[Anonymous]

#142

Vrijeme je svjedok naseg nepostojanja, naseg rodjenja i prvih koraka na dunjaluku, prvih izgovorenih rijeci, naseg rasta, stasanja i potpunog fizicko-psihickog i intelektualnog sazrijevanja, ali i naseg hoda od tacke zenita nizbrdicom naseg zivota, sa sve zamjetljivijim znacima starenja, i tako sve do trenutka kad ono za nas, bar u dunjaluckom smislu, prestane da postoji.
Posmatrano iz ugla Islama, vrijeme je period koji nam je dat za ispit na pozornici dunjaluka, ispit na kojem cemo ili proci ili propasti. Ako prodjemo, bice to trajni uspjeh, ako propadnemo, nece biti prilike za popravni. Posljednji Allahov poslanik Muhammed a.s. je ostavio u emanet svojim sljedbenicima da iskoriste pet mogucnosti prije nego se desi ono sto ce odnijeti te mogucnosti u nepovrat. Jedna od njih je vrijeme (preciznije, slobodno vrijeme prije zauzetosti).
Vrijeme je tako nestalno i prolazno, da nestaje kao sto nestane i izgubi se oblak nosen vjetrom. Ovo vazi i za vrijeme srece (za koje kazu da prolazi znatno brze), kao i za vrijeme poteskoca (za koje nam se cini da prolazi osjetno sporije). Koliko god covjek zivio na zemlji, njegovo vrijeme je kratko samim tim sto smrt dodje kad-tad, jer je ona neizbjezan kraj svemu sto je stvoreno. Neka se Allah smiluje pjesniku koji je tako razborito kazao: ” Ako je smrt kraj zivota, tada nepravi razliku to je li zivot dug ili kratak”.
Kad se covjek suoci sa smrcu, a pogotovu na Sudnjem danu posto predhodno bude prozivljen, sve decenije njegovog egzistiranja na zemlji djelovat ce u retrospektivi kao jedan veoma kratak tren. Pripovjeda se da je melek smrti, kad je dosao Nuhu a.s., poslaniku sa najduzim zivotnim vijekom, upitao: ” O ti medju poslanicima sto si najduze zivio, kako ti se ucinio zivot na dunjaluku?” Nuh a.s. je odgovorio: ” Poput kuce sa dvoja vrata, na jedna sam usao, a na druga izasao”.
Ono sto prodje od vremena nikad se nece vratiti niti nadomjestiti. Svaki dan koji obavije jacijski mrak, svaki sat, cak svaka sekunda, onog momenta kad prodju, postaju dio proslosti nase, proslosti koja nikad vise nece biti ni sadasnjost ni buducnost. Ovo je fenomen koji je Hasan el-Basri elokventno opisao u izjavi: ” Nema dana koji dodje sa prvim zrakom sunca, a da nezovne: O sine Ademov! Ja sam novo stvorenje, i ja sam svjedok onog sto ti cinis. Zato, uzmi opskrbu koju ti nudim, jer ako nestanem, nema me natrag do Sudnjeg dana”.
(nastavit ce se)

[Anonymous]

