[Dervis]

#37333

Sve će biti onako kako je po pravilima, akobogda. Poštuj moje da bih poštovo tvoje, a ja poštujem tvoje pa poštuj i ti moje…Šta ljepše u životu da čovjek čini. Pa tu je najveće sreća,osjećam se srećnim ako ti dobro činim.
Mustafa , hvala za ovakve tekstove…

[Dervis]

#37339

Sve će biti onako kako je po pravilima, akobogda. Poštuj moje da bih poštovo tvoje, a ja poštujem tvoje pa poštuj i ti moje…Šta ljepše u životu da čovjek čini. Pa tu je najveće sreća,osjećam se srećnim ako ti dobro činim.
Mustafa , hvala za ovakve tekstove…

[Mustafa]

#37414

Daleko od svakog ljudskog osjećaja i najpotresnije za svakog čovjeka koji ima srce je ono što su američki vojnici radili u iračkim džamijama; tajno i podmuklo, prije nastupanja namaskog vremena, američki vojnici bi se uvukli u džamije i sačekivali klanjače na koje bi, nakon što bi stupili u namaz, otvarali vatru i ubijali na stotine žena, djece, muškaraca, a zatim bi mrtva tijela izvlačili van džamije i spaljivali. Ali, to ne bi bilo sve, nakon što bi završili, pisali su na zidovima džamije: „Ovdje niste sigurni, odlazite. Neka Allah poljubi moju i stražnjicu Amerike“ ( vel ‘ijazu billahi, op.pr.).

„Gorčina u grlu je jedini osjećaj svakog američkog vojnika koji je učestvovao u mučenju jadnog iračkog naroda, nakon što su nas zaveli i prevarili naši sopstveni lideri riječima kako, tobože, idemo u Irak sa namjerom da oslobodimo irački narod od diktatorske vlasti Sadama Husejna. Odjednom, našli smo sami sebe u ulozi silnika i diktatora, čak smo bili gori od režima kojeg smo svrgnuli ….!“ Ovo su riječi Džesija Makbeta, člana pokreta „Veterani iračkog rata protiv rata“ nakon što je proveo u američkoj vojsci u Iraku punih 16 mjeseci, nakon čega je ranjen i vraćen u Ameriku. Njegovu izjavu emitovao je kanal „Indimedija“ u okviru svog programa 21. maja 2006. godine. Svojom izjavom, Džesi otkriva mnogo toga što američka komanda i njen politički vrh nastoje sakriti od cijelog svijeta. „Vjerovao sam da ću postati heroj, vjerovao sam da štitim svoju domovinu i ispunjavam svoju patriotsku dužnost, bio sam ponosan na svoju zemlju, dom, vladu,“ kaže Džesi Makbet.

Džesijevi problemi su počeli od onog momenta kada ga je njegova vlada poslala u vojnu bazu u Južnoj Koreji, odakle je prebačen u Arapski zaljev a zatim u Bagdad. O svom zadatku koji je imao u Iraku Džesi kaže: „Nakon što sam stigao u Irak i proveo određeno vrijeme, moje mišljenje i stav o Iraku su se u potpunosti promijenili. Dok smo bili u bazi u Arapskom zaljevu govorili su nam da je naš zadatak da svojom pojavom unosimo strah u srca Iračana i da su nam u ostvarenju ovog cilja u potpunosti odriješene ruke. Rekli su nam da nas niko neće teretiti za naše postupke bez obzira šta uradili, čak su nam naredili da budemo što okrutniji i nemilosrdniji prema Iračanima. Rekli su nam da u Irak nismo došli zbog Iračana, nego radi naših vlastitih ciljeva i interesa. Još su nam rekli da je ženevska konvencija obično političko smeće i za nas ne znači ništa“. Džesi je, kako sam kaže, sa velikom nelagodom slušao ove naredbe koje su u potpunoj suprotnosti sa svime čemu su ga učili tokom obuke pitajući se :“ Šta se desilo sa onim: idemo u Irak da oslobodimo ljude?“ O svom dojmu i pravoj prirodi rata Džesi kaže: „Operacija oslobađanja Iraka je u stvari operacija konačnog ubijanja Iraka!“

Hladnokrvno ubijanje

„Nakon što smo dobili temeljne instrukcije,“ nastavlja Džesi, „u samom početku tražen je od nas pretres skloništa u kojima su se nalazili goloruki civili Iračani usljed granatiranja od strane naših zračnih snaga. Zadatak nam je bio da uđemo u dobrim dijelom devastirana skloništa i provjerimo ima li preživjelih i ako bi našli nekoga, bilo od žena ili djece, naš zadatak je bio da ga dokrajčimo a zatim da sva mrtva tijela izvućemo napolje. Većina onih koje smo nalazili u tim skloništima bili su žene, djeca i starci, mada su nas naši nadređeni uvjeravali kako su ta skloništa prepuna naoružanih pobunjenika i pripadnika Sadamove vojske. Zato smo ulazili i „čistili“ uništena skloništa, mnoge smo zatekli žive ili ranjene, još mogu osjetiti miris izgorenog ljudskog mesa i još čujem plač i pozive u pomoć preživjelih koji su vjerovali da smo došli da im pomognemo. Još vidim mrtva ljudska tijela razbacana okolo koja su počela truhnuti i zaudarati. Mi smo obavljali svoj posao ubijajući preživjele, čak i one koji nisu bili teže ranjeni, a zatim smo tijela izvlačili vani iz ruševina, i sve to smo radili daleko od očiju novinara i javnosti.“

Ovako Džesi Makbet oplakuje svoju humanost koju je izgubio u Iraku nakon što je ubio na desetine nedužnih koji su tražili pomoć od njega a dobijali su samo metak.

Opravdani otpor

Dalje kaže Džesi: „Mislim da je otpor Iračana i njihova borba protiv nas sasvim opravdana nakon što smo bez imalo milosti pobili na stotine nedužnih žena i djece. Kada bi neka vojska na ovaj način ušla u Ameriku i počinila sve one strahote koje smo mi uradili u Iraku, ja bih bio prvi koji bi se poput Iračana borio za slobodu. Činio bih isto protiv okupatora. Svako ima potpuno pravo da se bori za slobodu svoje porodice i svoje zemlje bez obzira što u ovom slučaju smo mi ti koji terorišemo i porobljavamo Irak. Iračani imaju pravo na otpor, ja ih ne krivim. Ja bih isto učinio“.

