Viewing 4 posts - 1 through 4 (of 4 total)
  • Author
    Posts
  • Kaza
    Keymaster
      Post count: 6138

      AŠIKOVANJE U MAHALAMA

      Još jedna priča iz starina koju nam prenosi nas sugradjanin Hakija Muftić. Ova priča je napisana njegovom rukom i iz njegovog iskustva, koje on ovdje prenosi. Dakle sve je autentično, bez preuvelićavanja, bez oduzimanja i dodavanja, baš onako kako je on to doživio.
      Priča je malo duža ali interesantna. Podsjeća na rogatičke obicaje prije Drugog svjetskog rata.

      [b]AŠIKOVANJE U MAHALAMA

      U Rogaticu si dosao,
      i njenom carsijom prosao,
      iz carsije u cvjetne mahale zadji,
      najljepse djevojke nadji.

      U ovim stihovima satkan je dio drustvenog zivota mladih Rogatice, njihovo
      momkovanje i djevovanje, zabavljanje, razgovori s djevojkom ili mladicem, izbor buduce supruge ili supruga, dogovaranje o zajednickom zivotu supruznika, o zenidbi ili udaji, o formiranju porodice…

      U sredistu rogaticke carsije bilo je smjesteno prostrano Zanatlijsko udruzenje, sa bibliotekom, tamburaskim orkestrom zanatlija i kafanom. U ovim drustvenim prostorijama okupljali su se mladji gradski momci. Kada navece mujezin ucenjem najavi vrijeme jacije i starijiji muslimani krenu u dzamiju, to je vrijeme da momci idu djevojkama na asikovanje pod prozore u mahalama jer ocevi vise nisu u kucama.[/b]


      Rogaticki momci iz Zanatlijskog udruzenja pred polazak u mahale na asikovanje 1940. godine. Alija M. Aksamija, Fehim Gazija, Sulejman Jusic, Nurudin Hadzihasanovic, Hakija Muftic, Ibro Zolota i drugi.

      [b]Iz Zanatlijskog udruzenja krecu momci u kracim razmacima, jedan za drugim, po gradskim mahalama. Ide se prvo uz Carinu, u kojoj su bile djevojke Badema, Mesuda, Magbula, Subhija, Samija, Pemba, Amina, Hajrija, Bisera, Sevka, Sahsena… Iz Carine prvo se odvaja sokak za Korovinu i sokacice, a nesto vise desno za mahalu Podlunj. Carina se produzava do trga Mejtas, odakle ide istoimena mahala u kojoj su bile Devla, Hajrija, Suhreta, Mulija, Fatima, Esrefa, Sejida, Razija, Rasema, Hajrija, Suhreta, Ifeta… Na kraju Mejtasa pocinje mahala Podlipa gdje momci nalaze Feridu, Muniru, Hatidzu, Fatimu, Temimu…

      Sa Podlipe desno nastaje mahala Podhrid, a tu su Hajrija, Almasa, Mulija, Esma, Behka Suhreta…. Sidjemo niz Podlipu i evo nas u mahali Sehrat sa Aisom, Fatimom, Nadzijom, Maidom, Almasom, Raifom…

      Na Serhatu prelazimo donjom cuprijom preko rijeke Rakitnice, nadesno je naselje Donje polje, a pravo je mahala s blagim usponom, Holuc, gdje je i put za Seljane, Pesurice, Sjemec i dalje za Visegrad. U mahali Holuc bile su Seimsa, Munira, Raifa, Devla, Suhreta, Hajrija…

      Prije nego produzimo nocnu setnju i krenemo niz mahalu Gracanica nazad prema centru grada, pred nama se s nesto uzvisenog i preglednog Holuca ukazuje ocaravajuce bljestava panorama Rogatice. Pogled je nezaboravan, dojmljiv, lijep; gradska svjetla po mahalama svojim treperenjem doprinose ugodjaju. Ne krecemo dalje; stojimo i gledamo, ne obaziremo se na pozive za polazak, gledamo i divimo se, i jos gledamo nasu lijepu Rogaticu, koju neizmjerno volimo i njom se ponosimo, kao sto volimo i postujemo svoje Rogaticane – ma gdje bili uvijek su s nama!

