-
Gornji tok Drine pregradit će četiri nove elektrane
Ponedjeljak, 08 Veljača 2010 15:27
Pred HE Višegrad su veliki razvojni projekti. Njen menadžment već godinu i po intenzivno priprema projektnu dokumentaciju za „Gornju Drinu“, nekadašnji projekt „Buk Bijela“ i za hidroelektrane Sutjeska, Paunci i Foča.
– U toku je izrada studije izvodljivosti za sve ove projekte – potvrdila je direktorica Elektroprivrede RS Branislava Milekić. Prema njenim riječima, Vlada RS će osigurati podršku Foči i Višegradu za izradu regulacionog plana kako bi što prije dobili potrebne dozvole za realizaciju ovih hidroenergetskih projekata.
Milekić je podsjetila da su za ove projekte zainteresirani i inozemni ulagači, ali nije precizirala o kojim poslovnim partnerima je riječ.
Prema procjenama stručnjaka, iskorištena je samo jedna trećina hidropotencijala rijeke Drine.
(Dnevni avaz)
Incijativa MMC Goražde za imenovanje jedne ulice u Goraždu po Srđanu Aleksiću
Mreža Mladih Civitasa – Goražde, ovih dana je pokrenula incijativu za imenovanje jedne ulice u Goraždu po Srđanu Aleksiću.
Naime, MMC Goražde smatra da je potrebno i u našem gradu nazvati jednu ulicu po Srđanu Aleksiću i mišljenja smo da se ovakvi primjeri poput ovog, hrabrog poteza pokojnog Srđana Aleksića ne smiju zaboraviti iz razloga što je on jedan od rijetkih u proteklom ratu dao i svoj život u želji da zaštiti svog prijatelja, bez obzira na njegovu nacionalnost (tj. prijatelja koji je bio Bošnjak).
Uzimajući u obzir da u Bosni i Hercegovini kao i u zemljama okruženja imamo dosta gradova koji su već dali svojim pojedinim ulicama naziv po Srđanu Aleksiću, MMC se nada da će nakon ove incijative i naš grad kao i drugi gradovi kako u Bosni i Hercegovini, tako i u okruženju, cijeniti veličinu djela Srđana Aleksića, poklanajući njegovoj ljudskosti ulicu koja će sa ponosom nositi njegovo ime.
Naime, Srđan Aleksić je bio glumac amater i plivačka nada bivše SFRJ, a najviše poznat po tome što je izgubio život braneći sugrađanina Bošnjaka od batinjanja od strane svojih sugrađana. 21. januara 1993. godine, kada je grupa pripadnika Vojske Republike Srpske legitimisala osobe na trebinjskoj pijaci. Nakon što su ustanovili da je jedna od legitimisanih osoba Alen Glavović, Bošnjak, počeli su ga maltretirati i tući.
Tada je Srđan priskočio u pomoć Alenu, čija jedina krivica je bila sadržana u njegovom imenu. Tada su četvorica vojnika naočigled prolaznika i policajaca, umjesto Alena, kundacima pušaka krvnički pretukli Srđana. Sve se dešavalo blizu pijace i policijske stanice u Trebinju. Od zadobijenih batina Srđan je pao u komu i preminuo je 27. januara 1993. godine. Srđan Aleksić je imao 26 godina kada je ubijen. Srđanov otac je u čitulji napisao: “Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost.“
Srđanu Aleksiću je posthumno dodeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Ulica Velikih drveta u Sarajevu je petnaest godina nakon Srđanove smrti nazvana po njegovom imenu. U obrazloženju je navedeno: „Bez ljudi kao što je Srđan Aleksić i njihovih herojskih djela, čovjek bi izgubio nadu u ljudskost a bez nje naš život ne bi imao smisla.“
Incijativa MMC Goražde za imenovanje jedne ulice u Goraždu po Srđanu Aleksiću
Mreža Mladih Civitasa – Goražde, ovih dana je pokrenula incijativu za imenovanje jedne ulice u Goraždu po Srđanu Aleksiću.
Naime, MMC Goražde smatra da je potrebno i u našem gradu nazvati jednu ulicu po Srđanu Aleksiću i mišljenja smo da se ovakvi primjeri poput ovog, hrabrog poteza pokojnog Srđana Aleksića ne smiju zaboraviti iz razloga što je on jedan od rijetkih u proteklom ratu dao i svoj život u želji da zaštiti svog prijatelja, bez obzira na njegovu nacionalnost (tj. prijatelja koji je bio Bošnjak).
Uzimajući u obzir da u Bosni i Hercegovini kao i u zemljama okruženja imamo dosta gradova koji su već dali svojim pojedinim ulicama naziv po Srđanu Aleksiću, MMC se nada da će nakon ove incijative i naš grad kao i drugi gradovi kako u Bosni i Hercegovini, tako i u okruženju, cijeniti veličinu djela Srđana Aleksića, poklanajući njegovoj ljudskosti ulicu koja će sa ponosom nositi njegovo ime.
