-
AuthorPosts
-
I mene je zaintrigiralo kada sam vijest procitao ali nisam mogao da vjerujem da je Sveto tako daleko dogurao pa nisam smio komentarisati. U Bosni sam provjerio i dobio potvrdu da je to sve tacno. Nema se sta puno dodati na ovo sto Sele napisa. Dosla cudna vremena da zrtve brane diplomski pred doktorima ekstremistima.
Upozorio bih one koji prolaze kroz Visegrad da u sirokom luku zaobilaze ovaj fakultet. Cuo sam da na silu guraju diplome slucajnim prolaznicima.:laugh: :laugh:GORAZDE
Bošnjaci se boje pretvaranja svog zemljišta u građevinsko
17 August 2008
Povratnici u Novo Goražde pripremaju zbor građana na kojem će, uz pomoć stručnjaka, razmotriti prostorni plan ove općine. Prijedlog plana izložen je u zgradi Skupštine općine, a primjedbe građana mogu se dostaviti do 28. avgusta.
Nakon što su prošle godine spriječili nezakonito usvajanje izmjena i dopuna postojećeg Regulacionog plana, kojim je bila predviđena i eksproprijacija privatnog zemljišta, građani su i ovaj put zabrinuti i oprezni.
Uvijek u sukobu
– Regulacioni plan mora proći, ali bez štete za povratnike. Neke se stvari ne mogu spriječiti, ali nećemo dozvoliti pritisak na Bošnjake i oduzimanje njihove imovine – kaže Himzo Bajrović.
Predsjednik SO Novo Goražde Redžep Gegić u izjavi za „Avaz“ kaže da očekuje žestoku javnu raspravu, da su građani i vlasti uvijek u sukobu kada je riječ o privatnoj imovini i da su još u bivšoj državi bili poznati slučajevi u kojima su ljude u Kopačima vezivali dok su im zemlju oduzimali.Obojeno drugom bojom
– Prostornim planom obuhvaćene su određene površine poljoprivrednog zemljišta, koje je sada obojeno drugom bojom i predviđeno za izgradnju. Jedino rješenje je u postizanju kompromisa sa stanovnicima, makar u slučajevima gdje su u pitanju projekti poput putnih komunikacija i objekata od posebnog interesa – kaže Gegić.
Da bi općina nastala u Dejtonu, na uglavnom bošnjačkom zemljištu, imala sva obilježja urbane sredine, planirana je izgradnja autobuske stanice, doma kulture, sportskog terena, proširenje škole …
(Dnevni Avaz)
TAKO TO RADE U GORAZDU:
Organizovano jednodnevno druženje građana lokalne zajednice i dijaspore
Aktivnije učešće svih na stvaranju uslova za povratak
„Zajedno kroz druženje i rasprave građana dijaspore i lokalne zajednice“ naziv je jednodnevne manifestacije koja je u organizaciji goraždanskog Centra za lokalni razvoj i Udruženja žena „Goraždanke“ održana 04.08.2008.godine u Goraždu.
Manifestacija je započela javnom tribinom o temi „Uslovi povratka, zapošljavanje, ulaganje u razvoj privrede, školovanje, te povezivanje građana koji žive u dijaspori sa domovinom“.
Tim povodom, riječi dobrodošlice Goraždanima koji žive i rade u dijaspori uputili su načelnik Općine Goražde prof. Mustafa Kurtović, predsjedavajući Općinskog vijeća Goražde Smajo Baščelija i ministar za privredu u Vladi BPK-a Goražde Elfad Mašala. Nakon uvodnog obraćanja, oni su akcent svog izlaganja usmjerili na ono što je u proteklih godinu dana urađeno na obezbjeđenju uslova za povratak, te o mogućim zajedničkim projektima i investicijama lokalne zajednice i građana u dijaspori.
