-
Tražili skidanje zastave RS-a
[i][b]Radmanović otkazao sastanak zbog incidenta s turskom delegacijom
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović otkazao je današnji sastanak sa ministrom inostranih poslova Turske Ahmetom Davutogluom nakon što je turska delegacija tražila skidanje zastave Republike Srpske iz sale za sastanke u Palati Republike u Banjaluci i zbog kašnjenja turskog šefa diplomatije 75 minuta na već pomjereni termin sastanka, saopšteno je danas iz Kabineta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.[/b][/i]
Nebojša Radmanović”Smatramo ovakav postupak turske strane neprimjerenim ponašanjem i diplomatskim incidentom koji će svakako imati posljedice”, navodi se u saopštenju.
U saopštenju se podsjeća da je Radmanović prihvatio da se sastane u Banjaluci u Palati Republike sa Davutogluom, iako je taj sastanak iznenada i kasno zatražen sa turske strane, što je neubičajeno u diplomatskoj praksi.
“U međuvremenu iz Turske ambasade su tražili pomjeranje sastanka zakazanog u 15.30 sati za pola sata kasnije, što je predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović takođe prihvatio. Nakon toga, kada je i taj rok prošao iz turske delegacije tražili su skidanje zastave Republike Srpske iz sale za sastanke koje čine stalni postav u Bijelom salonu u Palati Republike”, navodi se u saopštenju.
Predsjedavajući Radmanović, kako je saopšteno, nije prihvatio taj ultimativni zahtjev i kada je ministar već kasnio 75 minuta na već pomjereni sastanak, otkazao je zakazani sastanak sa ministrom inostranih poslova Turske.
U maju prva suđenja za naknadu štete od RS: Prijeti li manjem bh. entitetu finansijski kolaps
E. Hu. 29/01/2011 16:00:00
Dnevni Avaz
Serija tužbi uskoro bi trebala stići i iz Srebrenice, a vrlo izvjesno i iz drugih gradova u kojima je bilo ratnih zločina
Zločini u Sarajevu: Pravni osnov haška presuda Stanislavu GalićuRepublika Srpska mogla bi se suočiti s potpunim finansijskim kolapsom ako sudovi u Bosni i Hercegovini prihvate tužbe i u makar pola slučajeva presude u korist članova porodica žrtava ratnih zločina za koje su pred domaćim pravosuđem i u Haškom tribunalu osuđeni bivši oficiri Vojske RS.
Do sada je protiv RS podneseno skoro 1.500 tužbi kojima se traži naknada nematerijalne štete. U pripremi su i nove pojedinačne, ali i tužbe institucija, poput Islamske zajednice BiH. U RS se niko i ne usuđuje izračunati barem okvirnu cifru odštetnog zahtjeva koji će porodice žrtava ratnih zločina zatražiti, pogotovo zato što tim tužbama treba pridodati i tužbe desetina hiljada logoraša Bošnjaka i Hrvata.
Utješne izjave
IZBiH već je tužila RS zbog rušenja 16 banjalučkih džamija tražeći odštetu od 15 miliona KM. U IZBiH pravi se spisak svih objekata koje su porušile vlast i Vojska RS, što će, izvjesno je, rezultirati još jednom tužbom.
Pravobranilac RS Slobodan Radulj kaže kako se samo u tužbama za naknadu nematerijalne štete “radi o stotinama miliona maraka”. Ako se uzme u obzir podatak da je godišnji budžet RS 1,6 milijardi KM, onda je jasno o kakvom bi se finansijskom udaru radilo.
Najviše tužbi do sada je podneseno iz Sarajeva. Članovi Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo do sada su podnijeli 1.374 tužbe protiv RS uzimajući za pravni osnov hašku presudu Stanislavu Galiću. I porodice žrtava s tuzlanske Kapije podnijele su 50 tužbi. Po desetak tužbi podneseno je iz Sanskog Mosta, Ključa, Prijedora i Foče. Serija tužbi uskoro bi trebala stići i iz Srebrenice, a vrlo izvjesno i iz drugih gradova u kojima je bilo ratnih zločina.
