-
Vrandučka tvrđava
Stari grad Vranduk, sa naseljem se nalazi oko 10 kilometara nizvodno od središta Zeničko – dobojskog kantona, grada Zenice. Smješten je na lijevoj dolinskoj strani rijeke Bosne koja je na ovom mjestu sužena i poprima klisurasti oblik. Pod današnjim imenom prvi put je spomenut 1410.godine.
Mjesto Vranduk je jedinstveno po svojoj fascinirajucoj geografskoj lokaciji. Grad je strateški izgraden na izduženom dijelu zemlje poput poluostrva koji se spušta sa planinske strane uz rijeku Bosnu. Vranduk je bio vratnica Bosanskom kraljevstvu prema sjevernom podrucju koje su kontrolisali Madari. Njegov strateški znacaj mu je dao važnost u ranom i srednjem periodu srednjeg vijeka. Nakon što su Otomani osvojili vecinu Bosne do 16. vijeka, on je procvjetao u malo trgovacko naselje izmedu centralne i sjeverne Bosne.
Naselje je nastalo iz strogo geostrateškog interesa i njegova uloga je bila kontrola prometa koji se odvijao pravcem od Panonske nizije preko Bosne i Jadranskog mora.
Vranduk predstavlja samo jedan u nizu srednjevjekovnih bosanskih gradova koji se nalaze u ovoj regiji koja predstavlja dio prostora gdje se razvijao vrlo intenzivan politički, ekonomski i kulturni život. Sačinjavaju ga citadela sa glavnom kulom i ostacima bedema koji su opasavali srednjevjekovno gradsko naselje.
U neposrednoj blizini utvrde izgrađena je carska ili sultan Mehmed Fatihova džamija, koja je po nekim podacima izgrađena na temeljima srednjevjekovne crkve. Danas ispod Vranduka vodi cestovni tunel prokopan nakon Drugog svjetskog rata.
Propada jedan od najstarijih mostova
Vlada FBiH ništa nije učinila da zaštiti nacionalni spomenik – most star 492 godine…
05.10.2009. 12:30
Most u Klepcima: Ne vidi se od šiblja
Jedan od najstarijih mostova u BiH, a ujedno i jedno od najznačajnijih zdanja otomanskog graditeljstva, stari most u Klepcima kod Čapljine, u alarmantnom je stanju propadanja.Ovaj nacionalni spomenik, star 492 godine, koji je kao takav 2002. vrednovan kao kulturno-historijsko dobro prve kategorije, potpuno je prepušten zubu vremena.
Monument, kojeg je 1517. godine izgradio hercegovački sandžak-beg Mustafa, od gustog šiblja i drveća ne može se ni uočiti s magistralnog puta M-17.
No, vrhunac nemara našeg kulturno-historijskog naslijeđa je kanalizacija provedena iz Tasovčića, koja se u podnožju mosta direktno slijeva u Bregavu. I pored činjenice da su svi navedeni fakti, po dokumentu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, praktično nedopustivi, Vlada FBiH u proteklim godinama nije ništa učinila kako bi ovaj nacionalni spomenik zaštitila od propadanja.
– Komisija je u više navrata o ovome obavještavala Federalnu vladu i Ministarstvo kulture i sporta FBiH. Istovremeno nastojali smo od međunarodnih organizacija osigurati sredstva za konzervaciju. Komisija je izvještavala Vladu FBiH na obavezu zaštite ovog spomenika, ali se ništa po tom pitanju nije desilo – kazala je za “Avaz” predsjedavajuća Komisije Amra Hadžimuhamedović.
Kako smo saznali iz Općine Čapljina, ove godine su za stari most u Klepcima bila predviđena sredstva od 20.000 KM, no ona su ukinuta rebalansom budžeta.
Autor: A. Du.
Posjeta nuklearnog bunkera“D-O”, u Konjicu – Aktiv geografa Kantona Sarajevo
Nakon što smo dobili odobrenje od ministra obrane BiH, uputili smo se prema Dedinovcu, u Titov podzemni grad – najveće atomsko sklonište u ondašnjoj državi. Mnogi kažu – i istočne Evrope.
Atomsko sklonište se nalazi 4 kilometra sjeveroistočno od Konjica,
Po dolasku u suncem okupani, ali prohladni Konjic, autobusima nastavljamo prema kasarni “Konjičkih brigada”.
U pratnji starješine vojske BiH prolazimo kapiju. Oko nas gusta šuma, klanac Neretve i visoki planinski lanci .
Zaustavljamo se ispred tri kuće, nalik vikendicama. Ništa ne ukazuje da se u njima nalazi ulaz u nuklearni bunker “D-O” ,zanimljivoga kodnog imena: Istanbul.
Kompleks u Konjicu stajao je 4,6 milijardi američkih dolara i treća je najskuplja vojna investicija bivše Jugoslavije, nakon bihaćke podzemne zračne luke, “teške” 8,5 milijardi USD, i splitske Lore od 5 milijardi USD.
