[Teva]

#8975

ŠPIRKA

Zvali smo je tako mi djeca a pravo ime joj je bilo Fatima.
Zivila je u Vrbanju u maloj trosnoj kucici. Kad ono predjes most koji vodi u Vrbanje onda se s lijeve strane redaju kuce: starog Hasibage Delije, Avdage Krluca, Halimage Catovica, Ismeta Curevca i onda dodje Špirkina kuca. Dalje uz mahalu dodje jos kuca Hajre Diva i gore zadnja malo odmaknuta od ceste kuca Omerage Vrazalice. O Omeragi i njegovim sinovima cu jednom mahsuz napisati jednu pricu ako Bog da. Dalje nastavlja sokak onako pokaldrmljen i obrasto trnjem sa obadvije strane gore koji par stotina metara u Pticijak. Nestaje u livade i onda se vide samo utabane staze kojima prolazi narod na svoja imanja i seljaci svojim kucama…

Špirka je zivila sama i onako stara ko paucak isla bi cesto nekome u mahalu podupiruci se starom tojagom. Najcesce je mescin isla kod Mine, majke Semsine i kod Hajre Plecuse, moje prve komsinice. Kuca joj je bila onako stara i ne odrzavana jer nije imo ko a i staru insanu se valjda nemili. Avlija je bila velika a iza i golema basca koja je zavravala gore u Pticijak. Jedan dio basce je bio zatravljen i po njemu su bila stabla Sljive. Bascu je uvijek neko sijo, vjerovatno Sulejmen Kikic jer pricalo se da mu je ona tetka, majkina sestra. Narod ko narod prico je svasta pa i kako je ne pazi i ceka kad ce umrijeti da bi naslijedio imanje. Špirka je bila dobro ostarila i obnevidila. Jedno joj je oko bilo bijelo od kako je ja pamtim. Mozda joj je to i bio razlog da se mozda nikad nije ni udala. Kazem mozda jer sam bio mali a i ne sjecam se da je imala ikog svog osim eto recimo Kikica. Da je imala gdje djece valjda bi se pricalo i valjda bi je nekad nekoo obislo. Mi djeca je se nismo bojali iako je izgledala zastrasujuce sa onim bijelim okom, povijena dobro onako staracki i sa onom tojagom kojom se podstapala polahko hodajuci. Ko neka zla starica iz bajke. Pomagali smo joj da predje preko mosta ako bi se nasli u blizini.
A onaj most preko Gracanice sto vodi u Vrbanje je uvijek bio provaljen. Provale ga prevoznici vozeci drva ili cumur nekome. Neko bi ga malo zakrpi do sledece ture i opet rupe na njemu. Kroz te rupe i razreze izmedju greda bi mi virili i gledali potocne pastrmke koje su se krile u vodi ispod mosta…

Jedne prilike u sumrak je naisla Špirka i nevidjevsi onu rupu propala pod most u vodu. Srece neko je je ubrzo pronaso cuvsi njene tihe jauke. Izvadio ju je i na srecu dobro je prosla, moze se reci. Koliko se sjecam samo joj je bila zamotana ruka a moguce je da je je bila slomila ali moglo je biti puno gore. Ipak sucur Allahu mogla je i dalje hodati i odlaziti kod svojih kona da ne bude cijelo vrijeme onako usamljena.
Cesto bi nasa mama, a i druge komsinice, poslije rucka naspi hrane u serpicu stavi komad hljeba i posalji nas da odnesemo Fatimi. Mi smo znali da mama misli na Špirku. Negdje u to vrijeme se prodavala vegeta u onim serpicama i narodu dobro doslo pretreses vegetu a ostane ti dobra serpica od jedno litar sa poklopcom. Mi bi dodji pred avliju, odgurni one stare vratnice od okoraka, udji u avliju i vikni Fatimaaa. Ona bi se javi i izadji na verandu. Nekad ako je hasta lezala samo bi nam reci svojim umornim i starackim glasom da ostavimo na verandi a da uzmemo drugu praznu serpicu. I sad ko da cujem njen glas a proso je sijaset godina. Uvijek je bilo macki oko njene kuce jer ih je hranila Špirka a i cinile su joj razonodu u njenoj osami.
Dozivila je duboku starost i umrla isto onako tiho kako je i zivila.
Da je dragi Allah obraduje lijepim dzennetom a mi joj proucimo Fatihu…..