      Onda krenemo niz Gracanicu; uporedo je mahala Tekija, gdje cekaju Dzevahira, Razija, Nafa, Fadila, Pasa, Camka, Enisa, Mulija, Hajra, Fatima…

      Na kraju ovih mahala je rijeka Rakitnica, preko koje je Kanarska cuprija, kad preko nje predemo, evo nas na pocetku duge mahale Kruscice, koja ima vise odvojenih sokaka i cikmi, a dva sokaka vode i do pijace poljoprivrednih proizvoda u centru grada. Kruscica je bila prilicno naseljena, ziva i leprsava, sjecam se, zivjelo je tamo dosta djevojaka: Bisera, Remza, Rabija, Nafa, Razija, Behka, Hajrija, Suhreta, Hurka, Devleta, Nejra, Subhija, Taiba, Sejda, Galiba, Nadja, Hajrija, Behka, Naima, Sadeta, Aisa, Safeta, Behka, Zuhra, Fatima, Dzevahira, Kadrija …
      31
      Pri kraju Kruscice lijevo se islo uz sokak
      Harem, a desno je Zakula, u kojoj su bile Nedziba, Rabija, Pemba, Subhija. Kad prodjemo cijelu Kruscicu,
      stigli smo na Mejdan, koji je na glavnom putu Sarajevo – Rogatica i dalje. Na Mejdanu i sokaku koji vodi prema Zakuli bile su Fatima, Dzevahira, Almasa, Hajrija, Behka, Safeta…

      Na Mejdanu se jos nismo razilazili, momci se nisu jos umorili iako smo usli u duboku noc, produzavali smo Mahalom gdje su Vedija, Galiba, Zira i Kija.

      Mahala Podlunj je dosta duga i ima vise svojih sokaka i cikmi, a povezana je i sa glavnim putem koji ide kroz grad. U Podljunu, njegovim cikmama i sokacima bile su Pemba, Cima, Behija, Mulija, Dzemka, Camka, Mina, Devla, Fatima, Dika, Rasida, Mulija, Suhreta, Fatima, Devla, Mulija, Sevala, Semsa, Mevlida, Hatidza, Aisa…

      U setnju mahalama i posjetu djevojkama isao sam sa svojim bliskim drugovima koji su tada radili u carsiji kao i ja: Nurudinom Hadziahmetovicem, Sulejmanom Jusicem, Jusufom Aksamijom. Nekada bi se jos neko od drugova pridruzio.

      U Podlunju se zavrsavala nocna setnja mahalama Rogatice, posjeta djevojkama i razgovori s njima. U obilazak mahala, na asikovanje isli smo u grupama. Prvo su isle grupe starijih, iskusnijih momaka, a mi mladji u grupi za njima,- stosta smo naucili iz njihovog javljanja i razgovora s djevojkama- prvi casovi iz asikovanja su tada savladavani! Djevojke su s prozora posmatrale i javljale se momcima u mahali. Prvi kontakt je pocinjao pozdravom “Aksam-hajrolah-‘ ili “Dobro vece” i nastavljao se pitanjima o radu, kretanju tokom dana, o novostima iz cargije i drugom. Razgovori su tekli u salama i dosjetkama. Momci su znali gdje se treba samo pozdraviti jer djevojka ima momka i ockuje ga, a momak iz grupe ostao bi kod svoje djevojke, dok bi ostali produzili put.

      Tamo gdje momak sam dolazi i ostaje u duzem asikovanju znacilo je da veza poprima ozbiljne razmjere i prelazilo se u fazu dogovora, pa u tom slucaju momak prvi pita djevojku da se uda za njega, tj. ponudi joj brak. Ako djevojka prihvata, nastavlja se dogovor o braku, buducoj porodici, o detaljima prosidbe, svadbi i drugom. Veoma je vazna prosidba i sve se cini da bude uspjesna. Kad je to obavljeno i kad su se roditelji djevojke i momka dogovorili, ne ostaje mnogo vremena od prosidbe, odnosno zaruka do svatova.

      Nikakvih propisanih i uobicajnih pravila o asikovanju nema, izuzev da ne smije biti nikakvog fizickog kontakta izmedju momka i djevojke. To je zakon tradicije koji se nasljedjivao i postivao u to vrijeme, tridesetih – cetrdesetih godina proslog stoljeca. Navece se asikuje tako da je djevojka na spratu kraj prozora, a momak u mahali ispod prozora, a tokom dana najcesce se islo u asikovanje nedjeljom, kad djevojka stoji kraj odskrinutih avlijskih vrata a momak na ulici udaljen nekoliko metara i tako razgovaraju, a kontakta medju njima naravno nema. To se postivalo i odrzavalo jer je to bila stalna briga i odgoj roditelja, a posebno briznih majki koje su o tome vodile duznu paznju.

      Kad momak i djevojka postignu dogovor o braku, a roditelji djevojke ne daju da im se kcerka uda za tog momka, onda se djevojka iz kuce krade (tako se zvalo!). Zapravo, djevojka odlazi za voljenog momka a da roditelji ne znaju: saznace sutradan od komsije i drugih. Poslije izvjesnog vremena sve se ipak dovede u normalu, izglade se medjusobni odnosi, sto je najcesce zasluga djevojkine majke. Tada se cuju i price da je majka znala jer joj je kcerka rekla, ali da babi nisu rekle da se djevojka udaje.

