-
–
Idejno rješenje Tekije u BlagajuBlagajskoj tekiji vraća se izgled iz 19. stoljeća
Taj historijski prostor pored objekta sakralnog karaktera, objedinjavao je i niz drugih kao što su musafirhana, aščinica…
21.04.2009.
Nakon dvogodišnjeg istraživanja, tokom kojeg je profesor historije Enver Imamović otkrio arheološke ostatke kompleksa Tekije u Blagaju iz predislamskog i pretkršćanskog perioda, ova graditeljska cjelina na Vrelu Bune, koja slovi za jednu od najvrednijih u Evropi, dobit će stari sjaj.
Idejno rješenje obnove Tekije na inicijativu Medžlisa Islamske zajednice Mostar i u saradnji s Imamovićem izradili su urbanisti i arhitekti na temelju autentične historijske građe. Kompleks će izgledati kao prije rušenja krajem 19. stoljeća. Taj historijski prostor pored objekta sakralnog karaktera, objedinjavao je i niz drugih kao što su musafirhana, aščinica, pekara, ahari (konaci), bozadžinica.
Planirano je da budu izgrađeni upravo ovi prateći objekti koji su u prošlosti služili za naučna, književna i kulturna okupljanja. Cilj projekta je popraviti renome Blagaja i pojačati prestiž Tekije.
Pored turizma, akcent će, kako su nam kazali u Medžlisu, u novom kompleksu biti stavljen i na naučne skupove, seminare i ekskurzije. Projekt podržavaju i federalna ministarstva prostornog uređenja i kulture i sporta te Zavod za zaštitu spomenika FBiH.
Autor: A. Du.
–
PočiteljIsprva (…) klackalica izmedju istoka i zapada, neotplavljen kamen u plimama i osekama antagonistickih svjetova, popriste sudara i preplitanja kultura i civilizacija, tvrda ljudska odbrana sa jezgrom osebujnog domaceg svijeta, amfiteatar historijskih prizora, napustena scena na kojoj se jos uvijek u dalekom odijeku smjenjuju zaostali tragovi vjekovnih dogadjaja: bojni poklici sa uzvicima neimara, zveka oruzja sa zvonkim kopitama konja trgovackih karavana…a danas uzbudjenje na zavoju puta i prelijep odgovor na svako pitanje pogleda.
Sahat-kula u svojoj nagosti, bez ruha klatna, tog nemira casovnika… bez odanih otkucaja zvona.
Duga i bolna vitkost, sa strgnutim licem brojcanika,neprekidno se vraća putem proteklog vremena. Kao da zna sve sto je juce slutila… i ponovo sluti sto ce sutra znati. Bila je osudjena na zaborav, ali su presudu mogli izvrsiti samo oni koji se sjećaju.
U otvoru njenog ljetokruga huji plavetnilo. Samo se vjetar ne brine za vrijeme.Na horizontu sunce spaljuje svjetlo predvecerja u pepeljastu polutamu. Nista nije mrtvo od onoga sto se u nama neprekidno dogadja…
Jan Beran (1927-1993 )
–
Ćuprija na Neretvi u Konjicu
”Bio je to najljepši ukras moga rodnog grada uz koji sam imao sreću provesti dio svoga djetinjstva. Bio je to divan kameni most na šest lukova. Sagrađen je u doba Osmanlija dobrotom Haseći Ali-age prije više od tri vijeka. Nije šala tri vijeka, tri stoljeća, trista godina, eh koliko li je to mjeseci, dana, sati, minuta, koliko ljudskih života”, govorio je Zuko Džumhur o Ćupriji na Neretvi u Konjicu.
Ćuprija na Neretvi u Konjicu spada u red najljepših mostova iz turskog perioda zajedno sa mostarskim Starim mostom, Ćuprijom na Drini u Višegradu i Arslanagića mostom u Trebinju.
Stari most u Konjicu izgrađen je 1682. u vrijeme sultana Mehmeda IV, kao posljednja velika osmanska građevina u BiH, a sagradio ga je Haseči Ali-aga iz Blagaja. Njemački okupatori srušili su ga 3. marta 1945. godine, prilikom povlačenja iz Konjica, poslije čega je bio drveni, pa betonsko – čelični, a sada ga je turska firma ER – BU, renovirala u izvornom obliku.
