-
AŠIKOVANJE U MAHALAMA
Još jedna priča iz starina koju nam prenosi nas sugradjanin Hakija Muftić. Ova priča je napisana njegovom rukom i iz njegovog iskustva, koje on ovdje prenosi. Dakle sve je autentično, bez preuvelićavanja, bez oduzimanja i dodavanja, baš onako kako je on to doživio.
Priča je malo duža ali interesantna. Podsjeća na rogatičke obicaje prije Drugog svjetskog rata.[b]AŠIKOVANJE U MAHALAMA
U Rogaticu si dosao,
i njenom carsijom prosao,
iz carsije u cvjetne mahale zadji,
najljepse djevojke nadji.U ovim stihovima satkan je dio drustvenog zivota mladih Rogatice, njihovo
momkovanje i djevovanje, zabavljanje, razgovori s djevojkom ili mladicem, izbor buduce supruge ili supruga, dogovaranje o zajednickom zivotu supruznika, o zenidbi ili udaji, o formiranju porodice…U sredistu rogaticke carsije bilo je smjesteno prostrano Zanatlijsko udruzenje, sa bibliotekom, tamburaskim orkestrom zanatlija i kafanom. U ovim drustvenim prostorijama okupljali su se mladji gradski momci. Kada navece mujezin ucenjem najavi vrijeme jacije i starijiji muslimani krenu u dzamiju, to je vrijeme da momci idu djevojkama na asikovanje pod prozore u mahalama jer ocevi vise nisu u kucama.[/b]
Rogaticki momci iz Zanatlijskog udruzenja pred polazak u mahale na asikovanje 1940. godine. Alija M. Aksamija, Fehim Gazija, Sulejman Jusic, Nurudin Hadzihasanovic, Hakija Muftic, Ibro Zolota i drugi.[b]Iz Zanatlijskog udruzenja krecu momci u kracim razmacima, jedan za drugim, po gradskim mahalama. Ide se prvo uz Carinu, u kojoj su bile djevojke Badema, Mesuda, Magbula, Subhija, Samija, Pemba, Amina, Hajrija, Bisera, Sevka, Sahsena… Iz Carine prvo se odvaja sokak za Korovinu i sokacice, a nesto vise desno za mahalu Podlunj. Carina se produzava do trga Mejtas, odakle ide istoimena mahala u kojoj su bile Devla, Hajrija, Suhreta, Mulija, Fatima, Esrefa, Sejida, Razija, Rasema, Hajrija, Suhreta, Ifeta… Na kraju Mejtasa pocinje mahala Podlipa gdje momci nalaze Feridu, Muniru, Hatidzu, Fatimu, Temimu…
Sa Podlipe desno nastaje mahala Podhrid, a tu su Hajrija, Almasa, Mulija, Esma, Behka Suhreta…. Sidjemo niz Podlipu i evo nas u mahali Sehrat sa Aisom, Fatimom, Nadzijom, Maidom, Almasom, Raifom…
Na Serhatu prelazimo donjom cuprijom preko rijeke Rakitnice, nadesno je naselje Donje polje, a pravo je mahala s blagim usponom, Holuc, gdje je i put za Seljane, Pesurice, Sjemec i dalje za Visegrad. U mahali Holuc bile su Seimsa, Munira, Raifa, Devla, Suhreta, Hajrija…
Prije nego produzimo nocnu setnju i krenemo niz mahalu Gracanica nazad prema centru grada, pred nama se s nesto uzvisenog i preglednog Holuca ukazuje ocaravajuce bljestava panorama Rogatice. Pogled je nezaboravan, dojmljiv, lijep; gradska svjetla po mahalama svojim treperenjem doprinose ugodjaju. Ne krecemo dalje; stojimo i gledamo, ne obaziremo se na pozive za polazak, gledamo i divimo se, i jos gledamo nasu lijepu Rogaticu, koju neizmjerno volimo i njom se ponosimo, kao sto volimo i postujemo svoje Rogaticane – ma gdje bili uvijek su s nama!
Onda krenemo niz Gracanicu; uporedo je mahala Tekija, gdje cekaju Dzevahira, Razija, Nafa, Fadila, Pasa, Camka, Enisa, Mulija, Hajra, Fatima…
Na kraju ovih mahala je rijeka Rakitnica, preko koje je Kanarska cuprija, kad preko nje predemo, evo nas na pocetku duge mahale Kruscice, koja ima vise odvojenih sokaka i cikmi, a dva sokaka vode i do pijace poljoprivrednih proizvoda u centru grada. Kruscica je bila prilicno naseljena, ziva i leprsava, sjecam se, zivjelo je tamo dosta djevojaka: Bisera, Remza, Rabija, Nafa, Razija, Behka, Hajrija, Suhreta, Hurka, Devleta, Nejra, Subhija, Taiba, Sejda, Galiba, Nadja, Hajrija, Behka, Naima, Sadeta, Aisa, Safeta, Behka, Zuhra, Fatima, Dzevahira, Kadrija …
31
Pri kraju Kruscice lijevo se islo uz sokak
Harem, a desno je Zakula, u kojoj su bile Nedziba, Rabija, Pemba, Subhija. Kad prodjemo cijelu Kruscicu,
stigli smo na Mejdan, koji je na glavnom putu Sarajevo – Rogatica i dalje. Na Mejdanu i sokaku koji vodi prema Zakuli bile su Fatima, Dzevahira, Almasa, Hajrija, Behka, Safeta…Na Mejdanu se jos nismo razilazili, momci se nisu jos umorili iako smo usli u duboku noc, produzavali smo Mahalom gdje su Vedija, Galiba, Zira i Kija.
Mahala Podlunj je dosta duga i ima vise svojih sokaka i cikmi, a povezana je i sa glavnim putem koji ide kroz grad. U Podljunu, njegovim cikmama i sokacima bile su Pemba, Cima, Behija, Mulija, Dzemka, Camka, Mina, Devla, Fatima, Dika, Rasida, Mulija, Suhreta, Fatima, Devla, Mulija, Sevala, Semsa, Mevlida, Hatidza, Aisa…
U setnju mahalama i posjetu djevojkama isao sam sa svojim bliskim drugovima koji su tada radili u carsiji kao i ja: Nurudinom Hadziahmetovicem, Sulejmanom Jusicem, Jusufom Aksamijom. Nekada bi se jos neko od drugova pridruzio.
U Podlunju se zavrsavala nocna setnja mahalama Rogatice, posjeta djevojkama i razgovori s njima. U obilazak mahala, na asikovanje isli smo u grupama. Prvo su isle grupe starijih, iskusnijih momaka, a mi mladji u grupi za njima,- stosta smo naucili iz njihovog javljanja i razgovora s djevojkama- prvi casovi iz asikovanja su tada savladavani! Djevojke su s prozora posmatrale i javljale se momcima u mahali. Prvi kontakt je pocinjao pozdravom “Aksam-hajrolah-‘ ili “Dobro vece” i nastavljao se pitanjima o radu, kretanju tokom dana, o novostima iz cargije i drugom. Razgovori su tekli u salama i dosjetkama. Momci su znali gdje se treba samo pozdraviti jer djevojka ima momka i ockuje ga, a momak iz grupe ostao bi kod svoje djevojke, dok bi ostali produzili put.
Tamo gdje momak sam dolazi i ostaje u duzem asikovanju znacilo je da veza poprima ozbiljne razmjere i prelazilo se u fazu dogovora, pa u tom slucaju momak prvi pita djevojku da se uda za njega, tj. ponudi joj brak. Ako djevojka prihvata, nastavlja se dogovor o braku, buducoj porodici, o detaljima prosidbe, svadbi i drugom. Veoma je vazna prosidba i sve se cini da bude uspjesna. Kad je to obavljeno i kad su se roditelji djevojke i momka dogovorili, ne ostaje mnogo vremena od prosidbe, odnosno zaruka do svatova.
Nikakvih propisanih i uobicajnih pravila o asikovanju nema, izuzev da ne smije biti nikakvog fizickog kontakta izmedju momka i djevojke. To je zakon tradicije koji se nasljedjivao i postivao u to vrijeme, tridesetih – cetrdesetih godina proslog stoljeca. Navece se asikuje tako da je djevojka na spratu kraj prozora, a momak u mahali ispod prozora, a tokom dana najcesce se islo u asikovanje nedjeljom, kad djevojka stoji kraj odskrinutih avlijskih vrata a momak na ulici udaljen nekoliko metara i tako razgovaraju, a kontakta medju njima naravno nema. To se postivalo i odrzavalo jer je to bila stalna briga i odgoj roditelja, a posebno briznih majki koje su o tome vodile duznu paznju.
Kad momak i djevojka postignu dogovor o braku, a roditelji djevojke ne daju da im se kcerka uda za tog momka, onda se djevojka iz kuce krade (tako se zvalo!). Zapravo, djevojka odlazi za voljenog momka a da roditelji ne znaju: saznace sutradan od komsije i drugih. Poslije izvjesnog vremena sve se ipak dovede u normalu, izglade se medjusobni odnosi, sto je najcesce zasluga djevojkine majke. Tada se cuju i price da je majka znala jer joj je kcerka rekla, ali da babi nisu rekle da se djevojka udaje.
Bio sam u jednoj prilici da prisustvujem udaji djevojke bez saglasnosti njenih roditelja. Evo kako se to odigralo. Jedne vecri nama, grupi mladica u Zanatlijskom udruzenju receno je da se Hasan H. zeni, ali da roditelji njegove djevojke Dzevahire nisu saglasni i ona se zato mora iskrasti – otici iz kuce bez njihovog znanja. To ce, kao, biti nocas u kasne sate i trebalo bi da svi idemo i uvelicamo dogadjaj. Svatovi sa fijakerima su se u tamnoj noci poredali na Mejdanu, a djevojka stanuje oko 200 metara dalje u jednom sokaku. Hasan i njegovi drugovi posli su po djevojku, a nas nekoliko idemo da vidimo. Upozoreni smo da budemo tihi. Stajali smo pod sljivom u basti. Mrak je; na Hasanov signal djevojka je prozor otvorila, a Hasan je postavio krace merdevine, popeo se i prihvatio Dzevahiru. Kada je ona zakoracila s prozora i polako se niza zid kuce spustila, mladozenja ju je objerucke prihvatio i spustio – sad je vec bila njegova mlada. Mladozenja, mlada i Hasanovi drugovi preko basti su izasli na sokak, a mi tiho za njima. Kad smo stigli na Mejdan i mlada sjela u fijaker, gdje su je zene i djevojke cekale, tad se oglasila muzika i pjesma, a svatovi su krenuli mladozenjinoj’ kuci. Svadba i sve drugo proteklo je uredu. Nije proslo mnogo vremena a roditelji mladini su prihvatili zeta i uspostavljeni su dobri prijateljski odnosi, nova porodica bila je uspjesna.
U Rogatici se dugo pamte velike i sjajne svadbe – na primjer, Fetaha T. i Subhije S,; Muhameda D. i Behije M.; Galiba C. i Asire H.; Vehbije J. i Ramize S.; Rizaha S. i Sevke A; Semse J. i Nafije D., i druge.
Momci koji su se tih godina susretali u mahalama na asikovanju su Edhem, Mesud, Ahmed, Kasim, Abidin, Avdo, Asim, Sulejman, Ahmed, Ismet, Muhidin, Fadil, Nazif, Avdo, Asim, Rusmir, Mustafa, Muhamed, Salko, Suljeman, Mirza, Salko, Muzafer, Jusuf, Zuhdija, Vehbija, Muris, Osman, Muhamed, Dzemal, Ragib, Sulejman, Hamdo, Abdulah, Bekir, Sevket, Bekir, Munir, Ahmed, Nurudin, Hakija, Meho, Vehbija, Hajro, Galib, Avdo, Sejdalija, Muzafer, Avdo, Hamdo, Semsudin, Ibro, Salko, Fehim, Avdo, Esref , Sejid, Munib i drugi. Vecina ovih i drugih rogatickih momaka znala je dobro da asikuje, da se dopadljivo predstavi svojoj djevojci, pa su uveli i pjevanje pjesama ispod prozora. Cesto se u kasnim nocnim satima cula serenada “Tiho noci, moje zlato spava”… Momacka upornost je pobjedjivala: osvajali su svoje djevojke i njima se zenili. To su bili sretni i dugovjecni brakovi, nove uspjesne porodice sa brojnom djecom. Rogatica je tada bila u vrhu gradova s uspjesnim porodicama i brojnim clanovima domacinstva, odgojem i skolovanjem omladine. To se uspjesno nastavilo sve do, agresorskog napada na BiH 1992. godine.
Rogaticke djevojke bile su poznate, sto bi se reklo “na dobrom glasu”, ne samo kao lijepe nego i kao dobro odgojene, pripremljene da postanu domacice i majke za odgoj djece, a svakako i brizne i umiljate supruge. Dosta prosaca je u to vrijeme dolazilo u Rogaticu; kad upoznaju i dopadne im se djevojka, zatraze od roditelja ruku njihove kceri, sto znaci pristanak oca i majke da se ona uda za prosioca.
Evo nekih rogatickih porodica iz ko ih su se djevojke udale u druge gradove –
na nekim sam njihovim ispracajima bio – a otisle su iz kuca Jesenkovica, Nalbantica, Hasanagica, Hafizovica, Spahica, Pesta, Ferhatbegovica, Jamakovica, Causevica i drugih. Udajom one su sa svojim muzevima formirale nove porodice u Sarajevu, Gorazdu, Foci, Visegradu, Rudom, Gradaccu, Zenici, Zagrebu, Banjaluci, Travniku, Jablanici, Jajcu, Mostaru… Jedna je Rogaticka bila udata i u Jablanicu, mislim da je to bila Camka, imala uspjesan brak i pazljiva muza.Lovci u Jablanici za vikend otvaraju pocetak lova poslije lovostaja, pa pozvali i svog saborca iz Narodnooslobodilacke borbe druga Dzemala Bijedica, predsjednika Saveznog izvrsnog vijeca. Drug Dzema se odazvao i s njima bio u lovu. Po lovackom obicaju, predvece se sjelo da se zamezeti i koja pametna kaze. Tada je jos bilo pametnih i razumnih. Oduljilo se meze, a zagrijalo ono sto ide uz meze, pametni pricaju, razumni slusaju i pokoju odobre, a nesto i ne prihvataju. Najveselije je kad pjesma krene. Ustaje po zavrsetku pjesme lovac iz Jablanice i veli da mu je vrijeme isteklo, treba da ide kuci. Svi prisutni mu govore da ostane jer lijepo pjeva, i to bas one meraklijske. Ne zna lovac kako da se oslobodi pa veli: ” Pustite, drugovi, da idem! Drustvo je dobro, mogao bih ja s vama ostati cijelu noc, veselo je, ali ja sam ozenjen Rogatickom – moja Camka hoce da na vrijeme dodjem kuci! Ja sam vec ostao duze, kasnim!” Skoci Dzemal Bijedic pa pridje do jablanickog lovca, koji je vec krenuo da ide, zagrli ga i natjera da sjede do njega pa veli:” Sjedi ti uz mene, druze! Isto nas rogaticko sunce grije svaki dan: i moja je Raza iz Rogatice! Drage su to i brizne supruge dobre majke. Opravdace ona sto kasnis kad joj kazes da si bio s jos jednim rogatickim zetom, one nas ubrajaju u Rogaticane! I tako ostade lovac, a prisutni traze da zapjeva; on se malo zamisli pa poce onu sto svojoj zeni pjeva kad zakasni kuci:
“Rogatico – celebi pazaru, u tebi sam djevu zavolio, imo srece njom se ozenio, izrodili kceri i sinove hrabre borce Titove skojevce…
Svi prihvate pjesmu i ponove nekoliko puta, pa su je vjerovatno otpjevali i svojim zenama kad su u kasne sate kuci stigli.
