[Bubelino]

#2156

Prasuma Perucica

Trnovacko jezero

Setajuci pored bistre Sutjeske nailazi se na njenu pritoku Perucicu. Ta rjecica dolazi iz prasume. Mozda ce te se zapitati: zar i u Bosni postoji prasuma? E, pa postoji. To je najocuvanija prasuma u Evropi, prasuma Perucica, smjestena u okviru nacionalnog parka Sutjeska. Ona je pravo carstvo divljine kroz cija prostranstva ne vode staze utabane ljudskom nogom. Stotinama, pa i hiljadama godina ove prostore nije povrijedio covjek. Nijedno njeno stablo nije posjekla sjekira ili pila, vec zivot stabala prekine udar groma ili jaka oluja. Perucica na svakom koraku budi u covjeku strah i divljenje. Trnovacko jezero je dokaz kako se u prirodi nalaze prelijepi pejzazi. Zila kucavica ove prasume je potok Perucica oko kojeg je prasuma i najbujnija. U srcu divljine ovaj potok pravi divan vodopad Skakavac, gdje voda pada sa visine od oko 76 m. To je jedini veci vodopad u slivu rijeke Drine.

[Bubelino]

#2157

Vjestacka jezera na Drini

Visegradsko jezero

No, ne mora Drina u svom slivu imati brojne vodopade kako bi pokazala svu svoju snagu i silinu. Bucna je i hucna Drina bila vijekovima, sve dok covjek ne ukroti njenu divljinu u ogromne jezerske akumulacije. I sada je voda tu, u jezerima, poslusna i mirna, a ljepsa i zelenija vise nego ikada. Prva vjestacka akumulacija je Zvornicko jezero, dugo oko 25 km, a nastalo podizanjem brane visoke 45 m. Druge dvije akumulacije su obrazovane nesto kasnije, a to su Perucacko i Visegradsko jezero. Snagu Drine covjek je tu uzeo u svoje ruke, a bogatstvo koje covjek od nje dobija nije zlato niti srebro, vec snaga sto svijet pokrece. Rijec je o elektricnoj energiji. Ali nije Drina poznata samo po tome. Ima ona i svojih drugih vrijednosti. Drina je nadaleko poznata po bogatstvu ribljeg svijeta. U hladnoj i bistroj vodi obitavaju: mladice, pastrmke, mrene, krkuse, klijenovi, lipljeni, pesevi, stuke, somovi, crvenperke, linjaci i karasi. Neki ribari su se upravo na Drini dicili svojim velikim ulovom, a i spretni kajakasi odnijese pobjede ploveci ovom divljom i hirovitom rijekom, rijekom koja ima svoju narav i svoje cudi, a njih najbolje mogu da objasne splavari cije je osnovno zanimanje da drvenu gradju vezanu u splavove prevoze do cilja izbjegavajuci sve Drinine bukove, kolovrate i brzake. A drveta ovdje ne nedostaje, jer je dolina Drine bogata sumom.

[Bubelino]

#2158

[b]Ekosistem doline rijeke Drine
[/b]

Panciceva omorika

Tu su zastupljene listopadne sume bjelograbica, crnog graba, cera, hrasta sladuna i crnog jasena, u kanjonima grabove i bukovo-jelove sume, a u nizijskom dijelu sume hrasta luznjaka, vrbe i topole. To je prostor bogat raznim vrstama divljih zivotinja koje su ili prorijedjene ili ih vise nema u mnogim dijelovima Evrope. Neke od njih su bjeloglavi sup, orao, sivi soko, jarebica kamenjarka, tetrijeb, medvjed, divlja svinja, vuk, lisica, zec, jazavac, kuna i vidra. Ovom podrucju ne nedostaje i endemicnih vrsta kako biljnog, tako i zivotinjskog svijeta. Florni endemi u slivu Drine su bosanska divizma, halacia, razlicak, Panciceva mlijec i nadaleko poznata Panciceva omorika. Panciceva omorika zahvata uski areal u srednjem toku rijeke Drine gdje se javlja na vrlo strmim kamenitim obroncima. Ova endemicna vrsta svojom uskom krosnjom i vitkim stablom ukrasava neke zasticene padine planina srednjeg i gornjeg toka Drine. Kada je rijec o zivotinjskim endemima, svakako treba spomenuti pet vrsta stonoga koje naseljavaju pecinske lokalitete, te jednu vrstu skakavca.

