Viewing 11 posts - 1 through 11 (of 11 total)
  • Author
    Posts
  • Anonymous
      Post count: 2088

      Vrijeme je svjedok naseg nepostojanja, naseg rodjenja i prvih koraka na dunjaluku, prvih izgovorenih rijeci, naseg rasta, stasanja i potpunog fizicko-psihickog i intelektualnog sazrijevanja, ali i naseg hoda od tacke zenita nizbrdicom naseg zivota, sa sve zamjetljivijim znacima starenja, i tako sve do trenutka kad ono za nas, bar u dunjaluckom smislu, prestane da postoji.
      Posmatrano iz ugla Islama, vrijeme je period koji nam je dat za ispit na pozornici dunjaluka, ispit na kojem cemo ili proci ili propasti. Ako prodjemo, bice to trajni uspjeh, ako propadnemo, nece biti prilike za popravni. Posljednji Allahov poslanik Muhammed a.s. je ostavio u emanet svojim sljedbenicima da iskoriste pet mogucnosti prije nego se desi ono sto ce odnijeti te mogucnosti u nepovrat. Jedna od njih je vrijeme (preciznije, slobodno vrijeme prije zauzetosti).
      Vrijeme je tako nestalno i prolazno, da nestaje kao sto nestane i izgubi se oblak nosen vjetrom. Ovo vazi i za vrijeme srece (za koje kazu da prolazi znatno brze), kao i za vrijeme poteskoca (za koje nam se cini da prolazi osjetno sporije). Koliko god covjek zivio na zemlji, njegovo vrijeme je kratko samim tim sto smrt dodje kad-tad, jer je ona neizbjezan kraj svemu sto je stvoreno. Neka se Allah smiluje pjesniku koji je tako razborito kazao: ” Ako je smrt kraj zivota, tada nepravi razliku to je li zivot dug ili kratak”.
      Kad se covjek suoci sa smrcu, a pogotovu na Sudnjem danu posto predhodno bude prozivljen, sve decenije njegovog egzistiranja na zemlji djelovat ce u retrospektivi kao jedan veoma kratak tren. Pripovjeda se da je melek smrti, kad je dosao Nuhu a.s., poslaniku sa najduzim zivotnim vijekom, upitao: ” O ti medju poslanicima sto si najduze zivio, kako ti se ucinio zivot na dunjaluku?” Nuh a.s. je odgovorio: ” Poput kuce sa dvoja vrata, na jedna sam usao, a na druga izasao”.
      Ono sto prodje od vremena nikad se nece vratiti niti nadomjestiti. Svaki dan koji obavije jacijski mrak, svaki sat, cak svaka sekunda, onog momenta kad prodju, postaju dio proslosti nase, proslosti koja nikad vise nece biti ni sadasnjost ni buducnost. Ovo je fenomen koji je Hasan el-Basri elokventno opisao u izjavi: ” Nema dana koji dodje sa prvim zrakom sunca, a da nezovne: O sine Ademov! Ja sam novo stvorenje, i ja sam svjedok onog sto ti cinis. Zato, uzmi opskrbu koju ti nudim, jer ako nestanem, nema me natrag do Sudnjeg dana”.
      (nastavit ce se)