U Pravobranilaštvu RS imaju pune ruke posla, jer u svim slučajevima u roku od mjesec od prijema tužbe moraju napisati odgovor. Javnost u RS tješi se izjavama samog pravobranioca Radulja, ali i pravnih eksperata, koji tvrde da od tužbi neće biti ništa, jer su neblagovremeno podnesene.
Tako pravni ekspert Miroslav Mikeš kaže da su, kada je riječ o pravnom segmentu, tužbe neblagovremene.
– Prema Zakonu o obligacionim odnosima, prošao je opći rok za podnošenje takvih tužbi – Mikeševa je izjava koja se često citira u medijima RS.
Pravobranilac Radulj u izjavi za “Avaz” navodi i da se tužbe odnose “na plaćanje ratne reparacije”.
– Nikada to neće biti naplaćeno od RS. Njemačka još nije platila reparaciju iz Drugog svjetskog rata. Osim toga, ratna reparacija u okviru jedne države nepoznata je kategorija u pravu. Ratnu reparaciju mogu plaćati samo države, a RS nije država – kazao je Radulj.
Iako sami sebe uvjeravaju da od tužbi neće biti ništa, činjenica je da je za maj ove godine pred općinskim sudovima u Sarajevu već zakazano suđenje po čak 15 tužbi. To potvrđuje i sam Radulj navodeći da je iznenađen ekspeditivnošću sudova u FBiH.
[b]
Sučeljavanje u sudnici[/b]Za razliku od Radulja, Amila Kunosić-Ferizović, advokat iz Tuzle koja zastupa tužioce iz Tuzle i već priprema šezdesetak tužbi Srebreničana, uvjerena je da će nematerijalna šteta biti naplaćena.
– Pravni osnov za podnošenje tužbe je pravosnažna presuda protiv oficira Vojske RS Novaka Đukića, koji je osuđen zbog ratnog zločina na Kapiji. Sve ostalo nećemo komentirati u javnosti nego ćemo ostaviti za sudnicu. Logično je da pravobranilac RS daje izjave o neosnovanosti tužbi, ali će argumenti biti sučeljeni u sudnici – kaže Kunosić-Ferizović.
Prosječan iznos koji kao nematerijalnu štetu traže Tuzlaci je 40.000 KM, zavisno od broja tužilaca po pojedinoj tužbi.
Hodžić: Kod ratnog zločina nema zastare
Pravni ekspert Sead Hodžić kaže kako se u vezi s ovim tužbama mora prije svega riješiti pitanje zastare, koje potenciraju iz RS.
– Mora se napraviti razlika u zavisnosti od toga je li nematerijalna šteta posljedica neke “obične” kažnjive radnje ili ratnog zločina. Ako je nematerijalna šteta posljedica ratnog zločina, s obzirom na odredbe međunarodnog prava, koje kažu da krivično gonjenje za ratni zločin ne zastarijeva, onda ne može nastupiti zastara za naknadu štete – kaže Hodžić u izjavi za “Avaz”.
Hodžić navodi da u vezi s ovim tužbama ne može biti nikakvog govora o ratnoj reparaciji.
– Ratna reparacija je specifični oblik naknade pravnim subjektima jedne države od druge države, koja je obavezana međunarodnim ugovorom. Ovdje se, međutim, radi o odgovornosti za naknadu štete prema pravilima Zakona o obligacionim odnosima – navodi Hodžić.
On dodaje da RS ne može biti odgovorna za zločine za koje je neki pojedinac osuđen, ali može odgovarati za deliktnu, odnosno za odgovornost za naknadu štete. U slučaju kada je šteta posljedica kriminalnih djelatnosti, ističe Hodžić, odgovornost za nematerijalnu štetu snosi teritorijalno-politička zajednica na čijem se području to dogodilo, jer je ona bila u obavezi da spriječi takvo nešto.