Naime, Srđan Aleksić je bio glumac amater i plivačka nada bivše SFRJ, a najviše poznat po tome što je izgubio život braneći sugrađanina Bošnjaka od batinjanja od strane svojih sugrađana. 21. januara 1993. godine, kada je grupa pripadnika Vojske Republike Srpske legitimisala osobe na trebinjskoj pijaci. Nakon što su ustanovili da je jedna od legitimisanih osoba Alen Glavović, Bošnjak, počeli su ga maltretirati i tući.
Tada je Srđan priskočio u pomoć Alenu, čija jedina krivica je bila sadržana u njegovom imenu. Tada su četvorica vojnika naočigled prolaznika i policajaca, umjesto Alena, kundacima pušaka krvnički pretukli Srđana. Sve se dešavalo blizu pijace i policijske stanice u Trebinju. Od zadobijenih batina Srđan je pao u komu i preminuo je 27. januara 1993. godine. Srđan Aleksić je imao 26 godina kada je ubijen. Srđanov otac je u čitulji napisao: “Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost.“
Srđanu Aleksiću je posthumno dodeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Ulica Velikih drveta u Sarajevu je petnaest godina nakon Srđanove smrti nazvana po njegovom imenu. U obrazloženju je navedeno: „Bez ljudi kao što je Srđan Aleksić i njihovih herojskih djela, čovjek bi izgubio nadu u ljudskost a bez nje naš život ne bi imao smisla.“
–
GORAZDEGljive u Titovom skloništu
Srijeda | 17.02.2010
Strogo tajni i strateški podzemni objekat “Soča”, zbog neperspektivnosti, služit će ubuduće za proizvodnju pečuraka.
Kada su državni i vojni stratezi predratne Jugoslavije odlučili da na području današnjeg Goražda otpočnu gradnju tajnog, strateškog, višenamjenskog i preskupog podzemnog objekta “Soča”, ni u snu nisu mogli sanjati da će on jednog dana preći u običnu, civilnu nadležnost, te da bi mogao biti uzgajalište gljiva.
To se ipak dogodilo krajem 2002. godine kada je Vlada Republike Srpske kao neperspektivan podzemni objekat “Soča”, sa cjelokupnom instalacijom i opremom, ustupila bez naknade opštini Goražde. Tako je basnoslovno skupi objekat, koji je prema procjenama vojnih analitičara koštao više od 600 miliona, a neki tvrde čak i više od milijardu američkih dolara, koji nisu nikada koristili ni bivša JNA, a ni VRS, ustupljen jednoj od najnerazvijenijih opština Republike Srpske.
Prema riječima Slavka Mastila, čovjeka koji je kao stručnjak na održavanju i jedno vreme šef obezbjeđenja u “Soči” radio od 1963. godine pa sve do penzionisanja, početkom 2003. godine u posjete ovom objektu svojevremeno su dolazili gotovo svi tadašnji najviši vojni i državni rukovodioci bivše Jugoslavije. Jedino, kako kaže, ovdje nije bio Tito, mada je zasigurno bio jedan od inicijatora gradnje ovog i sličnih podzemnih objekata u bivšoj Jugoslaviji.
Sve do pred posljednji rat “Soča” je bila pod režimom visoke vojne i državne tajne, sa specijalnom stražom i posadom za održavanje. I mada su u “Soču” uložena ogromna finansijska sredstva, zbog postupne izmjene vojnostrateških planova ovaj objekat praktično nikada nije ni korišten, mada je bio potpuno završen.
A da se radilo o pravom malom podzemnom gradu najbolje govore podaci: ukupna površina podzemnih tunela i odaja je 15.000 metara kvadratnih. Na industrijski dio otpada 13.000, a na specijalni uređeni 2.000 kvadratnih metara prostora.
U sklopu proizvodnog dijela “Soča” je povezana sistemom proizvodnih hala. Tu su, sve do brojnih krađa i provala posljednjih godina kada ovaj objekat više nije bio pod stražom, bili ogromni uređaji za zagrijavanje i hlađenje vazduha koji se sistemom velikih cijevi razvodio po cijelom objektu, zatim sistem od sedam vlastitih trafo-stanica i agregat velike snage. O grandioznosti objekta svedoči i broj od oko 2.000 neonskih sijalica kojima je bio osvijetljen, a na svaki dužni metar u proizvodnim halama bile su instalisane utičnice za trofaznu struju. Uz pomoć pumpi voda se crpila iz Drine i slala u rezervoare – dva za industrijsku vodu kapaciteta 120, a treći za pitku vodu od osam kubnih metara. Pored 13 uređenih mokrih čvorova i magacinskog prostora, radionice na drugom nivou specijalnim liftom su povezane sa proizvodnim halama i sa uređenim prostorom. “Soča”, inače, ima tri blindirana ulaza na prvom, a četvrti je na drugom nivou koji je bio namijenjen za transport i snabdijevanje.