Poznati fotograf Koric iz Travnika dodje u Rogaticu, cuo da u ovom gradu ima lijepih djevojaka, da su vrijedne i brizne. Njemu vrijeme da se zeni, brine ga da ne zakasni. Krene on po mahalama s prijateljima, imao je i informacije o djevojkama. Kad je isao Kruscicom, vidi gdje jedna djevojka ispred avlijskih vrata uredjuje ulaz. Djevojka lijepa, radina, vesela, nije mogao proci da se ne javi, pa se predstavi i umiljato je pita je li se umorila. Razgovor su nastavili jer je i djevojka Safa primijetila da pred sobom ima zgodna momka koji je, evo, rjecit, razgovoran i brizan. Momak Koric poslije ovog vidjenja i razgovora sa Safom nije vise isao po drugim mahalama – dolazio je samo u Kruscicu. U narednim posjetama i razgovorima Koric ponudi djevojci Safi da se uda za njega i da idu i zive u Travnik, gdje on ima kucu i dobro uredjenu fotografsku radnju, a posao daje rezultate, dobro zaraduje. Za djevojku koja vec razmislja o udaji, a momak joj se svidio, reklo bi se prava prilika koja se ne propusta. I pored toga Safa ne dade pristanak, ima, prepreka: ona i njena mati godinama zive zajedno, ne moze majku ostaviti samu u Rogatici a ona da se uda u Travnik. Koric je odmah odlucno utjesi ponudom da majka dodje kod njih u Travnik, da zive skupa, jer i on ima priblzinih godina starosti majku koja zivi s njim. Na obostrano zadovolistvo i uz punu saglasnost i radost Safine i Koricve majke obavise se svi svadbeni obicaji i ovo dvoje mladih sklopi brak. Njihove majke zivjele su slozno i radovale se sreci i zadovoljstvu porodice Korica i Safe, a poslije i unucima koji su im ponos.
Svi svatovi i svadbe u Rogatici bili su dogadjaj, atrakcija, radost i veselje. Pored gradjana radovali su se posebno vlasnici fijakera, koji su imali svoju ulogu i poslovni
angazman u prevozu svatova. Fijakeri su posebno pripremani i dotjerivani, sa cvijecem, a fijakerdzije i konji imali su prikazane rucne radove iz mladinog ruha iz sehare, sto sve ide na poklon nosiocima. Mlada i njena pratnja su u najboljem fijakeru, a iza njih slijedi fijaker s muzikom – tamburaski orkestar, pa onda ostali ucesnici. Svatovi krecu od mladine kuce, gdje je svecani ispracaj. Najcesce bi ta velicanstvena duga povorka prosla glavnim mahalama Rogatice. Bilo je uobicajeno, donekle i obavezno da svatovi, s ciljem buduceg bericeta mlade i mladozenje, prodju ispod najvise kruske takise koja se nalazila pored puta uz Sresko nacelstvo prema Sehovini. Prolaskom ispod takise svatovi su smatrani zvanicnim jer su ispunjeni godinama ustaljeni obicaji. Evo i fijakerdzija koji su niz godina prevozili bezbrojne svatove: Muhamed Pagic, Dervaga Cohodar, Hamdo Nalbantic, Muratbeg Pagic Ahmet Koro, Smajo Cohodar, Nail Pagic, Lutvibeg Pagic, Ahmet Daidzic, Meho Musanovic, Huso Karaomerovic Ahmet Pagic, Rizah Sahinpasic Lutvo Cohodar, Ibrahim Musanovic, Dervaga Matovic…Treba, naravno, reci daje izmedju ovih zbivanja, odnosno asikovanja u rogatickim mahalama i moga pisanja proslo 70 i vise godina – duga vremenska distanca, pogotovu kad o svemu nema pisanih tragova, a to je razlog sto sve djevojke, momci i neke druge licnosti vjerovatno nisu navedeni, odnosno potpuno predstavljeni. Nastojao sam da vjerno prenesem ono cega se sjecam kao sudionik tog vremena, a i da cujem sjecanja drugih, kojih je malo ostalo – razumljivo je da je pamcenje nepotpuno! Neki od njih su mi pomogli da vam ovo dragocjeno vrijeme zapisanom pricom predstavimo, da ostane dokument o nasoj mladosti, o asikovanju u rogatickim mahalama.[/b]
SUJEVJERJA I DJELA KOJA KVARE IMAN
U našem narodu se uobičajilo već generacijama praktikovati razne stvari koje su Islamom zabranjene ili koje čak izvode iz Islama. Tako mnogi neuki ljudi nemaju imana iako sebe smatraju Muslimanima. Drugi pak klanjaju obavezne namaze ali se upuštaju u stvari kojima između namaza pokvare svoj iman (vjerovanje). Stoga je svrsi shodno da s Allahovom dželle šanuhu pomoći ukažem na sve one prakse i vjerovanja za koje lično znam da su bile svojstvene Bosanskim Muslimanima. Moj naum nije da bilo koga proglašavam nemuslimanom ili krivovjernikom nego samo da ukažem onima koje zanima istina i stvarno stanje stvari iz perspektive Islamskog Zakona (Šeri`ah) onako kako su nam to objasnili istinski učenjaci Sunni Muslimana. Allaha Veličanstvenog molim za uputu i pomoć svima onima koji svjesno ili nesvjesno vjeruju ili rade ono što kvari iman i vodi u paklenu vatru. Amin!
[b]Stvari koje su ustaljene među Bosanskim Muslimanima:1. Ogledanje u fildžan (šoljicu kahve)
2. Gledanje u dlan od lutajućih cigana
3. Bacanje graha
4. Pravljenje čarki (sihira)
5. Otvaranje zvijezde (kod nadri-hodže)
6. Obraćanje horoskopima
7. Polaganje vijenaca i cvijeća na kabure
8. Paljenje svijeće umrlima
9. Podizanje skupih i nepotrebnih spomenika umrlima
10. Ostavljanje vode na prozor (određeni broj dana nakon smrti bližnjega)
11. Imitiranje Bosanskih kršćana i pagana
12. Zastupanje neislamskih i anti-islamskih partija i pokreta
13. Ignorisanje Islamskih praksi i vjerovanja
14. Ismijavanje Islamskih učenjaka[/b]
1- Ogledanje u fildžan je vrlo stara i rasprostranjena praksa među svim narodima Balkana a osobito među Bosanskim Muslimanima. Žalosno je to da i pored prisustva mnoštva hodža u skoro svakom većem selu ta praksa i dalje ostaje aktuelna i rasprostranjena. Neukost je važan faktor koji doprinosi konstantnoj dinamici ove opasne prakse. Naime ogledanje fildžana u okviru Islamskog prava spada u praksu i vjerovanje krivovjerstva (širka). U vrijeme Vjerovjesnika Muhammeda među Arapima je bilo uobičajeno da gataju tj. proriču šta će se nekome desiti u budućnosti. Ta praksa se spominje u Kur`anu kao bacanje strelica ili proricanje:“O vjernici! vino (opojna sredstva) i kockanje i gatanje strelicama su odvratne stvari, šejtanovo djelo: pa se toga prođite da bi ste se spasili.” (el~Maida: 90)
Sahih El-Buhari Hadith 4.571 Prenio Ibn Abbas
“Kada je Vjerovjesnik ugledao slike u Ka’bi, on nije htio u nju ući dok ih Ashabi nisu izbrisali. Kada je ugledao (slike na kojima su navodno Ibrahim i Ismail `alejhimu selam bacali strelice proricanja), on je rekao, “Allah ih prokleo (tj. Kurejšije)! Tako mi Allaha, niti je Ibrahim a niti Ismail gatao strelicama.”
Kockanje: mejsir: literalno, metod ili sredstvo da se nešto lahko postigne, ubirati profit bez uložena truda za isti; te je tako kockanje. To je princip na osnovu kojeg je kockanje zabranjeno. Najraprostranjeniji oblik kockanja među Arapima je bio kockanje bacanjem strelica, na principu lota (lutrije): strelice su bile označene, i služile su istoj svrhi kao i moderni tiketi lota i ostalih lutrija. Označene strelice su se izvlačile iz torbe. Neke su bile prazne i onaj ko bi ih izvukao ne bi dobio ništa. Druge su bile obilježene određenim nagradama, malim ili velikim. Da li je osoba dobila malu ili veliku nagradu (udio), ili pak ništa, je potpuno ovisilo o sreći, osim ako neki nisu i varali pa je bilo naštimano da naivne osobe stalno gube. Princip na osnovu kojeg se kudi ovakva praksa je: da, čak i ako nema varanja, ti možeš dobiti ono što nisi na dozvoljen način zaradio, ili izgubiti zarađeno na kušanju zakona vjerovatnoće. Bacanje kocki i klađenje na razne vidove sportova i druge stvari je validno uključeno u definiciju kockanja. Kako vidimo iz hadisa bacanje strelica se koristilo i kao vid proricanja budućih događaja. Vjerovjesnik je prokleo one krivovjerne Kurejšije koji su potvorili Ibrahima i Ismaila alejhimu selam da su proricali bacanjem strelica. Ogledanje u fildžan ima istu svrhu i cilj kao i ovo bacanje strelica a to je da se dokuči znanje o budućim povoljnim ili nepovoljnim događajima.
2-Druga dosta uobičajena praksa među Muslimanima Bosne je donekle vezana sa ovom prvom po pitanju svrhe ali je još opasnija od prve iz tog razloga što izvodi iz Islama. Naime danas je u svijetu dosta popularno ići šarlatanima koji ogledaju u tarot (karte) i dlan. Čitanje dlana je jedan vid proricanja budućnosti isto kao i tarot a kod nas su to uglavnom radili lutajući cigani koji ili nemaju nikakve vjere ili su mnogobošci kao njihovi pretci u Indiji. Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao o takvim ljudima:
Sahih El-Buhari Hadis 4.508 Prenosi Ajša
Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao, “Kad Meleki razgovaraju u sred oblaka o stvarima koje će se desiti na Zemlji, šejtani načuju koju riječ i prenesu je u uho proroka (gatara) kao kad neko nešto ulije u flašu, i k tome dodaju još stotinu svojih laži.”
El-Tirmizi Hadis 551 Prenio Ebu Hurejre
Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao, Muškarac koji pristupi suprugi dok ima menstruani period, ili pristupi svojoj supruzi odpozada (obavi analni polni odnos), ili ode kahinu (vidovnjaku, gataru), on je zanijekao ono što je Objavljeno Muhammedu.
A u Ibn Medžehovoj i Darimijevoj verziji istog hadisa se kaže: …Kahin, i ako mu povjeruje, onda je počinio Kufr (nevjerstvo).
Iz ovoga je jasno da je posjeta gataru rigorozno osuđena a onaj ko gataru ili vidovnjaku povjeruje ono što mu rekne više ne pripada Islamu. Ogledanje u fildžan, čitanja dlana, tarot i riječi vidovnjaka su na istom nivou te onaj ko u to povjeruje se odmetnuo od Islama. Takva osoba mora učiniti tewbu (pokajati se Allahu) i nikad više ne pristupiti takvim stvarima. Danas je popularno posjećivati vidovnjake koji navodno vide i čuju duhove i koji imaju moć da ih otklone iz nečije kuće i slično. Ljudi idu tim vidovnjacima da se posavjetuju o karijeri, važnim odlukama i braku sa njima. Muslimanima je strogo zabranjeno da takvo što čine a ako povjeruju u njihove riječi onda su napustili Islam. Stoga vrlo je očigledno da je čitanje dlana od ciganki i drugih vidovnjaka apsolutni haram i onaj ko njima povjeruje je postao nevjernik. Allahu Milostivom se utječemo od takva vjerovanja i ponašanja.
3-Bacanje graha je takođe dosta aktuelna praksa među Muslimanima Bosne i Hercegovine. Neke neznalice čak pripisuju tu praksu hadreti Fatimi `alejha selam, plemenitoj kćerki Vjerovjesnika (sallallahu `alejhi ve sellem). Teško se njima i onima koji im povjeruju. Bacanje graha je isto kao i pred-Islamsko bacanje kamenčiča koje i danas koriste neka primitivna plemena u Africi kao metod gatanja i proricanja budućnosti. To je potvrđeno i Vjerovjesnikovim hadisom ispod:
Ebu-Davudov Sunen Hadis 3898 Prenio Qabisah
“Čuo sam Allahova Vjerovjesnika (sallallahu `alejhi ve sellem) kada je rekao: Proricanje od leta ptica i vjerovanje u zlu kob podpada pod proricanje. Tarq: To se koristilo kao metod proricanja tako što su žene bacale kamenčiče (a Bosanke grah).”
Ne samo da je to djelo koje vodi u kufr nego i gnusna potvora na jedno savršeno i plemenito biće kao što je bila hadreti Fatima `alejha selam za koju je Vjerovjesnik rekao da će biti vođa (sejjida) svim ženama u Džennetu. Allahov Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem) nikad ne bi dopustio da njegova omiljena kćerka čini nešto pokudno a kamoli nešto što izvodi iz Islama. On je rekao da kad bi njegova kćer Fatima, koju je najviše volio, bilo šta ukrala on bi joj ruku odsjekao. Stoga onima koji mogu izvrdavati da je ona mogla imati neke povlastice kod Vjerovjesnika zato što je bila njegova miljenica ja kažem da je to apsolutno nemoguće jer je krađa naspram gatanja mnogo manji grijeh, jer krađa u najgoru ruku remeti socijalnu ravnotežu i harmoniju a gatanje vodi u nevjerstvo, sukob i sujevjerje koje je vladalo prije Islama.