#143

Jedan od mudrih pjesnika, lamentirajuci zbog nemogucnosti da mu se vrati prohujalo vrijeme, rekao je da je covjek nista drugo do jahac na sapnama svog zivota…., koji je sa svakim novim radjanjem dana i njegovim prekrivanjem velom noci sve blizi svom mezaru. Vrijeme je dar kojem nema cijene. Danas dosta cesto ponavljana izreka ” da je vrijeme novac ” ne ukazuje adekvatno na vrijednost ove blagodati, jer je vrijeme znatno vise od toga. Vrijeme je ustvari sami zivot. Da jos jednom citiramo Hasana el-Basrija: ” O sine Ademov! Ti nisi nista drugo do svezanj dana. Svaki put kad novi dan postane dio proslosti, s njim nestane dio tebe”.
Kur’an spominje dvije scene na kojima ce se covjek naci i u oba slucaja silno zaliti sto svoje vrijeme nije bolje iskoristio.
Prva scena je u trenutku smrti. U 63. suri Allah dz.s. kaze da ce covjek, kad mu melek smrti dodje po dusu, sa ogromnom zabrinutoscu zavapiti: ” Gospodaru, zasto mi ne produzis zivot za jos neko vrijeme, pa da dijelim (na Tvom putu) i da budem od onih sto dobro cine”.Odgovor na taj vapaj bice: “Nikom Allah nikada nece odgoditi smrt kad za nju odredjeni trenutak (t.j. edzel) dodje”.
Druga scena kad ce covjek zazaliti zbog zloupotrebljenog vremena bice na Sudnjem danu, kad ce svakom biti izrecena presuda prema zasluzi. Oni sto ce tada dzehenemom kaznjeni biti, zakukat ce na sav glas: “Gospodaru nas! Izbavi nas odavde. Tada cemo ciniti dobra djela, a ne (djela) kakva smo obicavali raditi. Zar vam nismo dali dovoljno dug zivot tako da je onaj ko je htio mogao mogao primiti pouku? A i opominjatelj vam je dosao. Zato, kusajte ukus svojih djela: pokvarenjacima nema pomoci”.U Sahihu, najpoznatijoj zbirci hadisa koju je sacinio Buharija, zabiljezene su rijeci Poslanika a.s.: ” Allah je unaprijed uskratio pravo na pravdanje svakom ko je dozivio 60 godina zivota (a ipak poruku nije uzeo)”.
(nastavit ce se)

[Anonymous]

#144

U Kur’anu i Sunetu data je velika vaznost vremenu. Allah se na pocetku nekoliko sura kune vremenom ili nekim njegovim dijelom:

[Anonymous]

#145

Vrijeme ljudskog zivota vrijedi onoliko koliko ga ulazemo u pripremanje za zivot vjecnosti. U slucaju nas Bosnjaka ono vrijedi onoliko koliko ga trosimo na ucenje o Islamu i koliko ga provodimo u primjenjivanju naucenog. Nasa poslovicna slabost je jedna zabrinjavajuca nezainteresovanost. Zalosno je i tesko objasnjivo da mnogi svoje neznanje o Islamu pokusavaju opravdati zauzetoscu, nedostatkom slobodnog vremena. A to je totalno neosnovana tvrdnja i nikakvo opravdanje. Jer problem nije u tome da nemamo vremena. Svima nama je Allah u svakom danu i noci dao skoro puna 24 sata. U cemu je onda problem, ili nesporazum? U tome sto nam nisu isti prioriteti, pa neki od nas na listi poslova koje smatraju vaznim nisu nasli prostora (u stvari vremena) za ucenje o vjeri, za poducavanje i slanje na vjeronauke svoje djece, za posjete dzamiji, za klanjanje namaza, za odlazak na korisno predavanje i sl.
Vrijeme leti poput oblaka tjeranih vjetrovima, leti da se ne vrati. Malo po malo, doci ce dan poslije kojeg nece vise biti novih dana ni novih prilika. Zato svaki dan treba posmatrati kao mogucu posljednju priliku. I u svakom danu koji dozivimo utrkivati se i takmiciti u trazenju oprosta od Allaha i nastojanju da zaradimo (Allahovom miloscu) dzennet koji je, kako stoji u Kur’anu, “prostran kao nebesa i zemlja”.
Svaki tren vremena je dio naseg ljudskog vijeka, naseg zivota na dunjaluku, koji nam je dat kao element da bi smo bili stavljeni na test. Sve sto od vremena propustimo, propustili smo na svoju stetu i umanjili sanse da nas test uspjesno prodjemo. A kad doznacenom nam vremenu odsvira kraj, nece biti produzetaka, niti prilike da popravimo rezultat. Zato, uzmimo pouku.