Surovost okupatora

„Nakon toga, noću smo napadali kuće i izvlačili napolje sve koje bi našli unutra i vezali im ruke dok su klečali na koljenima.Zatim bi ispitivali vlasnika kuće i ako nas njegovi odgovori ne bi zadovoljili ubijali smo njegovo najmlađe dijete metkom u glavu iz neposredne blizine i dalje bi nastavljali sa ispitivanjem. Nerijetko bi tako ispitivali potpuno nevinog čovjeka koji je samo želio da zaštiti svoju porodicu, ali ako nam ne bi dao odgovore koje smo tražili, pucali bi i ubijali sve članove porodice, jedno po jedno. Bilo je to strašno. Dok smo to radili ništa nisam osjećao, mislio sam samo kako da što bolje ispunim svoj zadatak jer sam želio da budem dobar vojnik“, kaže Džesi.

Izmišljena mržnja

Žaleći nad onim što je činio u Iraku, Džesi Makbet dalje nastavlja: „ Ali ipak sam osjećao da nešto nije u redu. Počeo sam kriviti samog sebe za ono što radim i silio sam samog sebe da mrzim te ljude kako bih mogao ispuniti svoj zadatak. Prisiljavao sam se da na te ljude ne gledam kao na ljudska bića nego da ih smatram običnim metama poput onih na streljani ili da ih zamišljam kao neprijatelja na bojnom polju. Samo na taj način mogu prihvatiti ono što sam učinio tim ljudima i živjeti s tim. Ali sve mi je teže da živim i svaki dan borim sa ovim neljudskim osjećajem iako sam jedino tim putem mogao sebe natjerati da izvršavam svoj zadatak, a posebno mi je teško nakon što sam se vratio u svoju zemlju. Nikada nisam brojao koliko sam ljudi ubio na ovaj način u Iraku, ali mogu slobodno reči da sam ubio najmanje DVIJE STOTINE osoba, mnoge od njih sam ubio pucanjem iz neposredne blizine, bili su na udaljenosti od mene kao ti sada i bliže ( Džesi se obraća voditelju u studiju koji vodi emisuju, op. pr.).Dok smo upadali u kuće bili su nam veoma blizu, toliko blizu da su osjećali vrelinu puščane cijevi na svom čelu tako da sam morao napraviti korak-dva natrag a zatim pucati. Prvo smo ih zastrašivali udaranjem a neki naši vojnici su skidali njihove žene kako bi natjerali muškarce da progovore. U toku jedne noći napadali smo na više kuća i ubijali između 30 i 40 žena i djece. Ja se nisam prijavio u našu vojsku kako bih ubijao žene i djecu. Proveo sam u vojnoj školi 18 mjeseci. Nisam želio ubijati samo radi ubijanja, obučavao sam se i trenirao za borbu, želio sam se boriti protiv vojnika. Bio sam primoran pucati na goloruke žene i djecu. Razočaran sam i pogođen načinom na koji radi naša vlada, razočaran sam u svoju zemlju. Dok sam bio u vojsci, nisam smio ništa o ovome kazati jer bih bio smjesta zatvoren i kažnjen.“

Daleko od svakog ljudskog osjećaja, najstrašnije čega se sjeća Džesi Makbet i najpotresnije za svakog čovjeka koji ima srce je ono što su američki vojnici radili u iračkim džamijama; tajno i podmuklo, prije nastupanja namaskog vremena, američki vojnici bi se uvukli u džamije i sačekivali klanjače i nakon što bi stupili u namaz, otvarali bi vatru na njih i tako ubijali na stotine žena, djece, muškaraca, a zatim bi mrtva tijela izvlačili van džamije, spaljivali i ostavljali na ulici. Ali, to ne bi bilo sve, nakon što bi završili, pisali su na zidovima džamije: „Ovdje niste sigurni, odlazite. Neka Allah poljubi moju i stražnjicu Amerike“ ( vel ‘ijazu billahi, op.pr.).

Nastavlja Džesi Makbet dalje riječima: „Danas kada pogledam iza sebe i sjetim se šta smo radili u Iraku, shvatam da smo mi pravi teroristi koji terorišu Irak i njegove stanovnike koji nam ništa nisu skrivili. Irak nema nikakve veze sa napadima 11. septembra, tada ja to nisam znao ali znam sigurno sada. Imam osjećaj da je smrt mojih prijatelja i saboraca, i moje vlastitio ranjavanje i sve muke koje sam prošao, imam osjećaj da je sve to bilo radi nekog bezvrijednog i beznačajnog cilja, radi prikrivanja laži. Teško mi je danas živjeti sa ovom činjenicom. Zato danas, evo, govorim o tome jer mislim da na ovaj način činim nešto što će pomoći otkrivanju istine. Mnogi Iračani nisu željeli da budemo u Iraku i za vrijeme protesta protiv našeg prisustva u Iraku, pucali smo po demonstrantima jer su nam kazali da su naoružani. Govorili su nam: Naoružani su, pucajte na njih a poslije ćemo naći oružje koje su nosili na nas!!! Ali, nakon svega, nismo nalazili nikakvo oružje, nalazili smo samo ubijene goloruke civile koji su protestvovali protiv nas. Naređivali su nam da pucamo na djecu koja su nas gađala kamenjem, na demonstrante koji su palili američku zastavu i u rukama nosili samo parole. Naš zadatak je bio da ubijamo, ubijamo i samo ubijamo. Dok sam bio u Iraku jedne prilike sam svojim očima vidio veliku rupu u zemlji punu spaljenih tijela. Pitam se i danas kako mogu sve to držati daleko od javnosi? Kako prikrivaju tolika ubistva nevinih? U Iraku se zaista radi o masovnom ubijanju.“

Ko je terorista?