4-Vračanje i pravljenje magije (sihra) je akcija koja automatski izvodi osobu van Islama. Vračanje je smrtni grijeh koji pofrazumjeva kufr tj. nevjerovanje. Šejtani nemaju nikakva interesa da surađuju s vračarem osim da istoga naprave idolopoklonikom kao i one koji mu vjeruju. Allah dželle šanuhu je obećao u Kur`anu da vračari neće uspjeti ni na ovom a ni na drugom svijetu. Kod nas se često čuje kako narod ide kod kojekavih hodža da im zapišu da rastave muža i ženu, da naprave da neko nekog zamrzi itd. Onaj ko tome udovoljava je napustio Islam i onaj koji traži da mu se takva usluga učini je takođe napustio Islam jer i jedan i drugi žele zlo drugima a još traže pomoć od šejtana što je najgori vid pripisivanja Allahu suparnika (širk). Allah nas Milostivi sačuvao takvih pomisli a kamoli da ih u djelo sprovedemo. Šejtan je vrlo lukav u svom nastupanju. On prvo navede insana da ne voli drugu osobu pa da je onda zamrzi pa da joj onda zlo poželi pa da na kraju tu zlu zamisao u djelo sprovodi. Muslimanima je obligatno (fard) da nauče kako šejtan donosi zle misli i koje trikove koristi da navede ljude krivim putem. Ovo znanje je itekako zastupljeno u Tesavvufu i oni koji ga ignorišu postaju lahke žrtve šejtankih intriga. Stoga je neophodno svakome da nauči da je šejtan dušmanin koji nikad ne spava i nikad se ne odmara i stalno neku smutnju sprovodi bili je mi svjesni ili ne. Svaku negativnu misao moramo odmah blokirati i dovom prema Allahu i zikrom zamjeniti. Osoba koja ne troši vrijeme u mislima o Allahu i nečemu pozitivnom će zasigurno biti pod manjim ili većim uticajem šejtanskih negativnih misli (došaptavanja). Uznemireno i nezadovoljno srce je simptom šejtanskog uticanja na osobu a Allah Milostivi nam nudi izlaz kada kaže u Kur’anu,
“Oni koji vjeruju i čija srca se u Allahovom sjećanju smiruju. Usitinu u sjećanju na Allaha srca nalaze smirenost (zadovoljstvo)! (Er~Rad: 28)
Allah Mudri vrlo dobro poznaje ono što je stvorio i zna da ljudska srca neće biti smirena i zadovoljna sve dok iz sebe ne izbace sve šejtanske manifestacije i u njemu ne uspostave tron samo za Njega. Stanje netrpeljivosti i mržnje je vrlo opasno duhovno stanje koje je zapravo prethodilo Iblisovoj pobuni protiv Allahove komande. Naime iskustvo je pokazalo da je čovjek vrlo osoran i nepokoran kada mu je srce ispunjeno mržnjom i zavišću. Te dvije negativne osobine su oprečne osjećajima ljubavi i naklonosti. Ako osoba duže vrijeme provede u mržnji i zavisti vrlo je vjerovatno da će na kraju prioniti i da realizuje osvetu ili uništenje objekta svoje negativnosti. Žalosno je to da se takve stvari među Bosanskim Muslimanima uglavnom dešavaju u krugu uske rodbine gdje se neuke svekrve ne trpe sa nevjestama ili punice sa zetovima. Tako onda vrzino kolo pođe hvatati jedno po jedno dok šejtan ne trijumfuje njihovim međusobnim pravljenjem čarki i smicalica. A da su se pri nastupu te netrpeljivosti okrenuli Allahu Milostivom za pomoć on bi im pomogao i šejtanske smutnje ih oslobodio.
“Da su samo, kada ih je od nas stigla muka, postali ponizni (smekšali se)! Ali (ne) njihova srca su otvrdnula i šejtan ih je zaveo tako da su sva svoja djela dobrim vidjeli!” (El~Enam: 43)
Očigledno je da će osoba koja se ne okrene prema Allahu kada je šejtan spopadne s negativnim mislima završiti u onome na što ju je šejtan pozivao. Netrpeljivost, mržnja i zavist su glavne kapije kroz koje šejtan osvoji tvrđavu ljudskog srca. Ako se te kapije ne zatvore osoba će stalno biti u opasnosti da izgubi iman zato što se šejtan neće smiriti dok je ne izvede iz vjerovanja i Islama. Oni koji i dalje ignorišu sjećanje na Allaha (zikrullah) u svakoj doba dana i noći neka sami poslušaju šta im Allah porućuje,
“Zar onaj čije je srce Allah proširio i otvorio prema Islamu pa je dobio prosvijetljenje od Allaha nije bolji od onoga čije srce je otvrdlo? Teško se onima čija srca su otvrdnula prema sjećanju na Allaha! Oni su u otvorenoj zabludi!”
5-Kod nas u Bosni je bilo dosta onih koji su se predstavljali kao hodže a otvarali su ljudima zvijezdu, tj. horoskop, da im proreknu šta ih čeka u životu itd. Prvo onaj ko jeste istinski hodža neće takvu praksu nikada otpočeti nego je spriječavati i narod o opasnosti iste obavještavati. Nejse ljudi bi često tako išli kod tih “hodža providura” koji bi im otvorili kitab, obično je to bio horoskop na arapskom kojeg su te “hodže” tretirale kao nešto sveto i nadnaravno da bi ljudi često govorili o tim “kitabima” s takvim strahopoštovanjem kao da su neuzubillah Allahova Objava. Ljudi bi onda dobili neke opće karakteristike koje se nalaze kod svih onih koji su rođeni u određenom dobu godine itd., te bi onda, kada im taj hodža providur nešto pogodi, rekli, “Ahh, jesi li čuo šta kaže, kako je on to znao o meni, jesam li ti rekao(la) da je on dobar (jak) hodža.” To se zove eksploatisanje neukih od strane lukavih. Jedni drugima propast donose i još misle da su nešto dobro učinili. Stoga ići takvom “hodži” koji ogleda u zvijezde i kitabe da ti rekne šta ti je bilo i šta će ti biti je ravno odlasku vidovnjaku (kahinu) bilo koje druge vjere. Pošto danas nema halifata mi ne možemo takve ljude pravno osuditi ili kazniti ali apsolutno moramo od njih daleko bježati. Nasuprot ovima šarlatanima postoje istinske hodže koji poznaju liječenje od mentalnih i fizičkih bolesti i koji koriste Islamske knjige i znanje da otklonu ono što ovi pređašnji za pare skuju. Oni ne proriču nikome budućnost i ako nešto i reknu što bi tome moglo sugerirati posigurno je od meleka a ne od šejtana jer Allah Milostivi svoje iskrene robove nadahnjuje istinom a šejtani svoje robove nadahnjuju neistinom. O tim istinskim hodžama i njihovu načinu rada možete pročitati više u ovom dokumentu.
6-U današnje vrijeme je vrlo popularno čitati horoskope u novinama ili opsežnijim knjigama. Vjerovati u astrološka predskazivanja je takođe akt koji izvodi iz vjere i praksa kojom se nište dobra djela kao što vatra ništi suha drva. Stoga Muslimanima nije dozvoljeno da čitaju horoskope a ako im povjeruju onda su napustili Islam. Vjerovati da sazviježđa ili druga nebeska tijela imaju o Allahu neki neovisni efekt na ljudsku sudbinu je idolatrija i sujevjerje. To potvrđuje i slijedeći Vjerovjesnikov hadis:
El-Muwatta Hadis 13.4 O očekivanju i vjerovanju da Zvijezde donose kišu
Zejd ibn Halid el-Džuhani je rekao, “Allahov Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem), je klanjao sa nama sabah namaz na Hudejbiji nakon što je te noći kišilo. Kada je završio namaz obratio se ljudima i rekao, ‘Znate li šta je vaš Gospodar rekao?’ Oni rekoše, ‘Allah i Njegov Vjerovjesnik najbolje znaju.’ On je rekao, ‘Neki moji robovi su otpočeli ovo jutro vjerujući u Mene, a drugi su ga otpočeli pobijajući Me. Što se tiče onih koji kažu, ‘Kiša nam je pala kao velika Allahova blagodat i milost,’ oni su povjerovali u Mene a zanijekali zvijezde. Ali što se tiče onih koji kažu, ‘Kiša nam je pala od te i te zvijezde, oni su Me zanijekali i povjerovali u zvijezde.’ ”
Kao što vidimo sva moć i odluka pripada samo Allahu Veličanstvenom i mi moramo vjerovati da samo Allah može staviti efekt u neku stvar da bi ona vršila neku akciju ili reakciju. Ništa osim Allaha Veličanstvenog ne može opstojati samo po sebi pa kako će onda išta mimo Allaha neki efekt proizvesti. Allah Mudri i Milostivi ovim upozorenjem preko svog Vjerovjesnika je htio da iz srca ranih Muslimana odstrani sujevjerje i nepotpuno razumjevanje funkcionisanja stvorenog svijeta koje je bilo uzrokom mnogih pred-Islamskih sujevjerja i neispravnih vjerovanja. Svako neispravno vjerovanje donosi negativnu posljedicu svome nosiocu i spriječava ga da ispravno spozna Allaha kao Apsolutnog Vladara i Upravljaća nad svime. Allah Milostivi je stvorio ljude da ga ispravno obožavaju a to će biti nemoguće postići ako im vjerovanje ne bude potpuno ispravno. Stoga se u mnogim ajetima i hadisima opominje na stvari koje same po sebi ne izvode iz Islama ali postepeno mogu odvesti čovjeka van Islama. Šejtan je ekspert u oblasti intelektualne analogije i on je najefikasniji u naporu protiv ljudi putem vesvase, tj. zavodničkom nanošenju iskrivljenih misli i poimanja istine kao i stvarnih činjenica. Neka nas Allah Milostivi sačuva neispravna vjerovanja i rezonovanja jer samo je On Zaštitnik vjernika. Amin!
7-Osim gore navedenih opasnih običaja naš narod u Bosni pa i u dijaspori sve više pokušava da imitira nemuslimane i njihove običaje. Naime sve se češće vide Muslimanske dženaze sa vjencima i raznoraznim buketima cvijeća u povorci koju često nose oni koji i nisu Muslimani ili otkrivene djevojke u crnini i Šeriatom zabranjenoj ženskoj odjeći. Tako naše džematlije umjesto da se skrušena srca usredsrede na smrt svoga brata ili sestre u vjeri i malo sami sebe na vlastitu smrt podsjete oni se unezvereno na takve žene i djevojke pred sobom ibrete. Nekako se gleda hatur svakom obijesniku i nevjerniku a Allahov dželle šanuhu ponajmanje. Vrijeme je da hodže i učevni ljudi u Bosni pođu regularno posječivati narod po selima džematima i da im drže predavanja o Islamskim doktrinama i opasnosti svih loših inovacija i nesmuslimanskih običaja. Radi toga što su oni zakazali u tom trudu koji zahtijeva konstantnu budnost i osvježivanje naučenog među džematlijama ljudi su zbunjeni i krajnje razjedinjeni pojavom raznih sekti u Bosni kao što su Šije, Ahmedije, Bahaije, Selefije, Nemezheblije, Hare Krišna, Jehove, šta sve još nije poniklo u krvavoj Bosni koja je skupo platila svoje odvajanje od Islamske tradicije i prijateljovanje s Allahovim i našim dušmanima. Druženje i zbližavanje s nemuslimanima se pokazalo krajnje negativno na neuke Bosanske Muslimane koji su svojim urođenim merhametom svakog vuka kao jagnje gladili. Allah dželle šanuhu nam nije zabranio da im pomognemo ako su muhtać našoj pomoći ali nam je zabranio da ih volimo i u svoje srce i kuće upustimo. Koliko je samo Muslimanki za nevjernike otišlo radi našeg “brastva i jedinstva” s kafirima!? Koliko je brakova rastureno i siročadi ocviljeno da bi se šejtanska ideologija marksizma i demokratizma sprovela!? Ehh babo ili nano, šta ćete Allahu reći kad vas bude upitao što ste kćer za kjafira udali. Kako ćeš objasniti kako to da se pijan kjafir po tvojoj kući valjao!? Kako ćeš objasniti da ti se sin nakon kjafirskih studija kjafirkinjom oženio pa kao i ona najstrag potpuno propao!? Biće mnogo pitanja a tako malo zadovoljavajućih odgovora…..Teško se nama koliko smo nemarni prema onome što svaki dan iščekujemo. Ja Rabbi nemoj da uzalud našu krv i patnju pročerdamo i očisti nas i potomstvo naše od onog čime Veličanstvo Tvoje negiramo. Amin!
8-Druga praksa i običaj kod Muslimana u Bosni je palenje svijeća za dušu umrloga koje njegova rodbina sa rahat lokumom ili halvom podjeli po sedmini, četerestini itd. Prvo palenje svijeće kao ibadetskog djela je nemuslimanski običaj koji je naročito svojstven kršćanima. Drugo paliti svijeće kada se ima struja je nelogično i nepotrebno rasipanje (israf) a Allah Silni kaže da su rasipnici braća šejtanova. Podjeliti hranu ili pare siromašnim Muslimanima je sadaka i to se prima za dušu umrlog ali paliti svijeće je nemuslimanski običaji i kao takav se treba obavezno ukinuti. Učiti Kur`an ili obaviti bilo koji drugi ibadet za umrlog je dozvoljeno. Sve što je Šeriatom utvrđeno kao pozitivno i korisno ono je dozvoljeno pa makar to i ne bila praksa Ashaba i prvih generacija Muslimana. Oni koji uokolo hodaju sa sveskama “sahih hadisa” o apsolutnoj zabrani inovacija stvaraju fitnu koja ne donosi nikakvu korist Muslimanima uopće, a Bosancima pogotovo, imajući u vidu svu složenost njihove političke i vjerske situacije. Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao:
El-Tirmizi Hadis 4649 Prenio Abdullah ibn Amr ibn el-‘As
Allahov Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao, “Ne pripada nama onaj ko imitira druge vjere (narode). Nemojte imitirati Židove ili Kršćane, jer Židovi se pozdravljaju išaretom prstima a Kršćani išaretom dlanovima.”
