-
Iz članka
Islamizacija na području Sarajeva (2)
17 jul 2010
kiraethana
Proces prihvatanja Islama (dio drugi)
http://www.google.ba/url?sa=t&source=web&cd=10&ved=0CFgQFjAJ&url=http%3A%2F%2Fkiraethana.wordpress.com%2F2010%2F07%2F17%2Fislamizacija-na-podrucju-sarajeva-2%2F&ei=fXg5TdacK5-O4gaf6uDHCg&usg=AFQjCNHTpqli8hpVfpS-3-9wzu_w0ntBkg
stećak Vlatka Vlađevića (Vlatko Tumurlić)Rogatica na str. 242
Povjesni Atlas Bosne i Hercegovine sa geografskim i historijskim kartama
PORODICA CELERMAJER IZ TRAVNIKA
NAPISALA Jasna Ćirić
Izvor: Dodano u Rogatica – BiHAbraham (Avram)Celermajer, rođen je 1875.g. u Galiciji.Dolaskom Austrougarske imperije na područje Bosne, on se sa porodicom nastanjuje u Travniku. Bavio se sečom i preradom drveta, što je za taj peri…od bio unosan posao. Oženio je devojku Rahelu Pinto zvanu Roza iz Travnika, rođenu 1880.g. Posao i život, vodio ih je i selio po Bosni, boravili su u Travniku, Rogatici, Višegradu i Sarajevu. U braku su izrodili četvoro dece : Serafina (Sara)Celermajer, rođena je 2.novembra 1901.g. u Travniku. Žensku učiteljsku školu završila je u Sarajevu 1920.g. Do 1922.g. postavljena je za učiteljicu u Vlasenici a zatim je premeštena u Višegrad. U Višegradu je službovala do 1928.g. a zatim prelazi na službu u Sarajevo. Nije se udavala. Penzionisana je maja 1941.g. I ako je imala samo 21 godinu radnog staža, penzionisana je samo zato što je bila Jevrejka. Ustaše su je uhapsile i sa grupom Jevreja odvedena je u neki od koncentracionih logora gde je i ubijena. David Celermajer, rođen je 4.maja 1904.g. u selu Rakite srez Rogatica, koja je tada bila u nadležnosti Opštine Višegrad. Izučio je bravarski zanat i radio je kao železnički bravar, najverovatnije u selu Mesići gde je nekada prolazio uskotračni voz “Ćiro”. Oženio je Floru Romano, rođenu 10.oktobra. 1910.g. u Sarajevu. Otac Flore Romano, Isak Romano sa prvom ženom Hanom, koja je umrla 1902.g., imao je osmoro dece : Avram (1876-?); Mojse (1879-?); Juda (1889-?); Rena (1887-?); Sara (1893-?); Rahela (1896-?); Mazalta (1898-?) i Simha (1901-?). Isak Romano sa drugom ženom Klarom Atijas (umrla 15.marta.1940.g.) imao je četvoro dece : Eliša (1906-?); Elijas (1908-?); Flora (1910-1942); i Juda (1928-?).Svi su živeli u Sarajevu u ulici Nemanjinoj br.20. Gde su okončani životi ove mnogobrojne jevrejske porodice iz Sarajeva, ne zna se kao što se ne zna da li je neko preživeo ratne strahote Drugog svetskog rata. David Celermajer i Flora Romano, venčali su se u sinagogi u Sarajevu 2.jula.1933.g., venčao ih je sarajevski nadrabin Dr.Hinko Urbah, kumovi su im bili Rahela Celermajer (rođena Pinto), majka Davidova i Salamon Altarac. David i Flora Celermajer živeli su u Sarajevu u ulici 6.novembar br.24. U braku su izrodili kći Rahelu Celermajer, rođenu 11.juna 1936.g. Svi su nastradali za vreme Drugog svetskog rata, ime Davida Celermajera spominje se u spiskovima ubijenih u Jasenovcu ali takođe I na spiskovima ubijenih u Aušvicu, Flora je sa ćerkom Rahelom najverovatnije završila u logoru Đakovo (*Po