Ispred zgrade državnih institucija
Stotine otpuštenih vojnika pištaljkama tražilo prava
Više stotina vojnika otpuštenih iz službe u Oružanim snagama BiH okupilo se danas ispred zgrade Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u Sarajevu da bi iskazali nezadovoljstvo što ministar finansija i trezora BiH Dragan Vrankić nije potpisao Protokol o refundiranju novca za njihovo penzionisanje.
Otpušteni vojnici iz oba bh. entiteta najavljuju mogućnost blokiranja ulaza u Sarajevo učesnicima Svjetskog vojnog prvenstva u skijanju, koje bi trebalo biti održano od 21. do 26. februara, a najavljena je i mogućnost podnošenja tužbi protiv nadležnih ukoliko se uskoro ne riješi njihov problem.
Otpušteni vojnici očekuju danas sastanak sa zamjenikom ministra finansija i trezora BiH Fuadom Kasumovićem, a kako ističu, od ishoda sastanka zavisit će da li će nastaviti proteste.
Iz Ministarstva finasija trezora BiH ranije je saopćeno da u tom ministarstvu postoji raspoloženje da se u zakonskim okvirima pomogne u rješavanju problema pripadnika Oružanih snaga BiH koji su stekli pravo na penziju, ali da je za to potrebno vrijeme i strpljenje.
sarajevo x
Ispred zgrade državnih institucija
Stotine otpuštenih vojnika pištaljkama tražilo prava
Više stotina vojnika otpuštenih iz službe u Oružanim snagama BiH okupilo se danas ispred zgrade Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u Sarajevu da bi iskazali nezadovoljstvo što ministar finansija i trezora BiH Dragan Vrankić nije potpisao Protokol o refundiranju novca za njihovo penzionisanje.
Otpušteni vojnici iz oba bh. entiteta najavljuju mogućnost blokiranja ulaza u Sarajevo učesnicima Svjetskog vojnog prvenstva u skijanju, koje bi trebalo biti održano od 21. do 26. februara, a najavljena je i mogućnost podnošenja tužbi protiv nadležnih ukoliko se uskoro ne riješi njihov problem.
Otpušteni vojnici očekuju danas sastanak sa zamjenikom ministra finansija i trezora BiH Fuadom Kasumovićem, a kako ističu, od ishoda sastanka zavisit će da li će nastaviti proteste.
Iz Ministarstva finasija trezora BiH ranije je saopćeno da u tom ministarstvu postoji raspoloženje da se u zakonskim okvirima pomogne u rješavanju problema pripadnika Oružanih snaga BiH koji su stekli pravo na penziju, ali da je za to potrebno vrijeme i strpljenje.
sarajevo x
ARBiH zabranila izlazak iz Sarajeva, pad Rogatice bio dogovoren
Odbrana ratnog zločinca Radovana Karadžića zatražila je od sudskog vijeća donošenje zaključka kako je “Tužilaštvo ponovo prekršilo pravilo o blagovremenom objelodanjivanju oslobađajućeg materijala”, a kao pravni lijek je predložen novi prekid suđenja u trajanju od tri mjeseca, prije nego što počne izvođenja dokaza po dijelu optužnice koji se odnosi na općine u BiH, piše “Dnevni avaz”.
Objavljeno: 13.01.2011. u 14:41Zahtjev je upućen nakon što je odbrana “utvrdila da joj je sa zakašnjenjem predat dokument koji je mogao biti korišćen u unakrsnom ispitivanju generala Dejvida Frejzera”.
Odbrana ratnog zlikovca je precizirala “da se radi o memorandumu koji je poslat iz sarajevske kancelarije Centra za ljudska prava UN, od 17. avgusta 1994., a “sadrži informacije dobijene tog dana na sastanku sa komandantom UNPROFOR-a Anreom Subirom”.
U njima se, kako tvrdi odbrana, “građanima Sarajeva od strane Armije BiH onemogućava da napuste grad iz političkih razloga i da je prisilno preseljenje građana iz Rogatice, koje je u medijima nazivano etničkim čišćenjem, bilo dio dogovora dvije strane”.