[Irfan-tekija]

#8979

Dobro si Teva, eto sjetio si se i Fatime (Spirke), i nedas da se zaboravi. Eto i ja se sjecam Fatime rah. bas tako kako si je i opisao. Cesto sam prolazio pored njene kuce, a i sad ponekad prodjem. Interesantno je da su mnoge kuce u Rogatici izgorjele, a Spirkina kuca je ostala. Nedavno sam prolazio u Sljivak,i pala je onako od svog umora i svojih godina.

[Zambi]

#9160

Ama ovaj naš Teva me navelani i role Mare da obiđem Gračanicu,Vrbanje,a ja još usput obiđoh Serhat,Tekiju te napravih dosta snimaka da udovoljim i ostaloj raji.

U Vrbanje nisam zašao ima sigurno 25 godina,a na Vrbanju osjećaj izgubljenog insana.Gledam taj dio lijepe nam Gračanice s mosta ispred Suljagine a.r. kuće.Do njegove kuće Dinina i Muhina ruševina,samo konture radionice starog majstora Halila,su vidljive.Gore naprijed izlokanim makadamskim putem gledam kola prolaze,neka djeca se igraju sa cukama,niko živ poznat.Ali Vrbanje nekad moj brate,vrvilo od života,ljepote,mladosti i ljepote gračaničke raje.A danas neko sivilo,uvukla se tuga u potok koji vijuga i brzo teče,kao da želi da ta voda što prije sleti u svoje ušće u svoju Rakitnicu,beli je i ona kaharli.

Svojojm brzinom pere i spira,ali očito nemoćna da da odgovore na pitanja i nepoznanice koje muče insana.Odlučih pratiti Gračanicu do njenog ušća.Posmatrati njenu brzinu,ljutinu.Ljuta,namrgođena i neraspoložena za bilo kakva propitivanja,zapitkivanja žuri ispod svojih Gračaničkih ćuprija da što prije nestane dolje ispod Hajvanske pijace u ušće svoje Rakitnice.I tako je pratih do ušća,i slikahje,dok se ulijevala u Rakitnicu.Beli i njoj lahnu,ode,neobazirući se ,ode sa svojim tajnama i svojim ljutnjama,taka nam je sad Gračanica ljudi.Utom momentu začu seEzan sa Čaršijske đamije,avaz našeg Imama Madžid-efendije poče ispunjavati rogatičku kotlinu.Akšam.

Slike:

Kuca Selimbegović Amire

[Teva]

#9163

Zambi jarane hvala ti.:)
Cim ugrabim vremena od mene ce biti jedna poduga prica o svakoj slici iz Gracanice ponaosob…..;)

[Kaza]

#9165

Zambijeve slike inspirisu i podsticu zelju kod citalaca da ih komentarisu. Proslo je mnogo vremena od zavrsetka rata, jos malo vise od pocetka. Svi mi koji smo izvan Rogatice nosimo u sjecanjima slike Rogatice onakve kakva je bila prije rata. Rogatica nekad , sto bi vrlo cesto znali reci. Ponekad reagujemo sa sjetom i velikom dozom sentimentalnosti na promjene, pa ma kakve one bile.
A promjene su neminovne, jos samo kada bi isle u pozitivnom smijeru. Nista vise nije kao sto je bilo pa ni taj vizuelni pogled na Rogaticu. Cesto smo razocarani tim promjenama koje su uslijedile dolaskom nekih novih ljudi a nespremnoscu onih starosjedilaca da ocuvaju makar ono malo duse koju je Rogatica imala. Nije to vise ni nespremnost koliko inat da se iz temelja sve promijeni, kako nicim ne bi licilo na nesto sto nekad bijase.
Ovu Rogaticu sa slika ja vise ne dozivljavam kao moju i sve manje je prepoznajem. Imam osjecaj da to vise nije onaj moj grad jer vise cak ni sa slika ne mogu da prepoznam pojedine kvartove. Proslo je mnogo godina i vjerovatno se dosta toga promijenilo a mi nasim dolascima u Rogaticu imamo sve manje zelju da obilazimo svaki kutak.
Neko vise zbog tuge koju bi mogla sjecanja pokrenuti, neko opet iz straha jer tu sada zive neki novi ljudi koji i ne gledaju bas dobronamjerno na strance, pogotovu one koji bi jos napravili koji snimak. Svako sa nekim svojim razlogom za koji se trazi opravdanje a u sustini su ipak neki drugi razlozi u pitanju o kojima mozda i nismo spremni pricati. Tu bol svako nosi u sebi bez zelje da je podjeli sa nekim drugim pa da se mozda iz toga rodi neka nova nada i zelja za, kako sada stvari izgledaju, nemogucim.
Odabrah upravo ovu sliku usca Gracanice u Rakitnicu. Na hajvanskoj pijaci nekad bijase i poznato kupaliste. Sa lijeve strane, odmah pored hajvanske pijace, stoje neke barake ili su to kuce, ne bih znao reci. Vjerovatno opet neki kvart onih koji su dosli sa strane, mnogi potjerani nevoljom i nezadovoljni sto eto sada moraju biti tamo gdje nikad bili nisu, a ne mogu biti na svome. Rijetki ce priznati da je to bas tako ali u dusi vecina tako osjeca jer iz ovog rata je malo onih koji su profitirali. Uglavnom , vecina gubitnika izgubljenih u prostoru i vremenu.
Izgled ovih kuca djeluje deprimirajuce i vjerovatno bas onako kako se osjecaju i sami njeni stanovnici .
A nekad od hajvanske pijace pa sve do mosta , sa lijeve strane, bijase samo jedna kuca i to Lubarda. Sa druge strane od Krajinog pa nanize uz samu obalu bijahose prala Gazija, Dzananovica, Arukovica i Radovica. Prala skovana od daski, na kolcima pobodenim u rijeku. Bas kao neka mala pristanista za male camce.

