-
AuthorPosts
-
A evo kakva je predsjednikova palaca Napominjem da ova bista poginulom heroju ima najmanje cetri metra.Zamislite onda kolika je palaca
Poslije odredzenog vremena,ispunjenog svakodnevnim radnim obavezama i provodima uvece sa mojim jaranima po gradu,kad smo imali pravo izaci,stize i vijest da sam odredzen da ponovo idem na obuku komandosa.Medzutim ovaj put kao pomocnik.U poceku nisam znao,medzutim kad smo stigli u onu bazu,jugovic koji je bijo sef baze mi objasni na brzinu sta je moj zadatak.Imenovan sam za intendanta kuhunje.Moj posao je bijo jednostavan.Sa sefom kuhinje dogovaramo se sta treba za hranu.Poslije sa kamijonom ja idem u glavnu kasarnu i dovucem to.Ali sa kamijonom hrana se dovlacila jednom sedmicno.Ostalo vrijeme se lovila,ili bolje reci ribolovila.Sa jedne strane ribe ,sa druge jastozi,oni veliki morski rakovi.I sa jedne i sa druge strane bilo je nevjerovatno jednostavno da sam se pito zasto ima gladi u Africi.Za jastoge uzimali smo kombinezone,velike flase sa kiseonikom,puske za podvodni ribolov i « cekere »tj mrezicaste vrece gdje smo stavljali ulov.Zaronimo, a u dubini od 5 do 10 metara ljepota koju je tesko opisati.Korali,sa hiljadu malih ribica koje su imale sve moguce boje,i sto me zacudilo,ako ne pravis brze pokrete dodzu tako blizu tebe da bi ih mogao dotaci.A dolje na dnu oni veliki rakovi.Za pola sata nafatamo dvadesetak bez problema.U to vrijeme nisam ni znao da je to skoro najskuplja hrana u francuskim restoranima.A sto se tice ribe,ispricacu vam slijedeci put.
Sto se tice ribolova to je skroz druga prica.Nema blage veze sa onim ribolovom u Rogi gdje smo ribe fatali krosnjama,rukama ili ribarskim stapovima(ko je imao).Da bi u Dzibutiju ufatijo ribu koja se zove Barakuda, a koja je velika oko jedan metar treba ti jedan komad sperploce.Oko te sperploce namotano je dvadesetak metara finog celicnog konca.Udica tj trokuka velika je skoro ko saka.Oko udice smo stavljali kesice iz iz supermarketa koje su morale imati sto vise boja.Poslije sa makazama isjacemo kesicu na fine linije tako kad je vuces po vodi da izgleda ko da je to hobotnica.Kad je taj ribarski materijal spreman uzmemo camac i odemo malko od obale.Poslije odmotamo onaj celicni konac sa udicom i « hobotnicom » nekih desetak metara iza camca.Dok jedan polahko vozi camac,drugi cvrsto drzi onaj komad sperploce.Kazem cvrsto jer kad Barakuda proguta udicu Otima se sa takom snagom da se cesto desavalo ako si neoprezan da ona ode sa tvojim ribarskim materijalom.Kad si je ufatijo prva stvar koju moras uraditi je da je izmoris,a to bi trajalo i po dvadesetak minuta.U medzu vremenu namotavas onaj celicni konac oko sperploce.Kad vidis da je riba umorna onda je polahko privuces do camca.Prvo je kroz skrge zakacimo sa jednom zeljeznom kukom a da nebi imali problema u camcu udarimo je cekicem u glavu pa tek poslije je uvlacimo u camac.Eto kako se lovi Barakuda u Dzibutiju.
Barakuda u akciji.Neki kazu da bi mogla da poraste i do tri metra,i da moze da ima i do 35 kila.