spiskovima ubijenih Jevreja – Savezni zavod za statistiku 1964). Isidor (Israel) Celermajer, rođen je u Travniku 10. decembra 1905.g., bio je krojač po zanimanju. Kao mladić od 25 godine, odlazi iz Travnika za Francusku. Svoj životni put nastavlja 1930.g. kao krojač u Alžiru, tamo upoznaje marokansku Jevrejku Marcel Simhu. Kada su se venčali, prelaze da žive u Francusku. U braku su izrodili troje dece : sina Bernarda i ćerke Marlenu i Andreu. Svi su preživeli Drugi svetski rat, Isidor umire u Francuskoj 1993.g., kao i supruga Simha (1991.g.) i sin Bernard. Adela, Aleksa, Tanja i Igor Malčevski slikano u Zenici 1948.g. Adela Celermajer, rođena je 1909.g. u Višegradu. Pre Drugog svetskog rata, udala se u Zenici za Aleksu Malčevskog, jako pobožnog hrišćanina. U braku su izrodili dvoje dece, kći Tanju i sina Igora. Svi su preživeli Drugi svetski rat, 1951.g. napuštaju Jugoslaviju i odlaze u Ameriku da žive. Aleksa i Adela (1991) umiru u Americi. Abraham (Avram) Celermajer ubijen je u logoru Jasenovac 1942.g.,imao je 67.godina, upisan u knjigu logorskih žrtava.(*Jasenovac žrtva je pojedinac). Rahela (Roza, devojačko Pinto) Celermajer, dopremljena je iz logora Stara Gradiška u logor u Đakovu, gde je i ubijena 1.maja.1942.g., imala je 62. godine, na spisku logoraša koji su sprovedeni iz Stare Gradiške u Sabirni logor Đakovo, pod brojem 207., stoji zavedena Roza Celermajer (rođ.1875 u Travniku), umrla i sahranjena 1.maja.1942.g., umrla od proliva i sahranjena na jevrejskom groblju u Đakovu 44red, grob br.8.
DAVID CELERMAJER
slikano u RogaticiROGATICA NA RAZMEĐU 19. I 20. STOLJEĆA – Tabelarni prikaz
http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/08/rogatica-na-razmeu-19-i-20-stoljeca.html
BROJ KUĆA I STANOVA U ROGATICI 1879-1910. GODINE
PRIRAŠTAJ STANOVNIŠTVA U ROGATICI OD 1879. DO 1910. GODINE
SOCIJALNA STRUKTURA ROGATICE PREMA POPISU 1885. GODINE
DOSELJENICI (STRANCI) U ROGATICI 1885-1910. GODINE
ZEMLJOPOSJEDNICI SA KMETOVIMA I BEZ KMETOVIMAKMETOVA U ROGATICI 1895. I 1910. GODINE[img size=150]
http://a6.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc6/223944_10150339132987952_277672952951_9661502_1453423_n.jpg%5B/img%5D
AGRARNO STANOVNIŠTVO U ROGATICI 1895. I 1910. GODINE
BROJ AKTIVNIH VOJNIKA U ROGATICI1895. I 1910. GODINE
MUSLIMANI U ROGATICI 1879, 1885, 1895. I 1910. GODINE
PRAVOSLAVNI U ROGATICI 1879, 1885, 1895. I 1910. GODINE
KATOLICI U ROGATICI 1879, 1885, 1895. I 1910. GODINE
JEVREJI U ROGATICI 1879, 1885, 1895. I 1910. GODINE
DOSELJENICI (STRANCI) U ROGATICI 1885-1910. GODINEROGATICA NA RAZMEĐU 19. I 20. STOLJEĆA – Tabelarni prikaz
http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/08/rogatica-na-razmeu-19-i-20-stoljeca.html
BROJ KUĆA I STANOVA U ROGATICI 1879-1910. GODINE
PRIRAŠTAJ STANOVNIŠTVA U ROGATICI OD 1879. DO 1910. GODINE
SOCIJALNA STRUKTURA ROGATICE PREMA POPISU 1885. GODINE
DOSELJENICI (STRANCI) U ROGATICI 1885-1910. GODINE
ZEMLJOPOSJEDNICI SA KMETOVIMA I BEZ KMETOVIMAKMETOVA U ROGATICI 1895. I 1910. GODINE[img size=150]