      Bio sam u jednoj prilici da prisustvujem udaji djevojke bez saglasnosti njenih roditelja. Evo kako se to odigralo. Jedne vecri nama, grupi mladica u Zanatlijskom udruzenju receno je da se Hasan H. zeni, ali da roditelji njegove djevojke Dzevahire nisu saglasni i ona se zato mora iskrasti – otici iz kuce bez njihovog znanja. To ce, kao, biti nocas u kasne sate i trebalo bi da svi idemo i uvelicamo dogadjaj. Svatovi sa fijakerima su se u tamnoj noci poredali na Mejdanu, a djevojka stanuje oko 200 metara dalje u jednom sokaku. Hasan i njegovi drugovi posli su po djevojku, a nas nekoliko idemo da vidimo. Upozoreni smo da budemo tihi. Stajali smo pod sljivom u basti. Mrak je; na Hasanov signal djevojka je prozor otvorila, a Hasan je postavio krace merdevine, popeo se i prihvatio Dzevahiru. Kada je ona zakoracila s prozora i polako se niza zid kuce spustila, mladozenja ju je objerucke prihvatio i spustio – sad je vec bila njegova mlada. Mladozenja, mlada i Hasanovi drugovi preko basti su izasli na sokak, a mi tiho za njima. Kad smo stigli na Mejdan i mlada sjela u fijaker, gdje su je zene i djevojke cekale, tad se oglasila muzika i pjesma, a svatovi su krenuli mladozenjinoj’ kuci. Svadba i sve drugo proteklo je uredu. Nije proslo mnogo vremena a roditelji mladini su prihvatili zeta i uspostavljeni su dobri prijateljski odnosi, nova porodica bila je uspjesna.

      U Rogatici se dugo pamte velike i sjajne svadbe – na primjer, Fetaha T. i Subhije S,; Muhameda D. i Behije M.; Galiba C. i Asire H.; Vehbije J. i Ramize S.; Rizaha S. i Sevke A; Semse J. i Nafije D., i druge.

      Momci koji su se tih godina susretali u mahalama na asikovanju su Edhem, Mesud, Ahmed, Kasim, Abidin, Avdo, Asim, Sulejman, Ahmed, Ismet, Muhidin, Fadil, Nazif, Avdo, Asim, Rusmir, Mustafa, Muhamed, Salko, Suljeman, Mirza, Salko, Muzafer, Jusuf, Zuhdija, Vehbija, Muris, Osman, Muhamed, Dzemal, Ragib, Sulejman, Hamdo, Abdulah, Bekir, Sevket, Bekir, Munir, Ahmed, Nurudin, Hakija, Meho, Vehbija, Hajro, Galib, Avdo, Sejdalija, Muzafer, Avdo, Hamdo, Semsudin, Ibro, Salko, Fehim, Avdo, Esref , Sejid, Munib i drugi. Vecina ovih i drugih rogatickih momaka znala je dobro da asikuje, da se dopadljivo predstavi svojoj djevojci, pa su uveli i pjevanje pjesama ispod prozora. Cesto se u kasnim nocnim satima cula serenada “Tiho noci, moje zlato spava”… Momacka upornost je pobjedjivala: osvajali su svoje djevojke i njima se zenili. To su bili sretni i dugovjecni brakovi, nove uspjesne porodice sa brojnom djecom. Rogatica je tada bila u vrhu gradova s uspjesnim porodicama i brojnim clanovima domacinstva, odgojem i skolovanjem omladine. To se uspjesno nastavilo sve do, agresorskog napada na BiH 1992. godine.

      Rogaticke djevojke bile su poznate, sto bi se reklo “na dobrom glasu”, ne samo kao lijepe nego i kao dobro odgojene, pripremljene da postanu domacice i majke za odgoj djece, a svakako i brizne i umiljate supruge. Dosta prosaca je u to vrijeme dolazilo u Rogaticu; kad upoznaju i dopadne im se djevojka, zatraze od roditelja ruku njihove kceri, sto znaci pristanak oca i majke da se ona uda za prosioca.

      Evo nekih rogatickih porodica iz ko ih su se djevojke udale u druge gradove –
      na nekim sam njihovim ispracajima bio – a otisle su iz kuca Jesenkovica, Nalbantica, Hasanagica, Hafizovica, Spahica, Pesta, Ferhatbegovica, Jamakovica, Causevica i drugih. Udajom one su sa svojim muzevima formirale nove porodice u Sarajevu, Gorazdu, Foci, Visegradu, Rudom, Gradaccu, Zenici, Zagrebu, Banjaluci, Travniku, Jablanici, Jajcu, Mostaru… Jedna je Rogaticka bila udata i u Jablanicu, mislim da je to bila Camka, imala uspjesan brak i pazljiva muza.