Cilj ove manifestacije je povezati lokalnu zajednicu i njene građane sa dijasporom, te raditi na stvaranju uslova za povratak u domovinu, kao i na jačanju veza koje nikad nisu bile prekinute. Krajnje je vrijeme, da ovom pitanju posvetimo dužnu pažnju, istaknuto je tokom diskusije na kojoj su predstavnici goraždanske dijaspore i nevladinih organizacija iznijeli niz prijedloga i sugestija koji će pomoći prilikom donošenja strategije buduće saradnje. Predstavnici kantonalne i općinske vlasti najavili su, u tom smislu, poduzimanje konkretnijih aktivnosti, te pozvali dijasporu da se aktivno uključi u stvaranje ambijenta za kvalitetan povratak.
Djelatnost centara za lokalni razvoj, organizovanih za rad sa dijasporom u Švedskoj, kojih je trenutno osam u BiH, predstavila je voditeljica ovog projekta Emina Krzović, inače uposlenica u Odjelu za rad sa izbjeglicama u glavnom gradu Švedske Štokholmu.
Na Ekonomskom forumu, koji je održan poslije javne tribine bilo je riječi o konkretnim projektima saradnje, a nakon toga, upriličeno je i svečano otvaranje „bosanske sobe“ članica Udruženja žena „Goraždanke“, suorganizatora ove manifestacije.
GORAZDE:
Ratni ramazani kroz priču muftije Efendića
Narod koji zaboravi prošlost nema budućnosti, više puta je ponavljana mudrost, koja je poslužila kao povod za prisjećanje na ratne ramazane u opkoljenom Goraždu, gradu u kojem su, kaže muftija goraždanski amed ef. Efendić, ramazani bili slađi, a sloga jača nego danas.
U razgovoru za „Avaz“ muftija Efendić prisjeća se ramazana 1992. godine, kada su oko svih džamija i mekteba organizirane straže da bi vjernici bez straha klanjali teravije.
– Sjećam se ramazana 1993. kada smo od početka rata bili u mraku, bez telefona, struje i vode, ali smo imali mnogo veći broj džematlija, tako da smo i mnoge poslovne prostore pretvorili u mesdžide, koji su bili pretijesni da prime sve vjernike – kaže Efendić i nastavlja:
– Prirodno je da insan, kada dođe u tešku situaciju, traži izlaz i obično se ljudi tada vraćaju vjeri. Samo u gradu teraviju su klanjali na četrdesetak mjesta, na više mjesta nego prije agresije na prostoru cijelog Medžlisa.
Ramazani bez dovoljno hljeba, u najteže vrijeme, bili su mnogo slađi, ljudi su se više družili, bili bliži i iskreniji jedni prema drugima.
Nošenje hamajlije
– Organizirali smo iftare i za pripadnike Armije RBiH, koji su u rovovima postili. Mnogi su u rovovima obavljali namaz, jer u njima se probudila želja da iskažu ono što su u sebi do tada nosili. Sjećam se vojnika s Vranovine koji su s pola neke veknice spremljene od ne znam kakvog brašna i s nekoliko graški u čorbi koju su dobivali, postili i istovremeno se borili protiv agresora.
Primijetio sam da skoro svaki vojnik koji je poginuo i kojeg smo opremali za dženazu ima neku hamajliju, zapis, nekakav konac sa čvorovima. To mi je ukazivalo na to da je kod svakog čovjeka postojala vjera, koju je ispoljavao na taj način u tim teškim trenucima – ističe muftija Efendić i dodaje da se ovaj period naše historije polahko zaboravlja zbog trke za ovodunjalučkim bogatstvom.
Čaša vode s izvora
Oskudne ramazanske sofre u gradu pod opsadom posebna su priča. – Bilo je pojedinaca koji su s komadićem suhog hljeba zapostili i na isti način iftarili. Ili su iftarili pitom od žare, nekoliko praški brašna, a umjesto današnjih preskupih sokova imali su čašu vode, koju su morali donijeti odnekud s izvora plašeći se hoće li doći živi kući. Ali, i uz takav iftar imali smo više sloge, poštovanja prema vjeri, džamiji, ramazanu, samom sebi i svome komšiji. Iako nismo imali pretrpane stomake, osjetili smo pravi nur ramazana – kaže Efendić.