Radovi na obnovi Starog kamenog mosta sa šest lukova, koji je od 2003. na listi nacionalnih spomenika BiH, su zavrseni i na svom dugom zelenom prstu, kako je za svoju Neretvu govorio Zuko Dzumhur, Neretva ponovo nakon 64 godine, 16-tog juna 2009g., dobi svoj kameni prsten, konjicku Staru cupriju.
U obnovljeni Stari most ugrađeno je ukupno 2.408 blokova sedre, više od 10 tona olova, skoro pet tona klamfi, a sve je učvršćeno malterom napravljenim kao nekada, od pijeska, kreča i mljevene opeke.
Kamen temeljac za obnovu postavljen je 12. maja 2006. godine, a obnovljena je za četiri godine. Njena dužina je 86,20 metara, širina 5,35 metara i ima šest lukova.
NACIONALNI PARK SUTJESKA
[img size=150]http://photos-g.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc1/hs115.snc1/4962_1017954064505_1694749970_32742_2849936_n.jpg
[/img]
Sutjeska spada među najstarije parkove u Bosni i Hercegovini. Sutjeska je poznata po pobjedi partizana nad Nijemcima i tu je postavljen veliki kameni spomenik koji slavi ovu pobjedu. Park obuhvata 17,500 hektara prostora nedirnute i veličanstvene divljine.
Dom je jednoj od dvije preostale prašume u Evropi, zvanoj Perućica. Stabla bukve, visoka i preko 60 metara, kao i endemski crni borovi rastu na liticama koje štite ovu drevnu i zaista posebnu šumu. Vodopad Skakavac se može vidjeti sa vidikovca – ovaj 75-metarski vodopad je sakriven masivnom zelenom šumom koja prekriva dolinu. Rijeka Sutjeska uklesala je prelijepu dolinu u središtu parka i odvaja planinu Zelengoru od planina Maglić i Volujak.
Prašuma Perućica, u pozadini vodopad SkakavacNajviši vrh Bosne i Hercegovine, Maglić 2,386 m, nalazi se u parku, na granici sa Crnom Gorom. Ovo je vrlo izazovan vrh čak i za iskusne planinare. Planina Zelengora je izvandredna za šetanje i planinarenje i na njoj se nalazi nekoliko renoviranih planinarskih domova. Nesvakidašnji je prizor vidjeti vukove i medvjede u njihovom prirodnom okruženju, stoga se nemojte iznenaditi ukoliko to doživite. To samo dodatno govori o očuvanosti i nenarušenosti ove prirode i života u njoj.
[img size=150]http://photos-f.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc1/hs143.snc1/5294_1027041971697_1694749970_52741_294633_n.jpg
[/img]
MaglićAko putujete iz Sarajeva idite cestom na relaciji Sarajevo- Trnovo prema Foči i onda skrenite na jug (ceste su označene) na cestu koja vodi prema Trebinju i dalje ka Dubrovniku. Dugi vijugavi put na kraju će vas dovesti do mjesta sa kojeg se pruža zadivljujući pogled na najviši vrh u zemlji. Tjentište je središte parka smješteno ispod glavne ceste. Na Tjentištu se nalazi ogromni kameni spomenik u znak sjećanja na čuvenu bitku na Sutjesci. Njegova monumentalnost i veličina ga čini vrijednim za pogledati.
[img size=150]http://photos-e.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc1/hs115.snc1/4962_1017953464490_1694749970_32740_314052_n.jpg
[/img]Od Tjentišta će vam trebati oko 30-tak minuta do mjesta sa kojeg se vidi prašuma Perućica. Odavde postoje izvandredne planinarske staze koje kroz šumu vode do Trnovačkog jezera ili do planine Maglić. Za ture po parku najbolje se obratiti lokalnim
tour-operatorima.Zaštićeni pejzaž Bijambara
Kad se iz doline rijeke Ljubine magistralnom cestom Sarajevo – Tuzla popne za kojih 150 metara nadmorske visine, putnik se nađe na početku prostrane Nišićke visoravni. Prema zapadu i sjeveru pružaju se valovite planinske livade, a prema jugu i istoku velike i guste šume. Na nekoliko mjesta pojavljuju se i stjenoviti krečnjački grebeni, koji cijelom pejzažu daju obilježja jedinstvene prirodne cjeline koji je prepoznat kao zaštićeno područje planine Zvijezda. Unutar tog prostora ili u neposrednoj njegovoj blizini nalazi se nekoliko vrlo vrijednih ambijentalnih i kulturno-istorijskih vrijednosti među kojima su najvažniji vrelo i kanjon rijeke Orlje, klanac Čude, nišan iz Bakića, crkva Olovske Gospe, i naravno kompleks Bijambara sa poznatim pećinama, koji je nedavno zakonom proglašen zaštićenim područjem pete kategorije, tj. “Zaštićeni pejzaž”.