      Lovci u Jablanici za vikend otvaraju pocetak lova poslije lovostaja, pa pozvali i svog saborca iz Narodnooslobodilacke borbe druga Dzemala Bijedica, predsjednika Saveznog izvrsnog vijeca. Drug Dzema se odazvao i s njima bio u lovu. Po lovackom obicaju, predvece se sjelo da se zamezeti i koja pametna kaze. Tada je jos bilo pametnih i razumnih. Oduljilo se meze, a zagrijalo ono sto ide uz meze, pametni pricaju, razumni slusaju i pokoju odobre, a nesto i ne prihvataju. Najveselije je kad pjesma krene. Ustaje po zavrsetku pjesme lovac iz Jablanice i veli da mu je vrijeme isteklo, treba da ide kuci. Svi prisutni mu govore da ostane jer lijepo pjeva, i to bas one meraklijske. Ne zna lovac kako da se oslobodi pa veli: ” Pustite, drugovi, da idem! Drustvo je dobro, mogao bih ja s vama ostati cijelu noc, veselo je, ali ja sam ozenjen Rogatickom – moja Camka hoce da na vrijeme dodjem kuci! Ja sam vec ostao duze, kasnim!” Skoci Dzemal Bijedic pa pridje do jablanickog lovca, koji je vec krenuo da ide, zagrli ga i natjera da sjede do njega pa veli:” Sjedi ti uz mene, druze! Isto nas rogaticko sunce grije svaki dan: i moja je Raza iz Rogatice! Drage su to i brizne supruge dobre majke. Opravdace ona sto kasnis kad joj kazes da si bio s jos jednim rogatickim zetom, one nas ubrajaju u Rogaticane! I tako ostade lovac, a prisutni traze da zapjeva; on se malo zamisli pa poce onu sto svojoj zeni pjeva kad zakasni kuci:

      “Rogatico – celebi pazaru, u tebi sam djevu zavolio, imo srece njom se ozenio, izrodili kceri i sinove hrabre borce Titove skojevce…

      Svi prihvate pjesmu i ponove nekoliko puta, pa su je vjerovatno otpjevali i svojim zenama kad su u kasne sate kuci stigli.

      Poznati fotograf Koric iz Travnika dodje u Rogaticu, cuo da u ovom gradu ima lijepih djevojaka, da su vrijedne i brizne. Njemu vrijeme da se zeni, brine ga da ne zakasni. Krene on po mahalama s prijateljima, imao je i informacije o djevojkama. Kad je isao Kruscicom, vidi gdje jedna djevojka ispred avlijskih vrata uredjuje ulaz. Djevojka lijepa, radina, vesela, nije mogao proci da se ne javi, pa se predstavi i umiljato je pita je li se umorila. Razgovor su nastavili jer je i djevojka Safa primijetila da pred sobom ima zgodna momka koji je, evo, rjecit, razgovoran i brizan. Momak Koric poslije ovog vidjenja i razgovora sa Safom nije vise isao po drugim mahalama – dolazio je samo u Kruscicu. U narednim posjetama i razgovorima Koric ponudi djevojci Safi da se uda za njega i da idu i zive u Travnik, gdje on ima kucu i dobro uredjenu fotografsku radnju, a posao daje rezultate, dobro zaraduje. Za djevojku koja vec razmislja o udaji, a momak joj se svidio, reklo bi se prava prilika koja se ne propusta. I pored toga Safa ne dade pristanak, ima, prepreka: ona i njena mati godinama zive zajedno, ne moze majku ostaviti samu u Rogatici a ona da se uda u Travnik. Koric je odmah odlucno utjesi ponudom da majka dodje kod njih u Travnik, da zive skupa, jer i on ima priblzinih godina starosti majku koja zivi s njim. Na obostrano zadovolistvo i uz punu saglasnost i radost Safine i Koricve majke obavise se svi svadbeni obicaji i ovo dvoje mladih sklopi brak. Njihove majke zivjele su slozno i radovale se sreci i zadovoljstvu porodice Korica i Safe, a poslije i unucima koji su im ponos.