Od svega je najinteresantniji uređeni prostor koji podsjeća na objekte iz naučnofantastičnog filma. Pored ostalog, tu je bilo 98 numerisanih kancelarija i soba montažnog tipa, po sistemu kontejnera u nizu. U sklopu njih su i dvije veće sale za sastanke, prostor za vlastitu ambulantu i veliki restoran.
“Soča” je u poslijeratnom periodu bila posebno interesantna za pripadnike SFOR-a koji su je čak pet puta detaljno pregledali, a medijski je bila u žiži interesovanja tokom 2002. godine kada je tadašnja Vlada RS donijela odluku da baš ovde odlaže radioaktivni otpad! Zahvaljujući protestima građana u opštinama gornjodrinske regije ta odluka je poništena.
Gradnju ovog podzemnog objekta, koji je sličan ali nešto veći od onog kod Konjica, otpočela je bivša JNA 1948. godine, a nastavila slovenačka firma “Soča”, po kojoj je i dobio ime. Građevinske radove na kopanju i betoniranju sistema tunela, sve do 1963. godine, radilo je u dvije smjene po 800 radnika! U tom periodu se izmješta i magistralni put zbog dodatne izolovanosti i tajnovitosti.
Od 1963. do 1978. godine brojne ekipe stručnjaka sa cijele teritorije nekadašnje Jugoslavije instališu najsavremeniju domaću i svjetsku opremu. Uređeni tajni prostor “Soča” bukvalno je blindiran sa posebnim zidovima i metalnim vratima debljine preko jednog metra i opremljen za rezervnu ratnu lokaciju Generalštaba bivše JNA kao i tadašnjeg najvišeg političkog rukovodstva SFRJ, sa Josipom Brozom Titom na čelu.
Kako “Soča”, za razliku od sličnog objekta u Konjicu, nažalost, nije sačuvana jer su je svi odreda, počev od 1992, a posebno nakon 2002. godine čerupali i bukvalno poharali, opština Novo Goražde se opredelila da napušteni lavirint tunela, sada bez struje, opreme i infrastrukture, ponudi zainteresovanim proizvođačima gljiva. Tako je sa firmama “Belkol” iz Kragujevca i “Lana internacional” iz Novog Goražda dogovoren zakup za proizvodnju gljiva šitaki. Ponuđači su se obavezali da će ovde zaposliti 45 radnika.
(politika.rs, DEPO/dg)
–
GORAZDEGoražde u Vancouveru
Subota, 20 Veljača 2010
Koliko smo se radovili skijaškim uspjesima Bojana Križaja Mateje Svet, Jureta Franka, a nisu nam bili mrski ni uspjesi šveđanina Ingemara Stenmarka, toliko smo se radovali i bili ponosni na činjenicu da su najbolji svjetski skjaši prije 20-30 godina skijali na tada domaćoj “dasci” – Elanu, nekadašnjem “poslovnom čudu” iz slovenačkog gradića Begunja.
Danas, dvadesetak godina nakon raspada bivše Jugoslavije i Elana, Bosanci i Hercegovci ipak mogu biti ponosni na sve skijaše koji skijaju na Atomicovim, Fischerovim i Völklovim skijama na kojima su Fischerovi i Markerovi vezovi jer se dijelovi opreme ovih svjetski poznatih ski brendova proizvode u BiH. U gradu koji se često zove i slijepim crijevom Federacije – Goraždu, kompanija Bekto Precisa ovim poslovima se, između ostalog, intenzivno bavi već desetak godina.
Saradnja sa prestižnim svjetskim brendovima
“Suradnju sa proizvođačima ski opreme počeli smo prije desetak godina. Trenutno najintenzivnije radimo sa Fischerom i Markerom, a pored njih surađujemo i sa Völklom i Atomicom. Međutim, Atomic više nije onaj stari Atomic. Ostao je brend, ali je tu kompaniju preuzeo Salamon i sada radimo vezove za njih, ali u puno manjim količinama u odnosu na ranije”, kaže nam menadžer prodaje Sanja Muhić, pojašnjavajući kako je dvadesetak radnika Bekto Precise uposleno na izradi dijelova ski opreme za renomirane svjetske brendove.Međutim, proizvodnja dijelova za ski opremu samo je jedan od proizvodnih segmenata kojim se bavi Bekto Precisa. Naime, vozači luksuznih automobila prestižnih marki kao što su Ferrari, Audi, BMW i Volkswagen, kada pale svjetla, daju žmigavac, ili aktiviraju brisače, teško da mogu znati da su ti prekidači i ručice proizvedeni u Bekto Precisi koja se bavi proizvodnjom dijelova za automobilske komandne table. Pored toga, Bekto Precisa proizvodi i plastične dijelove za Wabco kočione sisteme koji se ugrađuju u renomirane marke automobila, primjerice njemački Mercedes. Istovremeno, Bekto Precisa za britansku kompaniju Mosdorfer pravi sklopke za niskonaponsku i srednjenaponsku elektrodistributivnu mrežu.