Stoga je ulema rekla da nije dozvoljeno Muslimanima da imitiraju Židove i Kršćane po pitanjima vjere i vjerskih običaja. Ukopavanje i obilježavanje smrti Muslimana kako posmrtnim obredima i kasnije nadgrobnim spomenima ne smije biti kao ona od nemuslimana.
9-O načinu označavanja Muslimanskih kabura: dozvoljeno je označiti kabur umrlog s jedan ili dva skromna nišana da mu potomstvo zna za kabur gdje ga mogu posječivati i za njegovu dušu Kur’an ili dove učiti. Označavanje kabura nišanima je dobra tradicija pošto je zabranjeno po nečijem kaburu hodati ili na njemu sjediti a to bi se vrlo često desilo kad kaburi ne bi nišanima bili označeni. Nema nikakvih osobitih propisa o kvaliteti nišana koji mogu biti od drveta i od kamena ali ne trebaju biti od mermera i drugih skupih materijala jer je to israf, tj. rasipanje imovine koja se treba iskoristiti za preče svrhe koje će donijeti više nagrade i umrlom a i njegovu potomstvu. Nažalost danas većina Muslimanskih kabura izgledaju kao grobnice faraona sa maulozejima ukrašenim figurama kojekakvih ptica i slikama umrlih na nadgrobnim spomenicima tako da čovjek više nije siguran da nije pogriješio greblje dok ne pročita imena umrlih na njima. Kad god prođem Muslimanskim grebljem upitam se kako je onima ispod i mislim se šta će biti samnom. Iskustvo pokazuje da kako čovjek uredi i provede svoj ovozemaljski život tako mu urede i kabur. Ja Rabbi oprosti nam zaista smo mi sebi zulum učinili. Amin!
10-Kršćani nose hranu na grobove svoji umrlih vjerujući da će oni to okusiti ili da će ih bar želja minuti. Neki Muslimani rade slične stvari pa sam lično znao da su neki ostavljali vodu na prozor određeni broj dana nakon smrti umrlog rođaka s vjerovanjem da to umrli možda pije ili da se time bilo kako opkoristi. To je jedno praznovjerje koje se uvuklo među Muslimane kroz generacije druženja sa nemuslimanima od kojih smo poprimili neke takve običaje. Svakom Muslimanu treba biti jasno da je umrli u poziciji gdje nema slobodu kretanja kao što mnogi neuki ljudi misle da duhovi umrlih lutaju ovim svjetom oko nas itd. Musliman kada umre prolazi kroz test i ispitivanje o svom vjerovanju nakon kojeg je ili stavljen na muke ako je nešto veliko griješio ili je uspavan do Sudnjeg Dana ili ako je Šehid onda ima slobodu od Allaha da se kreće u svijetu koji mi detaljno ne poznajemo. Allah dželle šanuhu kaže:
“I ne recite o onima koji su poginuli na Allahovom putu: “Oni su mrtvi.” Nikako, oni su živi iako vi to ne vidite. (Bekara: 154)
Sahih Muslim Hadis 4651 Prenio Abdullah
Prenosi se od Masruqa koji je rekao: Mi smo pitali Abdullaha o Qur’anskom ajetu: “I ne mislite o onima koji su poginuli na Allahovom putu da su mrtvi. Nikako, oni su živi, uživajući blagodati u blizini svoga Gospodara….” (iii.169). I on nam je rekao: Mi smo pitali Vjerovjesnika (sallallahu `alejhi ve sellem) o značenju ovog ajeta i on nam je rekao: Duše šehida žive u tijelima zelenih ptica koje imaju gnijezda u lusterima koji vise sa Allahova trona (arša). Oni jedu Džennetsko voće gdje god žele i onda se smire u tim gnijezdima ispoda Prijestola. Jednom ih je Gospodar pogledao i upitao: Da li išta želite? Oni su rekli: Šta više možemo željeti? Hranimo se Džennetskim voćem gdje god želimo. Njihov Gospodar ih je tri puta upitao da li im išta duša želi. Kada su uvidjeli da će opet biti pitani, oni su rekli: O Gospodaru, mi bi voljeli kad bi ti htio da naše duše opet vratiš u naša tijela tako da opet možemo poginuti za Tvoje zadovoljstvo. Kada je Allah učinio sigurnim da su oni potpuno sretni i zadovoljni On ih je onda ostavio da uživaju neizmjerne blagodati na nebu.”
11-Muslimansko imitiranje Bosanskih Kršćana je vrlo izraženo kao u Bosni tako i u dijaspori. Mnogi s njima slave božiće, uskrse, nove godine, kumljenja djece itd. Mnogi Muslimani su prihvatili običaj kumljenja djece po Kršćanskom običaju i sa vrlo alkoholiziranom gozbom i igrankom. U Islamu mi imamo svoju Islamsku Novu godinu, takođe imamo svoje blagdane u vrijeme dva bajrama, mi imamo svoj obred koji se zove `akika pri kojem se za novorođeno muško dijete zakolju dva jagnjeta ili ovce a za žensko novorođenče jedno jagnje ili ovca. Djetetu se nakon sedam dana po rođenju nadije ime i obrije kosa koja se onda izvaga i u toj težini srebra udjeli sadaka siromašnim Muslimanima. To sve treba da obavi otac djeteta a ako ne može ili ne zna onda to treba dati pobožnom bližnjem rodu ili lokalnom učenjaku da za njega obavi. Ako roditelji nisu imućni da obezbjede ovakav obred onda s njih spada ova dužnost. Nije dozvoljeno nemuslimanu da obrije glavu Muslimanskom novorođenom djetetu kako je to kod nas uzajamnim kumstvima postao običaj. Nije dozvoljeno obred propratiti bilo kakvom zabranjenom aktivnošću kao npr. trošenjem alkoholnih pića i mješanjem muškaraca i žena, strasnom muzikom i igranjem. Povodom bilo kakvog vjerskog obilježavanja sretnih događaja nije dozvoljeno biti ekstravagantan jer to uzrokuje rasipanje imovine i moguću zavist kod drugih koji to ne mogu a nemaju duhovne samokontrole da obuzdaju osjećaj zavisti. A i jedno i drugo je od Allaha krajnje pokuđeno. Svadbe se tretiraju istim principom i ono što se kod nas u Bosni smatralo svadbom je ustvari čin šejtanskog festivala. Da nas Allah sačuva toga. Amin!
12-Zastupanje neislamskih partija i ideologija je takođe vrlo aktuelno među Bosanskim Muslimanima do te mjere da neki od njih tako blesavo i suludo govore kako su oni Muslimani ali nisu vjernici. Šta oni zapravo žele reći je to da su oni potomci tradicionalnog Muslimanskog življa ali zastupaju neislamske ideologije i političke partije čiji cilj nije uspostavljanje Allahova Zakona na zemlji nego šejtanskog i ljudskog. Šta da kažem onima koji su toliko nerazumni da slijede nešto što vodi u Džehennem a ignorišu ono što vodi u Džennet. Pa jedino što im mogu reći je ono što i Allah Veličanstveni kaže:
“Vama vaša vjera a meni moja vjera!” (el~Kafirun: 6)
13-Druga aktuelna bolest kod Bosanskih Muslimana je uvjerenje da Islam više nije aktuelan i da se treba mjenjati kao i Kršćanstvo prema našim prohtijevima. Oni ne klanjaju, ne plaćaju zekat i ne poste niti Hadždž obavljaju a sebe tvrdoglavo nazivaju Muslimanima. Oni imaju mnoge isprike i vlastita neuka rezonovanja koja je teško sve ovdje pribilježiti. Važno je napomenuti da svako onaj ko vjeruje da Islam više nije aktuelan i da se Islamski Zakon treba mjenjati zapravo i nije više Musliman bez obzira na njegove tvrdnje. Nepraktikovanje Islama se graniči s kufrom ali poricanje neophodnosti praktikovanja Islama je kufr, tj. nevjerstvo. Stoga svi oni koji se nerazumno inate i tvrde da imaju čisto srce i da (zato) ne trebaju klanjati moraju znati da su time izišli van okvira Islama te ako stvarno žele biti Muslimani onda se obavezno moraju pokajati Allahu i napustiti takva uvjerenja i pokoriti se Allahovom Zakonu koliko god mogu a to znači da bar fardove obavljaju. Ako to ne učine biće gorko razočarani kada se u nevjerničkim krugovima na Sudnjem Danu prožive. Ja Rabbi sačuvaj nas takve sudbine. Amin!
[b]
14-[/b]Vrlo rasprostranjena bolest je nepoštivanje Islamskih učenjaka, hodža, imama itd. Naime Islamski Zakon je vrlo striktan po pitanju respekta i pokornosti Islamskim učenjacima te se onaj ko njih radi vjere ismijava i ruglu ih izvrgava smatra licemjerom i nevjernikom koji je otpao od Islama. Ako ih neko ne poštuje radi njihove korupcije to je druga stvar i radi toga se ne izlazi iz Islama ali je i ta praksa loša alternativa. Bolje je lijepo im pristupiti i polahko i strpljivo ih bodriti da se korupcije prođu. Kada se ulema pokvari a narod ih ne popravlja onda je taj narod na pragu Allahove kazne. Stoga učvrstimo svoje redove i pomozimo jedni druge da na hajr iziđemo i Allahu se čista srca povratimo. Ovdje je itekako važno da oni među poštenom ulemom povedu inicijativu jer su oni obučeni za kvalifikovan razgovor i ispravljanje u vjerskim pitanjima dok je neuk narod uvijek podložan šejtanskom poigravanju i pogrešnom pristupu učenim ljudima čije znanje ih nije sačuvalo od korupcije. Ja Rabbi očisti naše učenjake od onog što im ne priliči i učini ih nama dostojnim liderima i na ovom i na vječnom svijetu. Amin!Opet napominjem da ovaj dokument nisam pripremio da nekog guram van Islama nego da rastavim istinu od neistine koju je šejtan puno zapetljao. Nadam se i molim Allaha Milostivog da naši Bosanski Muslimani uvide ispravno kakvo im je trenutno vjerovanje a time i vječno boravište. Na kraju bih naveo Allahove dželle šanuhu riječi:
“Reci: »O Allahovi robovi, koji ste se o sebe ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. Jer On Oprašta i Samilostan je.
Ako se povratite Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego šta vas kazna stigne, — poslije čega vam niko u pomoć neće priskočiti.
I slijedite ono što je najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje, prije nego što vam iznenada kazna ne dođe, za čiji dolazak nećete ni znati.
Da ne bi osoba zajaukala: »Teško se meni, koliko sam dužnosti prema Allahu propustio, pa sam se još k tome i izrugivao.«
Stoga nemojte dozvoliti da vas šejtan prevari svojim lukavim došaptavanjima, “ah, ti si previše zlih djela i vjerovanja počinio-la da bi ti Allah sve to oprostio, nemoj se zavaravati jer ti si predaleko odgurao-la i sad je prekasno za kajanje. Nastavi s mržnjom i zavidnošću jer ona ili on je prvi počeo i on ili ona je kriv za sve to a ne ja. Ahh ne budi naivan-na već si probao-la nekoliko puta da se popraviš pa nije išlo pa što da se opet mučiš oko beznadežne stvari. Ne brini se možda je to samo pričanje neke drevne knjige koju je mogao svako napisati, ko će znati jel to uopšte objava od Stvoritelja….”
Ovako prokletnik laže vjernicima i zamajava ih da bi im što više vremena i imana ukrao. A Allah Mudri i Samilosni njemu i njegovim lažima odgovara:
“O sinovi Ademovi, sve dok Me budete pozivali i od Mene trazili, Ja ću vam opraštati urpkos onom što ste počinili, i Neće me biti briga. O sinovi Ademovi, kad bi se vaši grijesi nagomilali do neba, i vi onda zatražili oprosta od Mene, Ja bih vam opet oprostio. O sinovi Ademovi, kada bi mi došli sa grijesima velikim kao cijela Zemlja i suočili Me, ne pripisujući Mi sudruga (u Božanstvu), Ja bih vam podario isti toliki oprost!”
Prenio Imam Tirmizi koji kaže da je ovaj hadis “hasan i sahih”.
Moji dragi Bosanci, zar ćete poslije ovako divnih Allahovih riječi oprosta i dalje slušati šejtanske laži i obeshrabrivanje?! Zar ćete tražiti šejtanovo društvo umjesto Allahovog?! Zar ćete pokleknuti pod šejtanskim riječima: “ehh, šta se brineš ti si još mlad-a, ima vremena da se pokaješ kad ostariš ili kad završiš što si naumio-la.”
A Allah Milostivi vam je već rekao u gore navedenom ajetu da se pokajete i prođete nevaljalih djela prije nego vas zadesi kazna i melek smrti zgrabi vašu dušu nakon čega vam niko neće moći pomoći. Dragi moji smrt vreba nad našim glavama svake sekunde i niko od nas nije siguran da će uspjeti doći do slijedećeg daha. Ljudi svakodnevno ginu ispred naših očiju, hiljade ljudi pa i cijela sela i gradovi i skoro svi se nisu tome nadali niti su to očekivali da im se desi. Stoga nemojte slušati vašeg i Allagovog dušmana nego se okrenite Allahu i tražite oprosta i pomoći da istrajete na pravom putu. Svaki dan i noć se pokajte za loša djela i obnovite svoj iman jer ne znate šta vas čeka i da li ćete se probuditi iz sna niti da li ćete dočekati slijedeću noć. Ovo vrijeme je vrlo kobno i Allahove dželle šanuhu kazne se vide po mnogim zemljama širom svijeta i što je najžalosnije malo je onih koji su se kajali i od Allaha Milostivog oprosta tražili nego su umrli u grijehu i oholosti. Da nas Allah Samilosni sačuva takve smrti i da nam sačuva naše potomstvo od svega što izvodi iz Njegova zadovoljstva. Amin Jaa Rabbel~`Alemin!!!