Nema vise toga a niti pomenutih stanovnika. Sada je sve drugacije.

[emira-tekija]

#9167

vi svi o gracanici a ja cu o tekiskoj raji.mala mahala ali puna zivota je bila.tih 70 god.bili smo svi ko jedan misicini dihali smo isto.bilo nas je dosta.krenimo redom,ja safeta,amra azra lejla elma,almir,rasim,dinososo,meliha i njen brat,mrki i ado rahmetli,faruk,kasim.bili smo dobra djeca ali i veliki sejtani.svi smo odrastali zajedno koja godina manje i vise nije bitno.ako sam koga zaboravila nek se neljuti.tako kao sto rekoh igrali smo se stalno zajedno.krenimo od eberecke ebertucke,odbojke,ganje gume klikera,odbojke,izmedju dvije vatre,partizanaisvaba,reketa.a uvjek smo se okupkjali pred mojom kucom ili na velikoj livadi.tu valjda nismo nikome smetali.tko smo se jedne ljetne veceri igrali zmire.bogami do kasno.ikako smo se sakrivali gdje je ko znao i umio ali najvise oko dajdje jusufa kuce.tada je on poceo da gradi pa je svasta biloa po najvise onih greda.neko je poceo da vristi bjela ruka bjela ruka mi se prikazala.onako djuture svi smo pocelu da vristimo i trcimo po tekiji.strah nas uhvatio nismo se mogli smiriti.pola tekije smo digli na noge.kako smo dobilitada po usima.sutradan saznadosmo da je ado rahmetila htjeo da nas uplasi i uspio je u tome.tu noc od sraha sam spavala kod djede rahmetli .vidis to je nekad vrijeme bilo hvala bogu svi smo taj prokleti rat prezivjeli koliko sam cula samo je ado rahmetli umro.ovom prilikom selamim sve iz tekije i nek mi se jave kod teve mogu doci do adrese

[emira-tekija]

#9168

zambi hvalati od srca vratio si me u proslost.zelim ti veliko hvala reci za slike iz tekije jer se vidi poslovni prostor od mog dajdje jusufa.vidis tu smo se mi djecurlija 70 gog okupljala i igrala.

[Teva]

#9175

Ove kucice lijevo, sto se vide na nekadasnjem konjskom dijelu hajvanske pijace, su sadasnje prebivaliste srpskih ratnih invalida. Valjda ih tu smjestise da nikome ne smetaju a i ulica pored hajvanske je sada samo pjesacka staza. Isto tako je nemoguce autom preci preko Kanarskog (vatroganskog) mosta jer su postavljene betonske gromade ili nesto slicno…..