Pouzdanost i kvalitet, garant uspješnog poslovanja
Za nepunih pet godina, koliko postoji kompanija Bekto Precisa, imena i međunarodni ugled koji uživaju njihovi poslovni partneri i kupci, najbolje svjedoče o uspjehu ove goraždanske kompanije. “Bekto Precisa prostire se na blizu 30 hiljada kvadratnih metara. Napravljena je upravna zgrada, alatnice, proizvodni pogoni, a trenutno zapošljavamo oko 260 radnika”, kaže Sanja Muhić, kojoj je ipak najdraža menza iznad koje su napravljeni apartmani u kojima odsjedaju strani poslovni partneri, a koji su uglavnom zauzeti jer Bekto Precisa izvozi 95 posto svojih proizvoda.Opterećeni vječitim problemom javnih nabavki i raspisivanjem tendera u našoj zemlji, potpuno smo smetnuli s uma da strane privatne, multinacionalne kompanije ne raspisuju tendere nego ugovore sklapaju sa poznatim i pouzdanim partnerima. Stoga i ne iznenađuje što je na naše pitanje da li je Bekto do unosnih poslova došao kroz tenderske procedure Sanja Muhić odgovorila odrično. “Kompanija dolazi do poslova i ugovora preko poznanstava koje je vlasnik Redžo Bekto stekao baveći se ovim poslovima preko trideset godina. Kada je firmu iz Austrije preselio u BiH, kupci su došli za njim. U ovoj branši svako zna svakog i često se desi da nas naši poslovni partneri predlože drugim kompanijama koje stupe s nama u kontakt i tako se posao širi. Lančano”, objašnjava Sanja Muhić.
Sudeći prema veličini i obimu poslovnog carstva koje je Bekto izgradio za kratko vrijeme, čini se da “lancu” nema kraja. Ali, kako Redžo Bekto vješto izbjegava novinare, njegovi suradnici isto toliko vještine izbjegavaju odgovoriti na pitanja koja se tiču finansija. Tako su sva naša pitanja o dosadašnjim ulaganjima, godišnjem prometu, finansijskoj dobiti i poslovanju firme ostala bez odgovora. Medutim, ako se zna da firma zapošljava 260 radnika, da se prostire na 30 hiljada kvadratnih metara u pet, šest novoizgrađenih objekata u kojima je smješteno osamdesetak najsavremenijih mašina japanskog proizvođača Okuma, te američkog Hassa i Ingersolla, jasno je da se investicije mogu mjeriti u desetinama miliona maraka.
Stručna pomoć iz Kragujevca
Srce Bekto Precise je alatnica gdje se proizvodi alat visokog kvaliteta za brizganje plastičnih i livenih dijelova najvišeg kvaliteta i preciznosti izrade. Sve mašine povezane su sa radnim stanicama, odnosno kompjuterima koji koriste TopSolid i AlphaCAM sisteme programiranja, odnosno konstruisanja. O tome nam je nešto više rekao inžinjer Miroljub Mićević iz Kragujevca koji se prije tri godine zaposlio u Bekto Precisi. “Moj posao i posao mojih kolega jeste da na osnovu trodimenzionalne konstrukcije alata, ili kalupa, softverski projektujemo tehnologiju, odnosno programiramo mašine koje će različitim tehnikama napraviti alate, odnosno kalupe”, kaže Mićević. On je karijeru programera za konstrukciju alata počeo prije više od 20 godina u kragujevačkoj Zastavi. “Ovim poslovima bavim se više od dvadeset godina i mogu vam reći da su alatnice Bekto Precise bez konkurencije vodeće na prostoru Balkana”, kaže Mićević. Pored Mićevića, za Bekto Precisu radi i privatna firma Konstruktivni biro iz Kragujevca, koju su nakon propasti Zastave osnovali inžinjeri Rade Milojević i Branko Dresević. “Osnovali smo biro koji pruža usluge za konstrukciju alata. Međutim, jedini naš klijent je Bekto jer nam daje toliko posla da nemamo ni vremena, ni potrebe da radimo i za druge”, kaže Drešević.Redžo Bekto izbjegava novinare i ne voli javno eksponiranje