Područje Bijambara, obuhvata 370 ha i smatra se jako vrijednim zbog svoje prirodne ljepote i bogatstva. Dobar pristup ovom području, zbog pogodnog položaja blizu magistralne ceste Sarajevo-Tuzla, čini ga još privlačnijim za turiste.
Na prosječnoj nadmorskoj visini od 950 m nalazi se gusta zimzelena šuma sa različitim vrstama borova, koja obiluje svježim zrakom. Tu su također i predivni pašnjaci kojima protiču dva potoka i pritom stvaraju mala jezerca koja poniru pod zemlju, u stjenovitu podlogu sačinjenu od karstificiranog krečnjaka. Obzirom da se nalazi u kraškoj regiji, ovo područje je bogato kraškim pojavama kao što su kraški ponori, vrtače, i što je najvažnije, 6 poznatih pećina. Zaštićeno područje je privlačno za sve one koji se bave speleologijom, šetanjem u prirodi, biciklizmom, planinarenjem, alpinizmon, itd.
Najveću atrakciju ovog područja zasigurno predstavlja pristup pećinama koje su lijepo grupirane. U tri horizonta nalazi se pet pećina koje imaju svoje ime i koje su poznatije, ali tu je također i jedna pećina bez imena koja je još nedovoljno istražena. Najveća pećina zove se Glavna bijambarska pećina ili Srednja bijambarska pećina ili jednostavno Bijambare.
Glavna pećina je dosta velika, i njena dužina iznosi 420 m (duž glavne staze, bez sporednih staza), sa 4 velika hodnika čiji prečnik doseže i do 60 m, a koji su visoki i preko 30 m.
Jedan od hodnika (zadnji), se zbog svoje impresivne veličine najčešće naziva “koncertna dvorana“. Pećina je bogata oblicima pećinskog nakita kao što su stalaktiti, stalagmiti, draperije, bigrene kade, stubovi i slično. Trenutno je nastanjena kolonijom šišmiša i cvrčaka, a moguće je naći i druge stanovnike.
Nakon kratkih istraživanja 1967. godine, u Gornjoj bijambarskoj pećini pronađen je alat za obrađivanje kamena, ostatak pećinskog čovjeka. Kosturi starih medvjeda, jelena i drugih životinja su također otkriveni u nekim od pećina.
Relativna blizina glavnih administrativnih, industrijskih i turističkih centara i planiranog Evropskog autoputa (korridor Vc), turistička tradicija i prirodna ljepota, čine ovu lokaciju posebno interesantnom za sve posjetioce, od djece školskog uzrasta do građana u potrazi za rekreacijom, od stranih turista pa do istraživača iz različitih oblasti nauke.Ovakvo i ovoliko bogatstvo, svejedno da li se radi o prirodno-estetskim, kulturnim ili ekološkim vrijednostima koje na malom prostoru opstaju u harmoničnoj interakciji, zahtijeva znalačko upravljanje koje će osigurati očuvanje, održavanje i unapređenje pejzaža Bijambara u punom integritetu.
Tu se misli na nastavak održavanja skladne interakcije prirode i društvene zajednice, podržavajući način života i ekonomske aktivnosti koje su u skladu sa mjerama zaštite pejzaža i njegovih ukupnih ekoloških vrijednosti. Treba nastaviti održavati diverzitet pejzaža i staništa i sa njima povezanih vrsta i ekosistema. Bijambare trebaju biti otvorena laboratorija koja će poticati obrazovne i naučne aktivnosti kao i sve druge manifestacije koje će razvijati podršku javnosti prema zaštiti okoliša u ovoj i sličnim prirodnim sredinama. Na kraju osigurati podršku lokalne zajednice kroz njenu očiglednu dobrobit, bilo kroz različite privredne aktivnosti, bilo razvojem održivog turizma. Sve ove aktivnosti treba da prati odgovarajući sistem monitoringa posebno sa stanovišta antropogenog uticaja.