[Anonymous]

#147

Sulejman Bugari: Nemojte ciniti nered

http://www.youtube.com/watch?v=30trJFcuPvg

[Anonymous]

#148

Kad govorimo o vremenu, prva stvar na koju nas to podsjeti je nasa ljudska prolaznost. U Kur’anu i Hadisu poslanika svs. ukazuje se na ogromnu vaznost vremena, a veoma mudre izreke o toj Allahovoj blagodati su prenesene i od muslimana iz prvog stoljeca Islama, ukljucujuci i brojne pjesnike. I u usmenoj tradiciji muslimana susrecemo zapazen broj slicnih izreka, koje ukazuju na vrednovanje vremena u kontekstu nasih uspjeha ili promasaja koje pravimo u ovom prolaznom zivotu.
Vrijeme, bilo ono u zivotu covjeka oznaceno radoscu ili bolom, jednako brzo prolazi, poput oblaka, ili vjetra, iako mi-ljudi imamo dojam da trenuci uzivanja i srece prolaze znatno brze nego li trenuci teskih iskusenja, bola ili deprivacije. Prolaznost vremena je sa uocljivom dozom lamentacije, jasno u stihu izrazio jedan poznati pjesnik rijecima:
” Godine s onim sto su nam drage u radosti brzo prolaze, bas kao u dane da su sazete.”

[Anonymous]

#149

STA ZNACI ‘BUSY’?
Iblis je jednog dana sakupio sve sejtane i rekao im: Mi muslimane ne mozemo odvratiti da idu u dzamiju, niti ih mozemo odvratiti da uce Kur’an i cine dobra djela, isto kao sto ih ne mozemo odvratiti da misle na Allaha dz.s. i Muhammeda a.s. njihove veze sa Allahom dz.s. su veoma jake ne mozemo da ih slomimo. Onda pustite ih neka idu u dzamije i nek se druze, ali kradite njihovo vrijeme kako oni nebi nalazili vremena da misle na Allaha dz.s. i na Muhammeda a.s. i kako ne bi mogli ojacati veze, ‘ to je ono sto zelim od vas’.
U toku dana neka ne nalaze vremena da misle na Allaha dz.s. nadjite im neku zabavu. Sejtani su se pobunili, “kako cemo uraditi to”? Neka njihovi mozgovi stalno sa nekim malim nevaznim stvarima budu zauzeti, odgovorio je Iblis.
Cijelo vrijeme ih navodite da trose, trose i trose, poslije da se zaduzuju, neka im zene vecinu vremena provode van kuca, neka muskarci u sedmici rade 6-7 dana a u danu 10-12 sati, tako da nece imati vremena za sebe i za svoje porodice. Nedozvolite da nadju slobodnog vremena za svoju djecu, kucne poslove neka prebace na nekog drugog. Njihovi mozgovi neka budu zauzeti tako da ne cuju ni male glasove koji ih pozivaju da budu zajedno sa Allahom dz.s.. Non stop ih navodite da slusaju muziku u kuci na poslu i dok voze auta neka slusaju muziku. U kucama neka je uvjek upaljen TV, RADIO,VCR, DVD, RACUNAR, uz to u restoranima, u biznis centrima i sl. bez prekida neka svira muzika.
Ovim ce toliko biti zauzeti da nece moci naci vremena da misle na Allaha dz.s. i Muhammeda a.s..U kucama na stolovima uvjek neka budu novine, magazini u kojima se nalaze vijesti na koje ce po cijeli dan misliti i dok voze auta, postavite reklame koje ce im privlaciti paznju i na koje ce misliti, njihove mailove napunite reklamama, nekim bespotrebnim porukama, katolizma tako sto ce VRIJEME potrositi brisajuci to.
(nastavit ce se)

[Anonymous]