[Zambi]

#9200

Draga Emira

Biće slika i posebnih priča iz Tekije i ostalih rogatičkih mahala.;)

[emira-tekija]

#9201

HVALA TI JOS JEDAN PUT OD SVEG SRCA :GLEDAJUCI TE SLIKE VRACAK SE U PROSLOST:I AKO SAM DALEKO OD NJE POMOGAO SI MI DA SAM OVAKO SAVAKI DAN SA MISLIMA I SAJECANJIMA U NJOJ

[MINI-MORIS]

#9618

svaka cast domacinski posao samo sto je prljavo da BOG MILI sacuva

[emira-tekija]

#10187

Tekijska djeca

Kanim se odavno da napisem nesto o nama Tekijskoj djeci a posto vidjoh da je 7 god od smrti naseg dragog komsije i jarane Ade rekoh da sad napisem jer u ovoj prici on je bio glavni.
Mi djeca Tekijske mahale u to vrijeme vrijeme 70-tih smo se uvjek zajedno igrali i pazili, medjusobno se pomagali i u dobru i u zlu. Bilo nas je dosta masaAllah. Krenimo od mene, Safete, Adise, Naneta, ali je on bio malo stariji i nije se igrao sa nama hahaha. Pa onda Ado a.r., Mrki, Elma i Dino, Almir i njegov brat, Amra i Lejla, Meliha i njen brat Hamko. Ako sam koga zaboravila nek se naljuti a nekad nam se prikljuci i Faruk i Lejla, ako bi dosli iz Gorazda. I tako ko sto rekoh igrali smo se svakodnevno raznih igara. A najdraze nam je bilo izmedju dvije vatre, partizana i kad noc padne, zmire. I tako smo se jednom igrali zmire, bilo je bogme i malo pokasno ali eto nasi nas pustili Posto smo se pretezno igrali na dnu ulice i oko dajdje Jusufa kuce bilo puno greda, kuca tada tek pocela da se radi, i onoga materija pa smo imali dovoljno mjesta za sakriti se. Tada neko povice, bijela ruka se pojavi i poce da vristi. Tako i mi smo se prepali, poce vriska, galama, trknjava po Tekiji. Nasi izadjose iz kuca, bogme i njih nasa galama uplasi. Kad smo se smirili i kad smo ispricali onda su nasi rekli da se kaze ko je to bio. Ado a.r. se javi da je on i da se je htio samo nasaliti sa nama malo. Nije znao da ce se to tako desiti. Bogami malo duze vrijeme se nismo oko Jusufove kuce igrali. Bila su to nekad lijepa vremena sto se kaze nekad bilo sad se spominjalo. Ado je bio jaran veliki, fin decko kojeg se moze tesko zaboraviti. Nek mu Allah dragi da lijepi Dzennet.
Ado uvjek ces nam ostati u lijepom sjecsnju i nikad te necemo zaboraviti jer i sa srarijim i sa mladjim si znao i mogao. Svi su te voljeli…

S lijeva:
1. Safeta (Hulina)
2. Almir (Ahmicin)
3. Bozo (Milkin)
4. Faruk (Irfin sestric)
5. Alma Colic (Sakibova)
6. Bego (Jusufov)
7. curica naprijed-Lejla (Irfina sestricna)

[Teva]

#10188

Emira, evo jos jedne slike koja ide uz ovu tvoju danasnju pricu, Tekijska djeca, pa nam napisi ko se sve nalazi na ovoj slici.:)

Djeca pred Jusufovom kucom u Tekiji

[emira-tekija]

#10216

alma i almir agic,selma i belma colic njih dvije sam zaboravila spomenuti u prici,bego i ago u to vrijeme nisu bili tu,

[Teva]

#13442

Skidoh ovo sad sa poruka jer i Kizin harley je dio Gracanicke historije.
Na nekoj od predhodnih stranica u ovoj temi sam piso o odmjeravanju snaga, birvaktile na Nisanima na Pticijaku, izmedju Kize i Kuce pa posto je evo i Kiza sa nama nek procita i prisjeti se malo…:)

kiza : Kupio mi babo novo biciklo za dobro ucenje, ja sa njim na mahalu i ko je god htio da provoza; daj. Suljo Jusufovic je slabo vozio, tek se naucio, ode pa ga nema, nema i pomoli se nakon pola sata nosi ga na ledjima svega razvaljenog, ja mu odrezen prvi dio viljuski i produzim ih za pola metra a kao prvi tocak stavim tocak od djecjih kolica, ispade pravi Harley bicikl,napravim i rucke, stranci se smijali kad su me vidjeli kako vozim, naravno glavni izvodjac radova je bio Muha Delija.

[Author]

Posts