[Teva]

#7224

Ma nisam ja ni reko Irfo da Tekija pripada Gracanici nego samo da je okruzuju ulice koje cine Gracanicu pa ti sad vidi.;)
A Zambi me napomenu za Mejdan.
Kad se ide od Rotexa ulicom “Gracanica” i dodje tamo na cestu, Dzindinu ulicu, e to ti se zove Mejdan.
Samo smo mi nekako uvijek govorili “cesta”, zato sto je tu nekad zavrsavo asfalt koji je prostrijet birvaktile istovremeno kad i onaj u carsiji.:)

[Zambi]

#7226

Pa jarane,nesmiješ mi preskakati Mejdan,sa Mejdana su Toćo,Nano,Kome,Mojtovci,itd.Nadam se da si ahvatio da sam u pravu:laugh:

[Teva]

#7803

KULETA
(price o majstorima Halimagi Catovicu i Salimu Hodzicu, Coti)

Nije mi namjera danas pisati o raznoraznim dozivljajima i dogadjajima sa mnogobrojnih i visezimskih kuletarica u nasem dijelu Rogatice, a na lijevoj obali Rakitnice, vec o dvojici vrsnih majstora koji su itekako zasluzni za to nase lijepo provedeno djetinjstvo u zimskom periodu. Majstori koji su pravili nasa kuleta, Halimaga drvene a Coto zeljezne dijelove.

Kad u Gracanici predjes most u Vrbanju ulica ide odmah desno uzvodno, paralelno sa rijecicom Gracanicom i odmah se samo govori da su kuce bile sa lijeve strane ulice jer sa desne su se nalazila prala i kamene stepenice koje su vodile do njih.
Nase majke i sestre su tu birvaktile prale ves a mi pravili kupalista.
Jedno od prvih urbanih odnosno mahala u nasoj Rogatici, poslije Tekije, tako kazu.
Prva kuca fakticki bijase kuca Suljage Mehmedovica i njegova kuca imade jedina pralo sa lijeve strane nizvodno a sve ostale uzvodno tj. sa desne, bar sto se tice te ulice.
O Suljagi sam piso u jednoj od mojih prvih prica u ovoj temi.
Iza njegove kuce bijase kuca brata mu Mujage i oni su koristili isto pralo, koo braca rodjena i bili.
Dalje se nastavlja kuca Hasibage Delije i sina mu Halila, pa onda kuca Avdage Krluca.
Njih samo spominjem ovako iz razloga jer cu i o njima, svakom jednom ponaosob, napisati po jednu pricu.
Poslije Avdagine kuce dolazi kuca Halimage Catovica….

Halimaga

Lijepa kuca za ta vremena i imade dva ulaza pa tako i dvije avlije. Kuca pored same ceste a avlije s obadvije strane sa lijepim kapijama i natkrivenim zidovima tako da sa ceste nisi mogo vidjeti u avliju.
A kad udjes u bilo koju avliju onda otvoreno sve gore do na Pricijak, cvijece svuda i velika posijana basca a iza vocnjak pod travom.
Sve su to tako uredno drzali vrijedni stanovnici ove kuce, Halimaga i njegova hanuma Pemba.
Mozda su imali i vise djece ali se ja sjecam samo sina Farke.
Stariji nekoliko godina od mene, zavrsio skole u Sarajevu pa se vratio i radio u Rogatici.
Farko fin onako tih i miran, ko i roditelji mu, uvijek se lijepo pito sa svima pa tako i sa nama mladjom rajom.
Teta Pemba cestita, tiha, uredna i vrijedna domacica, uvijek joj je sve bilo cakum-pakum sto bi rekli nasi a to je znacilo da je sve cisto, uredno i na svom mjestu.
Drzali su izmedju ostalog i dosta kokosi, pa nek nam halale a znali smo ko djeca upasti i odnijeti nekoliko jaja, ali samo u proljece dok jos nije bilo voca i povrca.
Kaku serpicu, onije jaja, sibicu, oguljine od crvenog luka, malo soli u novinu i flasu vode, pa na Pricijak.
Kuhali bi ona jaja onako sa oguljinom od luka i ona bi dobi crvenkastu boju i imali bi sarena jaja…..