#150

Na magazinima, novinama i TV ekranima pokazujte lijepe i privlacne modele, neka muskarci pomisle kako je vanjska ljepota jako vazna i neka im s vremenom njihove zene omrznu. Pomozite da se zene sto vise umaraju i neka svojim muzevima ne pokazuju ljubav i paznju, neka ih non-stop glava boli. Ako one svojim muzevima ne pruze ljubav i paznju onda ce to njihovi muzevi traziti na drugim mjestima izvan kuca i ovo ce biti razlog da se porodice u kratkom vremenu raspadnu. Radite na tome da im djeca citaju neke glupe nevazne knjige, a ne one u kojima ce nauciti sta je pravi zivot i koje ih vode ka imanu. Neka budu toliko zauzeti da ne izlaze napolje i da nemogu od Allahovih stvorenja izvuci pouku, da ne razumiju savrsenost prirode i kako je sve stvoreno u najljepsem obliku. Vodite ih na zatvorena mjesta u kina, na koncerte, na mjesta zabave neka ne nadzu vremena da ga provode u prirodi. Neka cijelo vrijeme budu zauzeti, ako bi dosli u sredinu u kojoj se nalaze ljudi kao i oni, ucinite da ogovaraju jedni druge, neka pricaju takve stvari koje ce medju njima izazvati ljutnju, mrznju i razilazenja.
Zivote im ucinite lijepim i ugodnim tako da ne mogu misliti na Allaha i njegovu moc. Uvjerite ih da su sve sami uradili i da sve sto posjeduju je njihov rad i da su oni to postigli, da ne osjete potrebu da zahvaljuju Allahu na zdravlju i nimetu kojeg im je dao.
Evo ovo je veliki plan. Sejtani na svakom mjestu muslimanima nadju nesto cime ce biti zauzeti i uvjek su u zurbi nekoj, takjo da neki muslimani ne mogu da nadju ni malo vremena da misle o Allahu dz.s. njegovoj moci i njegovom poslaniku Muhammedu a.s..
Dakle, prema vama, da li sejtan uspijeva u ovoj svojoj duznosti? Gledajuci ljude oko sebe vi odlucite. Molimo vas ako niste puno zauzeti da ovaj tekst podijelite i sa drugima!!!
Bosnjakinja.net – Nedzad Avdic

[Anonymous]

#151

Vrlo zanimljiva prica o jednom cevjeku iz Texasa USA. Sve je ukupno (VIDEO) negdje oko 45 minuta i sa prevodom na Bosanskom.

1.dio

2.dio

3.dio

4.dio

5.dio

[Anonymous]

#152

COVJECE, IZVUCI POUKU

Milijarde ljudi koji zive na Zemlji do skoro su bili kapljice sjemena u utrobama svojih majki. Pa su te kapljice “porasle” i “razvile se” u razlicite organe koji cine covjeka. Jedna od tih kapljica si bio i ti. Zelim da razmislis o svojim organima; unutrasnjim i vanjskim. Zelim da te pitam: Kada bi znao da ces oslijepiti, sta bi…

…dao da ne izgubis svoj vid? Dao bi sve sto imas?! A kada bi znao da ces izgubiti noge, sta bi dao da do toga ne dodje? Opet bi dao sve sto imas!? Ali ako das sve sto imas da ne bi izgubio vid, onda ti vise nista nije preostalo da das kako ne bi izgubio noge!? No, ti nikad i nisi dao nista, a imas zdravo tijelo, pa imas oci, usi, pamet, ruke, kozu, pluca, srce, bubrege i mnogo drugih organa, ciju funkciju mozda sam i ne znas, a bez kojih ti je normalan zivot nemoguc. Pa, da li znas ko ti je sve to podario i zasto? Je li to mozda “priroda” koja nema razuma, niti vidi niti cuje dala nekom ono sto ni sama nema?!