„Naša domovina je postala terorista i ljudi nas mrze zbog toga. Spreman sam umrijeti za svoju domovinu, ali neću da dajem svoj život za interese našeg predsjednika, za našu vladu. Ako se budem morao ponovo boriti, moja borba će biti protiv onog „smetenka“ (misli na predsjednika Buša, op.pr.) kojeg treba protjerati iz njegova ureda… umoran sam od Iraka… umoran sam od svih tih ubijanja i gledanja ljudi kako umiru, teško mi je i osjećam gorčinu jer sam i sam u svemu tome učestvovao. Sjećam se jednog našeg upada u kuću u kojoj smo našli samo ženu i troje djece. Jedno od djece je bilo staro samo jednu godinu, malo starije od mog sina. Drugo dvoje djece su imali oko pet i sedam godina, sasvim sigurno bili su daleko od toga da budu punoljetni. Sjedila je na podu kuće grleći svoju djecu krvavim rukama jer je jedno od djece bilo ranjeno. Ja sam je prvi ugledao, molila me je za pomoć, tražila je od mene da pomognem njenom ranjenom djetetu. Pucao sam na njih i sve ih pobio, nju i njenih troje djece, morao sam to učiniti jer mi je to bio zadatak. Ne prođe niti jedan dan a da ne žalim zbog onog što sam učinio toj porodici. Onda se sjetim svog sina i pomislim: a šta da neko isto tako pobije moju porodicu? U Iraku je pravi užas, ono što mi tamo radimo je pogrešno. Osjećam da je, koliko god da govorm o Iraku, malo i nedovoljno. Ako imate želju da pomognete i služite svojoj domovini, onda radite na tome da zaustavite rat u Iraku. Ne vjerujte ideji ratnog heroja koja je mene zanijela slušajući priče o vijetnamskim veteranima.“

Džesi je za vrijeme ovog inertvjua pozvao američke vojnike da pokrenu prevrat unutar američke vojske i uputio im je sljedeći savjet: „Ako želite da imate neki plemenit cilj u svojoj borbi onda se borite za dobro i korist ljudi, a nikako ne dozvolite da vaša borba bude radi novca, nafte ili kontrole nad Bliskim Istokom“, na kraju potvrđujući da je rat u Iraku „rat nafte.“

Buš … luđak

„Razočarao sam se u našu vojsku, nastavlja Džesi, razočarao sam se u svoju zemlju, umoran sam od svega, od svih laži. Trenutno žele napasti Iran, udaraju po ratnim dobošima pripremajući se za novi rat. A mi ćemo postati „veterani iranskog rata protiv rata u Iranu“, postat ćemo „veterani sirijskog rata protiv rata u Siriji“ ili „veterani kineskog rata protiv rata u Kini“, i ko zna dokle će nas sve zajedno odvesti „ludi“ predsjednik?“

Na samom kraju intervjua, Džesi je pozvao sve novinare da prenesu istinu o tome šta se dešava u Iraku, da pišu o strahotama koje čovjek ne može zamisliti da se sprovode nad životinjama a kamo li nad ljudima. „Mnogi američki vojnici u Iraku su siti rata i ne žele tamo ostati. Sve što im je potrebno je svega nekoliko ljudi koji će stati pred njih i povesti ih protiv rata i onih koji ih šalju tamo. Tako ćemo moći zaustaviti ovu nesreću koja se dešava u Iraku. Vlada čini sve kako bi nas ušutkala, kako bi zaustavila širenje istine preko glavnih i jačih sredstava informisanja. Ja zaista mnogo govorim i širim istinu o Iraku, ali mnogo toga se sakrije i uopće ne objavi. Objavljuju samo ono što žele da narod čuje i zna. Žele nas ušutkati. Moramo se pokrenuti i naći one ljude i ona sredstva informisanja koja će nas saslušati objaviti javnosti ono šta kažemo“.

Prevod: Omer Sikira, prof.

[Dervis]

#37424

,,I ne činite nereda na zemlji, nakon što sam ga uspostavio,, KU”RAN ČASNI.

Nije samo američka politika ovakva.
Da nas dragi Bog sačuva od ovakvih zlih mozgova.

[Mustafa]

#38894

Rijaset IZBiH:

Srpski dužnosnici se odlučili za prijetnje i pokazali spremnost za nove zločine

U povodu namjere načelnika općine Višegrad da poruše spomenik žrtvama genocida u ovom gradu, Služba za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izdala je saopćenje za javnost u kojem se kaže:

Načelnik općine Višegrad Tomislav Popović je lično odgovoran za dizanje tenzija i izazivanje straha kod Bošnjaka kao i za sve oblike nasilja i nereda u ovom gradu koji mogu proizaći iz namjere i odluke da se ruši spomenik žrtvama genocida u Višegradu.

Godina 2012. nije 1992. godina kada su tadašnje srpske vlasti pod velom mraka i svakovrsne blokade vršile masovna ubistva, progone, silovanja i paljenja živih bošnjačkih žena, djeca i staraca. Sada je sve osvijetljeno, sve se vidi šta ko radi i priča, a nadati se da je i međunarodna zajednica uzela pouku iz vremena kada je nijemo posmatrala silovanja i paljenja živih Bošnjaka samo zato što su Bošnjaci.

Načelniku općine Višegrad i drugim srpskim političarima smeta riječ genocid na spomen obilježju u Višegradu jer ih to uznemirava i jer ne mogu podnositi riječ genocid, dok su žrtve te zločinačke politike, oni koji su preživjeli masovna silovanja, paljenja, ubijanja i progone, osuđene da žive zauvijek sa svojim bolom i povrh toga zabranjuje im se čak i sjećanje na te monstruozne zločine. Umjesto izvinjenja ponovo su se srpski politički dužnosnici opredjelili za negaciju i prijetnju čime pokazuju spremnost na ponavljanje zločina protiv svojih komšija. Da li je stvarna namjera srpske politike predvođene načelnikom Popovićem ponovo zločin genocida kojim bi se eliminirali svi oni koji bi se mogli sjećati genocida? Da li je rušenje spomenika u Višegradu zbog riječi genocid pokazatelj da će srpska politika donijeti odluku da ruši Haški sud, ruši Međunarodni sud pravde i njihove presude, da ruši Evropski parlament u Strazburu zbog rezolucije u kojoj se spominje riječ genocid? Po toj logici ta srpska politika ima dosta toga da poruši kako bi sakrila tragove genocida protiv Bošnjaka.