(Dnevni Avaz)
FOCA – GORAZDE
U Foči i Goraždu prijateljski susreti najboljih juniora BiH i Srbije
Prošle sedmice u dva bh. grada odigrani su prijateljski susreti juniorskih selekcija naše zemlje i susjedne Srbije, koji su dvojici selektora trebale da posluže kao provjera U-19 reprezentacija uoči predstojećih kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2009. godine.
Osim plakata, prema kojem je domaćin susreta u Foči bila reprezentacija Srbije, te štamparske greške na drugom plakatu u režiji kancelarije N/FS BiH, na Gradskom stadionu smo zabilježili i očekivani ispad ljubitelja nogometa u istočnoj Bosni.
Tokom intoniranja himne Srbije, na tribinama je stanovala civilizacija. Nažalost, kada je počelo intoniranje domaće himne, većina od 2.000 prisutnih je počela zviždati i odmah sjela. Dužni smo spomenuti, da istovremeno nismo primijetili nikakvu anti bh. ikonografiju.
Nažalost, tih dana u gradu proevropskog načelnika Zdravka Krsmanovića na snazi je bila i redukcija vode, pa su nogometaši mogli da se okupaju tek nakon večere! Narednog dana, zbog kvara na autobusu srbijanskih nogometaša, susret u Goraždu je počeo sa zakašnjenjem od 30-ak minuta.
Slično kao i u Foči, prije početka meča razmijenjeni su pokloni predstavnika grada domaćina te čelnika N/FSBiH i FS Srbije. Tako je prof. Mustafa Kurtović, načelnik Goražda, uručio umjetničku sliku bivšem sugrađaninu Miri Stojanović u, a nagra|eni su bili još Bogdan Čeko i Denijal Pirić.
Ipak, najveći aplauz više od hiljadu gledalaca dobio je načelnik Kurtović, kada se prilikom uručivanja nagrade sa predstavnikom gostiju poljubio samo dva puta, odbivši treći poljubac.
(Express)
Gorazde:
Uručeni poklon paketi iz Danske
Organizacija “Pomoć djeci Sarajeva” iz Danske u saradnji sa humanistom Farukom Pašićem i ove je godine posjetila Goražde i dopremila pomoć onima kojima je najpotrebnija.
Paketi sa prehrambenim artiklima podijeljeni su članovima Udruženja slijepih i slabovidnih osoba, te civilnih žrtava rata, stanarima kolektivnih centara, te štićenicima Doma za stare i iznemogle osobe.
– Vlada Danske i ove godine nam je odobrila 30.000 eura. Nažalost, cijene prehrambenih artikala u BiH strašno su se povećale, tako da smo prošle godine podijelili 1.550, a za istu svotu novca ove godine smo mogli dobiti samo 1.200 paketa. Neki ljudi su ostali bez pomoći i to nam je jako žao – kazala nam je dopredsjednica organizacije “Pomoć djeci Sarajeva” Melanka Sarić.
Dio pomoći usmjeren je i povratnicima u Milijeno kod Čajniča, a članovi organizacije najavili su posjete i Konjicu i Jablanici.
Sadržaj paketa
Poklon paketi sadrže po vreću brašna, četiri litre ulja, pet kilograma šećera, po kilogram marmelade i soli, paket začina i soka, a njihova pojedinačna vrijednost je 50 KM.(Dnevni Avaz)
FOCA:
[b]Borba za opstanak na zemlji koja mnogo daje, ali i traži
Uz skromnu podršku vlasti, sa svojih imanja mogli bi hraniti obližnje gradove…[/b]Paunci kod Foče spadaju u ona mjesta u kojima je želja za povratkom kući očigledna na svakom koraku. Početak je bio težak, ali za osam godina porodica Bajraktarević je iz ruševina podigla novi dom.