Covjek ima sposobnost razmisljanja, planiranja, ali u prkos tome nije u stanju da upravlja vecinom svojih organa od kojih mu zavisi zivot, organa zbog cijeg nepravilnog i nepreciznog rada covjek umire ili zivi mukotrpnim zivotom. Medju najvaznijim od ovoh organa je srce. Srce radi danonocno bez tvoje dozvole, tvoje uloge u njegovom radu, bez dogovora s tobom, usmjereno je svojoj funkciji i odredjena mu je uloga i ti nisi u stanju promjeniti niti preksiti njegov zakon.

Pa da li znas, ko je “naredio” srcu da pumpa krv u sve dijelove tijela i ko ga je “obavjestio” da su ti dijelovi u potrebi za njegovim radom, pa ono radi i danju i nocu? Jesi li mozda ti srcu odredio ulogu i funkciju ili tvoji roditelji, ili, mozda, drzavna vlast? Tvoju krv koju pumpa srce toliko je vazna da bez nje ne mozes zivjeti, ali se u njoj nalaze stetne stvari koje ce te ubiti, ako se ne odstrane iz tvog tijela. Ali bubrezi koje si dobio, prociscavaju je izdvajajuci iz nje stetne stvari ostavljajuci krv da neometano tece.
Pa znas li ko je “poducio” bubreg da ostavlja krv, a izdvaja samo stetne materije iz nje? Zar to nije Onaj koji sve zna, sve moze i Koji je sve sa svhom stvorio? Zar to nije Allah, Kojem je sve podredjeno i bez Kojeg nista ne moze opstojati?

Posto se covjek rodi on mora nekad i umrjeti i otici sa ovog svijeta. A zatim? Allah swt te je stvorio iz samo jedne kapljice, koja je prije toga bila nista, pa je dao da ona “poraste” da se iz nje “razviju” razliciti organi i kosti koji cine tvoje tijelo, i On ce ga ponovo prozivjeti, nakon tvoje smrti na Sudnjem danu, opet iz nicega, kao prvi put, kao sto kaze:”Onako kako smo vas prvi put iz nista stvorili, tako cemo ponovo iz nista stvoriti, to je obecanje Nase!” (Kur’an)

Stoga se pripremi sretnim zivotom, zivotom u Islamu, za smrt, poslije koje te ceka vjecni zivot, prije nego li bude kasno, jer Allah swt kaze:”I kad se tog dana (Sudnjeg) primakne dzehennem, covjek ce se sjetiti, a na sto mu je sjecanje, i reci ce: “Kamo srece da sam se za ovaj zivot pripremio.” (Kur’an)

[Anonymous]

#155

NAJBOLJI OPOMINJAC

Smrt je uistinu surova i jeziva stvamost. S njom ce se suocití svako zivo bice i ne moze je niko izbjeci. Ona se svakog trenutka desava i svi ce joj u oci pogledati, bez izuzetka.”Svako ce zivo bice smrt okusiti i Nama ce se poslije vratití.”(El-Ankebut, 57) Zivot ima samo jedan kraj, i svi óe umrijeti, ali ce se nakon toga mjesto povratka razlikovati. “…skupina u Dzennet, a skupina u Dzehennem» (Es-Sura, 7).
U smrti je podsjeóanje ¡ upozorenje i ona je dovoljna kao opomena. Rekao je Allahov Poslanik, s. a. v. s.: “Smrt je dovoljna kao savjetnik.” Smrt je najjezivija propovijed, najuzasnija stvar, casa sa najneukusnijim i najmrzin napitkom. Ona je dogadjaj koji rusi sve strasti i prekida sve rahatluke i zelje. Ali, na veliku zalost, mi smo smrt zaboravili ili se pravimo da smo je zaboravili. Mrzimo spomen na nju i preziremo susret s njom, iako smo uvjereni da óe se neminovno desiti.