Zabrana sjećanja na genocid je za svaku osudu i neprihvatljivo ponašanje, suprotno međunarodnoj praksi i pravu žrtve na zaštitu svoga ljudskog dostojanstva i sjećanja, pravu žrtve na pravdu i istinu te obavezi i pravu zločinca da bude kažnjen. Sve ovo daje za pravo ranijim upozorenjima koja su ukazivala na opasnost od spremanja novog genocida protiv Bošnjaka na Balkanu i u Evropi, kaže se u saopćenju Službe za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

AVAZ

[Mustafa]

#39030

GENOCID U BURMI

Budisti se vole predstavljati kao mirotvorci u svijetu. Nažalost, to nema veze sa onim što je stvarna istina o tome ko su budisti.

Budisti su u Burmi proteklih dvadesetak dana ubili 25 hiljada Rohingja muslimana.

Ovaj strašni genocid dogodio se pred očima cijelog svijeta, naročito pred nemarnim očima muslimanskog svijeta. Niko od muslimana u svijetu nije digao ni prst da se zaštite Rohignja muslimani. Ovo se posebno odnosi na muslimane u Maleziji i Indoneziji.

Stravične slike stradanja Rohingja muslimana podsjeća na našu Srebrenicu. Za 15 dana genocida nad Rohingja muslimanima, ubijeno je 10 000 Rohingja samo u gradu Sitve, dok je otprilike isto toliki broj ubijen u opštinama Muangdau, Rasedaung i Kjauktau, izvještavaju Rohingja medijski servisi.

Većina njih su ubijeni iz vatrenog oružja, brutalno prebijeni do smrti, ili zapaljeni živi. Najmanje 25 000 kuća Rohingja je zapaljeno, a broj beskućnika prelazi 100 000. Historijski, sličan pogrom nad Rohingja muslimanima se dogodio 1942, 1949, 1967/1968, 1978. i 1991. godine.

Zbog izrazito zvjerskog tretmana nad Rohingja muslimanima od strane Rahina budista i burmanske vlasti, Rohingja muslimani se od strane UN-a tretiraju kao najugroženija nacionalna manjina na svijetu!

Rohingja muslimani danima mole svjetsku javnost za pomoć i stalno dobijaju samo jedan odgovor – sramnu šutnju!

(SAFF)0.

procitajte tekst na ovoj adresi a pogledajte i video

http://www.putvjernika.com/Teror-monitor/burma-genocid-ne-prestaje-najmanje-6000-ubijenih-muslimana.html

ili ovaj od 4.7.2012

http://www.putvjernika.com/Teror-monitor/ima-li-ko-da-place-za-rohinga-muslimanima-situacija-u-burmi-je-sve-gora-i-gora.html

DEMOKRATSKI SVIJETE GDJE SI AKO TE uopste IMA????!!!!!!

[Mustafa]

#40121

PONOVO UBISTVA SILOVANJA PROGONI PALJENJE KUCA

Protjerane 22 hiljade muslimana

[b]Tokom Kurban-bajrama izbili su novi sukobi Rakhine budista i Rohingya muslimana u Mijanmaru. Kako javlja dopisnik agencije Anadolija, tokom sukoba stradao je veliki broj osoba.[/b]

Kako je potvrdio jedan neimenovani vladin dužnosnik, u sukobima su ubijene najmanje 84 osobe.

Koordinator Ujedinjenih naroda (UN) u Mijanmaru Ashok Nigam izjavio je da je
samo tokom prošle sedmice uništeno 4.665 kuća, a svoje domove napustilo je 22.587 osoba. Mahom su svoje domove napuštali muslimani, čiji domovi su spaljivani.

Nova eskalacija nasilja u pokrajini Rakhine, na zapadu Mijanmara, dovela do novog vala izbjeglica u Bangladeš.

Hiljade Rohingya muslimana, koji žive u improviziranim kampovima u blizini sela Kutupalang na području Cox’s Bazara, Kurban-bajram dočekuju u veoma teškim uvjetima.

Novinarima i posjetiteljima nije dozvoljeno ulaziti u kamp. No, novinari agencije Anadolija (AA) uspjeli su se probiti do kampa tokom kasne večeri.

Stanovnici kampa govorili su reporterima AA o užasima kroz koje su prošli, uključujući i silovanja žena. Svjedočili su brojnim zločinima. Sada se žale da su gladni. Među njima je i Fatima Hatun čiji je najveći broj bližnjih ubijen. Tvrdi da Bajram ne dočekuje s radošću.

Arakanski muslimani žive u selima, šumama ili izbjegličkim kampovima u Bangladešu u koji dolaze ilegalnim putevima. Često su suočeni sa smrću i opasnošću da će biti uhapšeni i zlostavljani. Jedina alternativa im je ostanak u Mijanmaru gdje su izloženi maltretiranjima samo zato što su muslimani.

(Vijesti.ba/AA)

[Mustafa]

#40246

Proglas Rijaseta Islamske zajednice o popisu stanovištva

U povodu najavljenog popisa stanovništva u našoj zemlji, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini pod presjedavanjem reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića i u prisustvu zamjenika reisu-l-uleme hafiza Ismeta Spahića i muftije mr. Huseina Kavazovića izabranog reisu-l-uleme, na 8. redovnoj sjednici, održanoj u Sarajevu 12. novembra 2012. godine, usvojio je sljedeći:

P R O G L A S

– Vi koji ste se pouzdali u Boga budite zajedno pa vam neće naškoditi oni koji su na krivom putu ako ste vi krenuli pravim putem. Na kraju svi ćete se vratiti Allahu, koji će vas obavijestiti šta ste radili (Kur’an, 5:105).

1) Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini podržava popis stanovništva u našoj zemlji te poziva građane Bosne i Hercegovine da se odazovu popisu.

2) Rijaset Islamske zajednice apelira na državne institucije, kao i na sva bošnjačka kulturna i nacionalna udruženja da se aktivno uključe u akciju nacionalne afirmacije Bošnjaka kako bi se otklonile lažne dileme oko bošnjačkog vjerskog, nacionalnog i jezičkog identiteta.