Vlasnik Bekto Precise Redžo Bekto, prema rijecima Sanje Muhić, nije sklon razgovoru sa novinarima. “Bekta nećete moći vidjeti. On je od onih ljudi koji se ne vole pojavljivati u javnosti, odnosno u medijima. Čovjek više nego dobro radi svoj posao, ali ne želi se eksponirati na takav način”, rekla nam je Muhićeva kada smo zatražili razgovor sa njenim šefom. Ipak, poznato je da je Redžo Bekto karijeru počeo ranih sedamdesetih godina proslog stoljeća najprije u Njemačkoj, a zatim u Austriji gdje je osnovao privatnu firmu Bekto Gmbh. za izradu mašinskih alata – kalupa za preradu plastičnih masa. Nakon dva neuspjela prijeratna pokušaja da stečeno iskustvo i zarađeni kapital investira u rodno Goražde, uspjelo mu je to 1996. godine. Bektova firma Bekto Gmbh. ulazi u zajedničku, joint venture firmu sa goraždanskom Pobjedom. Kako Pobjeda nije mogla pratiti nova ulaganja Bekta, 1999. godine, kantonalna Agencija za privatizaciju prihvatila je ponudu firme Bekto i tako je nastala kompanija Bekto Internacional. Privatizacijski ugovorene obaveze, zapošljavanje 30 novih radnika i ulaganje 5,7 miliona KM u opremu, su ispunjene. Konačno, Redžo Bekto 2005. godine osniva kompaniju Bekto Precisa, koja se bavi proizvodnjom alata za brizganje plastike, obojenih metala, kombinacije plastike i metala, kao i plastičnih i livenih dijelova, a Bekto Internacional prodaje svom poslovnom partneru iz Njemačke, firmi Emka koja se bavi proizvodnjom brava i zaptivnih mehanizama s kojom Bekto Precisa još uvijek održava dobru poslovnu saradnju.(SLOBODNA BOSNA)/Gorazde-x.com
Goražde: Mevzeta Kaloper htjela skočiti u nabujalu Drinu
Duže od sat trajalo ubjeđivanje da odustane od svoje namjere
Nova drama na Maloj pijaci u Goraždu desila se jučer kada je Mevzeta Kaloper, jedna od trgovkinja, odlučila da skoči u nabujalu Drinu. Nakon što su u ranim jutarnjim satima inspektori Kantonalne uprave za inspekcijske poslove, uz asistenciju velikog broja policajaca, zapečatili ulaz u pijacu, popodne je ova samohrana majka odlučila ući u devastirani objekat Kajakaškog kluba „Buk“, na samoj obali Drine.
Duže od sat trajalo je ubjeđivanje da odustane od svoje namjere, ali Kaloper nije dozvoljavala nikome da joj priđe, pa čak ni članovima svoje porodice. Tražeći da pijaca bude otvorena, Kaloper nije krila ogorčenje zbog poteza općinskih vlasti koje su odlučile da strogoću treniraju na tridesetak pijačara i da Zakon o urbanizmu počnu provoditi pretvarajući Malu pijacu u zelenu površinu.
– Godinu i po ovo pokušavamo riješiti i želim im ispuniti želju i skočiti. Neka budu sretni i Rambo (načelnik općine Muhamed Ramović) i Adžem (šef Službe za urbanizam). Ili neka otvore kapiju da idem da radim, da ne moram sutra prositi za komad hljeba – govorila je Kaloper.
Pripadnici MUP-a BPK vrlo brzo angažirali su Jedinicu za podršku sa timom ronilaca i čamcima, a u pripravnosti je bila i ekipa Hitne pomoći. Nakon više od sat vremena neizvjesnosti, kojoj su svjedočili i brojni građani, inspektori su odlučili privremeno skinuti pečat sa ulaza u pijacu. Jedan od njenih kolega prišao je Mevzeti Kaloper i umjesto za njen štand odveo je do sanitetskog vozila. Inspektori će nastaviti sa popisom zatečene robe na pijaci i provođenjem odluke o zabrani rada, a trgovci bespomoćno pratiti njihov rad.
Nezavidna situacija
Nekoliko dana ranije, tokom štrajka glađu, Kaloper je nekoliko puta primala ljekarsku pomoć, jer boluje od dijabetesa i visokog krvnog pritiska. Od njenih kolega saznajemo da su je problemi sa neizdavanjem rješenja za rad doveli u neizdrživu finansijsku situaciju.
Autor: A. BAJRAMOVIĆ0
6.03.2010.
AVAZGoražde: Mevzeta Kaloper htjela skočiti u nabujalu Drinu
Duže od sat trajalo ubjeđivanje da odustane od svoje namjere
Nova drama na Maloj pijaci u Goraždu desila se jučer kada je Mevzeta Kaloper, jedna od trgovkinja, odlučila da skoči u nabujalu Drinu. Nakon što su u ranim jutarnjim satima inspektori Kantonalne uprave za inspekcijske poslove, uz asistenciju velikog broja policajaca, zapečatili ulaz u pijacu, popodne je ova samohrana majka odlučila ući u devastirani objekat Kajakaškog kluba „Buk“, na samoj obali Drine.