– Nemam na što da se požalim. Imam sve, živim normalno. Imamo 100 duluma zemlje, obrađujemo, radimo. Sa mašinama smo slabi, ali imamo jedan mali motokultivator, dvije krave, prodajem mlijeko. Ove godine sam posijala 300 kilograma sjemenskog krompira, graha, sedam duluma imam pod pšenicom, 750 kvadrata pod plastenicima – kaže Asima Bajraktarević, koja je radno mjesto komercijaliste u Sarajevu zamijenila za posao poljoprivrednika u Pauncima, gdje živi sa suprugom i dvoje djece.
Selo Filipovići kod Ustikoline 11 je adresa porodice Iković, nakon što su sa svojim komšijama protjerani 92. godine. Sedam godina traje borba za opstanak na zemlji koja mnogo daje, ali mnogo i traži, jer se obrađuje ručno, kao i prije stotinu godina.
– Imamo više od 25 duluma zemlje, imali bi šta raditi, ali nemamo čime – kaže Rasema Iković, čiji je suprug, ratni invalid, umro nedugo nakon povratka.
Sa sinom i snahom živi od minimalne penzije. Od ranije je poznata kao majstor za bosanske poslastice – slatko od šljiva, džemove, prirodne sokove. Uz skromnu podršku vlasti, povratnici u Paunce i Filipoviće sa svojih imanja mogli bi hraniti obližnje gradove.
Donirana krava
– Kuća i vrtovi su mi u RS, a pašnjaci i voćnjak u FBiH. Posijala sam dva ogromna vrta. Krompir, paradajz, paprike, sve – kaže Rasema Iković, kojoj mnogo znači i krava, koju joj je, posredstvom Udruženja povratnika u Foču, donirala sarajevska općina Centar.
Željan radova
Suhbija Frašto na korak je od osme decenije života. Volio bi raditi, ali snaga ga izdaje.
– Željan sam radova, volim poljoprivredu. Uradim koliko mogu, samo da me želja mine – kaže Suhbija.
Dnevni avaz
Evo procitajte nesto o predizbornim ratovima u Gorazdu.
Kada su u pitanju fotelje onda je sve dozvoljeno i niko prema nikom nema obzira.
Komentari citalaca su takodjer vrlo interesantni.Gdje smo i kuda to idemo???
Kaza,svaka čast za ovaj post,to je rendgenski snimak Bošnjaka u BiH,dobro mi išta i imamo kakvi smo,očito nam ništa nije sveto,sve mi znamo,sve mi umijemo ali na sonu je veliko ništa.
VISEGRAD (Mededa) – FOCA (Jelic)
Iftari su radosni i u Međeđi i u Jeleču
Jedino dijete među povratnicima u Jeleč je kćerkica ef. Arifovića Amila…
Prošlo je nekoliko godina od kako su se prognani tokom agresije počeli vraćati na svoja ognjišta. Nažalost, održivi povratak i normalan život mnogima je samo san.Ipak, Međeđa, povratničko naselje pored magistralnog puta Sarajevo -Višegrad, mjesto je u kojem živi nada. Tako su nam kazali Bošnjaci povratnici.
Moje sunce
Stižemo u vrijeme podne-namaza. Tiho je. Četiri žene izlaze iz nedavno obnovljene džamije i s osmijehom na licu nas pozdravljaju.
U ove mubarek dane mjeseca ramazana one, pričaju nam, same sebi pripremaju iftarsku sofru. Omladine nema da pomogne. Habiba Rešić (76) kaže kako uvijek nastoji da joj “iftar bude fin”. U blizini nema prodavnice, ali kada ode u grad, sofra bude bogatija. No, velikih iftara kao nekada nema, jer nema ni naroda.
