Bajram dođe mirišu avlije…
Baš su i mirisale. Bože mili razni bajramski jemeci, prođeš tekiskom mahalom, samo od mirisa insan sit’. Hanume uređuju svoje kuće, priprema se odjeća prvo za „glavu“ kuće pa onda za sebe i za djecu. Svako za bajram morao imati bar nešto novo za obući ili obuti. Po čitavu noć se spremala bajramska sofra, uz salavate, zikr, od baklave, hurmadžika, ružica, pa do ućkur bureka, buredžika, sitnog ćevaba, dolmi, bamja obavezna.
Ujutru se sa kahvom i nečim lijepim za doručak budio babo, i muška djeca koja će ići sa njim na bajram namaz. Lijepo se obuku, spreme, i u mahalsku džamiju na bajram namaz. Poslije namaza, bajram se čestita, prvo ovim najbližim, pa efendiji, i onda redom dalje. Babo kući kad dolazi, prvo našoj majci čestita, a onda mi ženska djeca dođemo na red. Babo se ljubio u ruku, uz poštovanje. Eh onda bajramluke djelimo jedni drugima, sladimo se raznim jemecima koje je mati pripremila, a već kasnije dolaze prvi gosti, musafiri, prve komšije…
Mi djeca izađemo sa ostalom mahalskom djecom po mahalskim sokacima, i ko bi god naišao, govorili bi „bajram banka“ ne bi li nam dali bajramluka kakvog. I dali bi jašta, onako malo, za poneki slatkiš. Lijepa su to sjećanja…
Danas dok se dosta nas dostojanstveno priprema za bajram, najveći islamski praznik, imamo i parazite oko sebe. Prvo, što bi da bajramuju a da nisu taj bajram ni zaslužili, ali neka Allah je Milostiv pa on daje svima i sa zaslugom i bez, a drugo, hoće da bajram nije više bajram. Pretvori se jedan islamski praznik, u nekakav party, dernek, na kojima teku potoci alkohola, bluda na svakom čošku, sijevaju noževi, premlaćivanja, ubijanja, i svega onog što nije ni od islama, ni od muslimana, ni od praznika u kome bi neko blagostanje trebalo da vlada.
Uzeše organizovanje „bajramskih derneka“ ovdašnji krkani, dovedoše Acu, Mecu, Maru, Janu da „pevaju“ , riču, a ponajviše „muzu“ naše papke i da im pljuju na ono što bi svakom bošnji trebalo da bude sveto.
“Bajram red bull vodka party” uz poziv “dočekajte Bajram”, ili „Aco Lukas drugi dan bajrama u diskoteci Inn“. Prvo kakve veze ima turbofolk sa diskotekom? Drugo, šta diskoteka ima sa Bajramom. Bajram je porodični praznik, ljudi odlaze jedni drugima u posjete, opet porodične. Nema nikakvih papanskih derneka, ni alkohola, ni lumpovanja, ni tuče, i raznih belaja koji nas u posljednih nekoliko bajrama redovno dočekuju. Svaki taj bajram ima ishod po nekoliko mrtvih, i na desetine povrijeđenih.
Krade li nam se polahko bajram, i ne pretvara li se u smijuriju?
Dok je sjećanja, i onih koji su ga dočekivali i ispraćali sa dostojantvom jednog muslimana, bošnjaka, bit će pravih bajrama. Za to vrijeme, dok to ne izblijedi i ode u nepovrat, treba apelovati na IZ BiH, ako ništa da se jedan islamski i najveći praznik muslimana, ne nalazi na plakatima kretena vlasnika nekih diskoteka, u kojima svega ima samo Boga nema nikako!
