[Irfan-tekija]

#8979

Dobro si Teva, eto sjetio si se i Fatime (Spirke), i nedas da se zaboravi. Eto i ja se sjecam Fatime rah. bas tako kako si je i opisao. Cesto sam prolazio pored njene kuce, a i sad ponekad prodjem. Interesantno je da su mnoge kuce u Rogatici izgorjele, a Spirkina kuca je ostala. Nedavno sam prolazio u Sljivak,i pala je onako od svog umora i svojih godina.

[Zambi]

#9160

Ama ovaj naš Teva me navelani i role Mare da obiđem Gračanicu,Vrbanje,a ja još usput obiđoh Serhat,Tekiju te napravih dosta snimaka da udovoljim i ostaloj raji.

U Vrbanje nisam zašao ima sigurno 25 godina,a na Vrbanju osjećaj izgubljenog insana.Gledam taj dio lijepe nam Gračanice s mosta ispred Suljagine a.r. kuće.Do njegove kuće Dinina i Muhina ruševina,samo konture radionice starog majstora Halila,su vidljive.Gore naprijed izlokanim makadamskim putem gledam kola prolaze,neka djeca se igraju sa cukama,niko živ poznat.Ali Vrbanje nekad moj brate,vrvilo od života,ljepote,mladosti i ljepote gračaničke raje.A danas neko sivilo,uvukla se tuga u potok koji vijuga i brzo teče,kao da želi da ta voda što prije sleti u svoje ušće u svoju Rakitnicu,beli je i ona kaharli.

Svojojm brzinom pere i spira,ali očito nemoćna da da odgovore na pitanja i nepoznanice koje muče insana.Odlučih pratiti Gračanicu do njenog ušća.Posmatrati njenu brzinu,ljutinu.Ljuta,namrgođena i neraspoložena za bilo kakva propitivanja,zapitkivanja žuri ispod svojih Gračaničkih ćuprija da što prije nestane dolje ispod Hajvanske pijace u ušće svoje Rakitnice.I tako je pratih do ušća,i slikahje,dok se ulijevala u Rakitnicu.Beli i njoj lahnu,ode,neobazirući se ,ode sa svojim tajnama i svojim ljutnjama,taka nam je sad Gračanica ljudi.Utom momentu začu seEzan sa Čaršijske đamije,avaz našeg Imama Madžid-efendije poče ispunjavati rogatičku kotlinu.Akšam.

Slike:

Kuca Selimbegović Amire

[Teva]

#9163

Zambi jarane hvala ti.:)
Cim ugrabim vremena od mene ce biti jedna poduga prica o svakoj slici iz Gracanice ponaosob…..;)

[Kaza]

#9165

Zambijeve slike inspirisu i podsticu zelju kod citalaca da ih komentarisu. Proslo je mnogo vremena od zavrsetka rata, jos malo vise od pocetka. Svi mi koji smo izvan Rogatice nosimo u sjecanjima slike Rogatice onakve kakva je bila prije rata. Rogatica nekad , sto bi vrlo cesto znali reci. Ponekad reagujemo sa sjetom i velikom dozom sentimentalnosti na promjene, pa ma kakve one bile.
A promjene su neminovne, jos samo kada bi isle u pozitivnom smijeru. Nista vise nije kao sto je bilo pa ni taj vizuelni pogled na Rogaticu. Cesto smo razocarani tim promjenama koje su uslijedile dolaskom nekih novih ljudi a nespremnoscu onih starosjedilaca da ocuvaju makar ono malo duse koju je Rogatica imala. Nije to vise ni nespremnost koliko inat da se iz temelja sve promijeni, kako nicim ne bi licilo na nesto sto nekad bijase.
Ovu Rogaticu sa slika ja vise ne dozivljavam kao moju i sve manje je prepoznajem. Imam osjecaj da to vise nije onaj moj grad jer vise cak ni sa slika ne mogu da prepoznam pojedine kvartove. Proslo je mnogo godina i vjerovatno se dosta toga promijenilo a mi nasim dolascima u Rogaticu imamo sve manje zelju da obilazimo svaki kutak.
Neko vise zbog tuge koju bi mogla sjecanja pokrenuti, neko opet iz straha jer tu sada zive neki novi ljudi koji i ne gledaju bas dobronamjerno na strance, pogotovu one koji bi jos napravili koji snimak. Svako sa nekim svojim razlogom za koji se trazi opravdanje a u sustini su ipak neki drugi razlozi u pitanju o kojima mozda i nismo spremni pricati. Tu bol svako nosi u sebi bez zelje da je podjeli sa nekim drugim pa da se mozda iz toga rodi neka nova nada i zelja za, kako sada stvari izgledaju, nemogucim.
Odabrah upravo ovu sliku usca Gracanice u Rakitnicu. Na hajvanskoj pijaci nekad bijase i poznato kupaliste. Sa lijeve strane, odmah pored hajvanske pijace, stoje neke barake ili su to kuce, ne bih znao reci. Vjerovatno opet neki kvart onih koji su dosli sa strane, mnogi potjerani nevoljom i nezadovoljni sto eto sada moraju biti tamo gdje nikad bili nisu, a ne mogu biti na svome. Rijetki ce priznati da je to bas tako ali u dusi vecina tako osjeca jer iz ovog rata je malo onih koji su profitirali. Uglavnom , vecina gubitnika izgubljenih u prostoru i vremenu.
Izgled ovih kuca djeluje deprimirajuce i vjerovatno bas onako kako se osjecaju i sami njeni stanovnici .
A nekad od hajvanske pijace pa sve do mosta , sa lijeve strane, bijase samo jedna kuca i to Lubarda. Sa druge strane od Krajinog pa nanize uz samu obalu bijahose prala Gazija, Dzananovica, Arukovica i Radovica. Prala skovana od daski, na kolcima pobodenim u rijeku. Bas kao neka mala pristanista za male camce.