A Halimagi islo sve od ruke ko da je imo dvije desne ruke.
Jos u ljeto bi nasi stari naruci kuleta za djecu kod Halimage, velika guzva pa valja dugo cekati.
Kad bi nas babo povedi da naruci kuleta bili bi najsretniji na svijetu, zbog kuleta koja ce mo dobiti ali i zbog toga sto nam se pruza mogucnost da zavirimo u tu carobnu odaju iz koje izlaze gotova kuleta.
Kasnije bi pricali i mastali sta smo sve tamo vidjeli.
Imo Halimaga radionicu u magazi ispod kuce pa bi mi kasnije virili kroz prozor i pitali Halimagu jesul to nasa kuleta i kad ce biti gotova.
Kad bi nasa bila na redu onda bi dolazili svaki cas i virili mada se slabo sta moglo vidjeti unutra.
Nije Halimaga pravio samo kuleta nego i razna kolica, drzalice za halat i sta ti ja znam sta sve od drvenarije.

Zadnji put sam Halimagu vidio u Kaknju ratne ’94.
Veli meni tada stari Rogaticanin Hamdo Smajlovic da idemo malo kod Halimage.
Sin mu Farko ozenjen iz Kaknja tako da su se oni tu nasli…..

Halimaga osto zadnji u Gracanici a da nije ni znao, ko ono narod se krio od cetnika i njihovih krvoloka.
Da li je neko od cetnickih kokosara doso da pljacka i naso ga negdje oko kuce, govoreci mu sta ce on tu kad je sav narod istjeran, zarobljen ili pobijen i uputio ga da ide u koncentracioni logor u srednju skolu…

….. nadjosmo ja i Hamdo starog Halimagu u podrumu prijateljeve kuce opremio sebi stolarsku radionicu i majstorise li majstorise, isto ko u Rogatici birvaktile.
Ostario, pognutih ledja, francuzica na glavi, djozluke velike dioptrije, i u tamnoplavom radnom mantilu.
Halal ti vjera Halimaga…..

Kuleta :)

[Braco]

#7806

Tamo gdje izlazi Kruscica na glavnu ulicu je takodje Mejdan, poznat kao Colica Mejdan.

[Irfan-tekija]

#7808

U Rogatici bijase vise majstora za pravljenje kuleta. Jedan od njih bijase i moj tetak Hrustem rah. Agic. U to doba imade privatnu stolarsku radionu. Pravio je Hrustem vrata, prozore, stokove za vrata i sve ono sto je bilo vezano za njegov zanat. Nama djeci bi pravio kuleta po svuzimu. Ja bih cesto bio s njim u radioni i smirgl papirom bih dogonio one precage sto povezuju gulje (tako smo zvali one stranice). A znao ih je tako napraviti da su se i ova gracancad divila.

Bijah dijete i babo odnekud donese jednu cjepanicu, suhu bukovinu. Obradovo se ja jer su bukova kuleta naj bolja (jaka), odnesem ja to mom tetku i on napravi kuleta da ti oci stanu. ograda mosta kod vatrogasnog bijase zeljezna, te ti ja izvalim one dvije sipke i pravac Asimu rah. Dorovicu, babi naseg Brace. Asim je bio kovac i potkivac i vrstan majstor za izradu potkova. E godinama sa se vozio tim kuletima, pa ih jos opkovao halkama da su ljepsa nagizdanija.

Dobra stara vremena, a moj sin sad i nezna sta su kuleta i kuletarica.

[Mare]

#7809

Ali zna sta je Internet:woohoo: :woohoo:

[Teva]

#7812

Ja se Irfo jedva pomalo sjecam kovacnice na hajvanskoj pijaci u kojoj je radio rahmetli Asim Dorovic.

[Irfan-tekija]

#7813

A moj role ti si nekoliko godina mladji od mene. Jes moj Mare kompjuter zna dobro, ali je velika razlika sto on ovdje po vazdan sjedi, a mi smo skakali po Pticijaku i igrali se raznih igara i inace nase djetinjstvo je bilo puno bolje.