Prema procjenama nezavisnih analitičara ovo je još jedan u nizu trikova kojima od početka suđenja pribjegava odbrana kako bi se proces odužio u nedogled.
Inače, nakon tronedjeljne pauze svjedočenjem britanskog novinara Džeremija Bouena (Jeremy Bowen) nastavljeno je Karadžiću.Svjedok optužbe Bouen, koji je tokom rata u BiH 1992-1995 bio dopisnik Televizije BBC, izjavio je da su snage bosanskih Srba provodile etničko čišćenje čije su “najveće žrtve bili Muslimani”. Napomenuo je da su sve zaraćene strane progonile stanovništvo drugih nacionalnosti.
Tužioci su u sudnici prikazali više Bouenovih izvještaja o protjerivanju nesrba, u kojima su ljudi u zbjegovima govorili da su nasilno otjerani iz svojih domova i opisivali ubistva i druge zločine koje su, prema njihovim riječima, počinili srpski vojnici.
Bouen je rekao da nikada nije vidio masovnije srpske zbjegove, iako su mu oficiri Vojske RS govorili da ih je bilo.
Britanski novinar posvjedočio je i da mu je Karadžić 1992. izjavio da se ponosi Banjalukom kao gradom u kojem nesmetano živi po “30.000 Muslimana i Hrvata”, ali da su istovremeno međunarodni izaslanici Dejvid Oven (David Owen) i Sajrus Vens (Cyrus Vance) imali dokaze o protjerivanju nesrba iz grada i rušenju njihovih bogomolja.
“Činjenice da se odvija etničko čišćenje već tada su bile neoborive”, naglasio je svjedok. Rekavši da je bio očevidac progona tokom cijelog rata u BiH, naznačio je da se priroda etničkog čišćenja s vremenom mijenjala.
Dok su 1992. nesrbi nasilno i zločinima protjerivani, kasnije je etničko čišćenje postalo “institucionalizovano” u srpskim vlastima, kazao je Bouen. Kao primjer je naveo situaciju u Bijeljini, odakle je 1994. za BBC izvijestio o djelovanju “komisije za slobodno kretanje civila” preko koje su posljednji preostali Bošnjaci napuštali grad.
U izvještaju, prikazanom u sudnici, šef te komisije Vojkan Đurković tvrdio je da Bošnjaci odlaze dobrovoljno i da bi trebalo da budu zahvalni srpskim vlastima koje im to omogućavaju. Za sebe je kazao da je “socijalni radnik” i da bi trebalo da dobije “Nobelovu nagradu za mir zato što je spasao hiljade ljudi”. Bošnjaci koji su napuštali Bijeljinu, tada su Bouenu rekli da odlaze pošto su bili izloženi raznim vrstama pritisaka.
O ratnoj situaciji u Sarajevu, svjedok je rekao da je opsada grada bila “oružje” VRS jednako kao “meci i granate”. Bosanski Srbi služili su se opsadom kao sredstvom pritiska ili “omčom oko vrata stanovništva” koju su “zatezali ili popuštali” u zavisnosti od razvoja događaja u drugim krajevima BiH.
Svakodnevno granatiranje i snajperisanje sijalo je strah među civilima, jer u Sarajevu “nije bilo sigurnog mjesta”, naglasio je Bouen. Život stanovništva bio je, prema riječima svjedoka, znatno otežan i nedostatkom vode i struje, hrane i nedovoljnom medicinskom zaštitom. Bouen nastavlja svjedočenje na suđenju Karadžić, optuženom za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština; artiljerijske i snajperske napade na civile u Sarajevu; etničko čišćenje nesrba širom BiH i uzimanje vojnika Unprofora za taoce 1992-95.