Upravljanje zaštićenim pejsažem Bijambara je prilika da se čovjek vrati prirodi jednako kao i da se priroda vrati u čovjeka. I jedno i drugo imaju šansu koja se ne smije propustiti.
Čovjek ima pravo da upravlja prirodom, ali, još više od toga, i da bude odgovoran za nju.
Spomenik prirode Vrelo Bosne
Spomenik prirode „Vrelo Bosne obuhvata krajnji jugozapadni dio Sarajevskog polja. Ukupna površina mu iznosi 603ha. Zaštićeno područje se sastoji iz dvije zone.
* I zona (nukleus ZP) ima površinu od 54,5 ha. Ona obuhvata neposredni prostor izvora od sela Vrutci do prvih Vrela Bosne.
* II (puferska) zona obuhvata prostor od 548,50 ha na kojoj se prvenstveno ostvaruju očuvanja i zaštita izvornog stanja.Drvored Velika aleja te parkovski prostori oko banje Ilidža i Stjčevca predstavljaju posebnu prirodnu vrijednost. Velika aleja predstavlja jedinstven drvored 3,5 km dužine, od banjsko-turističkog kompleksa na Ilidži do Vrela Bosne. Drvored Velika aleja je formiran 1888.godine. sađenjem desetina stabala divljeg kestena, danas predstavlja pravu turističku atrakciju i jedno od najposjećenijih područja u sarajevskom kantonu
[img size=150]http://www.ecos.ba/slike_upload/VRELO%20BOSNE.jpg
[/img]
Izlet u Kraljevu Sutjesku i Bobovac
Danas sam sa članovima Geografske i Historijske sekcije OŠ “Malta” Sarajevo posjetio Kraljevu Sutjesku i Bobovac.
Pa pogledajmo kako je bilo!
Džamija Mehmeda II Fatiha, je jedna od najstarijih džamija u Bosni i Hercegovini
Stara bosanska kuća (Dusparina kuća)sa originalnom arhitekturom iz XVIII. stoljeća.
Franjevački samostan, utemeljen 1330 godine, svojom ljepotom oduševljava i iznenađuje posjetitelje. U sklopu Franjevačkog samostana nalazi se i Muzej , i u njemu se čuva veliko kulturno – historijsko blago neprocjenjive vrijednosti. U samostanu postoji i knjižnica poznata po vrijednim i rijetkim eksponatima iz daleke prošlosti.
Ispred spomenika kraljici Katarini
Kraljevski grad Bobovac, prijestolnica vladara srednjovjekovne bosanske države gdje se nalazi Mauzolej s kraljevskim grobnicama i ostaci dvora dinastije Kotromanića.
Put je bio naporan. Iz Kraljeve Sutjeske do Bobovca, pretežno planinarskom stazom pored rijeke Bukovice više od 2 sahata. A sa Bobovca nešto manje. Na izletu je bilo 88 učenika i 4 nastavnika (profesora)
–
08.01.2010.Sarajevo
Uskoro građevinska dozvola za obnovu Isa-begovog hamama
Isa-begov hamam u SarajevuVakufska direkcija Sarajevo, koja je nadležna za obnovu najstarijeg gradskog kupatila u Sarajevu Isa-begovog hamama, smještenog uz Carevu džamiju, u prvoj polovici ove godine od nadležnih institucija očekuje dobijanje građevinske dozvole, nakon čega će početi radovi na restauraciji i rekonstrukciji tog vrijednog kulturno-historijskog spomenika BiH.
Potvrdio je to danas Feni sekretar Vakufske direkcije Sarajevo Amel Mešić, navodeći da će tokom iduće sedmice biti završena revizija glavnog projekta obnove banje, koja je bila neophodna jer je Isa-begov hamam 2004. godine uvršten na Listu nacionalnih spomenika BiH.Odmah po okončanju revizije bit će upućen zahtjev za izdavanje građevinske saglasnosti za početak realizacije obnove objekta.
Mešić podsjeća da je u januaru 2009. godine izrađen programski projekt funkcionalnog korištenja objekta, a u aprilu i glavni projekt obnove koji je radila firma “Urbing”, čiji je potpis i na projektu rekonstrukcije Vijećnice.
Programskim projektom korištenja objekta predviđene su četiri njegove funkcionalne cjeline – banjski dio, koji čine hamami, bazeni, masaže i saune, zatim kafe-slastičarna, te administrativni i dio s tehničkim postrojenjima.