– Džamija je nekada bila puna. Ljudi su odlazili na namaze, a vidiš, sine, sada. Prazno je. Ovdje smo k’o vuci na kijametu. Niko nas skoro nikada nije obišao. Ja sam se sa sinovima vratila. Njih su šestorica, a imam i 29 unučadi i četvero praunučadi. Svi smo tu. Ovo je moje sunce – kaže nam Devleta Duran.
Ševka Kurtić (80) u Međeđi živi sama, samo je ponekad obiđu kćerke.
– I uz teškoće, opet je, hvala Allahu dž.š., dobro. Lijepi ramazan je i ovdje, pa je još ljepše – govori Kurtić.
Mjesni imam tokom ramazana u džamiji u Međeđi je Ahmed Smolo, student FIN-a u Sarajevu.
Ramazan je prisutan i među povratnicima u Jeleč, u blizini Foče, gdje je nekada bilo više od 400 domaćinstava, a danas tamo živi četrdesetak povratnika. Među starijim povratnicima jedino dijete je djevojčica Amila, kćerkica efendije Fadila Arifovića.
Radosni su što mogu pripremati veliki zajednički iftar u Sinan-pašinoj džamiji, obnovljenoj 2001. godine. Kažu nam kako je baš prije nekoliko dana najstarija povratnica Izeta Suljević, koja ima oko 80 godina, pripremila iftar za 25 ljudi.
Novi put
– Bilo je svega na sofri. I baklave i pite i mesa – kaže nam Izeta, koja se u Jeleč vratila prije 10 godina, a u ratu je izgubila dva sina.
Iako je život u ovom selu sada težak, a povratnici još nemaju uvjeta za život koje su imali prije nego što su istjerani iz svojih domova, ne žale se. Vjeruju da će biti nafake i poručuju da bi ovdje dolazilo više ljudi kada bi bio izgrađen novi put do sela.
Život nije kao u Sarajevu
Drugi ramazan u Jeleču dočekuje i ef. Arifović, imam Sinan-pašine džamije. Kaže nam kako na dnevnim namazima bude po desetak džematlija, ali da ih na teravijama bude više.
– Život nije kao u Sarajevu, ovdje svašta fali. Prosječna starost populacije je 70 godina. Nema doktora, ambulante, prodavnice. Za sve moramo putovati do Miljevine – kaže ef. Arifović.
FOCA
Vojnik iz četiri vojske smiraj našao kraj slatinskih šehida
Džafer Karović iz Fočanske Slatine prije neki dan umro je u 85. godini života i po vlastitoj želji ukopan u mezarju kraj seoske džamije. Tokom slučajnog susreta u novembru 2003. nastao je tekst u kojem je tada ispričao samo djelić onoga što je preživio.
Džaferova životna priča scenario je za dramu koja ne ostavlja ravnodušnim. Potomak siromašne fočanske porodice zarobljen je po okupaciji Foče, te je kao mladic uoči Pete ofanzive Nijemcima nosio municiju na Humić.
U pokušaju bjekstva je ranjen i izliječen u fočanskoj bolnici. Nedugo zatim Nijemci ga ponovo hapse, te iz Sarajeva vozom šalju u Regensburg.
Golobradi mladić iz Bosne tamo je prošao obuku i postao vrstan artiljerac koji je topom branio Štutgart.
Kad su Amerikanci ušli u Njemačku, zarobljavaju ga, mobiliziraju i pripremaju za napad na Japan. Tokom ukrcavanja na brodove u Marseju bačena je bomba na Hirošimu, Japan je ubrzo kapitulirao i bez Džaferovih granata.Iz ponude Amerikanaca da ostane u Francuskoj ili Njemačkoj, ide u SAD, odabrao je povratak u svoju Slatinu. Ni tu Džaferu nisu dali mira, pa je sada morao obući i partizansku uniformu i ganjati četnike po šumi.