(SUTRA.BA)
ARBiH zabranila izlazak iz Sarajeva, pad Rogatice bio dogovoren
Odbrana ratnog zločinca Radovana Karadžića zatražila je od sudskog vijeća donošenje zaključka kako je “Tužilaštvo ponovo prekršilo pravilo o blagovremenom objelodanjivanju oslobađajućeg materijala”, a kao pravni lijek je predložen novi prekid suđenja u trajanju od tri mjeseca, prije nego što počne izvođenja dokaza po dijelu optužnice koji se odnosi na općine u BiH, piše “Dnevni avaz”.
Objavljeno: 13.01.2011. u 14:41Zahtjev je upućen nakon što je odbrana “utvrdila da joj je sa zakašnjenjem predat dokument koji je mogao biti korišćen u unakrsnom ispitivanju generala Dejvida Frejzera”.
Odbrana ratnog zlikovca je precizirala “da se radi o memorandumu koji je poslat iz sarajevske kancelarije Centra za ljudska prava UN, od 17. avgusta 1994., a “sadrži informacije dobijene tog dana na sastanku sa komandantom UNPROFOR-a Anreom Subirom”.
U njima se, kako tvrdi odbrana, “građanima Sarajeva od strane Armije BiH onemogućava da napuste grad iz političkih razloga i da je prisilno preseljenje građana iz Rogatice, koje je u medijima nazivano etničkim čišćenjem, bilo dio dogovora dvije strane”.
Prema procjenama nezavisnih analitičara ovo je još jedan u nizu trikova kojima od početka suđenja pribjegava odbrana kako bi se proces odužio u nedogled.
Inače, nakon tronedjeljne pauze svjedočenjem britanskog novinara Džeremija Bouena (Jeremy Bowen) nastavljeno je Karadžiću.Svjedok optužbe Bouen, koji je tokom rata u BiH 1992-1995 bio dopisnik Televizije BBC, izjavio je da su snage bosanskih Srba provodile etničko čišćenje čije su “najveće žrtve bili Muslimani”. Napomenuo je da su sve zaraćene strane progonile stanovništvo drugih nacionalnosti.
Tužioci su u sudnici prikazali više Bouenovih izvještaja o protjerivanju nesrba, u kojima su ljudi u zbjegovima govorili da su nasilno otjerani iz svojih domova i opisivali ubistva i druge zločine koje su, prema njihovim riječima, počinili srpski vojnici.
Bouen je rekao da nikada nije vidio masovnije srpske zbjegove, iako su mu oficiri Vojske RS govorili da ih je bilo.
Britanski novinar posvjedočio je i da mu je Karadžić 1992. izjavio da se ponosi Banjalukom kao gradom u kojem nesmetano živi po “30.000 Muslimana i Hrvata”, ali da su istovremeno međunarodni izaslanici Dejvid Oven (David Owen) i Sajrus Vens (Cyrus Vance) imali dokaze o protjerivanju nesrba iz grada i rušenju njihovih bogomolja.
“Činjenice da se odvija etničko čišćenje već tada su bile neoborive”, naglasio je svjedok. Rekavši da je bio očevidac progona tokom cijelog rata u BiH, naznačio je da se priroda etničkog čišćenja s vremenom mijenjala.
Dok su 1992. nesrbi nasilno i zločinima protjerivani, kasnije je etničko čišćenje postalo “institucionalizovano” u srpskim vlastima, kazao je Bouen. Kao primjer je naveo situaciju u Bijeljini, odakle je 1994. za BBC izvijestio o djelovanju “komisije za slobodno kretanje civila” preko koje su posljednji preostali Bošnjaci napuštali grad.
U izvještaju, prikazanom u sudnici, šef te komisije Vojkan Đurković tvrdio je da Bošnjaci odlaze dobrovoljno i da bi trebalo da budu zahvalni srpskim vlastima koje im to omogućavaju. Za sebe je kazao da je “socijalni radnik” i da bi trebalo da dobije “Nobelovu nagradu za mir zato što je spasao hiljade ljudi”. Bošnjaci koji su napuštali Bijeljinu, tada su Bouenu rekli da odlaze pošto su bili izloženi raznim vrstama pritisaka.