      Svi svatovi i svadbe u Rogatici bili su dogadjaj, atrakcija, radost i veselje. Pored gradjana radovali su se posebno vlasnici fijakera, koji su imali svoju ulogu i poslovni
      angazman u prevozu svatova. Fijakeri su posebno pripremani i dotjerivani, sa cvijecem, a fijakerdzije i konji imali su prikazane rucne radove iz mladinog ruha iz sehare, sto sve ide na poklon nosiocima. Mlada i njena pratnja su u najboljem fijakeru, a iza njih slijedi fijaker s muzikom – tamburaski orkestar, pa onda ostali ucesnici. Svatovi krecu od mladine kuce, gdje je svecani ispracaj. Najcesce bi ta velicanstvena duga povorka prosla glavnim mahalama Rogatice. Bilo je uobicajeno, donekle i obavezno da svatovi, s ciljem buduceg bericeta mlade i mladozenje, prodju ispod najvise kruske takise koja se nalazila pored puta uz Sresko nacelstvo prema Sehovini. Prolaskom ispod takise svatovi su smatrani zvanicnim jer su ispunjeni godinama ustaljeni obicaji. Evo i fijakerdzija koji su niz godina prevozili bezbrojne svatove: Muhamed Pagic, Dervaga Cohodar, Hamdo Nalbantic, Muratbeg Pagic Ahmet Koro, Smajo Cohodar, Nail Pagic, Lutvibeg Pagic, Ahmet Daidzic, Meho Musanovic, Huso Karaomerovic Ahmet Pagic, Rizah Sahinpasic Lutvo Cohodar, Ibrahim Musanovic, Dervaga Matovic…

      Treba, naravno, reci daje izmedju ovih zbivanja, odnosno asikovanja u rogatickim mahalama i moga pisanja proslo 70 i vise godina – duga vremenska distanca, pogotovu kad o svemu nema pisanih tragova, a to je razlog sto sve djevojke, momci i neke druge licnosti vjerovatno nisu navedeni, odnosno potpuno predstavljeni. Nastojao sam da vjerno prenesem ono cega se sjecam kao sudionik tog vremena, a i da cujem sjecanja drugih, kojih je malo ostalo – razumljivo je da je pamcenje nepotpuno! Neki od njih su mi pomogli da vam ovo dragocjeno vrijeme zapisanom pricom predstavimo, da ostane dokument o nasoj mladosti, o asikovanju u rogatickim mahalama.[/b]

      Dedo
      Participant
        Post count: 1243

        |Registered |2010-04-10 15:10:21

        Eeehh lijepi stari adeti,procitah ovo sa velikim uzitkom jos jednom i ako nece biti poslednji put.Inspiracija je proradila jos kad sam prvi put procitao ova sjecanja naseg Hakije Muftica stvarno je vrijedno da se danasnjem narastaju prenesu ovi lijepi adeti.
        Kad se je sta ovako dogadzalo svi su se radovali i bili sretni.Smatram da ce ova tema imati dosta komentara i videnja od nas koji posjecujemo
        stranicu.Kako rece Kaza da je ovaj tekst dosta dug,mislim da i nije naprotiv o obicajima iz naseg kraja se mogu romani pisati posebno udaje i zenidbe, teferici,svadbe, sijela i sve sto je tada bilo kulturna bastina nasih sa podrucja Rogatice.Lijepo bi bilo kad bi bas na ovaj post imali zavidan broj komentara misljenja a bogme i sopstvenih dozivljaja.

        Dedo
        Participant
          Post count: 1243

          #22043
          Dedo (Korisnik)

          Stari Forumaš

          Postova: 686

          Bosanski adeti i tradicija prije 2 Nedelja, 4 Dana Karma: 3
          Dedo |Registered |2010-03-06 12:15:15

          Kahva koja stize na nasa podrucja sa otomanskom crevinom je i bila nesto novo na nasem podneblju.Kazu da je to bila bolja kvaitetnija i ukusnija kahva nego sto je danas,jer se pila radi uzitka a ne iz navike i socijalnog prestiza.Zbog nedostatka tehnickih pomagala koja su kasnije izmisljena u to vrijeme se kahva tukla ili tucala u stupama,havanima,tucanim, drvenim,kamenim od cega je ko
          mogao i umio naparaviti.Dake za pripremu kahve trebalo je uzeti vremena i sa tim poslom se poistovjeciti ili bolje receno znati kako sve to redosljedom odraditi da ne bi bio trud uzaud kako kaze nas narod.Kada smo kod ove teme htjedoh da prenesem nesto sto sam slusao od moga dede a.r.on bi govorio poistilahu i sa uzitkom o kahvi i duhanu.Tada i u to vrijeme kad je on bio djecak
          njegovi roditelji su bili kao malo imucniji i mogli sebi priustiti i kahvu u duhan al se to radilo tako da se zdravlje nije narusavalo sa tim tj.nije se pregonilo u tom uzitku.Kahva se nabavljala preko Dubrovnika i kad bi koji karavan dosao ducanlije su imale vec zagovorene kolicine koje su stalni kupci ranije nagovjestavali.Sobzirom da se moralo dati cijeli mali imetak za vece
          kolicine trgovci su to tako radili da bi svakome od svojih musterija nagovjestavali kad stize kahva odnosno kad stizu trgovci iz Dubrovnika.Oni koji su imali mogucnost da kupe pola kg kahve nije jos znacilo da ce moci popiti ukusnu kahvu.Zato su vec bile poznate nevjeste i zene koje su to znale pa se islo njima na obuku.Govorilo se u narodu za djevojke da prvo poslije pite
          moraju znati i tehniku spravljanja kahve ako se misle dobro udati,jer sve su u potaji mastale da se udome kod onih koji piju kahvu.