[Zambi]

#7814

u pravu si Irfo,ni moji neznaju šta je kuletarica a znaju šta je kompjuter i povazdan i do neka doba u noć su za kompjuterom,nekako sada u ovo vrijeme zime emocije rade i sjećanja na dobra i sretna vremena ,na naša djetinjstva,na adete koji su se provodili tokom zime,upravo ponukan ovim sjećanjima sada ću napisati jednu kratku priču o tim vremenima i adetima.

[Teva]

#7816

Salim Coto

Dok je Halimaga hoblo i blanjo kuleta utom je Salim Hodzic zvani Coto kovo potkove i veliku halku za naprijed da se mozes dobro drzati i da ti kuleta na skokcu ne pobjegnu ispod tebe.

Cotina kuca bijase na Oploscu kad krenes ozdo sa Mejdana gore na Rudo zadnja s lijeve strane. Gore dalje kolko se ja sjecam bijase jos samo s desne strane kuca Abida Podze i domalo napravise preko sokaka kucu Ramici i polahko poce da nice novo naselje na Rudom.
Sokak je nestajo gore visocije i odatle bi se nastavljale svijeske livade.
Kasnije je to novo naselje Rudo sastavilo skroz tamo sa naseljem Biljinovac.
Sve se izgradilo i jos bijahose na Biljinu Polju ostala imanje sestara Skaljic i imanje naseg babe.
Fatima i sestra joj Devla, nikad udavane, nedadose graditi iako bijase nacionalizovano.
Stisnuse i naseg babu da proda ali i on bijase pametan ode u opstinu i prepisa tri dijela imanja nama trojici svojih sinova a cetvrti dio ostavi sebi.
Reko tamo u opstini kako nas trojica hocemo da pravimo gore sebi kuce.
Mozda i bi, ko zna da nebi sta bi…..

Sjecam se jos ko skroz mali kako bi nas povedi nas babo kad ponese motiku, lopatu jal sta drugo da poklepa i okali.
Jednom bi nosio kod Jakupa Teskeredzica, Japeta ili Jupija kako je jos bio zvan, na Mejdan a drugi put kod Cote na Oplosce. Valjda je to tako bio red ko kad su obadvojica imali kovacnice.
A oba su bili dobri majstori i nema sta ne bi znali od gvozdja napraviti.
Poklepati lopatu, motiku, kosu za kosenje trave….a pravili su i klamfe u velikom broju, koje su se koristile za ucvrscivanje greda i ostalog prilikom pravljenja kuca.
Mi smo se nekako vise radovali ici Coti jer je on ipak bio na kraju grada i za nas je to bio pravi izazov.
Virili bi u kovacnicu sa jos vecim zarom jer nam bijase veliko cudo kako se vatra rasplamsava sa onom mjesinom punom vazduha.
Pricali smo da unutra ima azdaha koja ispusta plamen.
Dojam je davo i sam Coto onako crn a jos garav sa svojim brcinama i jednom nogom koja je bila podobro kraca od druge.
Zena mu Amina bijase positna i uvijek pod salcetom.
Izrodise tri sina: Abiju, Zeku i Gareta.
Abija mladji od mene par godina onako crn, miran i uvijek sa osmijehom na licu.
Bijase ozenio Mirsadu Camo sa Suplje Gromile i nju ubise cetnici u napadu na lijevu obalu Rakitnice, na nasu Gracanicu.
Srednji Zeko plav, uvijek nasmijan i spreman za segu imade ko dijete izrazena dva zuba naprijed u gornjoj vilici pa odatle i nadimak.
Najmladji Gare, najozbiljniji od sve trojice i uvijek ga Duda (Zuberovic) vodo sa sobom.
Sjecam se bio jos skroz malehan a vec plivo na Hajvanskoj, ko mis samo mu viri glavica i uvijek bi ga podizali da se popne na krov Vage gdje smo se suncali.