O ratnoj situaciji u Sarajevu, svjedok je rekao da je opsada grada bila “oružje” VRS jednako kao “meci i granate”. Bosanski Srbi služili su se opsadom kao sredstvom pritiska ili “omčom oko vrata stanovništva” koju su “zatezali ili popuštali” u zavisnosti od razvoja događaja u drugim krajevima BiH.
Svakodnevno granatiranje i snajperisanje sijalo je strah među civilima, jer u Sarajevu “nije bilo sigurnog mjesta”, naglasio je Bouen. Život stanovništva bio je, prema riječima svjedoka, znatno otežan i nedostatkom vode i struje, hrane i nedovoljnom medicinskom zaštitom. Bouen nastavlja svjedočenje na suđenju Karadžić, optuženom za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština; artiljerijske i snajperske napade na civile u Sarajevu; etničko čišćenje nesrba širom BiH i uzimanje vojnika Unprofora za taoce 1992-95.
(SUTRA.BA)
Zbog iskazane hrabrosti: State Department dodijelio nagradu Bosanki Mini Jahić
Autor Radio Slobodna Evropa/Gordana Sandić-Hadžihasanović
2011-04-08 11:47:00
http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/iz-minute-u-minutu/29969-zbog-iskazane-hrabrosti-state-department-dodijelio-nagradu-bosanki-mini-jahic.html
Mina je ratne 1992. godine pružila pomoć Feridu Spahiću koji je pobjegao sa gubilišta u Pakleniku kod Rogatice
U povodu 60. godišnjice UN-ove konvencije o izbjeglicama, u srijedu navečer u američkom State Departmentu održana je svečanost na kojoj su dodijeljena priznanja osobama koje su svojim djelima pokazale posebnu hrabrost.
Među nagrađenim je bila i Mina Jahić iz BiH, kojoj je priznanje dodijeljeno u prostorijama Ambasade SAD u Sarajevu. Mina je ratne 1992. godine, pomogla Feridu Spahiću koji je pobjegao sa gubilišta u Pakleniku, nedaleko od Rogatice, gdje je strijeljano oko 50 Bošnjaka.
U srijedu, 6. aprila, 77- godišnja Mina Jahić je, zbunjena i radosna, sjedila u novoj zgradi Američke ambasade u Sarajevu. Putem videolinka vidjela je i čula humaniste iz cijelog svijeta, ljude koji su, kao i ona, spasili živote drugih, i kojima je američka državna tajnica Hillary Clinton odala priznanje.
„Ja sam se tako osjetila što su me pozvali i što su mi dali ovaj certifikat – ne mogu vam opričati. Tako je to lijepo bilo, tako je dočekato. Klintonova o meni pričala!“, kaže Mina.
„Mina, zahvaljujemo vam i izražavamo veliku zahvalnost za život koji ste spasili i za živote svih koji su spašeni zahvaljući hrabrosti koju ste vi pokazali“, kazala je Hillary Clinton.
Mina je spasila Fedrida Spahića, iz okolice Višegrada, nakon što je uspio pobjeći sa gubilišta u šumi Paklenik između Sokoca, Rogatice i Višegrada u istočnoj Bosni.
„Paklenik – jama propasti. On je siš’o odate jame, pobjeg’o sam jedan jediti. Ono su sve pobili. I on je doš’o u naše selo. Doš’o do jednog čojeka starog, nije smio da ga odveze. Žica na rukama svezata, ruke su na leđima, izubijan, modar, jadan, krvav, svakakav, kroz kake šume, kamenjare, vrtačetine on je siš’o i naše selo. Preko 200 kuća je bilo, dva, tri sela srpskijeh, on je doš’o u naše selo. Ja sam ga primila u svoju novu kuću“, sjeća se Mina.