Vel~hamdulillahi rabbil~`alemin ves~salatu ves~selamu `ala sejjidina Muhammed, ve `ala aalihi ve sahbihi edžme`in.
pripremio i pojasnio
Ebu Irfan el~Bosni
SUJEVJERJA I DJELA KOJA KVARE IMAN
U našem narodu se uobičajilo već generacijama praktikovati razne stvari koje su Islamom zabranjene ili koje čak izvode iz Islama. Tako mnogi neuki ljudi nemaju imana iako sebe smatraju Muslimanima. Drugi pak klanjaju obavezne namaze ali se upuštaju u stvari kojima između namaza pokvare svoj iman (vjerovanje). Stoga je svrsi shodno da s Allahovom dželle šanuhu pomoći ukažem na sve one prakse i vjerovanja za koje lično znam da su bile svojstvene Bosanskim Muslimanima. Moj naum nije da bilo koga proglašavam nemuslimanom ili krivovjernikom nego samo da ukažem onima koje zanima istina i stvarno stanje stvari iz perspektive Islamskog Zakona (Šeri`ah) onako kako su nam to objasnili istinski učenjaci Sunni Muslimana. Allaha Veličanstvenog molim za uputu i pomoć svima onima koji svjesno ili nesvjesno vjeruju ili rade ono što kvari iman i vodi u paklenu vatru. Amin!
[b]Stvari koje su ustaljene među Bosanskim Muslimanima:1. Ogledanje u fildžan (šoljicu kahve)
2. Gledanje u dlan od lutajućih cigana
3. Bacanje graha
4. Pravljenje čarki (sihira)
5. Otvaranje zvijezde (kod nadri-hodže)
6. Obraćanje horoskopima
7. Polaganje vijenaca i cvijeća na kabure
8. Paljenje svijeće umrlima
9. Podizanje skupih i nepotrebnih spomenika umrlima
10. Ostavljanje vode na prozor (određeni broj dana nakon smrti bližnjega)
11. Imitiranje Bosanskih kršćana i pagana
12. Zastupanje neislamskih i anti-islamskih partija i pokreta
13. Ignorisanje Islamskih praksi i vjerovanja
14. Ismijavanje Islamskih učenjaka[/b]
1- Ogledanje u fildžan je vrlo stara i rasprostranjena praksa među svim narodima Balkana a osobito među Bosanskim Muslimanima. Žalosno je to da i pored prisustva mnoštva hodža u skoro svakom većem selu ta praksa i dalje ostaje aktuelna i rasprostranjena. Neukost je važan faktor koji doprinosi konstantnoj dinamici ove opasne prakse. Naime ogledanje fildžana u okviru Islamskog prava spada u praksu i vjerovanje krivovjerstva (širka). U vrijeme Vjerovjesnika Muhammeda među Arapima je bilo uobičajeno da gataju tj. proriču šta će se nekome desiti u budućnosti. Ta praksa se spominje u Kur`anu kao bacanje strelica ili proricanje:“O vjernici! vino (opojna sredstva) i kockanje i gatanje strelicama su odvratne stvari, šejtanovo djelo: pa se toga prođite da bi ste se spasili.” (el~Maida: 90)
Sahih El-Buhari Hadith 4.571 Prenio Ibn Abbas
“Kada je Vjerovjesnik ugledao slike u Ka’bi, on nije htio u nju ući dok ih Ashabi nisu izbrisali. Kada je ugledao (slike na kojima su navodno Ibrahim i Ismail `alejhimu selam bacali strelice proricanja), on je rekao, “Allah ih prokleo (tj. Kurejšije)! Tako mi Allaha, niti je Ibrahim a niti Ismail gatao strelicama.”
Kockanje: mejsir: literalno, metod ili sredstvo da se nešto lahko postigne, ubirati profit bez uložena truda za isti; te je tako kockanje. To je princip na osnovu kojeg je kockanje zabranjeno. Najraprostranjeniji oblik kockanja među Arapima je bio kockanje bacanjem strelica, na principu lota (lutrije): strelice su bile označene, i služile su istoj svrhi kao i moderni tiketi lota i ostalih lutrija. Označene strelice su se izvlačile iz torbe. Neke su bile prazne i onaj ko bi ih izvukao ne bi dobio ništa. Druge su bile obilježene određenim nagradama, malim ili velikim. Da li je osoba dobila malu ili veliku nagradu (udio), ili pak ništa, je potpuno ovisilo o sreći, osim ako neki nisu i varali pa je bilo naštimano da naivne osobe stalno gube. Princip na osnovu kojeg se kudi ovakva praksa je: da, čak i ako nema varanja, ti možeš dobiti ono što nisi na dozvoljen način zaradio, ili izgubiti zarađeno na kušanju zakona vjerovatnoće. Bacanje kocki i klađenje na razne vidove sportova i druge stvari je validno uključeno u definiciju kockanja. Kako vidimo iz hadisa bacanje strelica se koristilo i kao vid proricanja budućih događaja. Vjerovjesnik je prokleo one krivovjerne Kurejšije koji su potvorili Ibrahima i Ismaila alejhimu selam da su proricali bacanjem strelica. Ogledanje u fildžan ima istu svrhu i cilj kao i ovo bacanje strelica a to je da se dokuči znanje o budućim povoljnim ili nepovoljnim događajima.
2-Druga dosta uobičajena praksa među Muslimanima Bosne je donekle vezana sa ovom prvom po pitanju svrhe ali je još opasnija od prve iz tog razloga što izvodi iz Islama. Naime danas je u svijetu dosta popularno ići šarlatanima koji ogledaju u tarot (karte) i dlan. Čitanje dlana je jedan vid proricanja budućnosti isto kao i tarot a kod nas su to uglavnom radili lutajući cigani koji ili nemaju nikakve vjere ili su mnogobošci kao njihovi pretci u Indiji. Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao o takvim ljudima:
Sahih El-Buhari Hadis 4.508 Prenosi Ajša
Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao, “Kad Meleki razgovaraju u sred oblaka o stvarima koje će se desiti na Zemlji, šejtani načuju koju riječ i prenesu je u uho proroka (gatara) kao kad neko nešto ulije u flašu, i k tome dodaju još stotinu svojih laži.”
El-Tirmizi Hadis 551 Prenio Ebu Hurejre
Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao, Muškarac koji pristupi suprugi dok ima menstruani period, ili pristupi svojoj supruzi odpozada (obavi analni polni odnos), ili ode kahinu (vidovnjaku, gataru), on je zanijekao ono što je Objavljeno Muhammedu.
A u Ibn Medžehovoj i Darimijevoj verziji istog hadisa se kaže: …Kahin, i ako mu povjeruje, onda je počinio Kufr (nevjerstvo).
Iz ovoga je jasno da je posjeta gataru rigorozno osuđena a onaj ko gataru ili vidovnjaku povjeruje ono što mu rekne više ne pripada Islamu. Ogledanje u fildžan, čitanja dlana, tarot i riječi vidovnjaka su na istom nivou te onaj ko u to povjeruje se odmetnuo od Islama. Takva osoba mora učiniti tewbu (pokajati se Allahu) i nikad više ne pristupiti takvim stvarima. Danas je popularno posjećivati vidovnjake koji navodno vide i čuju duhove i koji imaju moć da ih otklone iz nečije kuće i slično. Ljudi idu tim vidovnjacima da se posavjetuju o karijeri, važnim odlukama i braku sa njima. Muslimanima je strogo zabranjeno da takvo što čine a ako povjeruju u njihove riječi onda su napustili Islam. Stoga vrlo je očigledno da je čitanje dlana od ciganki i drugih vidovnjaka apsolutni haram i onaj ko njima povjeruje je postao nevjernik. Allahu Milostivom se utječemo od takva vjerovanja i ponašanja.
3-Bacanje graha je takođe dosta aktuelna praksa među Muslimanima Bosne i Hercegovine. Neke neznalice čak pripisuju tu praksu hadreti Fatimi `alejha selam, plemenitoj kćerki Vjerovjesnika (sallallahu `alejhi ve sellem). Teško se njima i onima koji im povjeruju. Bacanje graha je isto kao i pred-Islamsko bacanje kamenčiča koje i danas koriste neka primitivna plemena u Africi kao metod gatanja i proricanja budućnosti. To je potvrđeno i Vjerovjesnikovim hadisom ispod:
Ebu-Davudov Sunen Hadis 3898 Prenio Qabisah
“Čuo sam Allahova Vjerovjesnika (sallallahu `alejhi ve sellem) kada je rekao: Proricanje od leta ptica i vjerovanje u zlu kob podpada pod proricanje. Tarq: To se koristilo kao metod proricanja tako što su žene bacale kamenčiče (a Bosanke grah).”
Ne samo da je to djelo koje vodi u kufr nego i gnusna potvora na jedno savršeno i plemenito biće kao što je bila hadreti Fatima `alejha selam za koju je Vjerovjesnik rekao da će biti vođa (sejjida) svim ženama u Džennetu. Allahov Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem) nikad ne bi dopustio da njegova omiljena kćerka čini nešto pokudno a kamoli nešto što izvodi iz Islama. On je rekao da kad bi njegova kćer Fatima, koju je najviše volio, bilo šta ukrala on bi joj ruku odsjekao. Stoga onima koji mogu izvrdavati da je ona mogla imati neke povlastice kod Vjerovjesnika zato što je bila njegova miljenica ja kažem da je to apsolutno nemoguće jer je krađa naspram gatanja mnogo manji grijeh, jer krađa u najgoru ruku remeti socijalnu ravnotežu i harmoniju a gatanje vodi u nevjerstvo, sukob i sujevjerje koje je vladalo prije Islama.
4-Vračanje i pravljenje magije (sihra) je akcija koja automatski izvodi osobu van Islama. Vračanje je smrtni grijeh koji pofrazumjeva kufr tj. nevjerovanje. Šejtani nemaju nikakva interesa da surađuju s vračarem osim da istoga naprave idolopoklonikom kao i one koji mu vjeruju. Allah dželle šanuhu je obećao u Kur`anu da vračari neće uspjeti ni na ovom a ni na drugom svijetu. Kod nas se često čuje kako narod ide kod kojekavih hodža da im zapišu da rastave muža i ženu, da naprave da neko nekog zamrzi itd. Onaj ko tome udovoljava je napustio Islam i onaj koji traži da mu se takva usluga učini je takođe napustio Islam jer i jedan i drugi žele zlo drugima a još traže pomoć od šejtana što je najgori vid pripisivanja Allahu suparnika (širk). Allah nas Milostivi sačuvao takvih pomisli a kamoli da ih u djelo sprovedemo. Šejtan je vrlo lukav u svom nastupanju. On prvo navede insana da ne voli drugu osobu pa da je onda zamrzi pa da joj onda zlo poželi pa da na kraju tu zlu zamisao u djelo sprovodi. Muslimanima je obligatno (fard) da nauče kako šejtan donosi zle misli i koje trikove koristi da navede ljude krivim putem. Ovo znanje je itekako zastupljeno u Tesavvufu i oni koji ga ignorišu postaju lahke žrtve šejtankih intriga. Stoga je neophodno svakome da nauči da je šejtan dušmanin koji nikad ne spava i nikad se ne odmara i stalno neku smutnju sprovodi bili je mi svjesni ili ne. Svaku negativnu misao moramo odmah blokirati i dovom prema Allahu i zikrom zamjeniti. Osoba koja ne troši vrijeme u mislima o Allahu i nečemu pozitivnom će zasigurno biti pod manjim ili većim uticajem šejtanskih negativnih misli (došaptavanja). Uznemireno i nezadovoljno srce je simptom šejtanskog uticanja na osobu a Allah Milostivi nam nudi izlaz kada kaže u Kur’anu,
“Oni koji vjeruju i čija srca se u Allahovom sjećanju smiruju. Usitinu u sjećanju na Allaha srca nalaze smirenost (zadovoljstvo)! (Er~Rad: 28)
Allah Mudri vrlo dobro poznaje ono što je stvorio i zna da ljudska srca neće biti smirena i zadovoljna sve dok iz sebe ne izbace sve šejtanske manifestacije i u njemu ne uspostave tron samo za Njega. Stanje netrpeljivosti i mržnje je vrlo opasno duhovno stanje koje je zapravo prethodilo Iblisovoj pobuni protiv Allahove komande. Naime iskustvo je pokazalo da je čovjek vrlo osoran i nepokoran kada mu je srce ispunjeno mržnjom i zavišću. Te dvije negativne osobine su oprečne osjećajima ljubavi i naklonosti. Ako osoba duže vrijeme provede u mržnji i zavisti vrlo je vjerovatno da će na kraju prioniti i da realizuje osvetu ili uništenje objekta svoje negativnosti. Žalosno je to da se takve stvari među Bosanskim Muslimanima uglavnom dešavaju u krugu uske rodbine gdje se neuke svekrve ne trpe sa nevjestama ili punice sa zetovima. Tako onda vrzino kolo pođe hvatati jedno po jedno dok šejtan ne trijumfuje njihovim međusobnim pravljenjem čarki i smicalica. A da su se pri nastupu te netrpeljivosti okrenuli Allahu Milostivom za pomoć on bi im pomogao i šejtanske smutnje ih oslobodio.
“Da su samo, kada ih je od nas stigla muka, postali ponizni (smekšali se)! Ali (ne) njihova srca su otvrdnula i šejtan ih je zaveo tako da su sva svoja djela dobrim vidjeli!” (El~Enam: 43)
Očigledno je da će osoba koja se ne okrene prema Allahu kada je šejtan spopadne s negativnim mislima završiti u onome na što ju je šejtan pozivao. Netrpeljivost, mržnja i zavist su glavne kapije kroz koje šejtan osvoji tvrđavu ljudskog srca. Ako se te kapije ne zatvore osoba će stalno biti u opasnosti da izgubi iman zato što se šejtan neće smiriti dok je ne izvede iz vjerovanja i Islama. Oni koji i dalje ignorišu sjećanje na Allaha (zikrullah) u svakoj doba dana i noći neka sami poslušaju šta im Allah porućuje,
“Zar onaj čije je srce Allah proširio i otvorio prema Islamu pa je dobio prosvijetljenje od Allaha nije bolji od onoga čije srce je otvrdlo? Teško se onima čija srca su otvrdnula prema sjećanju na Allaha! Oni su u otvorenoj zabludi!”