“Projektom se nastojao zadržati dio izvorne funkcije i sadržaja u autentičnom dijelu objekta, kao što su topli bazen i turske znojne kupke, rekreativno kupanje i plivanje, te rekreativni bazen za odrasle i djecu s tuševima i drugim sadržajima”, kazao je Mešić.
Tri prostora za masažu i dvije saune predstavljaju dio novih sadržaja koji su kao segmenti modernog vremena funkcionalno uklopljeni u autentičnu funkciju objekta.
Pored centralnog banjskog dijela objekta, administrativni dio bit će smješten na spratu, tehnička postrojenja u suterenu, a kafe slastičarna u zapadnom dijelu zgrade.
Investitor je humanitarna organizacija iz Turske “IHH”, a vrijednost cjelokupne obnove iznosit će više od milion eura.
Površina cijelog objekta Isa-begovog hamama je 817 kvadratnih metara.
Vakufska direkcija prethodno je već dobila načelne saglasnosti na projekt od nadležnih ustanova – Vodovoda i kanalizacije, Elektrodistribucije, BH Telekoma, Sarajevogasa te Instituta za zaštitu na radu i zaštitu od požara.
Isa-begov hamam, poznat i kao Carev hamam, koji se spominje još 1462. godine, dao je izgraditi treći beg osmanske pokrajine Bosne i glavni osnivač Sarajeva i Novog Pazara Isa-beg Ishaković. Vremenom je zgrada oštećena te potpuno srušena 1889. godine.
Banja je ponovo sagrađena 1891. po nacrtu arhitekte Josipa Vancaša. Dio zgrade urađen je po uzoru na stari hamam, dok je drugi dio izgrađen kao moderno kupatilo zapadnog tipa. Tokom zadnjeg rata u BiH zgrada hamama je teško oštećena i prijetila joj je opasnost potpunog propadanja.
(FENA)
–
U posjeti: Arslanagića mostArslanagića most na rijeci Trebišnjici je podigao Mehmed Paša Sokolović, a otvoren je 1574. godine.
Bio je to most koji je povezivao centralnu Bosnu i Novi (današnji Herceg Novi, koji je u to vrijeme bio u sastavu osmanlijske Bosne, a preko njega je išla skoro sva trgovina.
1687. Mlečani zauzimaju Novi nakon čega se bogato muslimansko stanovništvo povlači prema Trebinju, a most gubi svoj dotadašnji značaj.
Jedan od izbjeglih iz Novog je bio i Arslan-aga koji je dobio zadatak naplaćivati mostarinu, te je napravio kuću odmah pored mosta, a vremenom je tu niklo cijelo selo, koje se zvalo Arslanagići, pa se i most počeo nazivati Arslanagića most.
Krajem 2. svjetskog rata četnici su, u očajničkom pokušaju da zaustave partizane, minirali most. Srećom, mine nisu u potpunosti eksplodirale pa je oštećeno samo lijevo krilo. Drugo oštećenje mosta se desilo 1965. kad su vlasti odlučile na tom mjestu praviti hidrocentralu. Most je rastavljen, kamen po kamen, da bi stajao je na obližnjem polju više godina. Priča se da je tada bilo ponuda iz inostranstva za kupovinom mosta.
Ipak, 1970. godine počinje premještanje i nakon dvije godine slaganja, obzirom da su kameni blokovi bili obilježeni brojevima i transportovani čamcima most je ponovo otvoren, ovaj put nekoliko kilometara niže od prvobitne lokacije, i sada se nalazi u trebinjskom naselju Gradina. Selo Arslanagića most je svojim većim dijelom potopljeno i ostalo je samo nekoliko kuća koje iznad nivoa jezera.
Novi epilog oko Arslanagića mosta nastao je 1993. godine, rasplamsavanjem rata u Bosni i Hercegovini. Naime, odlukom tadašnjeg gradonačelnika Trebinja, Božidara Vučurevića, naziv mosta je promijenjen u Perovića most, navodno, tvrdeći da su Arslanagići postali od porodice Perovića. Također je promijenjeno i ime sela u Perovića most. Danas, cijelih jedanaest godina od završetka rata u Bosni i Hercegovini, koja je uređena “Daytonskim sporazumom”, naziv mosta i sela nije promijenjen, ali ga narod i dalje zove njegovim originalnim imenom: Arslanagića most.
objavljeno: 10. 07. 2009
bih-x.info
- You must be logged in to reply to this topic.