Nema vise toga a niti pomenutih stanovnika. Sada je sve drugacije.

[emira-tekija]

#9167

vi svi o gracanici a ja cu o tekiskoj raji.mala mahala ali puna zivota je bila.tih 70 god.bili smo svi ko jedan misicini dihali smo isto.bilo nas je dosta.krenimo redom,ja safeta,amra azra lejla elma,almir,rasim,dinososo,meliha i njen brat,mrki i ado rahmetli,faruk,kasim.bili smo dobra djeca ali i veliki sejtani.svi smo odrastali zajedno koja godina manje i vise nije bitno.ako sam koga zaboravila nek se neljuti.tako kao sto rekoh igrali smo se stalno zajedno.krenimo od eberecke ebertucke,odbojke,ganje gume klikera,odbojke,izmedju dvije vatre,partizanaisvaba,reketa.a uvjek smo se okupkjali pred mojom kucom ili na velikoj livadi.tu valjda nismo nikome smetali.tko smo se jedne ljetne veceri igrali zmire.bogami do kasno.ikako smo se sakrivali gdje je ko znao i umio ali najvise oko dajdje jusufa kuce.tada je on poceo da gradi pa je svasta biloa po najvise onih greda.neko je poceo da vristi bjela ruka bjela ruka mi se prikazala.onako djuture svi smo pocelu da vristimo i trcimo po tekiji.strah nas uhvatio nismo se mogli smiriti.pola tekije smo digli na noge.kako smo dobilitada po usima.sutradan saznadosmo da je ado rahmetila htjeo da nas uplasi i uspio je u tome.tu noc od sraha sam spavala kod djede rahmetli .vidis to je nekad vrijeme bilo hvala bogu svi smo taj prokleti rat prezivjeli koliko sam cula samo je ado rahmetli umro.ovom prilikom selamim sve iz tekije i nek mi se jave kod teve mogu doci do adrese

[emira-tekija]

#9168

zambi hvalati od srca vratio si me u proslost.zelim ti veliko hvala reci za slike iz tekije jer se vidi poslovni prostor od mog dajdje jusufa.vidis tu smo se mi djecurlija 70 gog okupljala i igrala.

[Teva]

#9175

Ove kucice lijevo, sto se vide na nekadasnjem konjskom dijelu hajvanske pijace, su sadasnje prebivaliste srpskih ratnih invalida. Valjda ih tu smjestise da nikome ne smetaju a i ulica pored hajvanske je sada samo pjesacka staza. Isto tako je nemoguce autom preci preko Kanarskog (vatroganskog) mosta jer su postavljene betonske gromade ili nesto slicno…..