Coto bi majstorski obradi i otkuj potkove za kuleta, ledenjake ili snjeznjake bez obzira.
Ledenjaci za poledjenih staza po cestama a jos kuleta okovana halkama sa strana pa da vidis kako zvekece i zvekti a snjeznjaci za staze po livadama Pticijaka.
Razlika izmedju ove dvije vrste potkova je u tome sto su ledenjaci kockasti a snjeznjaci poluokrugli odozdo.
Ipak bi nam prva kuleta uvijek bila potkovana lastrom da ne lete plaho…..:)

Kuleta :)

[Anonymous]

#7818

Jedan je Halimaga i jedan je Coto,nasi olimpijci

[Mare]

#7864

Druga po redu mahalau Rogatici nastala je u Gracanici,pa se moze zakljuciti da je razvoj prvobitnog naselja i organski i teritorijalno povezan.Nova dzamija i mahala uz nju,kao i njeno srediste,nastali su u vremenu izmedzu 1529 i 1558 godine,jer se ova druga dzamija ne spominje u popisuod1528 /29 godine,ali se zato pominje u Huseinbegovoj zakladnici iz 1558 godine.Osnivac dzamije i mahale oko nje bio je Oruc-aga,sin onog istog Sinan-vojvode,koji je osnovao prvu mahalu i izgradijo dzamiju u Rogatici.Oruc-agina dzamija(drvenija) i po imenu i kao gradzevina postojala ja sve do oktobra 1943 godine, kad je spaljena od domacih i Racicevih cetnika iz Srbije.Tom prilikom u njoj je poubijano i spaljeno preko 70 ljudi,zena i djece.Cijeli ovaj kraj je u narodu do danasnjih dana ostao kao Gracanica, bez obzira sto je na tom podrucju bijo veci broj ulica sa drugim nazivima. Citirano iz knjige Muniba Hasanagica-Rogatica-Kazivanje o jednom gradu

[Teva]

#8047

Bajrami u mom kraju

Posebno lijepa atmosfera bi vladala u nasoj kuci u danovima pred i za vrijeme samih bajrama.
Vec heftu ranije bi mati pocela sa velikim pospremanjem kuce i prala je sve sto se oprati dalo i brisala prasinu sa svega i svacega po kuci.
Mi bi se trudili da sto manje smetamo i da ne zanovijetamo puno.
Iz ormara bi vadila store, vezeni stolnjak, kao i razne vezene ukrase koje je metala po ormarima, ispod radija, televizije, po stolicama i svuda gdje bi nasla pogodno mjesto.
A sve te vezove, rukotvorine je sama vezla i cuvala ih za posebne prilike.
Po prozorima bi zasjale nove stora a stakla bi se zacaklila na suncu onako dobro oprana i izglanjcana novinom…..

A mi djeca ushiceni i nestrpljivi radovali smo se podjednako i ramazanskom i kurban bajramu.
Tokom cijelog ramazana bi ketili i cekali kad ce se upaliti kandilji i uz povike, enooo hiiii, bi letili svako svojoj kuci i pravo sjedali za sofru koja je vec bila postavljena.
Sirio se mahalama miris raznoraznih ukusnih domacih jela koje su nase majke posebno spremale tokom ramazana.
Sjedali bi i pocinjali bi brzo jesti ne znajuci sta bi prije kasikom zagrabio, pa bi izgledalo ko da smo stvarno postili iako nas kao malu djecu nisu gonili nasi stari.
Postili bi i mi samo sto bi”presivali” po nekoliko puta dnevno.
A stari bi se smjehuljili onako gledajuci nas.
Za njih je iftar pricinjavao citav obred i posto bi se omrsili hurmom jeli bi polahko, uz prijatne razgovore, prvo slana pa onda slatka jela i na kraju zahlada koja bi cesto bio kompot jal kaka druga tursija…..