3) Nema na svijetu naroda kojem je nacionalno ime “Musliman”. To se moglo dogoditi samo nama Bošnjacima zato što smo zadnjih sto i više godina živjeli u neslobodi. Malo je naroda na svijetu kojem se tako dugo i uporno osporava pravo na vlastito etničko i nacionalno ime. To je moguće Bošnjacima zato što im se stalno otima nacionalna sloboda. Malo je naroda kojima se ukida ime jezika. To je bilo moguće Bošnjacima zato što ih se ne može gledat da žive u slobodi svoje kulture i tradicije. Na isti način kao što svaki Englez zna da je Britanac njegova državna a ne etnička i nacionalna odrednica, i kao što svaki Perzijanac zna da je Iranac njegov državni a ne etnički identitet, tako isto i svaki Bošnjak treba da zna da “Bosanac” nije njegovo ni etničko ni nacionalno ime, kao što nije ni “Musliman” njegov ni etnički ni nacionalni identitet. Bosanac je svako ko ima bosanski pasoš, ali Bošnjak je samo onaj koji je svjestan svog bošnjačkog etničkog i nacionalnog porijekla i svog specifičnog duhovnog i kulturnog bošnjačkog identiteta. Zato Rijaset Islamske zajednice poziva Bošnjake da na predstojećem popisu stanovništva u rubrici „nacionalno/etničko izjašnjavanje“ upišu nacionalno ime „Bošnjak“, u rubrici „izjašnjavanje o vjeroispovijesti“ daju odgovor da je „islamska“, a maternji jezik „bosanski“. Jer svi oni koji navode Bošnjake da se na sljedećem popisu stanovništva u našoj zemlji pišu nacionalno “Musliman”, “Bosanac” ili “Hercegovac” rade direktno ili indirektno na etničkom čišćenju Bošnjaka.

4. Ime “musliman” je univerzalna vjerska i duhovna vrijednost koja pripada muslimanima iz svih etničkih i nacionalnih zajednica širom svijeta i zato Bošnjaci nemaju pravo to ime, “musliman”, sebi prisvajati, nemaju pravo to ime upotrebljavati za svoje uske nacionalne interese. Stoga, Rijaset traži od svih imama, hatiba, muderrisa i vjeroučitelja u domovini i dijaspori da ne štede svoj napor i trud kako bi objasnili našem narodu, kojem je ime musliman na srcu i duši, da Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu Časnom da su ljudi stvoreni od jednog muškarca i jedne žene, pa su onda podijeljeni na narode i plemena da bi se međusobno upoznavali i poštovali. To znači da Uzvišeni Allah potvrđuje da u islamu postoje narodi i plemena sa svojim etničkim, nacionalnim, kulturnim, jezičkim i državnim posebnostima. Bošnjaci su poseban narod na Balkanu sa posebnom kulturom kao obrazacem svijesti, znanja, vjerovanja, osjećanja i ponašanja. Nakon genocida, niko od Bošnjaka nema pravo biti po strani u odnosu na bošnjačko nacionalno pitanje. Svako je dužan da savjesno i odgovorno pridonosi jedinstvu i sigurnosti bošnjačkog naroda.

5) Oni koji budu govorili, kao što su Musau, a.s., neki iz njegovog naroda govorili: – Idite vi i vaša vjera pa se borite, mi ovdje ostajemo – neka znaju da time ugrožavaju budućnost svoga potomstva. Svi moramo shvatiti da, zbog budućnosti naše djece, moramo se prihvatiti zadataka koje samo samosvjesna i samobitna nacija kao cjelina može ostvariti. Ime “Bosanac” ili “Hercegovac”, kao zamjena za etničko i nacionalno ime “Bošnjak”, najveća je prevara i podvala koja nam se servira po receptu svih dosadašnjih prevara i podvala sa namjerom da se Bošnjake raspameti, da ih se unizi i da ih se obezvrijedi duhovno, nacionalno, kulturno i politički. Ko nije svijestan toga, boluje od amnezije, koja je Bošnjake, nažalost, mnogo puta koštala i uzrokovala Bošnjacima velika stradanja, sve do genocida. Zbog toga Bošnjaci ovoga puta moraju biti na visini nacionalne odgovornosti.

6) Rijaset nalaže svim hatibima u domovini i dijaspori da ovaj PROGLAS pročitaju sa minbera na sljedećoj džumi-namazu te da do početka popisa na hutbama podsjećaju džematlije o vjerskom značenju imena “musliman”, o značenju i značaju etničkom i nacionalnom imenu “Bošnjak” te o značenju i značaju pojma bosanski jezik.

7) Rijaset preporučuje imamima i hatibima da uče ovu dovu: Bože, budi s nama, a ne protiv nas! Bože, sretno okončaj kraj našeg života, uvećaj naše nade, u zdravlju spoji naše dane i noći, naš put i naša očekivanja upiši u Tvoju milost, polij grijehe naše Tvojim oprostom, pouči nas da ispravljamo naše mahane, uvećaj nam pobožnost, obdari nas znanjem da čitamo nove znakove iz Tvoje vjere, Bože, mi se u Tebe uzdamo i na Tebe oslanjamo!

Molimo Te, Bože, da nam grijeh nestane, da nam briga prestane, da nas bolest ostavi, da nas strah napusti, da nas siromaštvo ne prati, da nas bijeda ne vidi, da nas ljenost ne uhvati, da nas krivi put ne prevari, da nas prijatelji ne zaborave, da nas neprijatelji ne progone, da nas izdajnici ne prodaju, da nam narod bude slobodan, da nam domovina bude ponosna, da nam dom bude siguran, da nam društvo bude pošteno, da nam povratak kući bude uspješan, da borba za istinu i pravdu bude trajna, da nam zajedništvo u vjeri bude omiljeno, da nam život sa komšijama bude dragovoljan.
Molimo Te, Bože, da tuga bude nada, da osveta bude pravda, da majčina suza bude molitva da nam se više nikada i nigdje ne ponovi genocid! Amin!

[Mustafa]

#40303

Islamska zajednica Bošnjaka u Norveškoj je hvala Bogu od danas bogatija za još jedan objekat. Naime, u Sandefjordu je kupljen, a danas zvanično preuzet objekat od preko 400 kvadratnih metara za potrebe područja od Hortena do Skiena.