Vraćanje u život
Ferid kaže kako se tog 15. juna 1992., zahvaljujući Mininoj ljudskosti, ponovo rodio:
„Strijeljanje je počelo. Prvu grupu ljudi su ubili. Stojiš u redu, čekaš i gledaš na red. Ja ne znam da li se to može opsati. Znate da umirete. 29 godina imate. Ja sam sam sebi rekao:’Dobro, strijeljanje, kraj, ali hajde da vidimo ima li izlaza nekog?’ I onda je to, dade dragi Bog, ko je to već ja ne znam, ali neko tu kao da mi je dao snage da ja razmišljam, da se borim – i ispala je sitaucija kad sam ja okrenuo i krenuo da bježim kroz šumu. Tad je počelo masovno pucanje, meci prolaze, ali ne pogađaju. Pazite, i to je to nešto. I tako u tom trčanju ja sam uspio da izbjegnem sva ta srpska sela nesvjesno, da ne odem u njihove ruke, nego sam baš našao to njeno selo, Mrčići se zove. I u to selo sam došao, primili su me, nisu mogli da vjeruju da se to dešava jer to je bio miran kraj. Etničko čišćenje je krenulo od Višegrada, Rogatica je tek kasnije došla na red. Mina mi je donosila hranu u krevet jer sam ja bio 10, 12 dana nepokretan . Pa onda poslije 10, 12 dana su došle te traume. Kad se organizam vratio na svoje, kad sam shvatio ustvari šta se desilo, onda su počele noćne more. Ona je to primijetila, da ja niti jedem, niti pijem“, priča Ferid Spahić.
„Sve sam ja o njem deverela i liječila ga. Izubijan je bio. Previjala cerote, luk tukla crni, previjala, ma svašta. Njegovala ga k’o bebu. I kad je mjesec dana bio morao je bježati kud zna. Onda je on preš’o sa ljudima do Goražda. Iz Goražda kako se snaš’o i preš’o do svoje žene. Žena mu je bila u Zenici, Tuzli, đe li je, ne znam ti to pričati nikako. To ne znam. Za Ferida znam sve“, kaže Mina.
Čeka da joj neko pokuca na vrata
Supruga Mirsada je u međuvremenu stigla do Beča gdje je čula za Feridov bijeg iz kolone smrti:
„I ona ti odmah uzme autobusku kartu, sjede u autobus – to je kraj 1992. godine, i krenula u Goražde da me traži. I ona došla do Visokog i onda joj nisu dali dalje. Tu mi je slala poruke i ja sam 3. marta stigao u Visoko i tu smo se našli 1993. Ja imam ideju da se prati njen put, naš rastanak, počeo bi film sa našim rastankom, a završio sa našim satstankom. Ja već imam film u glavi, samo nešto ljudi traže scenarije. Ja bih volio nekom priču da ispričam – pa da bude originalan film, originalan događaj, originalna mjesta, originalni dijalozi, monolozi. Ja bih glumio svoju ulogu“, sjeća se Ferid.
Dok Ferid želi da snimi film, Mina očekuje da joj neko pokuca na vrata. Izgubila je supruga i dva sina. Živi u Hrasnici kod Sarajeva.
„Devet godina ovdi sam. Nikad niko mi nije doš’o da me obiđe, da upita: ’Mino, jesi ti živa?’ Sve kažu obilaze šehidske porodice. Ma lažu, bolan, obilaze svoj svoga – nek mi niko ne priča lopovluka bosanskog. Ovo je ubibože. Ja kažem juče njima: ’Bosna je najbolja zemlja, neg igdi što je.’ Išla sam u Njemačku, Holandiju, išla na hadž. Nema Bosne nigdi na zemaljskoj kugli bolje, ni zdravije, ni ljepše. Ali ne valja narod. Samo se svađaju, samo sebi trpaju, samo sebi povećavaju. Vidiš ti onijeh radnika jadnih. Ono je grehota pogledati“, kaže Mina.
Ferid Spahić je bio svjedok na suđenju Milanu i Sredoju Lukiću. Zbog zločina počinjenih nad Bošnjacima u Višegradu i okolini, sudsko vijeće Haškog tribunala Milana je osudilo na doživotnu robiju, a Sredoja na 30 godina zatvora.
- You must be logged in to reply to this topic.