– Bunker ima 25 000 metara kvadratnih površine, od čega 6 000 stambenog prostora. Ima sve tehničke uvjete za potpunu hermetičku izolaciju i 6 mjeseci života bez dodira s vanjskim svijetom.
Ovaj objekt je građen za Tita, Jovanku te cjelokupni jugoslavenski vojni i politički vrh, koji je u slučaju atomskog rata, iz ovog mjesta mogao upravljati zemljom i rukovoditi ratnim operacijama. Objekt može izdržati atomsku eksploziju od 25 kilotona – kaže nam starješina vojske BiH dok se šetamo tunelima Titova bunkera, 250 metara duboko u planini.
Dvojica rogatičana , u sredini Tevin badžoPad ovog skloništa značio je i pad Jugoslavije. Objekt je građen u obliku potkovice. Golemi ventilacijski sustav temperaturu održava na 21 stepen do 23 stepena Celzijeva i vlažnost od 60 do 80 posto. Tu su operacijske dvorane, dvije velike konferencijske sale, spavaonice, dvije trafostanice, tri agregata, svaki snage od 540 kw.
Cisterne goriva kapaciteta 50 tona, bazen sa 150 kubika pitke vode. Radio relejni centar i telefonska centrala koja je bila umrežena sa svim glavnim komandama nekad bratskih republika. Kako dublje ulazimo, dolazimo do “ratne sobe”.
Veliki štabni stol okružen je crvenim telefonima, teleprinterima i neonskim stolovima za čitanje vojnih mapa. Sa zida, iz okvira, gleda Tito. U sredini podzemne potkove, najzanimljiviji dio kompleksa, Titov blok koji se nalazi na višem nivou od ostalih prostorija. Titov kabinet i soba izrađeni su od najkvalitetnije orahovine i hrastovine.
Projektanti su prvoj dami, Jovanki, namijenili odvojenu sobu. Predsjednički blok presvučen je ornamentiranim zidnim tapetima, a Jovankinom sobom dominira kozmetički stolić.
– Izgleda da su ovaj blok projektirali prema bračnim problemima Tita i Jovanke.
Sve u podzemnom zdanju autentično svjedoči o prohujalim hladnoratnim vremenima. Alat nije mijenjan, svi strojevi su sačuvani, pečati na vratima nose grb SFRJ, sačuvan je i toaletni papir, proizveden u Banjoj Luci.
Na zidovima vise zemljovidi Jugoslavije, a madraci u spavaćim sobama Tita i Jovanke su iz 70-ih godina, obavijeni plastikom i sačuvani. Sve je isto, samo Tita nema.
U strateškom smislu, ovaj je objekt danas – lešina. Zanimljiv jedino stranim vojnim delegacijama koje ga često obilaze. Vojska BiH mazi i pazi Maršalov bunker. Tko zna što budućnost opet donosi…
Graditeljske skupine radile su samo dijelove pa nitko i nije mogao imati predodžbu o cjelokupnom prostoru koji je trebao ugostiti 350 osoba iz jugoslavenskog vrha.
Kompleks je građen u 12 blokova. Osim Tita, za postojanje i svrhu objekta “D-O” znali su samo načelnik Saveznoga sekretarijata za narodnu obranu, načelnik Generalštaba JNA, načelnik Prve uprave sigurnosti i načelnik veze.
Ostatak vrha SFRJ pojma nije imao…
Bunker su od 1953. do 1979. gradile preduzeća koje su radile u sklopu vojne industrije. Gradio je tu i splitski “Konstruktor”, zatim “Soča”, Vojna pošta “Split” i “Hadžići”.
Priča se da su Titovo atomsko sklonište gradili i zatvorenici. Navodno se kopalo s povezom preko očiju – govori nam starješina vojske BiH, koji u Dedinovcu budnim okom pazi da Maršalov bunker ostane “kao nov” barem još pedeset godina…
Nakon toga obilazimo obnovljenu Konjičku ćupriju i drvorezačku radnju “Braće Nikšić”
KALJUGA besmisla
Tuga me ispuni i zal prozme. Mrtvi su mrtvi, pjeva kolega Diplomac – pa sto ih onda ne puste na miru?
Zasto svako malo po Balkanu zloupotrebljavaju i omalovazavaju kosti, krv i jauk unesrecenih? Bilo kojih.
Bol prezivjelih, takodze. Traume onih koji se sjecaju.
Ne ulazim u brojke i slova, jer nisam statisticar.
Prva tema o kojoj sam mislio pisati me napustila poput sjene, a kaljuga i bezdan bratoubilacke mrznje ponovo prozme moje srce i odaje.E moj Boze, Alahu i Budo, jes’ se budale natakare, sto bi rek’o Dzipalo Junuz. Po ko zna koji put ta gnusna i destruktivna fraza – Noz, zica, Srebrenica. Volim je zvati sveto trojstvo satanizma, jer bilo koji normalan, zdrav i duhovan covjek, vjernik, hriscanin, pravoslavac –nikada to ne bi pomislio, napisao, a kamoli radio.