Uoci samog bajrama bi nas mati pokupaj svu trojicu brace pa bi onako cisti legni u mirisljavu postelju sanjarili dok nebi pospali.
Ujutro bi se budili raspolozeni i pravac babi i majki cestipaj bajram, poljubi ruku pa je stavi na celo i vec bi pao prvi bajramluk.
Onda bi obidji nekolko prvih komsijskih kuca, ucini isto i vec bi u djepu zveckala pofina kamarica onije bijelije aluminijskih para (para se i zvala) a bila bi i pokoja banka (ona mesingana).
Utome bi i pristizali oni koji su bili na bajram namazu i vracali se kucama a znali su da ih mi raja iz mahale cekamo na sokacicu.
Nako bi zaredom bajrambarecola, poljubi ruku pa na celo a onda dobijes koju paru pa je strpaj pravac u dzep kod ostalog bajramluka.
Najvise bi se ipak obraduj rahmetli Suljagi Mehmedovicu jer nam je on najvise davo bajramluka, a Bogami se sjecam kad se bajramluk od njega popeo na 5 banki, onako svima isto.
Kad bi i to bilo zavrseno onda bi nas trojica burazera pravac u Tekiju, tetkama.
Ako bi koga usput sretni opet isto cestitanje bajrama, znao ga neznao.
Prvo bi redom svrati kod tetke Pase i tetka Osmana Hodzica.
Tu bi popi serbe, pojedi ruzicu i poslije propitivanja kreni dalje kod tetke Fadile i tetka Ahme Dzike.
Tu bi opet serbe i hurmasice a onda u istoj avliji kod tetkovog brata Ibre i njegove Amire.
Kod njih je bila i Majka.
Iako je ona prava majka Ahmi i Ibri svi smo je uvijek zvali Majka i ona je imala posebno postovanje kod sviju.
Boze mili kako su to lijepi obicaji bili i kako smo upijali svaku njenu rijec i svaki njen savjet.
Odatle bi kod tetke Adile i tetka Hrustema Agica.
Vise ne bi mogli serbeta ali bi pojedi nazor baklavu.
Stave tetke po dvije, tri ali mi mudri pa pojedemo samo najmanju jer valja taj dan na dosta mjesta jesti slatko.
Odatle dalje za Kruscicu kod tetke Behke i tetka Muhameda Muftica.
Zvali smo ih tetka i tetak zato sto su godinama bili blizu nasih roditelja, nesto mozda mladji, a u stvari Behka je nama teticna.
Hele nejse tu bi dzep vec poceo da odvaljuje pa bi kasnije trceci kuci drzali rukama da nam pare ne ispadaju…..

A ako bi jos bio kurban bajram onda bi ostavi pare kuci i kreni dijeliti kurbane.
Do kasno u noc bi brojali, po ko zna koji put, dobijeni bajramluk.
Jah bijahose to dobra vremena…..:)

[Teva]

#8161

Agica i Nena

Ovo je prica o dvoje staraca mojih komsija koji su imali znacajnu ulogu u mom djetinjstvu.
Ahmetaga i Ahmetaginca Agic a pisem ovo Ahmetaginca jer cini mi se da nisam nikad ni znao njeno pravo ime.
Evo sad mi naompade ko da se mozda zvala Nura ali u svakom slucaju za komsiluk je ona bila Ahmetaginca a za mene i moju bracu Nena.
S obzirom da jednu nenu nisam ni zapamtio a druga je umrla kad mi je bilo 7 godina ova starica je nadomjestavala njihovo mjesto.
A dzede nijednog nisam ni zapamtio pa mi tako Agica bijase dzedo.

Zivjeli su u maloj kuci preko puta moje roditeljske kuce pa koji metar udesno uz ulicu na broju 13.
Ulaz u nasu kucu je bio okrenut uz ulicu a ulaz njihove kuce niz ulicu tako da smo gledali pravo jedni u druge.
Ako bi doso odnekud i nije bilo nikoga kuci iako sam znao da je kljuc ispod otiraca ja bih isao kod nene jer sam znao da cu mamu naci gore.
Bijahose tako dobra vremena da kucu nisi fakticki ni moro zakljucavati, nece niko.
Jos cesce su oni bili kod nas, skoro svako vece na sijelu jer inace bi bili usamljeni.
Po godinama bi mogli biti roditelji mojih roditelja i djeca im se vec odavno bila razisla.
Kcer Rejha udata u Sarajevo, druga scer Behara udata Setic i zivjese na Topliku i radi u opstini.
Sin Nurko isto zasnovo porodicu i zivio u Sarajevu.
Sjecam se jednom kad sam se jeduci umalo zadavio i onako u panicnom strahu sam poletio napolje pa uzulicu njima dok mi onaj zalogaj ne ode niz grlo.