Posebne čestitke idu Bošnjacima i članovima Islamske zajednice sa ovoga područja. U nadi da će ovaj centar privlačiti i okupljati mlađe i starije i u kojem će se prakticirati, čuvati i njegovati vjera, kultura i jezik ako Bog da.

[Mustafa]

#40315

[b]DEVASTIRANA OGRADA NA FEHADIJI DZAMIJI[/b]

U noći sa 24. na 25. novembar 2012. godine, došlo je do napada na Ferhadiju džamiju u Banja Luci, gdje su vandali devastirali 29 zaštitnih tabli limene ograde. Tom prilikom nanesena je veća materijalna šteta, a ona moralna je mnogo veća za Bošnjake u Banja Luci, a pogotovo na današnji dan.

I pored stalnog dežurstva policijskog službenika, isti je bio nemoćan da spriječi vandale u njihovim namjerama.

Policija je uredno izašla na lice mjesta i obavila uviđaj.

S predsjednikom Medžlisa Islamske zajednice u Banjoj Luci i sekretarima Medžlisa i Muftijstva, te gosp. Arminom Džindom, muftija banjalučki prof. h. Edhem ef. Čamdžić, odmah je obišao mjesto napada na Ferhadiji (ograda), koji je tom prilikom izjavio: „Ovo je grozno što sam vidio. Ali s vjerom u Boga i s nadom u uspjeh, posebno u ovim danima kada smo postavili aleme na džamiju i na munaru, ništa nas neće i ne može obeshrabriti i radovi na Ferhadiji se nastavljaju, kao i sve druge aktivnosti u medžlisima i Muftiluku banjalučkom.“

Ovom prilikom pozivamo općinske i entiteske vlasti, da pored osude napada, više ulože truda kako bi se počinioci ovakvih i sličnih događaja priveli pred lice pravde, saopćeno je iz Medžlisa Islamske zajednice Banja Luka..

[Mustafa]

#40325

RAT u SIRIJI

[b]Mučenje sirijskih žena od strane Asadove vojske[/b]

Ovu priču je ispričala djevojka koja se zove Aiša u bolnici u Istanbulu.

Lokacija: Džisr eš-Šugur, fabrika šećera, sjeverna Sirija, sunitski grad, udaljen 20km od tursko-sirijske granice.
Snage Beara su 14. juna okružile Džisr eš-Šugur sa 3000 vojnika i 300 tenkova, da bi napali grad idući dan, to jest 15. juna.
Posljedice napada na grad su oko 30 ubijenih mladića, koji su nakon toga zakopanih u fabrici šećera, a potom je preko njih nasut cemenat. Narednih dana, sve do 28. juna, vijest o incidentu u Džisr eš-Šuguru je skrivana od svijeta. Vijest je počela da “curi” 13 dana kasnije, tačnije 28. juna, kada je Assadova vojska napustila grad da bi napala drugi.
U petak, 17. juna 2011. godine, Assadovi generali su ubili više od 30 mladića i zakopali ih u fabrici šećera, te nakon toga preko njih nasuli cemenat. Ali, kada je pala noć, ti generali nisu mogli naći bolje mjesto za boravak i spavanje od ove fabrike šećera, pa su odlučili da je koriste kao bazu u operaciji napada na grad.
Kako bi “oživjeli” atmosferu generali su naredili su da se zarobi grupa najljepših djevojaka koje nose ime Aiša (Aiša, radiAllahu anha, je žena Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,, koju šijje smatraju bludnicom i nevjernicom). Zarobljeno je otprilike 20 djevojaka.
“Prvi put kada smo ušle u fabriku, skinuli su nas do gole kože ii bile smo podvrgnute mučenju i postale smo mete zlostavljanja i udaranja, a onda su ti generali naredili vojnicima da prestanu sa udaranjem, jer su htjeli da uživaju u našem čistom bijelom tenu,” prisjeća se Aiša.
“Nakon nekoliko dana su me silovali. To je postalo dio mog života. Ako nisu koristili moje tijelo, pripremala sam doručak, ručak i večeru, također sam posluživala čaj i kafu. Barem su tada dali da malo pokrijem svoje tijelo. Mrzim biti rob bez odjeće. Samo sam se nadala da će pokriti moje tijelo,” kaže Aiša.

“Zlostavljanje je bilo sprovođeno zbog imena ‘Aiša’. I kada bi se ti generali vratili iz bitke, naredili su nam da se poredamo u liniju i da ližemo njihove čizme dok ne budu čiste. Govorili su kako će pobiti pobunjenike i kad bi nam nešto naređivali govorili bi ‘Aiša… dođi ovamo. Liži moje čizme’, ‘Aiša… donesi mi kahvu’, ‘Aiša… Gdje je sada tvoj Allah?’… govorili su i druge vrlo ružne stvari” prenosi Aiša.
“Već sam znala šta da očekujem jer mi je već rečeno da su uhapšene lijepe mlade djevojke. Ali nisam znala da su nas izabrali zbog naših imena, sve do sljedećeg dana kada su nas počeli zvati sve, Aiša, i zlostavljati nas na najgore moguće načine, tek tada smo shvatile šta oni zapravo žele,” kaže Aiša.
“Prvi dan su ubrizgali nešto u naša stopala, od čega nismo mogle da stojimo, a nisu nam više nikad ništa ubrizgavali. Nadala sam se da će me jednostavno ubiti te večeri.”
“Trećeg dana su ubili jednu od djevojaka koja se suprostavila jednom vojniku. Odsjekli su joj bradavicu jer im se odupirala. Onda smo iz razgovora vojnika saznali da su je silovali, ubili i zakopali je zajedno “sa ostalima” ispod fabrike! Ovo su uradili da uplaše ostale djevojke, tako da ni jednoj ne padne na um da im se odupre,” prenosi preživjeli svjedok.
“Bile smo uplašene, zabavljale smo ih i ispunjavale smo njihove seksualne želje, čak i pred drugima. To su nam činii čak i na stolovima dok su planirali kako da rasporede tenkove pri uništavanju našeg grada. Jedina nam je utjeha bila kada smo im kuhali. Naravno, bilo nam je zabranjeno pričati i gledati jedna u drugu”, kaže Aiša.
“Nakon desetog dana, oni su ustali i jednostavno nestali. Mi smo bile gole. Bile smo same u fabrici. Nismo se usudile bježati. Nismo se usudile da pitamo jedna drugu je li nam dozvoljeno da pričamo jedna sa drugom ili ne. Bile smo mnogo uplašene. I onda je neki čovjek iz jednog sela došao i spasio nas”, prenosi Aiša.
“Hvala Allahu, imala sam pobačaj i mogu da hodam mnogo bolje sada. Još se sjećam njihovih lica, njihovih imena i gradova iz kojih dolaze. Zaklela sam se Allahu da ću se osvetiti. Samo moj brat zna cijelu priču, koju ne mogu ispričati svojoj porodici jer će me se odreći jer su me silovale šije. Ni jedan čovjek me neće oženiti jer sam bila ropkinja. Pokušat ću da promijeni svoje ime tako da me niko neće više poznavati,” završila je priču Aiša.