http://a6.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc6/223944_10150339132987952_277672952951_9661502_1453423_n.jpg%5B/img%5D
AGRARNO STANOVNIŠTVO U ROGATICI 1895. I 1910. GODINE
BROJ AKTIVNIH VOJNIKA U ROGATICI1895. I 1910. GODINE
MUSLIMANI U ROGATICI 1879, 1885, 1895. I 1910. GODINE
PRAVOSLAVNI U ROGATICI 1879, 1885, 1895. I 1910. GODINE
KATOLICI U ROGATICI 1879, 1885, 1895. I 1910. GODINE
JEVREJI U ROGATICI 1879, 1885, 1895. I 1910. GODINE
DOSELJENICI (STRANCI) U ROGATICI 1885-1910. GODINERogatičke kamene ćuprije
http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/08/rogaticke-kamene-cuprije.html
U Rogatici su bile dvije kamene ćuprije iz turskog perioda, i to obje iz na rijeci Rakitnici. Predstavljale su vrijedne saobraćajne objekte i istovremeno značajne spomenike. Jedna se nalazila na trasi tranzintnog puta kroz naselje i povezivala je čaršiju od Tabhane i Kruščice, sa desne strane, sa mahalom Gračanicom sa lijeve strane rijeke Rakitnice. Ova ćuprija zvala se Kanarska (u narodu poznata kao Karanska ćuprija). Druga se zvala Donja ćuprija i stajala je 200 metara niže niz rijeku Rakitnicu, na trasi današnjeg izlaznog puta za Višegrad, u neposrednoj blizini pravoslavne crkve. Obje ove ćuprije su bile izgrađene od sedre i imale su tri luka preko korita rijeke.
Kanarska ćuprija bila je znatno manja i niža , pa se vrlo često znala voda prelijevati preko ćuprije. Ovoj ćupriji dužina je iznosila 16, širina kolovoza 3 metra, a visina kolovoza iznad normalne razine vode jedva 2 metra, tako da su uporišta lučnih nosača bila u vodi. Raspon lukova na dva desna luka iznosio je 4,20 metara, a treći je bio manji, svega 2,70 metara. Niveleta kolovoza bila je u neznatnom usponu prema sredini.
Donja ćuprija bila je veća, djelovala je mnogo skladnije. Po tome i po svojoj obradi spadala je u bolje kemene mostove turskog perioda u Bosni, a sigurno po vrijednosti među prve građevinske spomenike u Rogatici. Dužina mosta iznosila je 33 metra, širina kolovoza 4,50 metara, a visina s najviše tačke do iznad razine vode s donje strane 2,70 metara. Rasponi lukova su dosta veliki; srednji 4,80 metara, a ostala dva po 3,80 metara.
U svoje vrijeme na obje ćuprije stajala je masivna ograda od monolitnih kamenih ploča, tkz. korkaluk, koja je već u doba austrougarske okupacije morala biti skinuta radi proširenja kolovoza za nova drumska vozila, a postavljena metalna. Nema tačnih podataka kada su tačno nastale ove ćuprije, niti se zna ko ih je gradio. U blizini Kanarske ćuprije postoji jedno mjesto koje je u nepoznato vrijeme uvakufio neki mjesni tabak (kožar) Alija s odredbom da se od njegove zakupnine finansira održavanje Kanarske ćuprije. To ne znači da je ovaj legator podigao samu ćupriju. Obje ćuprije uništene su u Drugom svjetskom ratu, Donja ćuprija 1942 godine, a Kanarska ćuprija 1944 godine kada su se povlačile njemačke jedinice. Obje ćuprije nikada nisu obnovljene, već su podignute nove armirano betonske, čime je Rogatica znatno izgubila svoj identitet i vezu s prošlosti.