Imali su veliku bascu skroz odozdo od Sokacica (iza Hasecica kuca) pa gore do kuce Hadzibulica, Naila i Safeta.
Safet bijase sumar a Nail vozio balvanase.
Sjecam se kad je pogino udareci balvanasom u jednu topolu gore kod Ajnijine kuce, prema Seljanima.
Tu ispod ceste kod Ajnijine kuce bijase i cesma sa dobrom studenom vodom pa smo cesto svracali da se napijemo, iduci na ili sa pecine a malo dalje gore kod mosta su svake godine padali cigani.
Mi bi rekli pali cigani sto bi znacilo da su tu razapeli cergu i tu ce boraviti neko vrijeme.
Agicina basca je jos granicila sa bascama Muje Dzambega, Bega Teskeredzica i Ibre Karsije.
Onako ostario, manjeg rasta sa francuzicom na glavi uvijek je nesta devero oko kuce a ja bih dosta vremena provodio sa njim.
Avlija pokaldrmljena sva kamenom i iz nje se osim u kucu ulazilo i u stalu.
Tu je jos bila loza sa stolom ispod nje, ulaz u supu (koja je bila uz kucu) i mali ulaz u trap.
Trap je bio ukopan u zidinu tamo prema Karsijinoj kuci i cesto bih se zavlacio da dofatim krompira, kravlje repice ili nekog drugog povrca.
A zidina od kamena i porusena do visine mozda jedan metar iznad zemlje.
Cija je kuca nekad tu bila neznam a isto se nesjecam kad su oni tu dosli ziviti jer su oni inace porijeklom sa Stare gore.
Hele mora biti da je Agica nekad radio u Stolariji jer je imo dosta hoblica i ostalog stolarskog materijala u onoj supi uz kucu i najmilije bi mi bilo kad bi dzeljali kaku drzalicu jal sta drugo.
Uvijek bi i ja dobi komad drveta da dzeljam sto sam sa velikim zanimanjem cinio pa se i danas cudim kako ne postadoh stolar.
Sjecam se dobro drvene koze, na kojoj su se testerala drva i rucne zage, koja je uvijek bila dobro naostrena, kojom je Agica testero drva, a ja mu ko pomago.
U basci odmah preko puta nas imadose bunar ali se ja ne sjecam da ga je ikad iko koristio jer bijase cesma dole na Sokacicu.
Kasnije su ga zatrpali.

Obadvoje su bili dobro ostarili.
Duboka starost, covjek postane zaboravan pa nam je Agica stalno prico kako mu se nekad davno krava otisnula niz Starogorske stijene dole prema rijeci Drini.
U ratu, u kasnu jesen ’92, prodjoh i sam te iste Starogorske stijene i sjetih se Agice i te njegove price.
U to vrijeme je narod najvise kupovo drva od seljaka koji ih dotjeraju na zapreznim kolima onako duga mozda oko 5 metara.
Dotjero neki od Leleka drva, istovario i Agica mu placa pruzajuci mu dvijetri kutije plave morave, koju je tada pusio.
Misli hud da su to pare toliko je bio ostario.
Obadvoje su umrli ubrzo jedno za drugim i ukopani su na Biljinovcu.
Da im dragi Allah, obadvome, podari lijepi Dzennet…..

[Teva]

#8275

Raja iz Toplika

Caffe Toplik bijase smjesten na Tabhanama i vazio je za nas raju kao nasa druga kuca i u njemu smo provodili najvise slobodnog vremena.
Nekad davno tu bijahose smjesteni auto dijelovi a kasnije i slasticarna koju nakon nekoliko godina preuredise u kafic.
Zadnji vlasnk, ujedno i sin vlasnika objekta, bijase Daca.
Veliki okrugli sank u sredini i naokolo kifle,koje smo mi tako zvali, a u svaku se moglo komotno smjestiti cetveroclano drustvo.
Nekako je bilo nepisano pravilo da prva raja koja udje poslije otvaranja sjeda u onu kiflu u cosku do ceste a to iz razloga jer odatle imas najbolji pogled gore na samu carsiju.
Okupljala se raja raznih uzrasta od takoreci djece do onih malo starijih od kojih bi spomeno starog Ristanovica.
Stanovo je u zgradi robne kuce i bio je svakodnevni gost. Nikad nije bio puno pricljiv nego navrati onako popije po jednu, dvije, zovne turu raji i ode.
Bio je gospodin covjek koga smo jako cijenili.