[Bubelino]

#2159

Gradovi na Drini

Drina ce za svakoga biti ono sto mu odgovara: za neke granica koja granici, za neke spojnica koja spaja, za neke kanjon kakvog nigdje nema, za neke cudo prirode, a za neke samo voda Drina. A sta je ona za sebe samu? Nista drugo nego vjeciti putnik koji putuje svojim pravcem i ka svom cilju posjecujuci gradove, kao sto su: Foca, Gorazde, Visegrad i Zvornik.

[Bubelino]

#2160

FOCA lezi na uscu Cehotine u Drinu na prosjecnoj nadmorskoj visini od 385 m. Po vremenu postanka spada u red starijih naselja. Prvi put se pominje 1368. godine pod imenom Hotca ili Hoca. Pod tim imenom egzistira sve do XVI vijeka. Prema nekim pretpostavkama jos u rimskom periodu na mjestu danasnje Foce postojalo je naselje. U vrijeme Osmanlijske vlasti u periodu od 1500. godine do polovine XVI vijeka Foca je bila sjediste Hercegovackog sandzaka. Do 1878. godine u Foci su se izradjivali cuveni nozevi handzari ili jatagani po kojima je ovaj grad bio nadaleko poznat. U toku II svjetskog rata Foca sa okolinom je bila popriste razaranja ali i najslavnijih borbi, pa je krajem 1941. godine postala sjediste Vrhovnog staba. Od prirodnih znamenitosti u okolini Foce najpoznatiji su Mracna i Glavicanska pecina, Pjescane piramide i vec spomenuta prasuma Perucica dok je od kulturno-historijskih spomenika daleko najpoznatija Aladza dzamija. Izgradjena je 1551. godine na desnoj obali rijeke Cehotine, a zbog specificnih ornamenata kojima je ukrasena nazvana je Aladza, jer na turskom jeziku aladza znaci saren. Ova gradjevina je bila biser Foce sa svojim mermernim stubovima, kubetom i portalom, te iznad svega tankom, 38 m visokom munarom. Aladzu dzamiju je dao izgraditi Hasan-pasa Nazir, odnosno Hasan Celebija, inace dijete iz pravoslavne porodice kojeg su Osmanlije odgojile kao janjicara. Po povratku u rodni kraj izgradio je dzamiju koja odolijeva zubu vremena, prezivi I i II svjetski rat, ali nije mogla odoljeti ogromnim kolicinama mrznje i eksploziva kojim je porusena 1993. godine od strane srpske vojske.

[Bubelino]

#2161

GORAZDE lezi u dolini rijeke Drine u podnozju planine Jahorine. Po vremenu postanka to je veoma staro naselje, a prvi pomen potjece iz 1379. godine. U tom periodu Gorazde je bilo trgovacko srediste gdje su dubrovacki trgovci imali i svoju faktoriju. Osmanlije su Gorazde osvojili najkasnije do 1463. godine. Ubrzo nakon toga u njemu se pocinje razvijati gradska carsija dok se gradska jezgra pocinje siriti u vrijeme Austro-Ugarske vladavine. Tada je otvorena posta, osnovna skola, bolnica i izgradjen je vodovod. Kako stari hanovi nisu mogli zadovoljiti potrebe evropskih putnika u Gorazdu su za vrijeme Austro-Ugarske uprave otvorena dva hotela: hotel “Horvat” i hotel “Drina”. Status grada Gorazde stice 1895. godine. Okolina Gorazda ima dobre uvjete za lov, a na Drini je razvijen ribolov. Posebno su zastupljeni dobri uslovi za turisticko splavarenje, a nedaleko od grada nalaze se poznati skijaski tereni na planini Jahorini.

