-
AuthorPosts
-
Sa mojim kamijoncicem u prelijepom pejzazu DzibutijaB)
Cudan je to osjecaj.Skoro neopisiv.Od kad sam se rodijo pa do odlaska iz Rogatice te davne 1984,prvo nikad nisam slavijo Bozic,drugo Nova Godina je imala svoja obiljezlja.Jelka,snijeg,najmanje pola metra,mraz i hladnoca.I naravno oni paketici,koje su davala preduzeca.Naravno i price o Deda Mrazu.Moj prvi Bozic u Dzibutiju,ostace mi u sjecanju.Napolju negdje oko 30 stepeni u ponoc.Nema jelki.U menzi smo imali ipak pravo na puno bogatiju hranu.Svi smo u svecanim uniformama.Najavljuju da ce Deda Mraz uskoro doci.Flase wiskija se prazne jedna za drugom.I evo dodze Deda Mraz.Na kamili.Svi su vec malo vise pod gasom.Nema veze sutra se ne radi.Inace svi bataljoni prave minijaturne scene vezane za rodzenje Hrista i istorije Legije
A evo sta se radi kad smo kolektivno kaznjeni pa nemamo pravo izaci iz kasarne.Dvije tri gajbe piva pa udri na zajebanciju.Koze koje vidite nisu od moje mace.To su neke druge mace ubijene od Dzibutijanaca pa mi kupili to na pijaci.
Evo jos nekoliko slika sa odmora.Da vas malko ugriju u ovim hladnim danima.Sta se desava kad pokusas napraviti salto.Prvo poletisB)
I na kraju da bi to zaboravijo nista bolje nego malko odspavatiB)
Poslije odmora dze sam se stvarno proveo eto dodze i dan da se vratim u kasarnu.Mora se a kad se mora nije tesko.Ponovo budzenje u pola pet ujutru sa onom neizbjeznom trubom.Bijo je jedan koji svako jutro po naredzenju,naravno,stane usred kasarne i sa trubom svira budzenje.Zbog toga ga niko nije volijo.A on to moro raditi po naredzenju.U glavnoj kasarni imali smo i nocni klub.Radijo je od devet uvece do dva ujutro.Unutra veliki sank,mali stolovi sa stolicama,pono legijonera i sedam- osam profesionalnih kurvi.One su bile pod ugovorom sa legijom a iza tog nocnog kluba imale su i svoje sobe.Preko dana nisu imale pravo da setaju po kasarni.Stvar je bila vrlo jednostavna.Udzes uvece unutra narucis pice pa matiras cure koje su obucene u kupace kostime.Svaka nosi jedan broj.Kad se odlucis ides do sanka i kazes broj.Platis cijenu pa sa papirom ides i pokazes papir tvojoj »izabranici ».Poslije te ona vodi u svoju sobu.
Sa lokalnom populacijom koja voli mermeladu
Na glav mi zastava jedne zemlje sto vise ne postoji
Evo da vam napisem i nekoliko recenica o toj maloj zemlji koja se zove Republika Dzibuti.Na ulazu u Crveno more,pritisnuta sa sjevera Etijopijom a sa juga Somalijom.Od 450 000 Stanovnika skoro 300 000 zivi u glavnom gradu koji se zove Dzibuti.85 posto stanovnistva je islamske vjere. Za samo 5% stanovnistva moze se reci da su bogati.Tj politicari koji su na vlasti i njihove familje.Ostatak stanovnistva zivi u bijedi.Ali niko se nebuni.Rezlog tome lezi u cinjenici da je po tradiciji jedna droga zvana Kat legalna,a glavni uvoznik a i jedini je predsjednikv sin.Kat se prodaje legalno po cijelom gradu.Narod kupuje bukete grancica sa zelenim liscem pa to lisce zvacu ko zvaku.Poslije toga su opusteni i bas ih briga za glad i neimastinju.Inace vecina stanovnistva je porijeklom iz dva velika klana.Sa jedne strane Afari a sa druge Asari
-
AuthorPosts
- You must be logged in to reply to this topic.