[Zambi]

#9200

Draga Emira

Biće slika i posebnih priča iz Tekije i ostalih rogatičkih mahala.;)

[emira-tekija]

#9201

HVALA TI JOS JEDAN PUT OD SVEG SRCA :GLEDAJUCI TE SLIKE VRACAK SE U PROSLOST:I AKO SAM DALEKO OD NJE POMOGAO SI MI DA SAM OVAKO SAVAKI DAN SA MISLIMA I SAJECANJIMA U NJOJ

[MINI-MORIS]

#9618

svaka cast domacinski posao samo sto je prljavo da BOG MILI sacuva

[emira-tekija]

#10187

Tekijska djeca

Kanim se odavno da napisem nesto o nama Tekijskoj djeci a posto vidjoh da je 7 god od smrti naseg dragog komsije i jarane Ade rekoh da sad napisem jer u ovoj prici on je bio glavni.
Mi djeca Tekijske mahale u to vrijeme vrijeme 70-tih smo se uvjek zajedno igrali i pazili, medjusobno se pomagali i u dobru i u zlu. Bilo nas je dosta masaAllah. Krenimo od mene, Safete, Adise, Naneta, ali je on bio malo stariji i nije se igrao sa nama hahaha. Pa onda Ado a.r., Mrki, Elma i Dino, Almir i njegov brat, Amra i Lejla, Meliha i njen brat Hamko. Ako sam koga zaboravila nek se naljuti a nekad nam se prikljuci i Faruk i Lejla, ako bi dosli iz Gorazda. I tako ko sto rekoh igrali smo se svakodnevno raznih igara. A najdraze nam je bilo izmedju dvije vatre, partizana i kad noc padne, zmire. I tako smo se jednom igrali zmire, bilo je bogme i malo pokasno ali eto nasi nas pustili Posto smo se pretezno igrali na dnu ulice i oko dajdje Jusufa kuce bilo puno greda, kuca tada tek pocela da se radi, i onoga materija pa smo imali dovoljno mjesta za sakriti se. Tada neko povice, bijela ruka se pojavi i poce da vristi. Tako i mi smo se prepali, poce vriska, galama, trknjava po Tekiji. Nasi izadjose iz kuca, bogme i njih nasa galama uplasi. Kad smo se smirili i kad smo ispricali onda su nasi rekli da se kaze ko je to bio. Ado a.r. se javi da je on i da se je htio samo nasaliti sa nama malo. Nije znao da ce se to tako desiti. Bogami malo duze vrijeme se nismo oko Jusufove kuce igrali. Bila su to nekad lijepa vremena sto se kaze nekad bilo sad se spominjalo. Ado je bio jaran veliki, fin decko kojeg se moze tesko zaboraviti. Nek mu Allah dragi da lijepi Dzennet.
Ado uvjek ces nam ostati u lijepom sjecsnju i nikad te necemo zaboraviti jer i sa srarijim i sa mladjim si znao i mogao. Svi su te voljeli…

S lijeva:
1. Safeta (Hulina)
2. Almir (Ahmicin)
3. Bozo (Milkin)
4. Faruk (Irfin sestric)
5. Alma Colic (Sakibova)
6. Bego (Jusufov)
7. curica naprijed-Lejla (Irfina sestricna)

[Teva]

#10188

Emira, evo jos jedne slike koja ide uz ovu tvoju danasnju pricu, Tekijska djeca, pa nam napisi ko se sve nalazi na ovoj slici.:)

Djeca pred Jusufovom kucom u Tekiji

[emira-tekija]

#10216

alma i almir agic,selma i belma colic njih dvije sam zaboravila spomenuti u prici,bego i ago u to vrijeme nisu bili tu,

[Teva]

#13442

Skidoh ovo sad sa poruka jer i Kizin harley je dio Gracanicke historije.
Na nekoj od predhodnih stranica u ovoj temi sam piso o odmjeravanju snaga, birvaktile na Nisanima na Pticijaku, izmedju Kize i Kuce pa posto je evo i Kiza sa nama nek procita i prisjeti se malo…:)

kiza : Kupio mi babo novo biciklo za dobro ucenje, ja sa njim na mahalu i ko je god htio da provoza; daj. Suljo Jusufovic je slabo vozio, tek se naucio, ode pa ga nema, nema i pomoli se nakon pola sata nosi ga na ledjima svega razvaljenog, ja mu odrezen prvi dio viljuski i produzim ih za pola metra a kao prvi tocak stavim tocak od djecjih kolica, ispade pravi Harley bicikl,napravim i rucke, stranci se smijali kad su me vidjeli kako vozim, naravno glavni izvodjac radova je bio Muha Delija.

