ibn Rebah, radijallahu anhu, da najavi skori dolazak sabaha!
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije izostavljao Salatut-tehedždžud ni kada je bio bolestan ili prekomjerno umoran, pa bi u tim situacijama klanjao sjedeći.
U dva Sahiha stoji predaja da je Džibril dolazio kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svakog ramazana i po jednom ga preslušavao Kur’an, da bi posljednje godine to učinio dva puta.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u svakom ramazanu činio i’tikaf deset dana, dok je u godini u kojoj je preselio bio u i’tikafu dvadeset dana! (Buharija)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sve do smrti prakticirao i’tikaf, što su činili i njegovi ashabi, kao i selef salih (dobri potomci). Potvrda tome su riječi Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhu: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je provodio u i’tikafu posljednjih deset dana ramazana!“ (Buharija) A u drugoj predaji stoji: „Oživio bi noći, budio čeljad, trudio bi se i odložio bi svoj ogrtač.“ (Buharija i Muslim)

Aiša, radijallahu anha, prenosi da se intenzitet ibadeta Muhammeda, sallallahu alehi ve sellem, pojačavao zadnjih deset dana: Rekla je Aiša, radijallahu anha: „Prvih dvadest dana (ramazana) je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, miješao namaz i spavanje, a kada bi došlo zadnjih deset dana, on bi složio i odložio svoj ogrtač!“ (Ahmed)
U jednoj predaji stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, budio Fatimu i Aliju, radijallahu anhuma, uveče govoreći im: “Zar nećete ustati i klanjati?” (Buharija i Muslim) i budio je (Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem) Aišu, radijallahu anha, kada bi završio tehedždžud, a prije nego što bi klanjao vitr.

U Muvettau stoji, da je Omer ibn Hattab, radijallahu anhu, klanjao dobar dio noći, pa kada bi došla polovica noći, budio bi svoju porodicu govoreći im: „Namaz, namaz, i proučio bi ovaj ajet: وَأْمُرْ أَهْلَكَ بِالصَّلَاةِ وَاصْطَبِرْ عَلَيْهَا Naredi svojoj čeljadi da obavlja namaz i ustraj u tome!… ( Ta Ha, 132.)
Kaže Allah, dželle še’nuhu, u Suri El-Kadr:
إِنَّا أَنزَلْنَاهُ فِي لَيْلَةِ الْقَدْرِ(1) وَمَا أَدْرَاكَ مَا لَيْلَةُ الْقَدْرِ(2) لَيْلَةُ الْقَدْرِ خَيْرٌ مِّنْ أَلْفِ شَهْرٍ(3) تَنَزَّلُ الْمَلَائِكَةُ وَالرُّوحُ فِيهَا بِإِذْنِ رَبِّهِم مِّن كُلِّ أَمْرٍ(4) سَلَامٌ هِيَ حَتَّى مَطْلَعِ الْفَجْرِ(5) (سورة القدر: 1-5)‏
Mi smo ga spustili (objavili) u Noći Kadr, (1) a šta ti misliš šta je to Noć Kadr?(2) Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci; (3) meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake.(4) Sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane!(5) (El-Kadr, 1-5)
Noć Kadra je vrijednija od 83 godine i četiri mjeseca, pa ko od nas ne želi iskoristiti ovu noć?!
Onaj ko provede Noć Kadr, u ibadetu, bit će mu oprošteni prošli grijesi, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Buharija:
مَنْ قَامَ لَيْلَةَ الْقَدْرِ إِيمَانًا وَ احْتِسَابًا غُفِرَ لَهُ مَا تَقَدَّمَ مِنْ ذَنْبِهِ. (بخاري)
Ko provede Noć Kadr čvrsto vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, biće mu oprošteni prošli grijesi! (Buharija)
Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam preporučuje da tražimo Noć Kadra u zadnjih deset noći ramazana: Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao:
تَحَرَّوْا لَيْلَةَ الْقَدْرِ فِي الْوِتْرِ مِنَ الْعَشْرِ الأَوَاخِرِ مِنْ رَمَضَانَ (بخاري)
Tražite Noć Kadr, u neparnim noćima posljednjih deset noći ramazana! (Buharija)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o ramazanu, kazao: U njemu je noć koja je vrijednija od hiljadu mjeseci. Kome bude uskraćeno dobro u njoj, uistinu je od onih koji su uskraćeni! (Ahmed)

Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, je rekao: Neki ashabi su u snu vidjeli da je Lejletu-l-Kadr u zadnjih sedam noći ramazana. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, im je rekao: Pokazan mi je vaš san. Istina je da je ona (Lejletu-l-Kadr) sakrivena u zadnjih sedam dana, pa ko je bude istraživao neka je iščekuje u zadnjih sedam noći. (Buharija)
Ubade ibn Semh, radijlallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, izašao jednom prilikom da obavijesti ashabe o Lejletu-l-Kadru, pa su se dva muslimana posvađala, na što je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: Izašao sam da vas obavijestim o Noći Kadr, pa kada su se dva muslimana posvađala i dignuto je od mene znanje o njoj. Možda je to dobro po vas, nadam se, ali tražite je u dvadeset i devetoj, dvadeset i sedmoj i dvadeset i petoj noći. (Buharija)

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas podstiče da se u toj noći obraćamo dovom svome Gospodaru i od Njega tražimo oprosta.
Rekla je Aiša, radijallahu anha, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.: Poslaniče, ako doživim Noć kadr, šta ću u njoj govoriti? Rekao je: Reci: أَللَّهُمَّ إِنَّكَ عَفُوٌّ تُحِبُّ الْعَفْوَ فَاعْفُ عَنِّي Gospodaru, Ti si Taj Koji oprašta, voliš oprost, pa mi oprosti!

Braćo i sestre! Provedimo ovih nekoliko preostalih dana i noći mjeseca ramazana u ibadetu i tragajmo za Noći Kadr, nadajući se Allahovoj, dželle še’nuhu, milosti, oprostu grijeha i džennetima koji su nam obećani! Izvršimo obavezu sadekatu-l-fitra, kako bi na taj način od posta odstranili eventualne nedostatke i kako bi post bio uzdignut Allahu, subhanehu ve te’ala! Budimo iskreni u našem vjerovanju i natječimo se u dobru tokom!

Gospodaru, podari pobjedu svim ugroženim i obespravljenim muslimanima, a posebno našoj braći u: Palestini, Siriji i Burmi, daj nam snage da oslobodimo Palestinu i Kuds, ne iskušavaj nas s onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji se iskreno kaju za učinjene grijehe, primi od nas post, namaze i ostala dobra djela, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Mustafa]

#39203

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 25/2012 – 29. ramazan 1433.H. / 17. avgust 2012.g.

[b]ISPRAĆAJ RAMAZANA[/b]

Braćo i sestre u islamu! [b]Danas 29. ramazana 1433. god. po H., 17. avgusta 2012. godine[/b], hutbu sam naslovio sa Ispraćaj ramazana.

Na kraju ovogodišnjeg ramazana, u posljednjoj ramazanskoj džumi srca postača su radosna zbog toga što su iskreni mu’mini uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć gotovo ispostili još jedan ramazan i time učvrstili jedan od pet stubova islama i posvjedočili svoju iskrenost u vjeri! Neka se zato raduju vjernici, uvjereni da su im svi njihovi ibadeti u mubarek ramazanu primljeni, a grijesi oprošteni! Radujmo se i budimo zahvalni Allahu, dželle še’nuhu, na rodnoj kiši koju je sinoć Svojom milošću spustio da oživi obamrlu bosansku zemlju i napoji stoku i usjeve, a mi to zbog naših grijeha i nemara nismo zaslužili!

Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u ajetima 7. – 10. Sure Eš-Šems:
وَنَفْسٍ وَمَا سَوَّاهَا(7) فَأَلْهَمَهَا فُجُورَهَا وَتَقْوَاهَا(8) قَدْ أَفْلَحَ مَن زَكَّاهَا(9) وَقَدْ خَابَ مَن دَسَّاهَا(10)
…I duše i Onoga koji je stvori(7) pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini,(8) uspjeće samo onaj ko je očisti,(9) a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!(10)

