[Bena]

#38845

Pišem za nova pokoljenja koja dolaze da ne zaborave rogaticu,lijepu čaršiju koju pamtim do rata,dok ovi dušmani nisu od nje napravili kasabu.
Bar ovakva sjećanja opisima da ostaju i traju vječno,
Kako god ja se uvijek vraćam na svoju mahalu ,gdje sam rođena i provela dosta vremena,do rata,i posebno sam emotivno vezana.
Sada ću opisati dio svoje mahale Podljuna/neka mi ne zamjere drugi/onaj uži dio gdje smo provodili dane i dane.
Počet ću od kuće Salke Memiševića r.njegove žene Hasnije r. i kćerke Sabaheta/Bahka i Sena.
Sa Senom sam uvijek bila bliža jer smo bile skoro ista generacija, i Senu ću uvijek pamtiti sa cekerom kad je nosila flaše mlijeka da podijeli po mahali.Mi ako smo dole kod bašte naveče izašli i uvijek bi budi malo kod bašte da vidimo pjevače i u neko doba trči Sena sa cekerom,zvekeču one flaše sad prazne i sva zadihana,uh da mi je samo malo da budem s vama Hasnija me čeka sa oklagijom,i znalo se desiti da je istuče.
Meni i dan danas draga osoba,a i familija,vrijedna i čestita.salko r. je puno uvažavao mog oca r.
Slijedeća kuća/ići ću sa gornje strane/je kuća Hamder. i Satke i njihovih kćerki,Enise,Halise i Selme.U toj kući sam provela bukvalno djetinjstvo,i sad se sjećam te kuće,avlije/uvijek uredana/terase,soba i sve je uvijek bilo čisto.
Satka nas je sakupljala na Nezirehamninom groblju/uz Satkinu kuću/napravi nam slatkih kokica od bjelanjaka,ma tope se u ustima,kad smo malo odrasle napravi nam kafu i gore čejfimo,sjedimo i smijemo se raznim dogodovštinama.
Hamdo r. je radio s mojim ocem r. u Jasni i oni su se družili,i uvijek ću ga pamtiti po jednoj blagosti,mene je posebno volio,i tetu satku koja je uvijek imala riječi da te oraspoloži,smjeh je odzvanjao našom mahalom.
Onda kuća Dalije Pešte i Azemine sa tri sina.Tu sam kao djevojče ulazila par puta,jer smo Seju čuvale ja i Halisa kad smo bile slobodne,vozale ga u kolicima dok je bio mali.
Kuća Ibrahima Spahića i /baba/ Naze tako smo je zvali,pošto je bila babica mnogoj rođenoj djeci-djeca Jasmina i Bakir.
Sjećam se Ibrahima r.uvijek je bio dotjeran ko pišta sa šeširom,zaista pravi gospodin,imao je malu strogoću u sebi.
Moja tetka Naza,ko da je sad gledam ide kroz Poljun,ide Esmi r.i gricka kafu u zrnu i mene vidi ja ti ribam onu avliju,ona ti hajde popusti to eno cure izašle hajde i ti.
Uvijek vedra i vesela i pamtiću je po ramazanu,ujutro kad bi sehur bio ona bi pokucaj na prozor mom babi r. da ne bi zakasnio i čujem njen glas hajde Mustajbeg nemoj okasniti.Znači ramazani su kod nas bili zaista nešto posebno i mismo svi ustajali na sehur,pa milina ti kad vidiš sve okupljene za sofrom,i čekanje kandilja.
uh malo sam se umorila..nastavak slijedi.
Bena.

[Bena]