Duže od sat trajalo je ubjeđivanje da odustane od svoje namjere, ali Kaloper nije dozvoljavala nikome da joj priđe, pa čak ni članovima svoje porodice. Tražeći da pijaca bude otvorena, Kaloper nije krila ogorčenje zbog poteza općinskih vlasti koje su odlučile da strogoću treniraju na tridesetak pijačara i da Zakon o urbanizmu počnu provoditi pretvarajući Malu pijacu u zelenu površinu.
– Godinu i po ovo pokušavamo riješiti i želim im ispuniti želju i skočiti. Neka budu sretni i Rambo (načelnik općine Muhamed Ramović) i Adžem (šef Službe za urbanizam). Ili neka otvore kapiju da idem da radim, da ne moram sutra prositi za komad hljeba – govorila je Kaloper.
Pripadnici MUP-a BPK vrlo brzo angažirali su Jedinicu za podršku sa timom ronilaca i čamcima, a u pripravnosti je bila i ekipa Hitne pomoći. Nakon više od sat vremena neizvjesnosti, kojoj su svjedočili i brojni građani, inspektori su odlučili privremeno skinuti pečat sa ulaza u pijacu. Jedan od njenih kolega prišao je Mevzeti Kaloper i umjesto za njen štand odveo je do sanitetskog vozila. Inspektori će nastaviti sa popisom zatečene robe na pijaci i provođenjem odluke o zabrani rada, a trgovci bespomoćno pratiti njihov rad.
Nezavidna situacija
Nekoliko dana ranije, tokom štrajka glađu, Kaloper je nekoliko puta primala ljekarsku pomoć, jer boluje od dijabetesa i visokog krvnog pritiska. Od njenih kolega saznajemo da su je problemi sa neizdavanjem rješenja za rad doveli u neizdrživu finansijsku situaciju.
Autor: A. BAJRAMOVIĆ0
6.03.2010.
AVAZ–
Nakon SarajevaJolie i Pitt u posjeti siromašnima u Goraždu
Sarajevo-x.com otkriva da su, nakon iznenadne posjete Sarajevu, slavna holivudska glumica Angelina Jolie i njen partner Brad Pitt u ponedjeljak ujutro stigli u Goražde sa namjerom da posjete izbjegličko naselje Belvedere.
Angelina Jolie i Brad Pitt (Foto: Arhiv)Iz Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Bosansko-podrinjskog kantona su nam rekli da postoje informacije da će Jolie posjetiti ovaj izbjeglički kamp. U tom kolektivnom centru se nalazi više desetina siromašnih porodica iz Goražda i okoline.
Sarajevo-x.com saznaje da se holivudski par trenutno zaputio prema goraždanskom naselju Splavište, kojem je pristup blokiran. U ovom naselju bh. režiser Ahmed Imamović snima film o Srebrenici.
Prema informacijama do kojih je došao naš portal, par je odsjeo u goraždanskom hotelu Behar, koji je cijeli zakupljen i zatvoren za javnost, a telefoni su isključeni.
U poslijepodnevnim satima Jolie i Pitt bi trebali napustiti našu zemlju i uputiti se u Dubrovnik.
(Sarajevo-x.com)
–
Nakon SarajevaJolie i Pitt u posjeti siromašnima u Goraždu
Sarajevo-x.com otkriva da su, nakon iznenadne posjete Sarajevu, slavna holivudska glumica Angelina Jolie i njen partner Brad Pitt u ponedjeljak ujutro stigli u Goražde sa namjerom da posjete izbjegličko naselje Belvedere.
Angelina Jolie i Brad Pitt (Foto: Arhiv)Iz Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Bosansko-podrinjskog kantona su nam rekli da postoje informacije da će Jolie posjetiti ovaj izbjeglički kamp. U tom kolektivnom centru se nalazi više desetina siromašnih porodica iz Goražda i okoline.
Sarajevo-x.com saznaje da se holivudski par trenutno zaputio prema goraždanskom naselju Splavište, kojem je pristup blokiran. U ovom naselju bh. režiser Ahmed Imamović snima film o Srebrenici.
Prema informacijama do kojih je došao naš portal, par je odsjeo u goraždanskom hotelu Behar, koji je cijeli zakupljen i zatvoren za javnost, a telefoni su isključeni.
U poslijepodnevnim satima Jolie i Pitt bi trebali napustiti našu zemlju i uputiti se u Dubrovnik.
(Sarajevo-x.com)
–
Hotel Behar je ustvari renovirani hotel “Drina” ali kao i svugdje sad potpuno drugacije izgleda i uvijek sam se pitala zasto su balkoni okrenuti na ulicu a ne na prelijepu Drinu koja nikad nije bila cistija.