5-Kod nas u Bosni je bilo dosta onih koji su se predstavljali kao hodže a otvarali su ljudima zvijezdu, tj. horoskop, da im proreknu šta ih čeka u životu itd. Prvo onaj ko jeste istinski hodža neće takvu praksu nikada otpočeti nego je spriječavati i narod o opasnosti iste obavještavati. Nejse ljudi bi često tako išli kod tih “hodža providura” koji bi im otvorili kitab, obično je to bio horoskop na arapskom kojeg su te “hodže” tretirale kao nešto sveto i nadnaravno da bi ljudi često govorili o tim “kitabima” s takvim strahopoštovanjem kao da su neuzubillah Allahova Objava. Ljudi bi onda dobili neke opće karakteristike koje se nalaze kod svih onih koji su rođeni u određenom dobu godine itd., te bi onda, kada im taj hodža providur nešto pogodi, rekli, “Ahh, jesi li čuo šta kaže, kako je on to znao o meni, jesam li ti rekao(la) da je on dobar (jak) hodža.” To se zove eksploatisanje neukih od strane lukavih. Jedni drugima propast donose i još misle da su nešto dobro učinili. Stoga ići takvom “hodži” koji ogleda u zvijezde i kitabe da ti rekne šta ti je bilo i šta će ti biti je ravno odlasku vidovnjaku (kahinu) bilo koje druge vjere. Pošto danas nema halifata mi ne možemo takve ljude pravno osuditi ili kazniti ali apsolutno moramo od njih daleko bježati. Nasuprot ovima šarlatanima postoje istinske hodže koji poznaju liječenje od mentalnih i fizičkih bolesti i koji koriste Islamske knjige i znanje da otklonu ono što ovi pređašnji za pare skuju. Oni ne proriču nikome budućnost i ako nešto i reknu što bi tome moglo sugerirati posigurno je od meleka a ne od šejtana jer Allah Milostivi svoje iskrene robove nadahnjuje istinom a šejtani svoje robove nadahnjuju neistinom. O tim istinskim hodžama i njihovu načinu rada možete pročitati više u ovom dokumentu.
6-U današnje vrijeme je vrlo popularno čitati horoskope u novinama ili opsežnijim knjigama. Vjerovati u astrološka predskazivanja je takođe akt koji izvodi iz vjere i praksa kojom se nište dobra djela kao što vatra ništi suha drva. Stoga Muslimanima nije dozvoljeno da čitaju horoskope a ako im povjeruju onda su napustili Islam. Vjerovati da sazviježđa ili druga nebeska tijela imaju o Allahu neki neovisni efekt na ljudsku sudbinu je idolatrija i sujevjerje. To potvrđuje i slijedeći Vjerovjesnikov hadis:
El-Muwatta Hadis 13.4 O očekivanju i vjerovanju da Zvijezde donose kišu
Zejd ibn Halid el-Džuhani je rekao, “Allahov Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem), je klanjao sa nama sabah namaz na Hudejbiji nakon što je te noći kišilo. Kada je završio namaz obratio se ljudima i rekao, ‘Znate li šta je vaš Gospodar rekao?’ Oni rekoše, ‘Allah i Njegov Vjerovjesnik najbolje znaju.’ On je rekao, ‘Neki moji robovi su otpočeli ovo jutro vjerujući u Mene, a drugi su ga otpočeli pobijajući Me. Što se tiče onih koji kažu, ‘Kiša nam je pala kao velika Allahova blagodat i milost,’ oni su povjerovali u Mene a zanijekali zvijezde. Ali što se tiče onih koji kažu, ‘Kiša nam je pala od te i te zvijezde, oni su Me zanijekali i povjerovali u zvijezde.’ ”
Kao što vidimo sva moć i odluka pripada samo Allahu Veličanstvenom i mi moramo vjerovati da samo Allah može staviti efekt u neku stvar da bi ona vršila neku akciju ili reakciju. Ništa osim Allaha Veličanstvenog ne može opstojati samo po sebi pa kako će onda išta mimo Allaha neki efekt proizvesti. Allah Mudri i Milostivi ovim upozorenjem preko svog Vjerovjesnika je htio da iz srca ranih Muslimana odstrani sujevjerje i nepotpuno razumjevanje funkcionisanja stvorenog svijeta koje je bilo uzrokom mnogih pred-Islamskih sujevjerja i neispravnih vjerovanja. Svako neispravno vjerovanje donosi negativnu posljedicu svome nosiocu i spriječava ga da ispravno spozna Allaha kao Apsolutnog Vladara i Upravljaća nad svime. Allah Milostivi je stvorio ljude da ga ispravno obožavaju a to će biti nemoguće postići ako im vjerovanje ne bude potpuno ispravno. Stoga se u mnogim ajetima i hadisima opominje na stvari koje same po sebi ne izvode iz Islama ali postepeno mogu odvesti čovjeka van Islama. Šejtan je ekspert u oblasti intelektualne analogije i on je najefikasniji u naporu protiv ljudi putem vesvase, tj. zavodničkom nanošenju iskrivljenih misli i poimanja istine kao i stvarnih činjenica. Neka nas Allah Milostivi sačuva neispravna vjerovanja i rezonovanja jer samo je On Zaštitnik vjernika. Amin!
7-Osim gore navedenih opasnih običaja naš narod u Bosni pa i u dijaspori sve više pokušava da imitira nemuslimane i njihove običaje. Naime sve se češće vide Muslimanske dženaze sa vjencima i raznoraznim buketima cvijeća u povorci koju često nose oni koji i nisu Muslimani ili otkrivene djevojke u crnini i Šeriatom zabranjenoj ženskoj odjeći. Tako naše džematlije umjesto da se skrušena srca usredsrede na smrt svoga brata ili sestre u vjeri i malo sami sebe na vlastitu smrt podsjete oni se unezvereno na takve žene i djevojke pred sobom ibrete. Nekako se gleda hatur svakom obijesniku i nevjerniku a Allahov dželle šanuhu ponajmanje. Vrijeme je da hodže i učevni ljudi u Bosni pođu regularno posječivati narod po selima džematima i da im drže predavanja o Islamskim doktrinama i opasnosti svih loših inovacija i nesmuslimanskih običaja. Radi toga što su oni zakazali u tom trudu koji zahtijeva konstantnu budnost i osvježivanje naučenog među džematlijama ljudi su zbunjeni i krajnje razjedinjeni pojavom raznih sekti u Bosni kao što su Šije, Ahmedije, Bahaije, Selefije, Nemezheblije, Hare Krišna, Jehove, šta sve još nije poniklo u krvavoj Bosni koja je skupo platila svoje odvajanje od Islamske tradicije i prijateljovanje s Allahovim i našim dušmanima. Druženje i zbližavanje s nemuslimanima se pokazalo krajnje negativno na neuke Bosanske Muslimane koji su svojim urođenim merhametom svakog vuka kao jagnje gladili. Allah dželle šanuhu nam nije zabranio da im pomognemo ako su muhtać našoj pomoći ali nam je zabranio da ih volimo i u svoje srce i kuće upustimo. Koliko je samo Muslimanki za nevjernike otišlo radi našeg “brastva i jedinstva” s kafirima!? Koliko je brakova rastureno i siročadi ocviljeno da bi se šejtanska ideologija marksizma i demokratizma sprovela!? Ehh babo ili nano, šta ćete Allahu reći kad vas bude upitao što ste kćer za kjafira udali. Kako ćeš objasniti kako to da se pijan kjafir po tvojoj kući valjao!? Kako ćeš objasniti da ti se sin nakon kjafirskih studija kjafirkinjom oženio pa kao i ona najstrag potpuno propao!? Biće mnogo pitanja a tako malo zadovoljavajućih odgovora…..Teško se nama koliko smo nemarni prema onome što svaki dan iščekujemo. Ja Rabbi nemoj da uzalud našu krv i patnju pročerdamo i očisti nas i potomstvo naše od onog čime Veličanstvo Tvoje negiramo. Amin!
8-Druga praksa i običaj kod Muslimana u Bosni je palenje svijeća za dušu umrloga koje njegova rodbina sa rahat lokumom ili halvom podjeli po sedmini, četerestini itd. Prvo palenje svijeće kao ibadetskog djela je nemuslimanski običaj koji je naročito svojstven kršćanima. Drugo paliti svijeće kada se ima struja je nelogično i nepotrebno rasipanje (israf) a Allah Silni kaže da su rasipnici braća šejtanova. Podjeliti hranu ili pare siromašnim Muslimanima je sadaka i to se prima za dušu umrlog ali paliti svijeće je nemuslimanski običaji i kao takav se treba obavezno ukinuti. Učiti Kur`an ili obaviti bilo koji drugi ibadet za umrlog je dozvoljeno. Sve što je Šeriatom utvrđeno kao pozitivno i korisno ono je dozvoljeno pa makar to i ne bila praksa Ashaba i prvih generacija Muslimana. Oni koji uokolo hodaju sa sveskama “sahih hadisa” o apsolutnoj zabrani inovacija stvaraju fitnu koja ne donosi nikakvu korist Muslimanima uopće, a Bosancima pogotovo, imajući u vidu svu složenost njihove političke i vjerske situacije. Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao:
El-Tirmizi Hadis 4649 Prenio Abdullah ibn Amr ibn el-‘As
Allahov Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao, “Ne pripada nama onaj ko imitira druge vjere (narode). Nemojte imitirati Židove ili Kršćane, jer Židovi se pozdravljaju išaretom prstima a Kršćani išaretom dlanovima.”
Stoga je ulema rekla da nije dozvoljeno Muslimanima da imitiraju Židove i Kršćane po pitanjima vjere i vjerskih običaja. Ukopavanje i obilježavanje smrti Muslimana kako posmrtnim obredima i kasnije nadgrobnim spomenima ne smije biti kao ona od nemuslimana.
9-O načinu označavanja Muslimanskih kabura: dozvoljeno je označiti kabur umrlog s jedan ili dva skromna nišana da mu potomstvo zna za kabur gdje ga mogu posječivati i za njegovu dušu Kur’an ili dove učiti. Označavanje kabura nišanima je dobra tradicija pošto je zabranjeno po nečijem kaburu hodati ili na njemu sjediti a to bi se vrlo često desilo kad kaburi ne bi nišanima bili označeni. Nema nikakvih osobitih propisa o kvaliteti nišana koji mogu biti od drveta i od kamena ali ne trebaju biti od mermera i drugih skupih materijala jer je to israf, tj. rasipanje imovine koja se treba iskoristiti za preče svrhe koje će donijeti više nagrade i umrlom a i njegovu potomstvu. Nažalost danas većina Muslimanskih kabura izgledaju kao grobnice faraona sa maulozejima ukrašenim figurama kojekakvih ptica i slikama umrlih na nadgrobnim spomenicima tako da čovjek više nije siguran da nije pogriješio greblje dok ne pročita imena umrlih na njima. Kad god prođem Muslimanskim grebljem upitam se kako je onima ispod i mislim se šta će biti samnom. Iskustvo pokazuje da kako čovjek uredi i provede svoj ovozemaljski život tako mu urede i kabur. Ja Rabbi oprosti nam zaista smo mi sebi zulum učinili. Amin!
10-Kršćani nose hranu na grobove svoji umrlih vjerujući da će oni to okusiti ili da će ih bar želja minuti. Neki Muslimani rade slične stvari pa sam lično znao da su neki ostavljali vodu na prozor određeni broj dana nakon smrti umrlog rođaka s vjerovanjem da to umrli možda pije ili da se time bilo kako opkoristi. To je jedno praznovjerje koje se uvuklo među Muslimane kroz generacije druženja sa nemuslimanima od kojih smo poprimili neke takve običaje. Svakom Muslimanu treba biti jasno da je umrli u poziciji gdje nema slobodu kretanja kao što mnogi neuki ljudi misle da duhovi umrlih lutaju ovim svjetom oko nas itd. Musliman kada umre prolazi kroz test i ispitivanje o svom vjerovanju nakon kojeg je ili stavljen na muke ako je nešto veliko griješio ili je uspavan do Sudnjeg Dana ili ako je Šehid onda ima slobodu od Allaha da se kreće u svijetu koji mi detaljno ne poznajemo. Allah dželle šanuhu kaže:
“I ne recite o onima koji su poginuli na Allahovom putu: “Oni su mrtvi.” Nikako, oni su živi iako vi to ne vidite. (Bekara: 154)
Sahih Muslim Hadis 4651 Prenio Abdullah
Prenosi se od Masruqa koji je rekao: Mi smo pitali Abdullaha o Qur’anskom ajetu: “I ne mislite o onima koji su poginuli na Allahovom putu da su mrtvi. Nikako, oni su živi, uživajući blagodati u blizini svoga Gospodara….” (iii.169). I on nam je rekao: Mi smo pitali Vjerovjesnika (sallallahu `alejhi ve sellem) o značenju ovog ajeta i on nam je rekao: Duše šehida žive u tijelima zelenih ptica koje imaju gnijezda u lusterima koji vise sa Allahova trona (arša). Oni jedu Džennetsko voće gdje god žele i onda se smire u tim gnijezdima ispoda Prijestola. Jednom ih je Gospodar pogledao i upitao: Da li išta želite? Oni su rekli: Šta više možemo željeti? Hranimo se Džennetskim voćem gdje god želimo. Njihov Gospodar ih je tri puta upitao da li im išta duša želi. Kada su uvidjeli da će opet biti pitani, oni su rekli: O Gospodaru, mi bi voljeli kad bi ti htio da naše duše opet vratiš u naša tijela tako da opet možemo poginuti za Tvoje zadovoljstvo. Kada je Allah učinio sigurnim da su oni potpuno sretni i zadovoljni On ih je onda ostavio da uživaju neizmjerne blagodati na nebu.”
11-Muslimansko imitiranje Bosanskih Kršćana je vrlo izraženo kao u Bosni tako i u dijaspori. Mnogi s njima slave božiće, uskrse, nove godine, kumljenja djece itd. Mnogi Muslimani su prihvatili običaj kumljenja djece po Kršćanskom običaju i sa vrlo alkoholiziranom gozbom i igrankom. U Islamu mi imamo svoju Islamsku Novu godinu, takođe imamo svoje blagdane u vrijeme dva bajrama, mi imamo svoj obred koji se zove `akika pri kojem se za novorođeno muško dijete zakolju dva jagnjeta ili ovce a za žensko novorođenče jedno jagnje ili ovca. Djetetu se nakon sedam dana po rođenju nadije ime i obrije kosa koja se onda izvaga i u toj težini srebra udjeli sadaka siromašnim Muslimanima. To sve treba da obavi otac djeteta a ako ne može ili ne zna onda to treba dati pobožnom bližnjem rodu ili lokalnom učenjaku da za njega obavi. Ako roditelji nisu imućni da obezbjede ovakav obred onda s njih spada ova dužnost. Nije dozvoljeno nemuslimanu da obrije glavu Muslimanskom novorođenom djetetu kako je to kod nas uzajamnim kumstvima postao običaj. Nije dozvoljeno obred propratiti bilo kakvom zabranjenom aktivnošću kao npr. trošenjem alkoholnih pića i mješanjem muškaraca i žena, strasnom muzikom i igranjem. Povodom bilo kakvog vjerskog obilježavanja sretnih događaja nije dozvoljeno biti ekstravagantan jer to uzrokuje rasipanje imovine i moguću zavist kod drugih koji to ne mogu a nemaju duhovne samokontrole da obuzdaju osjećaj zavisti. A i jedno i drugo je od Allaha krajnje pokuđeno. Svadbe se tretiraju istim principom i ono što se kod nas u Bosni smatralo svadbom je ustvari čin šejtanskog festivala. Da nas Allah sačuva toga. Amin!