Poslije podvodnog lova na jastoge,poslije ribolova u camcu ze Barakudama evo da pokusam da vam ispricam i jednu malu pricu o lovu na gazele.Jednog dana sef centra za obuku komandosa je htijo da jede gazelu.Izabere trojici pa sa njim i sa velikim dzipom odosmo na jedno mjesto dze se pricalo da ima gazela.Jedna siroka dolina okruzena brdima.Kao u svakom lovu uloge svih nas su bile jasno definisane.Vozac dzipa vozi i pokusava sa dzipom da se priblizi sto je vise moguce gazelama.Suvozac sa svojom automatskom puskom,ima pravo da puca jedino kad se gazele nadzu sa njegove strane kamijona.Ja i sef ,koji je bijo Jugovic,smo gore na kamijonu.Gore u sredini kamijona jedna klupa u sredini gdje obicno za vrijeme prevoza vojnici sjede ledza uz ledza.Ovaj put ja i on sami.On sa jedne a ja sa druge strane.Skinuli smo prije polaska ceradu i sipke koje je drze.Prije pocetka lova sa vojnim opasacima smo se zavezali za onu klupu da nebi ispali sa kamijona ako kamijon natrci na kamen ili rupu.Svako od na sima sest sarzera a svaki sarzer ima 25 metaka.Znaci nas trojica imamo 450 metaka.Sa dvogledima iz daleka vidimo jedno stado.Vozc po naredzenju ubaci prvu drugu pa trecu.Kad su nas cule,gazele su pocele bjezati.Ne trce nego skacu.Prave skokove izmedzu 7 i 9 metara.Mi ko budale pucamo po kratkim rafalima.Ali izmedzu kamijona koji se trese i skokova gazela nemamo bas nesto uspjeha.Mijenjamo sarzere,pucamo pa municije je sve manje i manje.Odjednom vidimo jednu gazelu koja vise ne skace.Slucajno dobila metak u zadnju nogu.Kamijon se zaustavlja a mi trcimo sa nozevima u rukama da zavrsimo poso.Skoro 400 metaka za jednu gazelu koju morasmo zaklati nozem.
Mozda smo ubili i pojeli njenu sestru.
Vrijeme je kao rijeka.Protice i nikad se ne zaustavlja.Tako je i sa ove dvije godine koje sam proveo u Dzibutiju.U pocetku sam mislijo da nikad nece proci.A evo jos par mjeseci i vracam se u Francusku.Zavrsijo sam onaj drugi staz za komandose i vratijo se u glavnu kasarnu.Jedna od stvari koja je bila u pocetku cudna,a koju sam ukapiro poslije,bilo su marisanja.Svaki dan u kasarni neko se mariso sa nekim.Postojala su i nepisana pravila.Prvo nikad se ne pomlatiti pred svima.Kad je poso zavrsen ako ima problema nadzu se na nekom mirnom mjestu u kasarni.Pomarisu se,i poslije najcesce odu i popiju koju pivu zajadno.Tako je bilo u kasarni.Moralo se znati ko koga mora postovati.Meni se desilo da sam se mariso sa jednim podoficirom.Bijo je Potporucnik.Dobar covjek.Prije marisanja skide one svoje cinove.Kaza mi da smo sada isti i da kako god se to zavrsi nece se aliti na mene.Dobar covjek ali malesan i mrsav.Poslije pet minuta natrci mi na desnicu.Neznam koga je vise zabolilo.Mene moja ruka ili njega njegova glava.Mislim da je mene vise bolilo jer je on se prostro ko svijeca .Poslije smoga posipali vodom da se probudi.Po obicaju otisli smo i popili nekoliko piva zajedno.On sve platijo.Poslije smo postali jarani.Cudno je i to da se u kasarni marisemo izmedzu nas a ako neko napadne jednog legijonera u gradu odma se nadze nekoliko legijonera da mu pomognu.Pa kad se vratis u kasarnu sav izgreban sa sljivom na oku,dezurni oficir na ulazu u kasarnu te gleda.Jeli bilo mrtvih,pita.Nije.Pa hajte na spavanje,govorijo bi smijuci se.Drago mu da se legija celici
-
AuthorPosts
- You must be logged in to reply to this topic.