[img size=150]
http://img143.imageshack.us/img143/3406/nnnnng.jpg%5B/img%5D
izvor fotografija:
Application of new technologies in recontructive approach to stone bridge constructions
Key study: Two ottoman’s bridges in Rogatica
Upotreba novih tehnologija u rekonstruktivnom pristupu kamenim mostovnim konstrukcijama;
Ključna studija: dva otomanska mosta u RogaticiLemja Chabbouh Aksamija, Lana Kudumovic
Faculty of Architecture, University of Sarajevo, Bosnia and HerzegovinaRogatičke kamene ćuprije
http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/08/rogaticke-kamene-cuprije.html
U Rogatici su bile dvije kamene ćuprije iz turskog perioda, i to obje iz na rijeci Rakitnici. Predstavljale su vrijedne saobraćajne objekte i istovremeno značajne spomenike. Jedna se nalazila na trasi tranzintnog puta kroz naselje i povezivala je čaršiju od Tabhane i Kruščice, sa desne strane, sa mahalom Gračanicom sa lijeve strane rijeke Rakitnice. Ova ćuprija zvala se Kanarska (u narodu poznata kao Karanska ćuprija). Druga se zvala Donja ćuprija i stajala je 200 metara niže niz rijeku Rakitnicu, na trasi današnjeg izlaznog puta za Višegrad, u neposrednoj blizini pravoslavne crkve. Obje ove ćuprije su bile izgrađene od sedre i imale su tri luka preko korita rijeke.
Kanarska ćuprija bila je znatno manja i niža , pa se vrlo često znala voda prelijevati preko ćuprije. Ovoj ćupriji dužina je iznosila 16, širina kolovoza 3 metra, a visina kolovoza iznad normalne razine vode jedva 2 metra, tako da su uporišta lučnih nosača bila u vodi. Raspon lukova na dva desna luka iznosio je 4,20 metara, a treći je bio manji, svega 2,70 metara. Niveleta kolovoza bila je u neznatnom usponu prema sredini.
Donja ćuprija bila je veća, djelovala je mnogo skladnije. Po tome i po svojoj obradi spadala je u bolje kemene mostove turskog perioda u Bosni, a sigurno po vrijednosti među prve građevinske spomenike u Rogatici. Dužina mosta iznosila je 33 metra, širina kolovoza 4,50 metara, a visina s najviše tačke do iznad razine vode s donje strane 2,70 metara. Rasponi lukova su dosta veliki; srednji 4,80 metara, a ostala dva po 3,80 metara.U svoje vrijeme na obje ćuprije stajala je masivna ograda od monolitnih kamenih ploča, tkz. korkaluk, koja je već u doba austrougarske okupacije morala biti skinuta radi proširenja kolovoza za nova drumska vozila, a postavljena metalna. Nema tačnih podataka kada su tačno nastale ove ćuprije, niti se zna ko ih je gradio. U blizini Kanarske ćuprije postoji jedno mjesto koje je u nepoznato vrijeme uvakufio neki mjesni tabak (kožar) Alija s odredbom da se od njegove zakupnine finansira održavanje Kanarske ćuprije. To ne znači da je ovaj legator podigao samu ćupriju. Obje ćuprije uništene su u Drugom svjetskom ratu, Donja ćuprija 1942 godine, a Kanarska ćuprija 1944 godine kada su se povlačile njemačke jedinice. Obje ćuprije nikada nisu obnovljene, već su podignute nove armirano betonske, čime je Rogatica znatno izgubila svoj identitet i vezu s prošlosti.
[img size=150]
http://img143.imageshack.us/img143/3406/nnnnng.jpg%5B/img%5Dizvor fotografija:
Application of new technologies in recontructive approach to stone bridge constructions
Key study: Two ottoman’s bridges in Rogatica
Upotreba novih tehnologija u rekonstruktivnom pristupu kamenim mostovnim konstrukcijama;
Ključna studija: dva otomanska mosta u RogaticiLemja Chabbouh Aksamija, Lana Kudumovic
Faculty of Architecture, University of Sarajevo, Bosnia and HerzegovinaKamene stolice na srednjovjekovnom gradu Vrataru
http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/08/kamene-stolice-srednjovjekovne-bosne-i.html
Kamene stolice srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo (119)
BESLAGIC Šefik (1985),
Kamene stolice na srednjovjekovnom gradu Vrataru
http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/08/kamene-stolice-srednjovjekovne-bosne-i.html
Kamene stolice srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo (119)
BESLAGIC Šefik (1985),
Rogatica 1879.godine – 1910.godine
Popisom 1879.godine Višegrad je imao 1142, Goražde 816, Čajniče 1066, a Foča 2968 stanovnika.
Popisom 1910.godine Višegrad je imao 2551, Goražde 1882, Čajniče 1538, a Foča 4432 stanovnika.
- You must be logged in to reply to this topic.