      Anonymous
        Post count: 2088

        Jedan od mudrih pjesnika, lamentirajuci zbog nemogucnosti da mu se vrati prohujalo vrijeme, rekao je da je covjek nista drugo do jahac na sapnama svog zivota…., koji je sa svakim novim radjanjem dana i njegovim prekrivanjem velom noci sve blizi svom mezaru. Vrijeme je dar kojem nema cijene. Danas dosta cesto ponavljana izreka ” da je vrijeme novac ” ne ukazuje adekvatno na vrijednost ove blagodati, jer je vrijeme znatno vise od toga. Vrijeme je ustvari sami zivot. Da jos jednom citiramo Hasana el-Basrija: ” O sine Ademov! Ti nisi nista drugo do svezanj dana. Svaki put kad novi dan postane dio proslosti, s njim nestane dio tebe”.
        Kur’an spominje dvije scene na kojima ce se covjek naci i u oba slucaja silno zaliti sto svoje vrijeme nije bolje iskoristio.
        Prva scena je u trenutku smrti. U 63. suri Allah dz.s. kaze da ce covjek, kad mu melek smrti dodje po dusu, sa ogromnom zabrinutoscu zavapiti: ” Gospodaru, zasto mi ne produzis zivot za jos neko vrijeme, pa da dijelim (na Tvom putu) i da budem od onih sto dobro cine”.Odgovor na taj vapaj bice: “Nikom Allah nikada nece odgoditi smrt kad za nju odredjeni trenutak (t.j. edzel) dodje”.
        Druga scena kad ce covjek zazaliti zbog zloupotrebljenog vremena bice na Sudnjem danu, kad ce svakom biti izrecena presuda prema zasluzi. Oni sto ce tada dzehenemom kaznjeni biti, zakukat ce na sav glas: “Gospodaru nas! Izbavi nas odavde. Tada cemo ciniti dobra djela, a ne (djela) kakva smo obicavali raditi. Zar vam nismo dali dovoljno dug zivot tako da je onaj ko je htio mogao mogao primiti pouku? A i opominjatelj vam je dosao. Zato, kusajte ukus svojih djela: pokvarenjacima nema pomoci”.U Sahihu, najpoznatijoj zbirci hadisa koju je sacinio Buharija, zabiljezene su rijeci Poslanika a.s.: ” Allah je unaprijed uskratio pravo na pravdanje svakom ko je dozivio 60 godina zivota (a ipak poruku nije uzeo)”.
        (nastavit ce se)

        Anonymous
          Post count: 2088

          U Kur’anu i Sunetu data je velika vaznost vremenu. Allah se na pocetku nekoliko sura kune vremenom ili nekim njegovim dijelom:

        • [b]Tako Mi vremena; Doista covjek je na gubitku. Osim onih koji vjeruju…(Sura ‘Asr)
          Tako Mi noci kad prekriva (svjetlost); I tako Mi dana kad se pojavi. (el- Lejl)
          Tako Mi zore ; I tako Mi deset noci. (el- Fedzr)
          Tako Mi jutarnjih sati; I tako Mi noci kad je mirna. (ed-Duha)
          Poslanik a.s. je, kako prenosi Mu’az ibn Dzebel r.a., rekao da covjek nece biti pusten na Sudnjem danu dok ne polozi racun za cetiri blagodati:
          – za zivot (tj. vrijeme koje mu je dato na zemlji): u cemu ga je proveo,
          – za mladost (kao potencijalno najkvalitetniji period zivota) na sto ju je potrosio,
          – za bogastvo: kako ga je stekao i trosio, i
          – za znanje: kako i u sto ga je upotrijebio.[/b]

        • Od svih vrijednosti i blagodati ljudi vrijeme najmanje cijene. A trebao bi ga cuvati kao i novac, pa i mnogo bolje. Nekada su se muslimani prema vremenu odnosili kao prema najskupocjenijoj stvari. Do sada vec dva puta spominjani Hasan el-Basri je jednom prilikom, ocito nezadovoljan prema vrednovanju vremena od strane mnogih muslimana svog vremena, rekao: ” Ja sam zivio sa ljudima koji su bili stedljivi sa vremenom (bolje ga cuvali i koristili), nego sto ste vi to sa svojim novcem”.
          Ibn Mes’ud r.a. je rekao: ” Ni za cim ne zalim toliko kao za danom cije je sunce vec zaslo: njegovim odlaskom mi se vrijeme koje mi je na raspolaganju (na zemlji) smanjilo, a dobra djela se nisu povecala”. Doista je veca glupost tratiti svoje vrijeme nego li novac. Izgubljeni novac se nekako nadoknadi, a vrijeme nikad.
          Popularna izreka koja je postala veoma familijatrna i koja se cesto cuje je ” Kako ubiti vrijeme “. U eri ekspanzije nauke i njene dostupnosti kao nikad u historiji ljudkog roda, zalutala masa, ocigledno nesvjesna svrhe svog zivota, smrti i odgovornosti nakon prozivljenja, brigu brine kako protrati najvecu blagodat-vrijeme. Ove sirote neznalice kao da ne shvataju da ” ubijanjem ” vremena zapravo ubijaju sebe, bacaju ono najdragocjenije.
          Imam el-Buhari je zabiljezio od Poslanika a.s. sljedecu izreku: ” Dobro zdravlje i slobodno vrijeme su dvije blagodati Allahove, cije vrijednosti covjek nije ni izdaleka svjestan”.
          (nastavit ce se)