          E sad jedan opis pripreme kahve u to vrijeme,koje sam ja slusao od mojih starih a.r.neka su i oni imali svoj uzitak. Kada se zelena kahva prebere tad se stavi u sis koji je posebno za to napravljen u velicini jedne konzerve od kilogram.U njeg se netreba staviti previse sirove kahve nego otprilike 125g i przi se na otvorenoj vatri tako dugo da bi ostala malo jaca tj,da ne izgori mora se stalno kontrolisati. Tako poprzzena
          kahva se dobro ohladi i saspe u stupu ili kako ko sta sebi napravi.Nekada je bilo samo jedno sredstvo za tucanje kahve u cijelom komsiluku pa se posudzivalo,e to su bila lijepa vremena.Tuklo se da sto sitnije bude koliko je ko imao strpljenja ili hunjera.Poslije se prosijalo i u drvenu posudu sa poklopcem zatvaralo.Ta posuda se zvala canak,ispod poklopca se stavljala tanka
          lanena krpa kako aroma nebi odlazila. Tako sad su mogli doci zastidni gosti prijatelji ili neko od vladajuce vlastele njima bi se taj icram cinio. Obicno su bila ognjista na kojima se lozila vatra i na kojima su se spremala razna jela,hljeb,pite,i cve drugo sama masta koliko je kome dozvoljavala.Uz vatru bi se pristavio serbetnjak u kome se provirala voda za kahvu,kad voda
          provri tada se bakarna dzezva postavi na vatru da se zagrije i tek onda se doda kahva prema velicini dzezve.Kahva se ponovo stavi na vatru dok se lagahno ne zadimi jednom promijesi i zalije kipucom vodom,ne do vrha.dok se zaljeva dzezva se podigne sa vatre i ponovo vrati da podze kljuc kao da hoce provreti,istok momenta se mora podici kako nebi prevrela jer bi sve izaslo
          van,preko dzezve.Odmah zatim se dolije kako bi dzezva bila puna do vrha i ostavi moment da se slegne,tada je bila spremna za serviranje.Pila se izricito iz fildzana od keramike,sa raznim ukrasima i sarama.Tadasnji uzivaoci ili degustatori su je pili uz lijep razgovor i poslije svakog otpijanja ili srka kako su ga zvali vracali bi fildzan da se malo odmore i da koju pametnu
          promuhabete.Eh to ti je bio vakat,nikud se nije hitilo a posebno kahvi se poklonjala paznja.Zato ima jedna stara poslovica ili anegdota kako hocete kad je dosao neki stranac u Sarajevo i narucio kahvu,cim mu je bila servirana on je onako popi naiskap i da plati valjda mu se zurilo,veli njemu kahvedzija netreba nista samo nemoj vise dolozaiti kad nejmas vremena kahvi
          cejif dati.Eto to je sto se ja prisjetih o nekadasnjem adetu pripreme i pijenja kahve.Nisam ja to bas mogao u detalje objasnit jer o tome se mogu pisat cijele knjige al mozda je uhar. Lijep uzitak u mastanju o tucenoj kahvi.

          Dedo
          Participant
            Post count: 1243

            [b]
            Kako bi insan rekao sve sto prodze povratka mu nejma[/b] a evo kod Dede naviru sjecanja na prosle dane, iz mladosti rane.Nisam siguran da se to moze
            pisamjem docarati kako je to sve bilo u ta lijepa stara vremena. O lijepim adetima u nasem kraju moglo bi se pistai danima i da mnogo toga ostane ne doreceno..

            Iz tog vremana cu danas pokusati da se prisjetim nekih adeta koji su imali veliki uticaj na kulturni i zivot tadasnjih zitelja.Ta kulturna bastina je sasvim malo
            poznata danasnjem narastaju.

            Nasi stari su znali pripovijedatti ili bolje reeceno se prisjecati iz svoje mladdosti,a mi djeca bi po coskovima sjedili i slusali sta staariji muhabete.
            Tako sam i ja ponesto zadrzao do danasnjih dana,i mogu slobodno reci da su to bili lijepi adeti.