[Teva]

#13902

Alic (Arifaga) Ramiz
1940 – 1992

Ovo je prica o jednom covjeku iz mog dijela grada a kog sam bio izgubio iz vida do par mjeseci pred rata. Kuca na cosku ukoso preko ceste od Rotexova mosta ili preko puta Mini marketa u Gracanici. Na mjestu Mini marketa je tu prije bila Mustafagina radnja tacnije prehrambena prodavnica, a iza nje tamo sve do kuce Taibbega Skaljica, krojaca, bijase staro mezarje. Mezarje je nekada pripadalo Gracanickoj dzamiji i njegovim nestankom se izgubio i svaki trag postojanja nekadasnje dzamije.
Stari Arifaga je rodjen davne 1905 brino se i odrzavo staro mezarje sve do onog dana kada su povadili kosti davno umrlih rogaticana i na tom mjestu sagradili Mini market. Ko da smo mi u Gracanici imali malo prodavnica, a bilo ih je u svakoj sokaku al eto. Izvadjene kosti su ponovo zakopane na Pticijaku isto ko povadjene kosti iz velikog mezarja na cijem mjestu je napravljena nova osnovna skola. To veliko mezarje je nekad pripadalo Tekijskoj dzamiji.
Arifaga je imo mescin tri sceri i jednog sina Ramiza. Mozda je on imo i vise djece ali ja neznam. Mi ko djeca smo dolazili sa jeseni po mraku kod njih u grozdze. Kako je avlija bila na cosku i ogradjena visokom tarabom od okoraka mi smo se snalazili na svakojake nacine da dodjemo do grozdza cija je loza prekrivala dobar dio avlije. Najcesce bi smo dvojica pravili “lopovsku” ukrizavajuci ruke na koje gi stao treci i mi bi ga izdignuli skroz visoko. Taj treci bi nabro puna njedra grozdja koje bi kasnije svi skupa jeli gore na Sokacicu. Starog Arifagu smo zvali Gajger, zasto neznam.
Arifagin Ramiz bijase krupna ljudeskara koji je tek bio preso pedesetu. Radio je ko vozac teskih vozila negdje u Upitransu ili Centrotransu vjerovatno. Naoko prava sofercina, krupan i podebeo.
Malo bolje sam ga upozno par mjeseci pred rat kad smo ono poceli straze davati. Ramiz bi po cijelu noc sjedio na terasi njihove kuce i osmatro bi da ne izbiju cetnici odozgo sa Pticijaka…
Ocekivali smo ako bude napada da ce biti bas odozgo jer je gore poznato cetnicko selo Krmcici. Kasnije 19 juna ’92 ce se i pokazati da ce napad na Gracanicu i biti izveden izmedju ostalog sa Pticijaka i to od onih od kojih smo se i prezali. Naravno prije toga je Rogatica i bila granatirana sa Male pecine iznad Tatomirove kuce od strane tih istih cetnika.
Navraco sam tih predratnih noci cesto kod Ramiza, sve dok me poslovna obaveza ne odvede u Vlasenicu gdje ce me i ufatiti rat. Ramiz je provodio noci sjedeci u stolici sa njegovom lovackom puskom onako drzeci je medju koljenima. Svi smo imali obavezu biti na odredjenom mjestu a ja sam izabro mjesto sa Ramizom na njihovoj terasi. Tu bi osmatrali i tiho besjedili. Prico mi je Ramiz o svemu i svacemu pa i o tome da ce nas napasti cetnici i da ce biti rata. Nisam mu odgovaro nista mada se nisam slago sa njim i bio sam naivno ubijedjen da nece biti rata. Bio sam jednostavno naivan isto ko i ogromna vecina naseg naroda. Ramiz mi je govorio da je on debeo i da je jedino sto moze, kad napadnu cetnici, odgovoriti im vatrom i pokusati ih sto vise ubiti prije sto mu ponestane municije i prije nego sto i on sam bude ubijen.
Sad kad razmisljam ne mogu a da ne mislim da nije tako i ucinio. Imo je veliko srce i nije se bojao uopste. Ramizu, njegovom ocu Arifagi kao i desetinama nasih komsija se tog 19 juna ’92 gubi svaki trag…
Zene zarobljene tog dana vidjele su po svim mahalama tijela ubijenih nasih komsija i komsinica, medjutim jos ni jedno tijelo do dana danasnjeg nije pronadjeno….

[Author]

Posts