Zato neka se u ovim danima raduju oni koji su svoju dušu očistili, a neka tuguju i neka učine iskrenu tevbu (pokajanje) oni koji su svoju dušu odveli na stranputicu i time je zaprljali!
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ahmed, da je ummet počašćen u ramazanu sa pet stvari sa kojima nije počašćen bilo koji drugi ummet, a kao peta odlika se navodi:
“…وَ يُغْفَرُ لَهُمْ فِى آخِرِ لَيْلَةٍ.” قِيلَ: “يَا رَسُولَ اللَّهِ، أَهِىَ لَيْلَةُ الْقَدْرِ؟” قَالَ: “لاَ، وَ لَكِنَّ الْعَامِلَ إِنَّمَا يُوَفِّى أَجْرَهُ إِذَا قَضَى عَمَلَهُ” (أحمد)
„…Opraštaju im se grijesi zadnju noć!» Neko reče: «Je li to Noć Kadra?» Reče: «Ne, jer radnik prima punu nagradu tek onda kada u potpunosti završi posao!» (Ahmed)
Danas su srca mu’mina zadovoljna, jer se sutra naveče inša-Allah uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć završava ramazan, u kojem smo postili u ime našeg Gospodara, čvrsto Ga vjerujući i nadajući se samo Njegovoj nagradi. Zbog toga su ovo trenuci u kojima učimo dove i činimo istigfar (traženje oprosta) i nadamo se da će nam naš post biti primljen, a za ispravan post nema druge nagrade sem dženneta. Pa neka su sretni oni čije tevbe su primljene, neka se raduju oni koji se u ramazanu potpuno očistiše od grijeha, oni koji su pobijedili sebe, svoj nefs i proklete šejtane, oni koji su se postom uzdigli na više deredže imana i takvaluka (bogobojaznosti), a to su oni koji žude za džennetima čija su prostranstva kao nebesa i Zemlja!

Braćo i sestre, ako ispraćamo ramazan, sa njim ne ispraćamo pokornost Allahu, subhanehu ve te’ala, bogobojaznost i ustrajnost; naprotiv odlaskom ramazana mi jačamo našu vezu sa Allahom, dželle še’nuhu i potvrđujemo da ćemo biti još bolji i snažniji u svome dinu. Oni koji nakon ramazana zaborave na namaz, Kur’an i džemat, oni pokazuju svoju slabost i površnost u vjerovanju, potvrđuju da nisu položili ramazanski ispit i da ne pripadaju mu’minima za koje Kur’an kaže u 162. i 163. ajetu Sure Al-An’am:
قُلْ إِنَّ صَلاتِي وَنُسُكِي وَمَحْيَايَ وَمَمَاتِي لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ(162) لاَ شَرِيكَ لَهُ وَبِذَلِكَ أُمِرْتُ وَأَنَاْ أَوَّلُ الْمُسْلِمِي(163)
Reci: “Namz moj i obredi moji i život moj i smrt moja doista su posvećeni samo Allahu, Gospodaru svjetova,(162) Koji nema druga; to mi je narađeno i ja sam prvi musliman.”
Ustrajnost u pogledu ibadeta je opskrba dobrih ljudi, nada onih koji čine dobra djela i to je put pobožnih, jer pokornost Allahu, dželle še’nuhu, nema vremenskih ograničenja. Ramazan je braćo i sestre škola u kojoj se učimo strpljivosti, darežljivosti i ustrajnosti, a odvikavamo se od pohlepe, škrtosti i lijenosti.

Vjernik ne smije posustati u ibadetima sve do smrti, baš kao što Allah, subhanehu ve te’ala, kaže Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem u 99. ajetu Sure El-Hidžr:
وَاعْبُدْ رَبَّكَ حَتَّى يَأْتِيَكَ الْيَقِينُ
I sve dok si živ, Gospodaru svome robuj!
Imam Hakim bilježi hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
عَنْ كَعْبِ بْنِ عُجْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “أُحْضُرُوا الْمِنْبَرَ”، فَحَضَرْنَا، فَلَمَّا ارْتَقَى دَرَجَةً قَالَ: “آمِينَ”، فَلَمَّا ارْتَقَى الدَّرَجَةَ الثَّانِيَةَ، قَالَ” آمِينَ”، فَلَمَّا ارْتَقَى الدَّرَجَةَ الثَّالِثَةَ قَالَ “آمِينَ”، فَلَمَّا نَزَلَ قُلْنَا: “يَا رَسُولَ اللَّهِ، لَقَدْ سَمِعْنَا مِنْكَ الْيَوْمَ شَيْئًا مَا كُنَّا نَسْمَعُهُ؟” قَالَ: “إِنَّ جِبْرِيلَ عَرَضَ لِي فَقَالَ: “بَعُدَ مَنْ أَدْرَكَ رَمَضَانَ فَلَمْ يُغْفَرْ لَهُ.” قُلْتُ: آمِينَ، فَلَمَّا رَقِيتُ الثَّانِيَةَ قَالَ: “بَعُدَ مَنْ ذُكِرْتُ عِنْدَهُ فَلَمْ يُصَلِّ عَلَيْكَ فَقُلْتُ: آمِينَ، فَلَمَّا رَقِيْتُ الثَّالِثَةَ قَالَ: “بَعُدَ مَنْ أَدْرَكَ أَبَوَيْهِ الْكِبَرُ عِنْدَهُ أَوْ أَحَدَهُمَا فَلَمْ يُدْخِلَاهُ الْجَنَّةَ.” قُلْتُ: آمِينَ” (حاكم)
Prenosi Ka’b ibn Udžre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Priđite minberu!“, pa smo prišli. Kada se popeo na prvu stepenicu, kazao je „Amin!“, potom se popeo na drugu stepenicu i rekao „Amin“ i kada se popeo na treću stepenicu rekao je „Amin“. Kada je sišao sa minbera, rekosmo: „Allahov Poslaniče, od tebe smo danas čuli nešto što nismo čuli ranije?“ Reče: „Došao mi je Džibril i rekao. „Neka je daleko onaj ko dočeka ramazan, a ne bude mu oprošteno!“ Pa sam rekao: „Amin.“ Kada sam se popeo na drugu stepenicu, rekao je: „Neka je daleko onaj u čijem prisustvu se spomeneš, a ne donese na tebe salavat!“ Pa sam rekao: „Amin.“ Kada sam se popeo na treću stepenicu, reče: „Neka je daleko onaj kod koga starost dožive roditelji ili jedan od njih, a ne uvedu ga u džennet!“ Rekoh: „Amin!“ (Hakim)