12-Zastupanje neislamskih partija i ideologija je takođe vrlo aktuelno među Bosanskim Muslimanima do te mjere da neki od njih tako blesavo i suludo govore kako su oni Muslimani ali nisu vjernici. Šta oni zapravo žele reći je to da su oni potomci tradicionalnog Muslimanskog življa ali zastupaju neislamske ideologije i političke partije čiji cilj nije uspostavljanje Allahova Zakona na zemlji nego šejtanskog i ljudskog. Šta da kažem onima koji su toliko nerazumni da slijede nešto što vodi u Džehennem a ignorišu ono što vodi u Džennet. Pa jedino što im mogu reći je ono što i Allah Veličanstveni kaže:
“Vama vaša vjera a meni moja vjera!” (el~Kafirun: 6)
13-Druga aktuelna bolest kod Bosanskih Muslimana je uvjerenje da Islam više nije aktuelan i da se treba mjenjati kao i Kršćanstvo prema našim prohtijevima. Oni ne klanjaju, ne plaćaju zekat i ne poste niti Hadždž obavljaju a sebe tvrdoglavo nazivaju Muslimanima. Oni imaju mnoge isprike i vlastita neuka rezonovanja koja je teško sve ovdje pribilježiti. Važno je napomenuti da svako onaj ko vjeruje da Islam više nije aktuelan i da se Islamski Zakon treba mjenjati zapravo i nije više Musliman bez obzira na njegove tvrdnje. Nepraktikovanje Islama se graniči s kufrom ali poricanje neophodnosti praktikovanja Islama je kufr, tj. nevjerstvo. Stoga svi oni koji se nerazumno inate i tvrde da imaju čisto srce i da (zato) ne trebaju klanjati moraju znati da su time izišli van okvira Islama te ako stvarno žele biti Muslimani onda se obavezno moraju pokajati Allahu i napustiti takva uvjerenja i pokoriti se Allahovom Zakonu koliko god mogu a to znači da bar fardove obavljaju. Ako to ne učine biće gorko razočarani kada se u nevjerničkim krugovima na Sudnjem Danu prožive. Ja Rabbi sačuvaj nas takve sudbine. Amin!
[b]
14-[/b]Vrlo rasprostranjena bolest je nepoštivanje Islamskih učenjaka, hodža, imama itd. Naime Islamski Zakon je vrlo striktan po pitanju respekta i pokornosti Islamskim učenjacima te se onaj ko njih radi vjere ismijava i ruglu ih izvrgava smatra licemjerom i nevjernikom koji je otpao od Islama. Ako ih neko ne poštuje radi njihove korupcije to je druga stvar i radi toga se ne izlazi iz Islama ali je i ta praksa loša alternativa. Bolje je lijepo im pristupiti i polahko i strpljivo ih bodriti da se korupcije prođu. Kada se ulema pokvari a narod ih ne popravlja onda je taj narod na pragu Allahove kazne. Stoga učvrstimo svoje redove i pomozimo jedni druge da na hajr iziđemo i Allahu se čista srca povratimo. Ovdje je itekako važno da oni među poštenom ulemom povedu inicijativu jer su oni obučeni za kvalifikovan razgovor i ispravljanje u vjerskim pitanjima dok je neuk narod uvijek podložan šejtanskom poigravanju i pogrešnom pristupu učenim ljudima čije znanje ih nije sačuvalo od korupcije. Ja Rabbi očisti naše učenjake od onog što im ne priliči i učini ih nama dostojnim liderima i na ovom i na vječnom svijetu. Amin!Opet napominjem da ovaj dokument nisam pripremio da nekog guram van Islama nego da rastavim istinu od neistine koju je šejtan puno zapetljao. Nadam se i molim Allaha Milostivog da naši Bosanski Muslimani uvide ispravno kakvo im je trenutno vjerovanje a time i vječno boravište. Na kraju bih naveo Allahove dželle šanuhu riječi:
“Reci: »O Allahovi robovi, koji ste se o sebe ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. Jer On Oprašta i Samilostan je.
Ako se povratite Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego šta vas kazna stigne, — poslije čega vam niko u pomoć neće priskočiti.
I slijedite ono što je najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje, prije nego što vam iznenada kazna ne dođe, za čiji dolazak nećete ni znati.
Da ne bi osoba zajaukala: »Teško se meni, koliko sam dužnosti prema Allahu propustio, pa sam se još k tome i izrugivao.«
Stoga nemojte dozvoliti da vas šejtan prevari svojim lukavim došaptavanjima, “ah, ti si previše zlih djela i vjerovanja počinio-la da bi ti Allah sve to oprostio, nemoj se zavaravati jer ti si predaleko odgurao-la i sad je prekasno za kajanje. Nastavi s mržnjom i zavidnošću jer ona ili on je prvi počeo i on ili ona je kriv za sve to a ne ja. Ahh ne budi naivan-na već si probao-la nekoliko puta da se popraviš pa nije išlo pa što da se opet mučiš oko beznadežne stvari. Ne brini se možda je to samo pričanje neke drevne knjige koju je mogao svako napisati, ko će znati jel to uopšte objava od Stvoritelja….”
Ovako prokletnik laže vjernicima i zamajava ih da bi im što više vremena i imana ukrao. A Allah Mudri i Samilosni njemu i njegovim lažima odgovara:
“O sinovi Ademovi, sve dok Me budete pozivali i od Mene trazili, Ja ću vam opraštati urpkos onom što ste počinili, i Neće me biti briga. O sinovi Ademovi, kad bi se vaši grijesi nagomilali do neba, i vi onda zatražili oprosta od Mene, Ja bih vam opet oprostio. O sinovi Ademovi, kada bi mi došli sa grijesima velikim kao cijela Zemlja i suočili Me, ne pripisujući Mi sudruga (u Božanstvu), Ja bih vam podario isti toliki oprost!”
Prenio Imam Tirmizi koji kaže da je ovaj hadis “hasan i sahih”.
Moji dragi Bosanci, zar ćete poslije ovako divnih Allahovih riječi oprosta i dalje slušati šejtanske laži i obeshrabrivanje?! Zar ćete tražiti šejtanovo društvo umjesto Allahovog?! Zar ćete pokleknuti pod šejtanskim riječima: “ehh, šta se brineš ti si još mlad-a, ima vremena da se pokaješ kad ostariš ili kad završiš što si naumio-la.”
A Allah Milostivi vam je već rekao u gore navedenom ajetu da se pokajete i prođete nevaljalih djela prije nego vas zadesi kazna i melek smrti zgrabi vašu dušu nakon čega vam niko neće moći pomoći. Dragi moji smrt vreba nad našim glavama svake sekunde i niko od nas nije siguran da će uspjeti doći do slijedećeg daha. Ljudi svakodnevno ginu ispred naših očiju, hiljade ljudi pa i cijela sela i gradovi i skoro svi se nisu tome nadali niti su to očekivali da im se desi. Stoga nemojte slušati vašeg i Allagovog dušmana nego se okrenite Allahu i tražite oprosta i pomoći da istrajete na pravom putu. Svaki dan i noć se pokajte za loša djela i obnovite svoj iman jer ne znate šta vas čeka i da li ćete se probuditi iz sna niti da li ćete dočekati slijedeću noć. Ovo vrijeme je vrlo kobno i Allahove dželle šanuhu kazne se vide po mnogim zemljama širom svijeta i što je najžalosnije malo je onih koji su se kajali i od Allaha Milostivog oprosta tražili nego su umrli u grijehu i oholosti. Da nas Allah Samilosni sačuva takve smrti i da nam sačuva naše potomstvo od svega što izvodi iz Njegova zadovoljstva. Amin Jaa Rabbel~`Alemin!!!
Vel~hamdulillahi rabbil~`alemin ves~salatu ves~selamu `ala sejjidina Muhammed, ve `ala aalihi ve sahbihi edžme`in.
pripremio i pojasnio
Ebu Irfan el~Bosni
Klanje kurbana na temelju kucePitanje: Esselamu alejkum! Imam jedno pitanje u vezi kurbana koji se kolje DIREKTNO na temelj kuće? Da li je to novotarija? Zato što ima hodža koji tvrdi da je to svakom muslimanu obaveza, tj. da se ta kurbanska krv prolije na temelju kuće, a ja sam čitala da to baš nema šerijatskog utemeljenja, (na stranici http://www.rijaset.ba) molim za malo opširniji odgovor, s tim da taj hodža tvrdi da to “vehabije” izmišljaju. Da vas Allah nagradi za vas trud.
Odgovor: AlejkumusSelam! Na pitanje da li je čovjek obavezan da na temelj zakopane kuće kolje ovna ili da li je istina da nije dozvoljeno useljenje bez obavljenog takvog čina (klanja ovna), da li je to ostao adet ili je propis po islamu, odgovorio je prof. Dr. Enes Ljevaković, inače fetva-i-emin, ovim odgovorom: “Nema vjerske obaveze klanja kurbana na temelju kuće. To je naš bosanski običaj, a ne neki obavezujući islamski propis. To ne spada ni u naređene ni u zabranjene, već u dozvoljene adete na temelju općeg principa da su sve stvari dozvoljene osim onih koje su izričito zabranjene”. (pitanja@rijaset.ba, Klanje kurbana na temelju kuće). Kada bi se hodže koje tvrde da je svakom muslimanu obaveza da se kurbanska krv prolije na temelju kuće makar držali odgovora onog ko je postavljen ispred zvanične institucije kojoj pripadaju? Međutim, ovaj odgovor je samo djelimično tačan, tj. prvi dio u kojem se kaže da nema vjerske obaveze klanja kurbana na temelju kuće i da je to naš bosanski običaj, a ne neki obavezujući islamski propis. A riječi “to ne spada ni u naređene ni u zabranjene, već u dozvoljene adete na temelju općeg principa da su sve stvari dozvoljene osim onih koje su izričito zabranjene”, ne priliči da ih izrekne neko kome je povjeren emanet šerijatskog odgovaranja na pitanja. Jer ko imalo poznaje islamska pravila i principe zna da se opći princip “sve stvari su dozvoljene osim one koje su izričito zabranjene” odnosi na adete, tj. međuljudske postupke a ne na ibadete kod kojih važi drugi opći princip koji glasi “osnov u ibadetima je zabrana sve dok nemamo dokaz da je propisano”. Sa druge strane, običan musliman pravi jasnu razliku između ražnja, koji se kolje da bi se ljudi počastili i nahranili, i između klanja kurbana koji se kolje u ima Allaha kao vid ibadeta (ili u ime šejtana i džina kojima se približuje preko tog ibadeta, što predstavlja veliki širk). A nema sumnje da je klanje kurbana jedan od najvećih ibadeta u islamu. Pa kako se može reći za klanje kurbana na temelju kuće, a klanje kurbana je čisti ibadet oko čega nema razilaženja među učenjacima, da ne spada ni u naređene ni u zabranjene adete. Ispravno je da je klanje kurbana na temelju kuće po Šerijatu zabranjeni adet, jer je samo klanje kurbana ibadet, a za ovo klanje kurbana (na temelju kuće) nema dokaza u Šerijatu pa mu je osnova zabrana. I ne samo to nego dokazi ukazuju da je ovaj običaj paganska zaostavština i djelo širka (upućivanje ibadeta nekom mimo Allaha) svejedno velikog ili malog, o čemu će biti govora. Treba znati da klanje na temelju kuće nije običaj koji je prisutan samo kod Bošnjaka, jer je ovaj običaj prisutan i kod srpskog naroda. Naime, prilikom gradnje kuće u srpskom narodu postoji običaj klanja na temelju. Na istočnom dijelu iskopanog temelja kuće mora se nešto zaklati: svinja, jagnje, ili pijetao. Zatim se glava “žrtvene” životinje zakopa ispod kamena-temeljca. Kod njih se vjeruje da je taj običaj preostatak drevnog oblika žrtvovanja nekog člana kuće, kao dar “dušama predaka”, od kojih se kao uzdarje očekivalo da novoj zgradi podare sigurnost, a članovima porodice u novoj kući zdravlje i dugovječnost. Takođe, stari niški Romi veruju da svaka kuća ima svog anđela čuvara – Sajbiju. Zato je potrebno, pošto neko sagradi, ili se se useli u novu kuću, da prinese žrtvu Sajbiji, tako što će u kućnom temelju da zakolje ovcu. Za ovu priliku se kupuje što veći bijeli ovan sa povijenim rogovima. Tim povodom se priređuje večera za kuću da bi ukućani u novom domu imali dobro zdravlje, i da bi u kući vladao mir i porodična harmonija. Idejna pozadina klanja kurbana na temelju kuće kod Bošnjaka je da ako se ne prolije krv na temelju sa klanjem kurbana da će se prosut krv nekog drugog, tj. da se tim klanjem zaštite radnici na kući ili ukućani od neke nesreće. Ili drugo tumačenje da kolje kurban na temelju radi bereketa i zaštite od nevolja. A opće uvjerenje kod mnogih je da ako se ne zakolje da nije nikako dobro za radnike koji rade na kući, samoj kući i ukućanima, a zašto nije dobro i kako ni sami ne znaju. Nema sumnje da klanje kurbana, ovna, jagnjeta ili neke druge životinje kod Srba, Roma i Bošnjaka ima pagansku pozadinu. To da li je ovo naslijeđeno od starih Slovena, bogumila ili nekog trećeg to zahtijeva da se napravi istraživanje, a sa šerijatske strane porijeklo ovog paganskog adeta nije bitno niti ono utiče na konačan sud o ovome. Imajući u vidu sve spomenuto, klanje neke životinje prilikom gradnje kuće, na kraju ili početku same izgradnje se može podijeliti u sljedeća tri stanja: Prvo: da vlasnik kuće koja se gradi prilikom akcije saljevanja ploče ili temelja kuće zakolje ovcu ili ovna, ali ne na temelju ili ploči, sa ciljem da nahrane prisutne koji su se odazvali akciji bez ikakvih praznovjernih uvjerenja. Ovaj vid klanja u osnovi nije sporan iako je bolje da se ljudi klone i ovog načina klanja kako se ne bi vezivao za klanje kurbana na ploči. Drugo stanje: da se zakolje kurban (ovan ili ovca) na temelju ili ploči sa uvjerenjima koje smo gore spomenuli: radi bereketa i zaštite od nevolja, jer ako se ne prolije krv na temelju sa klanjem kurbana da će se prosut krv nekog drugog ili jednostavno da se mora prolit krv na temelju. S tim da oni koji zakolju kurban na temelju sa ovakvim ili sličnim uvjerenjima smatraju da je Uzvišeni Allah taj koji je učinio klanje kurbana zaštitom od zla i onim sa čime se dobija bereket i hair u kući. Klanje kurbana na temelju kuće u ovakvom obliku je šerijatski zabranjeno, predstavlja novotariju, oponašanje pagana u njihovim vjerskim običajima i mali širk. Dokaz da je zabranjeno je hadis od Sabit ibn Ed-Dahhaka, radijallahu anhu, u kojem prenosi da se neki čovjek zavjetovao da će zaklati devu na mjestu Buvane, pa je o tome pitao Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. A on ga je upitao: “Je li na tom mjestu bio neki od džahilijetskih kipova koji se obožavaju?”, on mu je odgovorio da nije. Zatim ga je priupitao: “Je li se na tom mjestu praznovao neki džahilijetski praznik?”, a on mu je takođe odgovorio da nije. A onda mu je rekao Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: “Ispuni svoj zavjet, zaista nema ispunjavanja zavjeta sa kojim se griješi Allahu, ni sa kojim se kidaju rodbinske veze niti u onome što sin Ademov ne posjeduje”. (Ebu Davud 3313, vjerodostojnim ga ocjenjuju Ibn Hadžer i Albani) Hadis upućuje da je zabranjeno klati devu (ovcu ili ovna) na mjestima gdje su mušrici imali svoje kipove ili gdje su obilježavali svoje praznike. A klanje ili žrtvovanje ovna, ovce i slično na temelju kuće je od ostataka paganskih običaja, te prema tome muslimanu nije dozovljeno na osnovu gore spomenutog hadisa da na istom mjestu (tj. temelju kuće) kolje šerijatski ispravan i opravdan kurban a kamoli da kolje kurban sa uvjerenjima kako je kod nas običaj. Dokaz da je ovo novotarija i oponašanje pagana u njihovim vjerskim običajima je nedvojbena činjenica da u Šerijatu nije ništa preneseno niti od Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, niti ashaba niti selefa ovog Ummeta po pitanju klanja kurbana na temelju kuće. Klanje kurbana je ibadet a nijedan ibadet nije dozvoljeno činiti ako nemamo u tome uporište u Šerijatu. S toga nema sumnje da je klanje kurbana na temelju kuće novotarija u vjeri a uz to još predstavlja oponašanje pagana u njihovim vjerskim običajima jer je klanje kurbana na temelju kuće ostatak paganskih običaja. A da je klanje kurbana na temelju kuće u ovom obliku mali širk to proizilazi iz toga što oni koji kolju kurban na temelju kuće radi zaštite, bereketa i svega drugog što je spomenuto, oni su učinili sebebom i razlogom nešto (tj. klanje kurbana na temelju kuće) što Šerijat nije učinio razlog za postizanje i dobijanje onog što misle da time postižu (tj. bereket, zaštitu i slično). Treće stanje: da se na temelju ili ploči kuće zakolje kurban (ovna ili ovcu) džinima, melecima, ili bilo kome drugom mimo Allaha sa uvjerenjima da ga isti zaštite od nevolja i slično. Ovaj vid klanja kurbana na temelju kuće je veliki širk koji izvodi svoga počinioca iz vjere. Nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da je klanje kurbana nekome mimo Allaha veliki širk. Prema tome, klanje kurbana na temelju kuće radi bereketa, zaštite i da bi se krv prosula je paganski običaj koji je zabranjeno raditi, on predstavlja novotariju u vjeri, oponašanje pagana u vjerskim običajima i može biti mali ili veliki širk shodno stanju i uvjerenju onog koji radi to djelo. Ve billahi tevfik. Mr. Zijad Ljakic!