Cudno je kako covjek, koji pameti ima, udobno zivi i ne sprema se za smrt, a gleda kako smrt pobjedjuje i savladava njegove prijatelje i komsije. Onaj ko je zaokupljen dunjalukom, predan njegovim varljivim carima, zaljubljenik u njegove prohtjeve, nema sumnje da mu je srce nemarno prema sjecanju na smrt, a kada se podsjeti na nju, mrzi je i bjezi od nje.

Onaj ko se danas ne prisjeóa smrti i ne sprema se za nju, sutra óe ga iznenaditi, dok bude u nemaru prema njoj i zaokupljen necim drugim. Kaze Malik ibn Dinar: “Kada bi ljudi znali sta ih sutra ceka, ne bi nikada osjetili slast zivota.”

Svaki vjernik koji danas strahuje, sutra óe biti siguran, zbog prihvatanja pouke i zbog svojih dobrih djela. Ali, nazalost, mnogi Ijudi uzaludno potrose svoj zivot u onome zbog cega nisu stvoreni, a kada ih smrt iznenadi, uzviknu:”Gospodaru moj, povrati me! Da uradim kakvo dobro u onome sto sam ostavio.” (EI-Mu’minun, 99) O nemarni covjece, koliko si ti samo daleko od ovoga dana? Zasto ne radis dok imas dovoljno vre mena i dok uzivas u zdravlju svoga tijela, i dok ti se melek smrti jos nije primakao?

Prizori koje vidimo na mezarjima najveci su vaz ¡ najveóa pouka. Onaj koji nosi dzenazu danas, sutra óe biti nosen, a onaj koji se danas vrati kuói sa mezarja, sutra óe biti onaj od koga se ljudi vraóaju i ostavljaju ga usamljenog u njegovom kaburu, prepustenog njegovim djelima. Ako budu dobra, dobra óe biti i nagrada, a ako budu losa, kazna óe biti zestoka.

Dok je sam, usamljen pod zemljom,
covjekov príjatelj u kaburu
samo je njegovo djelo.

Ali, malo je onih koji pouku uzimaju i rijetki su oni koji su marljivi. Ko se nada kratkom zivotu i kome je smrt uvijek na umu, kao da je gleda, bez sumnje radit óe za ahiret ¡ iskoristiti svaki trenutak svoga zivota u pokornosti Allahu, dz.s. Zalit óe za svakim trenutkom kojeg je uzalud potrosio bez dobrog djela koje ga je moglo pribliziti Uzvisenom Allahu, dz.s., a bit óe sretan zbog djela koja je uradio ¡ veseo zbog prelaska u vjecni zivot. Ovakav, uistinu, zasluzuje da mu se zavidi.

Mudri Lukman govorio je svome sinu: “O sine, nesto za sto ne znas kada ce te zadesiti, spremi se za njega prije nego te iznenadi. ”

Neki od dobrih prethodnika govorili su: “Znaj, kada pred covjekom ne bi bilo ni brige ni straha ni kazne, osim smrtnih muka, dovoljno bi bilo du mu zagorca zivot i ucini ga nesretnim, te da odbaci svoj zaborav i nemar. Ova stvar uistinu zasluzuje da se o njoj dugo razmislja da se za nju uveliko sprema, a kako i ne, kada znamo da poslije smrti dolaze kabur i njegove tmine, Sirat i njegova ostrina, obracun i njegovi zestina. Strahote i strahote, ciju velicinu ne zna niko osim Allaha Uzvisenog.”

KABUR
Kabur je prva stanica ahireta. A mi, sta je s nama, pa smo zaboravili da se pripremamo za njega, a do nase selidbe ostaje samo da kazu: “Umro je taj i taj.” Kaze Poslanik s.a.v.s.: “Kabur je najstravicnijí od svih prizora koje sam vidío.” Takoder, kaze Poslanik, s.a.v.s.: ”Kabur je prva stanica ahireta, pa onaj ko u njemu bude spasen, lakse ée mu bíti ono sto dolazi poslije. A onome ko ne bude spasen u kaburu, teze ée biti ono sto dolazi poslíje.”