[Bubelino]

#2169

VISEGRAD je grad smjesten na desnoj obali Drine, pri uscu rijeke Rzav. To je staro naselje nastalo jos u srednjem vijeku, a prvi put se spominje 1407. godine. Ostatak srednjovjekovnog grada je tvrdjava koja se nalazi iznad danasnjeg grada u sklopu koje su najbolje ocuvani temelji kule u narodu prozvane Markova kula. U vrijeme Osmanlijske vladavine, Visegrad je bio sjediste kadiluka. Iz ovog perioda potjece i poznata Visegradska banja sa termo-mineralnom vodom, temperature 34°C sa vrlo zivopisnom okolinom. Svoj razvoj Visegrad zapocinje u XVI vijeku zaduzbinama Mehmed-pase Sokolovica, koji je kao adzemi-oglan odgojen u Osmanlijskom carstvu. Naime, ovaj veliki vezir je rodjen u selu Sokolovici u blizini Visegrada u pravoslavnoj porodici, a zvao se Radojica. Odveden je u Carigrad i odgajan u duhu Islama. Kada je zavrsio vojnu skolu, sultan ga je uzeo na svoj dvor i imenovao ga pasom. Osvajao je mnoge teritorije i zbog velikih zasluga sultan ga je imenovao velikim vezirom. Bio je poznat po darezljivosti, a posebno prema svom rodnom kraju. Velicanstvenim kamenim mostom spojio je obale Drine, a kraj mosta podigao grad sa ducanima, cesmama, dzamijama, hanovima i sarajima. I danas je Visegrad nadaleko poznat po cupriji na Drini duzine oko 180 m, sirine oko 7 m sa 10 stubova i 11 lukova razlicitih dimenzija. Na kamenoj ploci, na sredini mosta uklesane su rijeci pjesnika Nihadija: “Gradjevina mu ispade tako divna, da se onome koji je vidi cini da zrno bisera stoji u vodi, a nebeski svod mu je skoljka“!!!

[Bubelino]

#2170

ZVORNIK je grad smjesten u donjem toku rijeke Drine, na njenoj lijevoj obali. Spominje se prvi put 1412. godine pod imenom Zvonik. Najjaca dubrovacka naseobina u srednjovjekovnoj Bosni nalazila se upravo u ovom gradu. Izvjesno vrijeme je bio sjediste Zvornickog sandzaka. Od 1519. godine nosi naziv Zvornik. Nakon pada pod Osmanlijsku vlast nastala su dva bedemima povezana grada: Donji- osmanlijski sa jakim bedemima i kulama i Gornji-srednjovjekovni sa zidinama i kulama na strmim odsjecima, te glavnom kulom na 407 m visokoj zaravni. Prema predanju u bedeme srednjovjekovnog grada uzidan je izvjestan broj stecaka. U XVIII vijeku Zvornik je bio najjace utvrdjeni grad u Bosni.

[Bubelino]

#2171

Jos neki gradovi u slivu Drine

U slivu Drine nalaze se jos i Cajnice, Rudo, Rogatica, Vlasenica, Bratunac, Bijeljina, te legendarna Zepa i ozaloscena Srebrenica.

CAJNICE lezi u dolini rijeke Janjine, lijeve pritoke Drine. Prvi put se spominje kao srednjovjekovno naselje 1477. godine. U vrijeme Osmanlijske vlasti Cajnice se razvija kao centar zlatarskog obrta.

RUDO je gradic smjesten u dolini rijeke Lim. Osnovao ga je 1555. godine Mustafa-pasa Sokolovic, rodjak poznatog vezira Mehmed-pase Sokolovica. Ovaj gradic je imao veoma znacajnu ulogu u II svjetskom ratu.

ROGATICA je smjestena u dolini rijeke Rakitnice, a prvi pomen ovog grada veze se za 1425. godinu. U vrijeme Osmanlijske vladavine nosi naziv Celebi-Pazar. U ovom kraju nalaze se najstariji muslimanski nadgrobni spomenici koji predstavljaju prijelazni oblik od stecaka ka nisanima. Na nekima od njih nalaze se epitafi napisani na orijentalnim jezicima, a cak su tri napisana bosancicom.