Zajednicko svoj raji koja se tu izlazila su bili muzika i slicni pogledi na zivot.
Dolazio si tu ne razmisljajuci imas li ili ne za pice jer je uvijek neko od raje imo i dobijo si pice a mogo si uzeti i na fisek u svako doba.
Bila je jedna sveska u koju si mogo i sam da upises sta si popio a platio bi kad sta para saletis ili u najgorem slucaju kad bude plata.
A sluso se najvise dobri stari rock mada se u neko doba znalo udariti i po sevdahu, hevi metalu il necem drugom.
Izbor muzike je bio sirok a uvijek bi neko donosio nesto svoje pa smo apsolutno bili na nivou sto se tice zbivanja muzike u svijetu.
Imo si tu i izvanredne poznavaoce muzike: Cobera, Mirhu, Adonisa…..koji su znali ne samo imena clanova bendova nego i njihove licne podatke kao i nazive i godine izdavanja svih albuma.
Nemoze o Topliku a ne spomenuti Motore koji su bili mozes reci inventar jer je uvijek bio neko od njih prisutan.
Samo za koga sve reci da je pripado Motorima kad smo se svi tako nekako osjecali.
Cesto bi od nekog od uzeg kruga Motora uzimo jaknu onako u zajam do sutra.
Ono ko fol prodaju mi jaknu, da bi imali za pica, a sutra kad donesu pare vratim im nazad.
Nekako sam im svima bio pored jarana i nesto kao stariji brat.
Festali smo kod nas kuci cesto a uvijek su neki ostajali i spavati.

Cesto bi vikendom svirali i uzivo clanovi bivse Sosane, Dzemo je znao tako zapjevati da ti se dusa odmah otvarala i oblivala te neka milina, a znali smo i Kimetu ponekad umoliti da nam razgali dusu.
Sviralo se zimi unutra a ljeti u basti na samom potoku.
Boze mili da li je moglo ljepse biti nego za sutona ljetnog vremena sjediti metar od potoka Toplika, slusati ga kako zubori a uz to i meki Dzemin glas koji pjeva nesto od legendarnih Bitlisa.
Uz sve to imas kikiriki i kospice, kupljene kod Mikija, na hastalu i dofatis pice iz studenog Toplika.
A zivili smo za to da obradujemo i razveselimo jedni druge, disali jednom dusom.
U ljeto ’89 se ja ono iznenada ozenio, izasli navece i zbrisali iz Roge, a kad smo se vratili pripremila nam raja iznenadjenje.
Sve pripremljeno da nismo pojma imali, prosli smo kroz kafic iduci na terasu a tamo, okupila se sva raja i samo nas cekaju.
Sve organizovano od strane moje raje i cak i instrumenti i razglas spremni.
Cestitanja onako jaranska, zestoka, sa cvrstim zagrljajima i pravac za sto koji je bio za nas rezervisan.
Prvih nekolko pjesama je Dzemo otpjevo po nasoj zelji a kasnije je sve orelo, gorelo.
Mlada se u neznani oprzila sibicom koju je imala cijelo vece u rukama onako potpuno izgubljena ne vjerujuci da tako nesto moze da organizuje raja za raju.
Sjecanja na tako lijepe dozivljaje nikada de umiru i covjek jos uvijek osjeti neku toplinu i milinu kad mu naompadnu.
Tu vece se festalo duboko do u jutro…..

Caffe Toplik je na pocetku agresije zapaljen, ali ce sjecanja na lijepa vremena i na raju iz Toplika ostati zauvijek u nama, jel tako Kemo…..:)

S lijeva: Dzenana Nalbantic, Azra Jesenkovic, Mersa i Cober Kazic, Meliha i Fikret Pita

:)

[Author]

Posts