–
Hotel Behar je ustvari renovirani hotel “Drina” ali kao i svugdje sad potpuno drugacije izgleda i uvijek sam se pitala zasto su balkoni okrenuti na ulicu a ne na prelijepu Drinu koja nikad nije bila cistija.–
Angelina JolieŽena velikog srca u BiH
Skrenula pažnju svjetske javnosti na 117.000 raseljenih osoba u našoj zemlji
06.04.2010. 07:10
Đoli: Od 2001. godine UNHCR-ova ambasadorica dobre volje
Foto: ArhivOči svjetske javnosti bile su jučer, a dijelom i prekjučer uperene u BiH. Naravno da to nije zasluga bh. političara, nego holivudske zvijezde i UNHCR-ove ambasadorice dobre volje Anđeline Đoli (Angelina Jolie).
Ona je sasvim neočekivano stigla u BiH da bi posjetila izbjeglička naselja u okolini Goražda i Višegrada. Ova žena velikog srca tako je poslušala tužne i potresne priče ljudi koji se skoro dvije decenije potucaju od nemila do nedraga.
Topli stisak ruke i dolazak slavne gošće u skromni izbjeglički dom porodice Šehić i Babić sigurno će pamtiti i prepričavati do kraja života. Ali, ono što je mnogo važnije, zahvaljujući Anđelininom angažmanu, pažnja svjetskih moćnika ponovo bi se mogla usmjeriti na rješavanje problema raseljenih osoba kojih, skoro 15 godina nakon okončanja rata, u BiH ima 117.000.
Ovo nije prvi put da najveća zvijezda današnjice svoje ime, ugled i slavu stavlja u službu siromašnih, nemoćnih, obespravljenih… Anđelina Đoli je od 2001. godine UNHCR-ova ambasadorica dobre volje. Putovala je u daleke i puste krajeve, posjećujući izbjeglice, dajući im podršku moralnu i finansijsku, kao i uposlenike ove međunarodne organizacije. Bila je u Tanzaniji, Obali Slonovače, Pakistanu, Kambodži, Ekvadoru, Keniji, Namibiji, Šri Lanki, Jordanu, Egiptu, Čadu, Sudanu, na Tajlandu, Kosovu…
Daleko od najtužnijih mjesta na svijetu 35-godišnja Anđelina sa svojim životnim saputnikom Bredom Pitom (Brad Pitt) i njihovo šestero djece vodi život kakav i priliči velikoj holivudskoj divi, ali nikada nije zaboravila da je mnogo više onih prema kojima život nije bio tako izdašan i blagonaklon.
Avaz
–
Angelina JolieŽena velikog srca u BiH
Skrenula pažnju svjetske javnosti na 117.000 raseljenih osoba u našoj zemlji
06.04.2010. 07:10
Đoli: Od 2001. godine UNHCR-ova ambasadorica dobre volje
Foto: ArhivOči svjetske javnosti bile su jučer, a dijelom i prekjučer uperene u BiH. Naravno da to nije zasluga bh. političara, nego holivudske zvijezde i UNHCR-ove ambasadorice dobre volje Anđeline Đoli (Angelina Jolie).
Ona je sasvim neočekivano stigla u BiH da bi posjetila izbjeglička naselja u okolini Goražda i Višegrada. Ova žena velikog srca tako je poslušala tužne i potresne priče ljudi koji se skoro dvije decenije potucaju od nemila do nedraga.
Topli stisak ruke i dolazak slavne gošće u skromni izbjeglički dom porodice Šehić i Babić sigurno će pamtiti i prepričavati do kraja života. Ali, ono što je mnogo važnije, zahvaljujući Anđelininom angažmanu, pažnja svjetskih moćnika ponovo bi se mogla usmjeriti na rješavanje problema raseljenih osoba kojih, skoro 15 godina nakon okončanja rata, u BiH ima 117.000.
Ovo nije prvi put da najveća zvijezda današnjice svoje ime, ugled i slavu stavlja u službu siromašnih, nemoćnih, obespravljenih… Anđelina Đoli je od 2001. godine UNHCR-ova ambasadorica dobre volje. Putovala je u daleke i puste krajeve, posjećujući izbjeglice, dajući im podršku moralnu i finansijsku, kao i uposlenike ove međunarodne organizacije. Bila je u Tanzaniji, Obali Slonovače, Pakistanu, Kambodži, Ekvadoru, Keniji, Namibiji, Šri Lanki, Jordanu, Egiptu, Čadu, Sudanu, na Tajlandu, Kosovu…
Daleko od najtužnijih mjesta na svijetu 35-godišnja Anđelina sa svojim životnim saputnikom Bredom Pitom (Brad Pitt) i njihovo šestero djece vodi život kakav i priliči velikoj holivudskoj divi, ali nikada nije zaboravila da je mnogo više onih prema kojima život nije bio tako izdašan i blagonaklon.