Jer, ko go god misli i radi drugacije, ne moze biti u istinskom kontaktu sa Visom Silom. Fakat. To je omalovazavanje Vrhunske Ljubavi Vise Sile i njegove najsavrsenije kreacije – drugog ljudskog bica, te postovanja prema istom.
Isti uzas me ispuni kada negdje osvane Srbe na vrbe i ostali umobolni repertoar narodnih umotvorina koje se mogu procitati i cuti diljem Balkana, sto u ruralnoj, sto u urbanoj sredini. Gledam one slike, zagledam profile, uglavnom neki mnogo mlad svijet, a mnogo zadojen mrznjom. Neki cak rodzeni devedeset-pete. Gnoj tranzicionih tinejdzera cijedio se sa FB zida gnusne grupe.
Ne bih da im zamjerim, ali ne mogu to da si objasnim, jos manje da opravdam.Pokusam sa teorijom da je to zato sto su prve gutljaje mlijeka posisali u ratnim godinama, te su u samom startu bili zadojeni mrznjom. Kroz mlijeko. To su vam oni strani nuacnici i dokazali, tamo neki.
Majke koje su dojile tih ratnih godina bile su izlozene zracenju straha i opste mrznje balkanske, a najduze je to stanje treslo BiH, divnu zemlju oblika srca. Necu vam ovdje citirati komentare i prepucavanja sa gnusne FB grupe. Vidjeli smo svi masu puta takve sadisticke izjave, psovanje svega zivog i mrtvog, sve zenske familije bez obzira na uzrast, psovanje sjemena i plemena, paljenje imovine, klanje, silovanje i uriniranje. Veoma mastovito.
Ja to ne mogu ni smisliti!Ko bi normalan o tome mislio, a kamoli to radio? Samo monstrumi. A bilo ih je uvijek! Guglajte i uvjerite se.
Tuzan sam. Zao mi je svih koji su svijet napustili u mukama, krvi, blatu, jamama, pod kamom, protiv svoje volje, ukradeni od sna, odvodeni iz domova, sa njiva.
Od Vardara do Triglava, od Dzerdapa do Jadrana. Od Evrope do Afrike i sve do Azije.
Jezivo je saznanje da zivimo na planeti genocida i krvi.
Iskreno zalim i duboko sam potresen.Stovariste Balkan
Ko je kriv sto ti mladi ljudi na taj nacin sire vjersku, rasnu i nacionalnu netrpeljivost?
Sta rade psiholozi, socijalni radnici, nastavnici, vjeroucitelji, roditelji?
SIPA se takođe ukljucila, mediji i ostali.
Kako s tim govorom mrznje izaci na kraj – pitaju se svi.
Kazne, mjere – ista – NISTA?
Da li je porodica u pitanju ili pojedinac, bez obzira na godine?
Da li je osnovna celija drustva otrovana kancerom zvanim – Opsta mrznja?
Ko pravi kancer?
Ko na njemu zaradzuje?
Zasto se udaljavamo sami od sebe, od drugih, od smisla?Vjerske vodze za velike praznike i blagdane salju poruke mira i tolerancije.
Na skupovima se ljube i uvazavaju.
Uvijek su nasmijani i prijatni, dok njihova stada grade sakralne objekte, plivajuci u kazanu mrznje i zlobe. Mozda oni ne rade dobro svoj posao, ali svi rade za istog poslovodzu – Hrist, Alah, Buda – Vrhunska Ljubav, Visa Sila – sve je to isto. Lazu oni koji tvrde drugacije.
Stada vrijedzaju jedni druge, pominju majke, sestre, vratove i paljevine, a svakom vjera kaze Postuj, Ljubi, Voli, Moli, Oprosti, Posti – To su osnovna moralna i duhovna nacela i mog i neba iznad nas, ali i moralnog zakona u nama. Zdravog zivota, na kraju krajeva.
I ko nije u Bogu zna sta znace te rijeci.
Ne mora se biti u Bogu da bi se ovako zivjelo.
Komunikacija sa Bogom, samim sobom i drugim ljudskim bicem kanda je zakazala u nasem covjeku i to dugi niz godina, dok tocak gazi, a pijesak curi.
Moramo razgovarati.
Moramo mnogo razgovarati.
Iskreno i smireno.
I dugo, dugo.
Koliko god bude trebalo.
Vrijeme je novac.
Para nemamo, tako da je vrijeme pred nama da trazimo bolja rjesenja.
Mi, normalni, obicni smrtnici.A sada, umjesto sto cete lupati gluposti o kvaliteti teksta i o mojoj pismenosti, pisite prijedloge kako da rjesavamo takve probleme. Sto je vise zdravih i normalnih ljudi koji promisljaju i komuniciraju – vece su nam sanse.
Ne bacajte energiju i rijeci ubudale i u mrznju.
Budimo konstruktivni, a ne destruktivni, za pocetak, na Mrezi.
Za pocetak, obasjani sjajem monitora, sami u svojim sobama,
iskreni i spremni za promjenu.
Globalnu.
2012 je blizu.
- You must be logged in to reply to this topic.