            Ako bi nekad dosao neko od starijih u komsiluk tada bi se uprilicilo sijelo i tamo bi se sijelilo,a stariji su samo mogli da pricaju
            i prenose svoje dogodovstine,nesto sto su culi i upamtili u poslednje vrijeme.Nisu informacije bile tako brze kao danas.

            U ta davna vremena se zenilo i udavalo bez da su se bracni drugovi i sreli a kamo li vidjeli,nego po cuvenju i prosidba i zaruke i svatovi.
            Ipak su postojale ceremonije i familijarne hijerarhije bez kojih se nije moglo ni ozeniti ni udati, moralo se dobro raspitati (razabrati) i sa jedne i sa druge strane
            tek bi tada mladozenjina strana prva ucinila iskorak i odaslala signal da ce doci prijatelji na zagled kako se to nazivalo.

            Mladozenjini bi uputili izaslanike kod mledinih i to starije i kao odabranije ljude iz porodicnog klana,koji su imali zadatak da vide kako je stanje u kuci,
            odakle ce biti buduca mlada.Isti su imali zadatak da vide i mladu kako se odnosi prema gostima kako se krece sto bi reklo kako hoda da nije nedo Bog,
            stogod falicna.Namjerno bi je ponesto zapitali da vide jeli ima logicno razmisljanje,ako nikad prije al kad bi him morala politi na ruke prije jela.
            Obicaj je bio da se uzme lavor u lijevu ruku i peskir preko nje,a u desnu ibrik i da se svima koji su prisutni polije na ruke kako bi se tadasnji obicaj
            zadovoljio i da svi sjedu za siniju (sofru) opratih ruku.To je kod Muslimana bio i ostao sastavni dio kulture a ujedno i sunet koji i danas vazi da se
            ruke peru prije i poslije jela.Dok bi ta ceremonija trajala oni koji su dosli na zagled tako se zvao taj obred bi ponesto morali buducu mladu priupitati.

            Od njihovog izvjestaja mladozenjinoj familiji bi zavisio dalji tok odvijanja svih daljih radnji.Ako bi se mladozenjini slozili sa izvjestajem tako reci komisije za provjeru
            prilazilo se planiranju sa njihove strane.Al sta sad ako udavaljina strana nije podrobno poznavala mladozenju tada bi se ta ceremonija uzvracala sa druge strane
            i tako bi se vec prijatelji poblize upoznali i znali kuda i kako udaju svoju za udaju prispjelu djevojku.
            Ako li oni nebi bili zadovoljni sa svim sta su vidjeli culi i dozivjeli tada bi nastalo zahladzenje u daljnjim odgovoru. Ponekad bi se posluzilo i mudroscu
            nasa scerka nije jos za udaju, pa ima jos vremena, ona ima i stariju sestru, ili brata, i tako u nedogled, ali se nikad nebi odgovorilo nama se ne svida.

            Tek ako obje strane budu zadovoljne tada se salju prosci,i tada je ozbiljna stvar.Ponekad se trazio miraz od Roditelja ,brace ,ili staratelja buduce mlade
            prema prohtjevima mladozenje ili po nagovoru njegove familije ponekad i bez toga.Sto su bili zgodniji to je rijec za bogatije domacine,miraz bi bio veci.Tadasnji zemljoposjednici age i bezi nisu se prvo
            htjeli mijesati sa slabijim od sebe,Bilo je izuzetaka da se neko ko nije iz begovske vlastele ozeni od istih al morao je imati dobre predispozicije po
            obrazovanju po ugledu po famelijarnoj lozi,najcesce su bile privrzenosti vjeri presudne kako bi se stekao bolji autoritet (nam).

            Tako kada sve sto bi se reklo frekvencije budu zadovoljene prelazilo se na dogovor o svatovima,sto se zvalo udaja odnosno zenidba adile.(javno)
            Poseban se znacaj pridavao svatovima konjanicima,zazivao bi mladozenja koga bi se ranije zaduzilo u svatove.Ako neko nije imao konja a bio je pozvat u svatove
            isti je trbao naci konja pa kako zna i umije ili ga unajmiti od sezdesetih godina iz boricke hergele,e to su bili dobri konji i sposobni za istrkivanje.