Avaz
–
GORAZDEUnis Ginex najuspješnije preduzeće u prošloj godini
Utorak, 06 april 2010
Najuspješnije preduzeće na području Bosansko-podrinjskog kantona u 2009. je Unis Ginex, najbolji menadžer je njegov direktor Jusuf Hubjer, dok je specijalno priznan je za sveukupan razvoj zajednice na području BPK dodijeljeno kompaniji Bekto Precisa.
Poslovni potez
Priznanja najboljima u privredi uručena su u sklopu manifestacije koju je, prvi put nakon dugogodišnje pauze, organiziralo Kantonalno ministarstvo privrede. Ginex upošljava 400 radnika i, prema riječima Hubjera, proizvodnja je započela 1998. godine izradom svjetiljki i „humanitarnih“ peći, a danas izvozi u 33 zemlje svijeta među kojima su Malezija, Izrael, Čile, Španija, Grčka, Njemačka i SAD. Ukupni prihod u prvoj godine poslovanja iznosio je tri, a danas gotovo 14 miliona maraka.
– Počeli smo sa 15 miliona inicijalnih kapisli, prošle godine smo proizveli više od 360 miliona, a ove godine ćemo premašiti 450 miliona komada. Želimo biti vodeći u Evropi i dostići proizvodnju od 700 miliona koju trenutno ima jedna firma u Švicarskoj – kazao je Hubjer, menadžer koji je Ginex podigao iz ruševina i pretvorio ga u jedinu uspješnu kompaniju u bh. namjenskoj industriji.
Unis Ginex dobitnik je i priznanja za poslovni potez, ideju godine, i to za proces laboracije kapisli vlažnim postupkom. Priznanja u ovoj kategoriji dobili su i Emka Bosnia za otvaranje pogona praškastog farbanja, firma Fekry za pogon proizvodnje briketa, preduzeće Zlatna nit za novu liniju šivenja odjeće, te Bijela voda za novu liniju punjenja pitke vode.
Broj nezaposlenih
Kantonalni premijer Nazif Uruči kazao je da je BPK, zahvaljujući privrednicima, jedan od rijetkih dijelova BiH koji je u teškoj prošloj godini smanjio broj nezaposlenih na evidenciji Službe za zapošljavanje. U svom obraćanju ministar privrede Mustafa Kurtović pohvalio je angažman Ministarstva poduzetništva i obrta FBiH na ovom području.
(Dnevni avaz)/ gorazde-x.com
–
GORAZDEUnis Ginex najuspješnije preduzeće u prošloj godini
Utorak, 06 april 2010
Najuspješnije preduzeće na području Bosansko-podrinjskog kantona u 2009. je Unis Ginex, najbolji menadžer je njegov direktor Jusuf Hubjer, dok je specijalno priznan je za sveukupan razvoj zajednice na području BPK dodijeljeno kompaniji Bekto Precisa.
Poslovni potez
Priznanja najboljima u privredi uručena su u sklopu manifestacije koju je, prvi put nakon dugogodišnje pauze, organiziralo Kantonalno ministarstvo privrede. Ginex upošljava 400 radnika i, prema riječima Hubjera, proizvodnja je započela 1998. godine izradom svjetiljki i „humanitarnih“ peći, a danas izvozi u 33 zemlje svijeta među kojima su Malezija, Izrael, Čile, Španija, Grčka, Njemačka i SAD. Ukupni prihod u prvoj godine poslovanja iznosio je tri, a danas gotovo 14 miliona maraka.
– Počeli smo sa 15 miliona inicijalnih kapisli, prošle godine smo proizveli više od 360 miliona, a ove godine ćemo premašiti 450 miliona komada. Želimo biti vodeći u Evropi i dostići proizvodnju od 700 miliona koju trenutno ima jedna firma u Švicarskoj – kazao je Hubjer, menadžer koji je Ginex podigao iz ruševina i pretvorio ga u jedinu uspješnu kompaniju u bh. namjenskoj industriji.
Unis Ginex dobitnik je i priznanja za poslovni potez, ideju godine, i to za proces laboracije kapisli vlažnim postupkom. Priznanja u ovoj kategoriji dobili su i Emka Bosnia za otvaranje pogona praškastog farbanja, firma Fekry za pogon proizvodnje briketa, preduzeće Zlatna nit za novu liniju šivenja odjeće, te Bijela voda za novu liniju punjenja pitke vode.
Broj nezaposlenih
Kantonalni premijer Nazif Uruči kazao je da je BPK, zahvaljujući privrednicima, jedan od rijetkih dijelova BiH koji je u teškoj prošloj godini smanjio broj nezaposlenih na evidenciji Službe za zapošljavanje. U svom obraćanju ministar privrede Mustafa Kurtović pohvalio je angažman Ministarstva poduzetništva i obrta FBiH na ovom području.
(Dnevni avaz)/ gorazde-x.com
- You must be logged in to reply to this topic.