http://www.n-um.com
Klanje kurbana na temelju kucePitanje: Esselamu alejkum! Imam jedno pitanje u vezi kurbana koji se kolje DIREKTNO na temelj kuće? Da li je to novotarija? Zato što ima hodža koji tvrdi da je to svakom muslimanu obaveza, tj. da se ta kurbanska krv prolije na temelju kuće, a ja sam čitala da to baš nema šerijatskog utemeljenja, (na stranici http://www.rijaset.ba) molim za malo opširniji odgovor, s tim da taj hodža tvrdi da to “vehabije” izmišljaju. Da vas Allah nagradi za vas trud.
Odgovor: AlejkumusSelam! Na pitanje da li je čovjek obavezan da na temelj zakopane kuće kolje ovna ili da li je istina da nije dozvoljeno useljenje bez obavljenog takvog čina (klanja ovna), da li je to ostao adet ili je propis po islamu, odgovorio je prof. Dr. Enes Ljevaković, inače fetva-i-emin, ovim odgovorom: “Nema vjerske obaveze klanja kurbana na temelju kuće. To je naš bosanski običaj, a ne neki obavezujući islamski propis. To ne spada ni u naređene ni u zabranjene, već u dozvoljene adete na temelju općeg principa da su sve stvari dozvoljene osim onih koje su izričito zabranjene”. (pitanja@rijaset.ba, Klanje kurbana na temelju kuće). Kada bi se hodže koje tvrde da je svakom muslimanu obaveza da se kurbanska krv prolije na temelju kuće makar držali odgovora onog ko je postavljen ispred zvanične institucije kojoj pripadaju? Međutim, ovaj odgovor je samo djelimično tačan, tj. prvi dio u kojem se kaže da nema vjerske obaveze klanja kurbana na temelju kuće i da je to naš bosanski običaj, a ne neki obavezujući islamski propis. A riječi “to ne spada ni u naređene ni u zabranjene, već u dozvoljene adete na temelju općeg principa da su sve stvari dozvoljene osim onih koje su izričito zabranjene”, ne priliči da ih izrekne neko kome je povjeren emanet šerijatskog odgovaranja na pitanja. Jer ko imalo poznaje islamska pravila i principe zna da se opći princip “sve stvari su dozvoljene osim one koje su izričito zabranjene” odnosi na adete, tj. međuljudske postupke a ne na ibadete kod kojih važi drugi opći princip koji glasi “osnov u ibadetima je zabrana sve dok nemamo dokaz da je propisano”. Sa druge strane, običan musliman pravi jasnu razliku između ražnja, koji se kolje da bi se ljudi počastili i nahranili, i između klanja kurbana koji se kolje u ima Allaha kao vid ibadeta (ili u ime šejtana i džina kojima se približuje preko tog ibadeta, što predstavlja veliki širk). A nema sumnje da je klanje kurbana jedan od najvećih ibadeta u islamu. Pa kako se može reći za klanje kurbana na temelju kuće, a klanje kurbana je čisti ibadet oko čega nema razilaženja među učenjacima, da ne spada ni u naređene ni u zabranjene adete. Ispravno je da je klanje kurbana na temelju kuće po Šerijatu zabranjeni adet, jer je samo klanje kurbana ibadet, a za ovo klanje kurbana (na temelju kuće) nema dokaza u Šerijatu pa mu je osnova zabrana. I ne samo to nego dokazi ukazuju da je ovaj običaj paganska zaostavština i djelo širka (upućivanje ibadeta nekom mimo Allaha) svejedno velikog ili malog, o čemu će biti govora. Treba znati da klanje na temelju kuće nije običaj koji je prisutan samo kod Bošnjaka, jer je ovaj običaj prisutan i kod srpskog naroda. Naime, prilikom gradnje kuće u srpskom narodu postoji običaj klanja na temelju. Na istočnom dijelu iskopanog temelja kuće mora se nešto zaklati: svinja, jagnje, ili pijetao. Zatim se glava “žrtvene” životinje zakopa ispod kamena-temeljca. Kod njih se vjeruje da je taj običaj preostatak drevnog oblika žrtvovanja nekog člana kuće, kao dar “dušama predaka”, od kojih se kao uzdarje očekivalo da novoj zgradi podare sigurnost, a članovima porodice u novoj kući zdravlje i dugovječnost. Takođe, stari niški Romi veruju da svaka kuća ima svog anđela čuvara – Sajbiju. Zato je potrebno, pošto neko sagradi, ili se se useli u novu kuću, da prinese žrtvu Sajbiji, tako što će u kućnom temelju da zakolje ovcu. Za ovu priliku se kupuje što veći bijeli ovan sa povijenim rogovima. Tim povodom se priređuje večera za kuću da bi ukućani u novom domu imali dobro zdravlje, i da bi u kući vladao mir i porodična harmonija. Idejna pozadina klanja kurbana na temelju kuće kod Bošnjaka je da ako se ne prolije krv na temelju sa klanjem kurbana da će se prosut krv nekog drugog, tj. da se tim klanjem zaštite radnici na kući ili ukućani od neke nesreće. Ili drugo tumačenje da kolje kurban na temelju radi bereketa i zaštite od nevolja. A opće uvjerenje kod mnogih je da ako se ne zakolje da nije nikako dobro za radnike koji rade na kući, samoj kući i ukućanima, a zašto nije dobro i kako ni sami ne znaju. Nema sumnje da klanje kurbana, ovna, jagnjeta ili neke druge životinje kod Srba, Roma i Bošnjaka ima pagansku pozadinu. To da li je ovo naslijeđeno od starih Slovena, bogumila ili nekog trećeg to zahtijeva da se napravi istraživanje, a sa šerijatske strane porijeklo ovog paganskog adeta nije bitno niti ono utiče na konačan sud o ovome. Imajući u vidu sve spomenuto, klanje neke životinje prilikom gradnje kuće, na kraju ili početku same izgradnje se može podijeliti u sljedeća tri stanja: Prvo: da vlasnik kuće koja se gradi prilikom akcije saljevanja ploče ili temelja kuće zakolje ovcu ili ovna, ali ne na temelju ili ploči, sa ciljem da nahrane prisutne koji su se odazvali akciji bez ikakvih praznovjernih uvjerenja. Ovaj vid klanja u osnovi nije sporan iako je bolje da se ljudi klone i ovog načina klanja kako se ne bi vezivao za klanje kurbana na ploči. Drugo stanje: da se zakolje kurban (ovan ili ovca) na temelju ili ploči sa uvjerenjima koje smo gore spomenuli: radi bereketa i zaštite od nevolja, jer ako se ne prolije krv na temelju sa klanjem kurbana da će se prosut krv nekog drugog ili jednostavno da se mora prolit krv na temelju. S tim da oni koji zakolju kurban na temelju sa ovakvim ili sličnim uvjerenjima smatraju da je Uzvišeni Allah taj koji je učinio klanje kurbana zaštitom od zla i onim sa čime se dobija bereket i hair u kući. Klanje kurbana na temelju kuće u ovakvom obliku je šerijatski zabranjeno, predstavlja novotariju, oponašanje pagana u njihovim vjerskim običajima i mali širk. Dokaz da je zabranjeno je hadis od Sabit ibn Ed-Dahhaka, radijallahu anhu, u kojem prenosi da se neki čovjek zavjetovao da će zaklati devu na mjestu Buvane, pa je o tome pitao Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. A on ga je upitao: “Je li na tom mjestu bio neki od džahilijetskih kipova koji se obožavaju?”, on mu je odgovorio da nije. Zatim ga je priupitao: “Je li se na tom mjestu praznovao neki džahilijetski praznik?”, a on mu je takođe odgovorio da nije. A onda mu je rekao Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: “Ispuni svoj zavjet, zaista nema ispunjavanja zavjeta sa kojim se griješi Allahu, ni sa kojim se kidaju rodbinske veze niti u onome što sin Ademov ne posjeduje”. (Ebu Davud 3313, vjerodostojnim ga ocjenjuju Ibn Hadžer i Albani) Hadis upućuje da je zabranjeno klati devu (ovcu ili ovna) na mjestima gdje su mušrici imali svoje kipove ili gdje su obilježavali svoje praznike. A klanje ili žrtvovanje ovna, ovce i slično na temelju kuće je od ostataka paganskih običaja, te prema tome muslimanu nije dozovljeno na osnovu gore spomenutog hadisa da na istom mjestu (tj. temelju kuće) kolje šerijatski ispravan i opravdan kurban a kamoli da kolje kurban sa uvjerenjima kako je kod nas običaj. Dokaz da je ovo novotarija i oponašanje pagana u njihovim vjerskim običajima je nedvojbena činjenica da u Šerijatu nije ništa preneseno niti od Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, niti ashaba niti selefa ovog Ummeta po pitanju klanja kurbana na temelju kuće. Klanje kurbana je ibadet a nijedan ibadet nije dozvoljeno činiti ako nemamo u tome uporište u Šerijatu. S toga nema sumnje da je klanje kurbana na temelju kuće novotarija u vjeri a uz to još predstavlja oponašanje pagana u njihovim vjerskim običajima jer je klanje kurbana na temelju kuće ostatak paganskih običaja. A da je klanje kurbana na temelju kuće u ovom obliku mali širk to proizilazi iz toga što oni koji kolju kurban na temelju kuće radi zaštite, bereketa i svega drugog što je spomenuto, oni su učinili sebebom i razlogom nešto (tj. klanje kurbana na temelju kuće) što Šerijat nije učinio razlog za postizanje i dobijanje onog što misle da time postižu (tj. bereket, zaštitu i slično). Treće stanje: da se na temelju ili ploči kuće zakolje kurban (ovna ili ovcu) džinima, melecima, ili bilo kome drugom mimo Allaha sa uvjerenjima da ga isti zaštite od nevolja i slično. Ovaj vid klanja kurbana na temelju kuće je veliki širk koji izvodi svoga počinioca iz vjere. Nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da je klanje kurbana nekome mimo Allaha veliki širk. Prema tome, klanje kurbana na temelju kuće radi bereketa, zaštite i da bi se krv prosula je paganski običaj koji je zabranjeno raditi, on predstavlja novotariju u vjeri, oponašanje pagana u vjerskim običajima i može biti mali ili veliki širk shodno stanju i uvjerenju onog koji radi to djelo. Ve billahi tevfik. Mr. Zijad Ljakic!
http://www.n-um.com
- You must be logged in to reply to this topic.