            Milina bi bila kad se vidi pedesetak konjanika koji odlaze i vracaju se po mladu.Kako se ponekad znalo desit da obecana nije bila zadovoljna sa onim sto joj roditelji
            staratelji odaberu vec hoce po svojoj volji ona naruci sebi druge svatove.E tu se nekad nije dobro zavrsavalo jer niko nece da bude gubitnik,ima raznih anegdota o desavanjima kad se mlada uzjoguni.
            Ako sve hajirli prode i svatovi se vracaju sa mladom posalje se mustulukdzija da najavi da mlada dolazi,i da se izadze sacekati svatove.Svatove bi docekivale djevojke
            i momci sa pjesmom.Dobro dosli kiceni svatovi jesteli se putem umorili jestel svoje konje polomili dok ste nama mladu dovodili. i t d.

            Kada bi mlada pristigla pred vrata stari svat i jendza su joj pomogli da sidze sa konja,vodili bi je prema ulazu a vec pripremljeno zito,bombone,sitan novac,bi se posipao preko
            mlade da bi bila rodna ko psenica.Odmah bi joj se dodalo musko dijete u narucje da ga tri puta okrene kako bi imala muskog nasljednika, to se nazivalo nadkonjce.Dok se ta ceremonija odvijala djeca su se grabila za bonbone i sitne pare kako bi sto vise nakupili.Sada treba u kucu al prvo mora poljubiti prag,prije ulaska u kucu.
            Svekrvu nije smjela prvi put pogledati sa otvorenim ustima,morala je znati da drzi usta zatvorena.Ako je proslo sve u redu na vani ispred kuce tj.u avliji se igralo i pjevalo samo
            stariji svatovi su ulazili u kucu i smjestali se.Mlada bi se provodila u vrh sobe u cosak i trebala je sada svaki dan da dvori do svadbe.Kada bi dolazile starije kone i komsije
            mlada bi prilazila pitala se sa njima i ljubila ih u ruku,ponovo se vracajuci u svoj cosak,gdje je stajala ko vojnik preg kraljicinim dvorima.E to su bila teska vremena za to novo prispjelo bice.

            Ponekad bi se svekrva udobrovoljila pa bi snahi odobrila da sjedne dok neko nebi dosao opet bi morala stajati.Sledeceg jutra mlada je morala uraniti naloziti vatru kahvu pristaviti
            i tek polahko svekrvu probuditi.Tada su ustajali i ostali uzimao se abdest i klanjao se sabah dzematile,a poslije kahva i dorucak.Kad se ovo zavrsilo islo se za poslom a mlada posprema
            kucu dok neko nebi nagovijestio da dolazi pozivom iz avlije,mlada odmah u cosak i ponovo ustaljenim redom ljubljenje u ruku i dvorenje.To se zvalo dvorenje je kao odraz postovanja
            perema svima starijima.

            Ponekad se cekalo na svadbu i po heftu dana al tada se sve pripremi i organizuje kako bi bilo sve kako valja.Mlada bi donijela nagrade za one koji bi zahmetili oko nje u toku svadbe
            knivenja i ostalog a sutra dan su trke neko je imao konjske trke pjesacke i djecije sve nagrade idu iz spreme od mlade koja je vec u meduvremenu stigla.
            Ta sprema koju bi mlada dobila do svadbe zvala se sejsana ili ruho.Ukoliko je mlada bila ovladala svim rukotvorinama i pripremila dosta veza i tkanja ta se nije stidjela imala je sta pokazati.
            Svadbeni dan bi izgledao jako veselo i velika radost za sve koji ce biti ucesnici posredni i neposredni.Djevojke prvo iz mladozenjine rodbine pa i kone su imale zadatak da okniju mladu i
            da pjevaju oko iste skoro cijeli dan.Pjevale su se razlicite pjesme kako bi mladu ispratile iz svoje sredine u sredinu zene, buduce majke.Mlada bi vecinom cijeli dan plakala sto joj nije bilo zamjeriti.

            U toku tog obreda na samoj ceremoniji bile su prisutne samo zene,muskarci tj,momci bi stigli na sijelo gdje se sijelilo i asikovalo do zore.Sto bi poneki od onih momaka iskoristio i odmarao
            cijelu noc kako bi bio spremniji za trku ujutro poslije svadbe.Bili su vec poznati brzci koji su stalno prednjacili na svadbama i nekim od slicnih natjecanja.
            Svaka svadba bi omogucila da se upoznaju po nekoliko parova i da malo vise znaju jedni o drugima,ali nije receno da ce biti sudzeni jedno drugom
            Drugom prilikom cu pokusati opisati teferic nap.,Bajramski teferici su posebno bili poznati.Posebno se isticalo kolanje igranje i asikovanje dok ne dodze folk muzika u modu i nepocese farmerice.

            Ugodno citanje : zelim napomenuti da je vrlo tesko sebi docarati sta sam opisao ako se nejmaju pred znanja o nasim adetima.

          Viewing 4 posts - 1 through 4 (of 4 total)
          • You must be logged in to reply to this topic.