Braćo i sestre, uistinu su nesretni oni koji su u ramazanu bili nemarni, koji su bez opravdanog razloga mrsili, a posebno oni koji su to činili javno, oni koji su neredovno klanjali, oni koji su umjesto učenja Kur’ana ili njegova slušanja učili i slušali ono što je Gospodar zabranio, oni koji su umjesto bereketa sehura i iftara u svojim kućama imali uobičajena tri obroka, oni koji su umjesto u namazu, zikru i i’tikafu u džamijama, ramazanske noći provodili u kafanama i diskotekama, oni koji su se zaboravili ko su i zašto su na ovoj Zemlji, oni koji svojim ponašanjem izazivaju Allahovu srdžbu!!!

Dokaz da je neki ibadet primljen je da se nakon njega nastavi sa činjenjem dobrih djela, a dokaz da ibadeti nisu kabul je da se nakon toga čovjek vrati griješenju. Vjernik se trudi da stalno čini dobro, a kada ga prokleti šejtan ili nefs prevare, pa učini loše djelo, onda on to loše djelo poprati dobrim djelom, pa to loše djelo biva izbrisano, kao što stoji u dijelu 114. ajeta Sure Hud:
…إِنَّ ٱلْحَسَنَـاتِ يُذْهِبْنَ ٱلسَّـيّئَـٰتِ ذٰلِكَ ذِكْرَىٰ لِلذَّاكِرِينَ
…Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku prihvataju.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, savjetuje Ebu Zerra, radijallahu anhu, riječima:
عَنْ أَبِي ذَرِّ الْغِفَارِيِّ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “اتَّقِ اللهَ حَيْثُمَا كُنْتَ وَأَتْبِعِ السَّيِّئَةَ الْحَسَنَةَ تَمْحُهَا، وَخَالِقِ النَّاسَ بِخُلُقٍ حَسَنٍ” (أحمد)
Prenosi Ebu Zerr El-Gifari, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Boj se Allaha, gdje god bio, nakon lošeg djela učini dobro djelo, pa ćeš ga izbrisati i lijepo ophodi sa ljudima!“ (Ahmed)
Danas je braćo i sestre Svjetski Dan Kudsa, pa se u ovom mubarek danu sjetimo iskrenim dovama naše braće i sestara u okupiranoj Palestini, a Palestina je vakuf ashaba, te najbolje generacije muslimana!

Braćo i sestre, molimo Allaha, dželle še’nuhu, da nas učini od onih kojima će u džennetu biti rečeno:
كُلُواْ وَٱشْرَبُواْ هَنِيئَاً بِمَا أَسْلَفْتُمْ فِى ٱلأَيَّامِ ٱلْخَالِيَةِ
“Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili!” (Suretu El-Hakka: 24)
Braćo i sestre, neka vam je mubarek ostatak ramazana, neka su vam sretni dani Bajrama i da ih inša-Allah još puno dočekamo u još jačem imanu, miru, sreći i blagostanju ummeta!
Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne svoj našoj ugroženoj i obespravljenoj braći i sestrama, a posebno onima u: Palestini, Siriji i Burmi, da od nas primi: namaze, post, učenje Kur’ana, zekat, sadekatu-l-fitr, dove i sva dobra djela koja učinismo u mubarek ramazanu, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani džennete, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Author]

Posts