– Deset godina je to trajalo, puna ih šuma bila, dosta su ih stigli, ali neki su se i presvukli – pričao je Džafer.
Nakon što u drvnoj industriji i od poljoprivrede nije mogao osigurati egzistenciju, Džafer se okrenuo ugostiteljstvu, otvorio kafanu u Godijenu, a potom i restoran u Foči. A onda se zadužio, državi i prijateljima, te je prerušen da ga ne poznaju ponovo otišao za Njemačku.
Radio je sedam godina, vratio dugove, sagradio kuću u Slatini. Sve je izgubio u proteklom ratu, kada je nekoliko mjeseci bio u Armiji RBiH u Goraždu, gdje su ga jedva ubijedili da njegovih 68 godina nisu za vojske i poslali porodici u Njemačku.
Posljednji put u Slatini, gdje je ponovo obnovio dom, bio je u julu ove godine, kada je izrazio želju da bude ukopan kraj ekshumiranih slatinskih šehida.
(Dnevni Avaz)
FOCA:
Pocela prljava izborna kampanja[b]DODIK U POHODU NA ISTOCNU BOSNU
Dodik: Krsmanović je sluga Federacije BiH [/b]
Na tribini SNSD-a u Foči, predsjednik te stranke Milorad Dodik je izjavio je da niko nema pravo da sprečava razvoj Foče kao što to čini aktuelni načelnik opštine Zdravko Krsmanović iz Socijalističke Partije.
“Takva politika u RS ne može proći. Želim vam reći da je on ‘glavni pajtaš’ Harisa Silajdžića, reisa Mustafe Cerića i sumnjivih tipova iz međunarodne zajednice, koji ne žele dobro ni Foči ni Republici Srpskoj”, kazao je Dodik.
Na Centralnom trgu, pred više od 5000 građana Dodik je predstavio svog kandidata za načelnika opštine Novaka Papricu, odborničke kandidate i izborni program.
“Ovdje u Foči se vodi bitka, ne samo za bolju budućnost građana Foče, već i za RS, jer Krsmanović je sluga Federacije BiH”, rekao je Dodik.
(Superbosna.com)
–
[quote=”Mustafa(citat)”] FOCA:
Pocela prljava izborna kampanjaDODIK U POHODU NA ISTOCNU BOSNU
Dodik: Krsmanović je sluga Federacije BiH [/quote]
Koja bahatost i osionost, koja sila, i ni skim ga drugim ne mogu porediti nego sa onim bijednikom sto sada sjedi u Hagu.
Bas sam sinoc gledala politicku emisiju na BHT-u o izborima i izmedju ostalog i prdizborne agitacije ovog svemoguceg u Foci, ciji izaslanici idu od kvarta do kvarta i nude 50-100 KM svakome onom ko bude glasao za ovog njegovog Papricu. Kaze jedan stari čiča“ Ma nema tih para kojima me moze kupiti” .Po provedenoj anketi slucajno odabranih gradjana, ispada da ce oni ipak ponovo glasati za sadasnjeg gradonacelnika , ali eto vidjecemo sta ce ovaj, sto vjerno slijedi svog mentora iz Haga, uciniti.
Posto nemam mehko c i tvrdo c,pisacu ovako mehko c i tvrdo cc,:) da se nebi pogresno ‘gluho bilo’ skontalo.
Nedaju ccicce Dodi glasa,a on njima za uzvrat neda para,a normalan narod trpi i devera pa dokad.Ma ne moze covjek vise biti pametan.:(
Ponekad ovdje
Taj je u utorak i nasilno se ponašao u Foči za vrijeme predizbornog skupa,prema informacijama koje imamo fizički je napao građanina Foče koji nije njegov istomišljenik,ali to javnost nije objavila,žalosno ali istinito.
-
AuthorPosts
- You must be logged in to reply to this topic.