VLASENICA je mjesto smjesteno na sjeveroistocnim padinama planine Javor. Historijska proslost mjesta nije dovoljno ispitana. Ono sto je poznato jeste da je u srednjem vijeku na ovim prostorima egzistirala zupa Birac.

BRATUNAC je mjesto okruzeno brezuljcima i niskim planinama Caus i Glogovska planina u dolini rijeke Krizevice.

BIJELJINA je smjestena u Semberiji. Kao varos razvila se za vrijeme Osmanlijske uprave, u doba sultana Sulejmana II. Od historijskih znamenitosti najznacajnija je dzamija, upravo sultana Sulejmana iz XVI vijeka koja je poznatija kao Atik-dzamija.

ZEPA se prvi put spominje 1485. godine u Osmanlijskom defteru. To je mjesto u dolini istoimene rijeke. Upravo na ovoj rijeci nalazi se i cuveni most iz Osmanlijskog perioda. Ovaj prelijepi most posluzio je i kao inspiracija za nastanak nekih poznatih pripovijedaka.

SREBRENICA se prvi put spominje 1352. godine. U srednjem vijeku predstavlja veoma poznat rudarski centar. Poznata je po izvorima mineralne vode, kao sto je izvoriste arsen-gvozdjevite vode Crni Guber.

[Bubelino]

#2172

Genocid nad Bosnjacima

Svi navedeni gradovi svoje najteze trenutke prozivljavali su 90-ih godina proslog vijeka. Zbog genocidnih ambicija ovi krajevi su bili na udaru, cime je unistena kako etnicka struktura stanovnistva tako i materijalna jezgra gradova. Mrtvi su ostavljeni bez mezarova, a prezivjeli raseljeni svukud i po Bosni i po svijetu. I opet Drina bi nijemi svjedok svih patnji i stradanja tamosnjeg bosnjackog stanovnistva. Naime, ova rijeka je, kako u I tako i u II svjetskom ratu, pa i u vrijeme ovog zadnjeg alameta koji je zadesio bosansku drzavu, tekla zamucena krvlju brojnih Bosnjaka ciji su zivoti oduzimani na drinskim cuprijama. Njihovi zivoti su protekli ispod cuprije na Drini kao lisce kojem je prekinuta nit zivota.

[Bubelino]

#2173

Poruka mira

Mi dizemo svoj glas da Drina nikada vise ne bude zamucena ljudskom krvlju. Da njene cuprije i mostovi povezuju, a ne razdvajaju ljude. Da se na Drini grade samo mostovi prijateljstva, ljubavi i tolerancije koje niko nikada vise nece srusiti. Neka ne bude svjedok patnje i bola nego sinonim ljepote. Neka je svijet prepoznaje po ljepoti njenih kanjona, bukova i brzaca. Neka se na obalama Drine igraju i kupaju samo vesela i sretna djeca. I neka jos dugo sijaju na mjesecini ruke bijele koje grle Drinu- bedem Bosne !!!

[ponekad ovdje]

#2174

Bubelino, o tebi ne znam nista osim sto pretpostavljam, iz onoga sto si do sada radila na stranici, da si u ovoj agresiji izgubila roditelja, sto mi je veoma zao.

Zelim ti mnogo uspjeha u poslu kojim se bavis i sigurna sam, iz ovoga sto radis, da ga obavljas sa veoma mnogo ljubavi.

[Bubelino]

#2175

Iskreno se nadam da ste uzivali citajuci prethodne postove koji ukratko predstavise geografsko podrucje koje slivno gravitira rijeci Drini, pa tako i nasa Rogatica , posredstvom rijeke Rakitnice, odnosno Prace slivno pripada Drini…

A kako se od strane pojedinih korisnika ne bi spocitavalo prepisivanje odredjenih informacija navescu koristenu literaturu prilikom izrade ovog edukativnog projekta, ipak se moramo koristiti i internetom i svim pisanim dokumentima jer niko ne moze danas izmisljati neku novu historiju a niti geografiju…cinjenice ostaju cinjenice

Da bi ovaj projekat ugledao svjetlo dana koristena je sljedeca literatura:

1. Anto Babic, O formiranju srednjovjekovne bosanske drzave, Sarajevo, 1955.
2. Atlas svijeta za osnovnu i srednje skole, Sejtarija, Sarajevo, 1998.
3. Bosna i Hercegovina monografija, Tugra, Sarajevo, 2006.
4. Bosna i Hercegovina znamenitosti i lepote, Knjizevne novine, Beograd, 1965.
5. Camil Sijaric, Herceg-Bosno i tvoji gradovi, Svjetlost, Sarajevo, 1986.
6. Drasko Scekic, Price o domovini, Svjetlost, Sarajevo, 1965.
7. Dusan Dukic, Nase reke, Novo pokolenje, Beograd, 1952.
8. Enciklopedijski leksikon, Mozaik znanja- geografija, Interpres, Beograd, 1969.
9. Geografski atlas Bosne i Hercegovine, Geodetski zavod BiH, Sarajevo, 1998.
10. Internet
11. Ismet Huseinovic-Dzemaludin Babic, Svjetlost Evrope u Bosni i Hercegovini, Buybook, Sarajevo, 2004.
12. Karel Natek-Marijeta Natek, Drzave svijeta, Mozaik knjiga, Zagreb, 2003.
13. Mala enciklopedija, Prosveta, Beograd, 1968.
14. Vojna enciklopedija-3, Beograd, 1972.
15. Zijad Sehic-Ibrahim Tepic, Povijesni atlas Bosne i Hercegovine, Sejtarija, Sarajevo, 2002.

[Bubelino]

#2204

ponekad ovdje napisao:

Bubelino, o tebi ne znam nista osim sto pretpostavljam, iz onoga sto si do sada radila na stranici, da si u ovoj agresiji izgubila roditelja, sto mi je veoma zao.

Zelim ti mnogo uspjeha u poslu kojim se bavis i sigurna sam, iz ovoga sto radis, da ga obavljas sa veoma mnogo ljubavi.

Najljepsa Vam hvala za suosjecanje, lijepe rijeci i podrsku koju ste mi uputili. Trudicu se da i dalje obogacujem ovaj forum lijepim i vrijednim sadrzajima…

[Bubelino]

#2208

Prokosko jezero- jezero koje umire!

U centralnom dijelu Vranice, na nadmorskoj visini od 1485 m smjesteno je Prokosko jezero. Otokom Jezernicom kotlina ovog jezera siroko je otvorena prema Fojnici. Od ovog mjesta do jezera stize se makadamskim putem za jedan sahat voznje.
Prokosko jezero spada u red vecih planinskih jezera u nasoj zemlji. Njegova povrsina iznosi oko 0,5 km kvadratnih, dugo je 426 m a siroko 191 m. Maksimalna dubina mu je 13 m a srednja dubina iznosi oko 6 m.
Povrsinski tokovi donose vodu u ovo jezero ali pored vode donose velike kolicine sitnih i krupnih nanosa. Zbog toga se jezerska kotlina smanjuje a s druge strane otoka Jezernica- pritoka Fojnicke rijeke usijeca svoju dolinu zahvatajuci sve vece kolicine jezerske vode. Ovim procesima jezero je sve plice i vec su stvorene fizicko-geografske pretpostavke o njegovom nestanku.Ono se, nazalost, danas nalazi u zavrsnoj fazi, poprimajuci odlike mocvare.
Procesima nestanka ovog jezera svakako doprinose i drustveno-geografski cinioci. Naime, u neposrednoj blizini jezera izgradjene su staje i vikend kuce. Iz tih objekata potice otpad koji se prenosi u jezero i stvara organski mulj koji truhljenjem trosi kisik i cini jezero bezivotnim
Zbog toga je u njemu nestalo, vjestacki unesene, kalifornijske pastrmke, a i triton- vodeni guster, koji zivi u ovom jezeru, izumire…
Prokosko jezero, sve do znacajnijeg uplitanja covjeka u njegov prirodni ambijent, predstavljalo je ukras Vranice, i s pravom je nosilo epitet “gorske oči”, zbog bistre, plave i čiste vode.
Prokosko jezero je primjer nemara covjeka prema svom prirodnom okruzenju!!!

[Author]

Posts