islambosna.ba

(http://www.islambosna.ba/vijesti/vijesti-svijet/42703-iz-minute-u-minutusirija)

[Mustafa]

#40389

NOVE PROVOKACIJE??!!

Na pomolu novi film koji vrijeđa muslimane i poslanika Muhameda

Belgija je u stanju pripravnosti i povisila je stepen upozorenja za eventualne terorističke napade uoči izlaska drugog vrlo provokativnog filma o islamu, sličnog onome “Nevinost muslimana” koji je prije nekoliko mjeseci uzdrmao svijet. Film je navodno snimljen u saradnji sa zloglasnim američkim pastorom Terryjem Jonesom koji je javno spalio Kur’an.

Autor filma je Pakistanac Imran Firasat, bivši musliman s trenutnom adresom u Španiji. Firasat je izjavio kako mu je cilj iznijeti istinu o životu poslanika Muhameda s filmom “Nevinost poslanika: Život Muhameda iz gledišta bivšeg muslimana”.

“Ako želimo znati istinu o islamu, moramo otići dalje i istražiti život Muhameda. Saznati da li je on bio poslan od Boga ili je samo bio zlostavljač djece, ubica i samozvani poslanik”, kazao je Firasat u traileru filma.

U kratkom snimku Pakistanac pozdravlja pastora Jonesa te kaže kako mu je on bio inspiracija. “Naša nada i želja je da predstavimo sliku Muhameda kakva do sada nije objavljena, a koja će pomoći ljudima u zapadnom svijetu, pa čak i muslimanima, kako bi bolje razumjeli tu osobu, njegov život i učenje”, Firasatova je izjava na snimku.

Pastor Jones je poznat po svojim zapaljivim i isramnim govorima protiv islama i muslimana, kao i po javnom spaljivanju islamske svete knjige Kur’ana na desetu godišnjicu terorističkih napada na SAD 11. septembra.

Očekuje se da će “Nevinost poslanika” biti vrlo provokativan film, pa je i belgijska policija podigla razinu uzbune zbog eventualnih terorističkih napada na drugu najvišu razinu pred online objavljivanje filma koji bi se trebao pojaviti 14. decembra, prenosi Flanders News.

Policijske snage su navodno već u većem broju raspoređene u onim dijelovima te zemlje gdje žive veće grupe doseljenika sa Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Belgijska policija je navodno dobila naređenje i da pozorno prati islamističke internetske stranice, kao i da provjeri šta se dešava ukoliko primijete slanje većeg broja SMS poruka koje šalju ljudi koji su doselili iz spomenutih zemalja.

Kao odgovor na belgijske mjere opreza od terorističkih napada, Firasat je izjavio kako je spreman odgoditi objavljivanje filma, kako bi ga vlasti mogle pogledati ranije. “Nema ničega u ovom filmu što ne potpada pod pravo na slobodu izražavanja i moj film neće izazvati bilo kakvu vrstu gubitka za čovječanstvo”, kazao je autor filma.

[Mustafa]

#40453

[b]Kupovina objekta za mesdzid
[/b]

Eselamu alejkum braco i sestre!

Islamska zajednica Gislaved, koja djeluje u okviru Islamske zajednice bosnjaka u Svedskoj, je u projektu kupovine vlastitih prostorija za potrebe dzemata. Mi trenutno imamo oko 350 punoljetnih clanova i sa zadovoljstvom mozemo reci da su nasi clanovi sa cijelog prostora bivse Jugoslavije i svi su ukljuceni u ovaj projekat.

Taj objekat (crkva) je kupljena za 1 100 000 SEK (oko 120 000 eura). Mi cemo insallah preuzeti objekat 1 januara 2013 god. a cijela suma treba biti isplacena do kraja maja 2013 god. Trenutno je prikupljeno oko 500 000 SEK ,pa pozivamo sve one koji vide hajr i korist u ovome projektu i koji zele biti vakifi to mogu izvrsiti uplatom na bankovni racun:

SWEDBANK Gislaved br. 5700-8252 primalac Bosniska Islamiska församlingen i Gislaved sa naznakom “za kupovinu vakufa”.

Uplate iz inostranstva IBAN nr: SE 7480000841780947566576 a SWIFT: SWEDSESS

Uplate putem poste: Bosniska islamiska föreningen, box 225, 33225 Gislaved Sweden

Uzviseni Allah kaze:”One koji trose imetke svoje na Allahovom putu,a onda ono sto potrose ne proprate prigovaranjem i uvredama, ceka nagrada kod Gospodara njihova-nicega se oni nece bojati i ni za cim oni nece tugovati.” (El-Bekare,262)

U hadisu kojeg prenosi Enes r.a. Allahov poslanik s.a.v.s. kaze: “Ko izgradi mesdzid mali ili veliki, Allah ce mu napraviti kucu u Dzenetu.” (zabiljezio Termizi)

Islamska zajednica Gislaved

[Mustafa]

#40672

Gradi se islamski centar u Goraždu

Delegacija Općine Goražde i Muftijstva goraždanskog tokom prethodne sedmice boravila je u posjeti Turskoj Općini Kećioren (Keçiören) u Ankari i Općini Şahinbey u Gaziantepu. Ova posjeta bila je izuzetno uspješna, jer je ovom prilikom dogovorena realizacija nekoliko značajnih projekata koje će podržati Turska, a čija vrijednost se procjenjuje na nekoliko miliona maraka.