#38895

Nastavljam sa pisanjem,o našoj mahali Podljun.Slijedeća kuća je bila Ekrema r. i Naile,sa dva sina Envera i Ešefa.Bili smo kuća do kuće,Ekrem r. je radio u prodavnici obuće,tadašnje Borovo,i pamtim ga kao dragog čovjeka i Naile koja je uvijek vrijedno radila u kući i avliji.Do njih je bila moja familija…malo je neugodno pisati o svojima,ali mogu reći da sam imala roditelje koji su se žrtvovali za nas da bi nas izveli na put.Otac r.je bio blag čovjek,koji je poštovao sve i uvijek je znao uputiti toplu riječ svakome.I zaista su heroji jer su uspjeli da nas petero djece iškoluju na fakultete,i uspjeli su,i još da nas odgoje da budemo čestiti i pošteni ljudi.Molim dragog Allaha da im da lijepi dženet,i ponosna sam na svoje roditelje/bilo nas je petero djece-najstarija Radija,pa Ismir r.koji je bio i ostao za mene najjj…teško mi je pala njegova iznenadna smrti sve što više vrijeme prolazi sve mi je teže,onda Sada,ja/Badema/ i najmlađi brat Mugdim.
Onda dolazi kuća naših Brankovića,Abdulah r. i Esma r.sa djecom Ismetom-Amadeom,Bija,Hitko i Edo.
Sjećam se bila sam mala ali ostalo mi je u sjećanju lik Abdulaha r.koji je bio izuzetno vrijedna osoba,ali nažalost desila se nesreća i umro je vrlo mlad.Esma r.je ostala sama sa svoje 4 djece,ali je bila izuetni borac i izvela djecu na pravi put.Vrlo često sam bila i kod njih,uvijek je bila opuštena atmosfera bez srkleta.
Onda dolazi kuća Avde Lihića r. i njegove žene Đule,koja je rano oboljela,ali znam da su pričali da je bila izuzetno čista žena-djeca su Muaz,Zika i Majda.Sa njima je živjela njihova /tako su je zvali/keka i Lambin brat.
Skromno živjeli i fini na komšiluku.
Onda dolazi kuća Rasemehanme sa njenom kćerkom Sulejmanom i zetom koga smo zvali beg,i kćerkom Sanelom isto skromna familija,ali su bili čestiti ljudi.Kuća Bibe Šehić i njenog muža ako ne griješim Mustafa,kćerka joj je udata u sarajevu,zaboravila sam ime i sin Rasim koji je bio vodoinstalater.Tetu Bibu r.pamtim po finim jelima,jer sam išla kod nje sa svojom mamom r.
Nastavak slijedi.
Bena.

[Bena]

#40537

Nastavljam sa pisanjem ljudi koji su živjeli u mojoj mahali Podljun i koji su činili tu mahalu posebnom
Slijedeća kuća je bila od /ne sjećam se imena/došli su čini mi se sa Kosova/,i znam da smo zvali tog dečka koji je bio jedinac u toj familiji
šipšanone i uvijek se pomalo ljutio.Poslije su oni otišli a tu kuću je kupio jedan taksista,sa svojom ženom.Poslije te kuće bila je jedna mala kućica,ali opet se ne mogu sjetiti kako se zvala osoba koja je tu živjela,onda dolazi kuća Rasimagince Čohodar,sjećam se malo i Rasimage r.jer je bio krojač kao moj otac r.Imali su troje djece-Kikana r.koji je poginuo,takvu Dženazu nikad nisam vidjela i ostaće mi u sjećanju jer su prolazili kroz Poljun,Rasimaginca na prozoru i plačnim očima isprača svog sina koji je bio ponos Rogatice,zatim Hizra i Azrica.
Sa Azricom sam se družila i vrlo često sam išla kod nje,sjedi dole u podrumu i pi kasfu,dok Rasimaginca smiri oko krava.Ta slika mi je ostala,sa čistim dvorištem,sa štalama koje su bile čiste do perfekcije i Rasimagince koja je skoro pa uvijek bila kod njih.
Zatim kuća Hurema,tu ću opet malo stati,jer su bile djevojke kojih se ja malo sjećam jer su bile starije,čini mi se Mirsada i Nerma,ali prave dame uvijek dotjerane i poslije su odselile za Sarajevo.
Zatim kuća jednih finih ljudi ,ali sam opet zaboravila kako se prezivaju,znam da je jedan od sinova Enver r.krenuop sa mojim zetom Mesudom u toku rata.
I onda kuća Muftića isto čestitih Ljudi,Rusmo koji je bio maskota Rogatice i sestre je imao.
I na kraju tog reda kuća Hasečića,koja je meni uvijek bila interesantna,prava bosanska,odisala je nekom posebnom ljepotom.

[Author]

Posts