Dragi brate, samo jedno razborito razmisljanje o kaburu, tako mi Allaha, dat óe ti pravu sliku dunjaluka. Zar da nakon ponosa i imetka, nakon posluge i pratnje, nakon dvoraca i kuóa, covjekov kraj bude u ovoj tijesnoj ¡ tamnoj rupi. Dragi brate, pogledaj i razmisli o stanju mrtvih ¡ njihovom bolu.

Tako mi Allaha, doci ce ti ovaj dan, kao sto je i njima dosao, i dozivjet ces ono sto su i oni dozivjeli, pa zato uzmi pouku i spremi se. Ne budi nemaran i ne zaboravi gdje óes se vratiti. Zamisli sebe na mjestu ovog ukopanog mejita. Tako mi Allaha, uistinu je velika blagodat sto ti je Allah pruzio priliku da uzmes pouku od drugih, a tebe nije ucinio poukom drugima. Data ti je prilika da se obracunas sa samim sobom i da se pripremis za taj obracun, pa hajde, iskoristi ovu priliku dok slobodnog vremena ima.

Prenosi se u jednom predanju da ce covjcku koji je bio razvratnik i grjesnik, kada bude spustcn u kabur, zemlja reói: “Tako mi Allaha, dok si hodio po meni, bio si mi najmrzi insan, a danas si dosao u moju utrobu pa ces vidjeti sta cu s tobom uraditi.“

Zamisli sebe, Allahov robe, u ovom pustom i tamnom kaburu kako slusas ove rijeci. Tada ti nece koristiti ni kajanje, ni vika, ni plac, niti jecaji. Takodjer, prenosi se u hadisu da óe mejitu kada bude spusten u kabur, doci dva meleka i pitati ga o njegovom Gospodaru, vjeri i poslaniku. Pa ako bude od onih koji su umrli s grijesima i nepokornoscu, neóe uspjeti dati odgovor.

Kabur ce mu se stijesniti tako da óe mu se rebra jedna s drugim pomijesatí i bit ce udaren j iljeznim maljem kojim bi se brdo moglo pretvori u prah. Otvorit óe mu se prozor prema dzehennemu i vidjet óe svoje mjesto u njemu. Osjecat óe njegovu vruóinu i njegove zarke vjetrove i ostat óe u svome kaburu u patnji, u skladu sa svojim djelima.

A ako mejit bude od onih koji su Allahu bili pokorni i dobra djela cinili, Allah óe ga ucvrstiti i olaksati mu odgovor, ucinit óe njegov kabur svijetlim i prostranim, vidjet óe svoje mjesto u Dzennetu i kabur óe mu se uciniti kao jedna od dzenetskih basca, sve do Sudnjeg dana.

Pa Allahov robe, odaberi mjesto koje zelis? Sta ti je lakse: pokornost Allahu ili te strahote koje cekaju nepokorne? Tako mi Allaha, pokornost tvome Gospodaru mnogo je laksa.

Dragi brate! Da li ti je na umu trenutak rastanka, kada budes ispraóao ovaj dunjaluk posljednjim pogledima, a docekivao ahiret sa svim njegovim strahotama i teskoóama? I tada, polazak u udobnost, lijepu opskrbu i dzenetske blagodati ili u vatru uzarenu, vodu kljucalu i oganj przeni?

ZATO OD SADA,DOK VREMENA IMA I DOK SI U MOGUCNOSTI,RADI DJELA KOJA CE TE,UZ ALLAHOVO DOPUSTENJE, SPASITI DOLAZECIH STRAHOTA,TE DA OVAJ DUNJALUK NAPUSTIS SMIREN,VESEO I RADOSTAN ZBOG SUSRETA SA SVOJIM GOSPODAROM I VJECNIH BLAGODATI KOJI TI JE PRIPREMIO.

[Author]

Posts