Posjeta je uslijedila na poziv Mustafe Aka, načelnika Općine Kećioren u Ankari, a naša delegacija predvođena je načelnikom Općine mr. Muhamedom Ramovićem, te muftijom goraždanskim Hamedom ef. Efendićem.

Još prije dvije godine dogovorena je realizacija projekta izgradnje Islamskog centra u haremu džamije Kajserije. Centar će imati klub za mlade, restoran, centar za učenje stranih jezika, centar za prevođenje, amfiteatar, ured muftije i Medžlisa IZ, mektebske prostorije, vakufske dućane, dva stana za imame i dva apartmana za goste. Ovo će biti jedinstven Islamski kulturni centar na prostoru BiH.

Za vrijeme boravka naše delegacije u Kećiorenu, Načelnik Općine Şahinbey iz Gaziantepa, bratske Općine Kećiorena, izrazio je želju da ugosti prijatelje iz Bosne i Hercegovine. Osim naše delegacije, u posjeti Gaziantepu bili su i predstavnici Kećiorena, predvođeni načelnikom Mustafom Akom, a osim njega bili su prisutni i Rešad Ozdžan i Mustafa Arač. Ovom prilikom, načelnik Općine Şahinbey, Mehmet Tahmazoğlu, imajući u vidu izvrsnu saradnju koju imamo sa Kećiorenom, izrazio je želju da se i ova općina bratimi sa Općinom Goražde. U skladu s tim, izrazio je spremnost da sufinansira realizaciju ovoga projekta.

Ovom prilikom, načelnik Općine Kećioren izjavio je: „Projekat koji želimo realizirati, podrazumijeva izgradnju kulturnog centra, parkinga i uređenja oko same zgrade. Veoma nam je bitno da je načelnik Općine Goražde uvijek spreman za saradnju i otvoren za sve vrste pozitivnih projekata. Nadam se da ćemo i u budućnosti sarađivati na velikim projektima, poput izgradnje sportskih terena u skorijoj budućnosti.“

Domaćin u Općini Şahinbey, načelnik Mehmet Tahmazoğlu, ovom prilikom je govorio o svojim iskustvima u Bosni i Hercegovini, ali i o budućim projektima: „Prošle godine smo organizirali izlet u Bosnu i Hercegovinu sa članovima Skupštine. Bosna i Hercegovina je ostala pod osmanskom vlašću dugo vremena, i to nakon što je osvojio sultan Mehmet Osvajač. Žao nam je da je Bosna i Hercegovina u proteklom ratu prošla kroz ratna razaranja, i žao nam je svih ljudi koji su morali da trpe te užase. Dakle, mi smo braća, ali se također iskreno nadamo da ćemo formalizirati to prijateljstvo. Ovaj odnos s općinom Goražde neće biti samo na papiru. Uzajamno ćemo sarađivati na kulturnom i privrednom planu, te razvijati međusobnu suradnju.“

Za vrijeme boravka u Gaziantepu, Muftija goraždanski, Hamed ef. Efendić je rekao: „Ovo je završnica svih poslova koji se tiču ovoga projekta. Veoma smo zahvalni prijateljima iz Turske na gostoprimstvu i saradnji koju imamo. Sretni smo da će se i Gaziantep uključiti u ovaj projekat i uz njihovu pomoć, sigurno ćemo biti još uspješniji. Tokom ove posjete, razgovarali smo i o drugim projektima vezanim za Općinu Goražde, ali i za Islamsku zajednicu. Ovo je potvrda da se mora putovati i sarađivati sa prijateljima iz zemalja koje žele pomoći u svakom pogledu. To je dokaz da ne smijemo čekati da neko dođe i ponudi nam projekat, već da se za njega sami moramo boriti.“

Goraždanska delegacija je za vrijeme boravka u Turskoj imala priliku da se sastane i sa Muftijom Kećiorena Ahmetom Durmuşom i Muftijom Gaziantepa Ahmetom Bulutom, te direktorom TIKE za Balkan gospodinom Alijem Maskanom. Osim toga, važno je napomenuti da je g. Ak predložio da Goražde bude član TDBB-a – Asocijacije općina Balkana, Afrike i Azije, i tom prilikom je organizovan susret sa sekretarom te organizacije, gospodinom Mustafom Baškurtom u Istanbulu.
Za vrijeme boravka u Turskoj, naša delegacija boravila je u turskom državnom parlamentu, gdje ih je primio koordinator turskih parlamentaraca za Balkan, gospodin Hakan Čavušoglu. Osim toga, prijem je organizovao i Kaymakan, gospodin Nusret Dirim.

Načelnik mr. Muhamed Ramović, izrazito je zadovoljan uspješnom posjetom Turskoj – ”Prije svega, želimo najsrdačnije zahvaliti ljubaznim domaćinima na prekrasnom dočeku. Jako sretni i počašćeni da smo imali priliku biti vaši gosti. Bosna i Hercegovina je prelijepa zemlja, sa mnogo bogatstava i potencijala, ali život u Bosni i Hercegovini sa sobom nosi mnogo izazova tranzicijskog društva. Bosna i Hercegovina je bila poprište krvavih sukoba do 1995. godine, središte najkrvavijeg rata u historiji Bosne i Hercegovine i Balkana. Zahvalni smo vam na vašem iskrenom prijateljstvu i na činjenici da nas nikada niste zaboravili i što ste uvijek bili tu da nam pomognete. Bosna i Hercegovina u Turskoj ima iskrenog prijatelja, podršku i povjerenje.“

Načelnik Općine Kećioren Mustafa Ak, rekao je da se nada da će ovo biti prvi korak ka uspješnoj budućoj saradnji za koju želi da bude sretna i korisna.

– Sa Goraždem imamo međusobne posjete i najiskrenije se nadamo da će naša saradnja biti plodonosna, dodao je načelnik Općine Kećioren.

(www.gorazde.ba)

[Mustafa]

#40782

[Author]

Posts