Dosta je zaklinjanja u interese naroda

Veliko je pitanje koliko Bošnjaka uopće danas zna gdje su granice njihovog zemljišta • Zna li FBiH bar prepisati zakone od RS-a?

Zakon o premjeru i katastru RS-a, koji je na snagu stupio u junu 2011, advokat Esad Hrvačić naziva najvećom poslijeratnom opasnošću ne samo za Bošnjake nego za sve građane BiH koji ne žele život na tuđem i od tuđeg.

“Tvrdim da njegovom primjenom postoji opasnost potpune izmjene geografskog izgleda BiH. Svi govore o popisu i o tome šta će se desiti ako Bošnjaci ne budu svjesni značaja njihovog izjašnjavanja, a niko ne razmišlja o realnoj mogućnosti da Bošnjaci, ali i ne samo oni, ostanu bez svojih posjeda”, upozorava Hrvačić, naglašavajući da su zakonske malverzacije u ovoj oblasti započele donošenjem, po prehitnom postupku, Zakona o katastru, nakon čega je Ustavni sud, rješavajući po apelaciji člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, donio privremenu mjeru zabrane njegove implementacije, dok se ne vidi da li je zakon u suprotnosti s vitalnim interesima Bošnjaka.

Kamuflaža i suština

No, podsjeća Hrvačić, RS se nije na to obazirao, nastavio ga je provoditi, našavši “briljantno rješenje”: “Starom zakonu na čekanju dali su novo ime, Zakon o premjeru i katastru, koji je sve do polovine obična kamuflaža, a tek onda počinje priča o suštini. Jasno je samo jedno da je cilj sve što je važilo u katastru izbrisati, a uspostaviti novu zemljišnoknjižnu evidenciju”.

Implementacija je zvanično počela prije mjesec, tako da advokat savjetuje svima koji imaju parcele u RS-u, da budu budni: “Uprava za geodetsko-pravne poslove je dužna objaviti oglas u jednom od medija i na internet-stranici, kojim će pozvati vlasnike parcela da ih obilježe biljegama… Podloga za to je aerofotografsko snimanje iz 1983. godine. Bošnjaci su već tada bili zapostavili imanja, pa ih nisu ni obilježili. Veliko je pitanje koliko njih uopće danas zna gdje su granice njihovog zemljišta. Stari su umrli, mladi o tome pojma nemaju, a zbog poznatih okolnosti, pašnjaci su postali šume, šume su danas prašume, tako da se ne mogu snaći ni oni koji su znali tačne granice”, navodi Hrvačić.

Šta raditi?

“Već koliko danas označiti svoja imanja ili ovlastiti nekoga da to učini. Ne mora se čekati poziv katastarske općine, uspostavljene novim zakonom. Ta općina nije isto što i politička: može biti veća od nje, može i manja, mogu tri katastarske biti u jednoj političkoj i obrnuto. No, kada se uputi poziv za to obilježavanje, onda to treba obavezno uraditi i dostaviti svu dokumentaciju o nekretnini ovoj općini kako bi bilo olakšano pravljenje prijedloga za premjer. Ukoliko se neko ne javi za to obilježavanje, za njega će to uraditi Uprava, uz naknadu, što je manja šteta u odnosu na to kakve će Uprava granice odrediti. Na stranu sada to što mnogi više ne posjeduju nikakvu dokumentaciju, a mrsko im je vaditi novu, što su mnogi fizički daleko od BiH, najveća opasnost je to što je većina ravnodušna na sve ono što implementacija ovog zakona podrazumijeva”, ističe Esad Hrvačić, koji je nedavno išao u Modriču zbog jedne parcele Vakufske direkcije.

“Iako smo donijeli kopiju starog plana dijela grada u kojem se parcela nalazi, rečeno nam je da je parcela iscijepana na nekoliko njih. Oni misle da je time sve riješeno. Mi ćemo pokrenuti postupak. IZ to ne radi prvi put, i očito ne i posljednji, ali se pitam kako će se takvim pojavama suprotstaviti ljudi koji jednog dana dođu po potvrdu o parceli, a kažu im da je nema. Bošnjački političari se kunu u to da su im interesi njihovog naroda najvažniji, a kada je neko od njih ukazao na ove probleme”, pita Hrvačić.

Hrvačić napominje da provođenje ovog zakona ne može biti normalno sve dok Bošnjaci ne budu ravnopravan narod u RS-u. “A oni tamo više nisu ni građani trećeg reda.”

Ima i hajrovanja

Vakufska direkcija IZ-a, koju Hrvačić zastupa, prepoznala je važnost ovog zakona.

“Imali smo tri seminara za medžlise, formirali komisije, prikupljamo dokumentaciju već godinu, a kako stvari stoje, možda ćemo malo i hajrovati, zato što neke naše nekretnine nisu bile prevedene, a sada će se to obaviti bez troškova”, govori Hrvačić, dodajući da je zakonodavstvo RS-a daleko otišlo u odnosu na FBiH, donijeli su i Zakon o građevinskom zemljištu, o stvarnim pravima, o restituciji, a u FBiH je na snazi Zakon o građevinskom zemljištu iz 2003, koji je donio visoki predstavnik.

“Taj je isti zakon bio i u RS-u, no ovaj entitet je u međuvremenu donio dva zakona, čime je izvršena denacionalizacija oduzetih, nacionaliziranih zemljišta, koja nisu privedena krajnjoj namjeni. Federacija kaska preko deset godina za takvim zakonskim rješenjima. RS je donio i zakon o stvarnim pravima, FBiH tek raspravlja o njemu, a ta oblast je regulisana Zakonom o vlasničko-pravnim odnosima iz 1998. Pitam se šta rade u federalnim ministarstvima. Znaju makar prepisati od RS-a”, ciničan je Hrvačić, objašnjavajući kako će dalje teći postupak stvaranja novog katastra.

Procedure

“Prvo će biti napravljen novi premjer, koji se može odnositi samo na jednu katastarsku česticu. U Doboju se tako sada radi, vezano za parcelu od dva duluma. Dakle, kada vlasnik ili Uprava obilježi parcelu, onda nadležni dođu, snime, naprave prijedlog premjera, raspisuju oglas za uspostavu novog katastra na tom području. Podsjećam, katastar rješava vlasničke odnose, premjer daje granice parcela. Nakon što je utvrđen premjer, vrši se njegovo javno izlaganje. Svako može staviti primjedbu na ispravnost iscrtane granice, a ako komšija tvrdi suprotno, sud to rješava u roku od 30 dana. Ako ne, onda Uprava donosi katastarsko rješenje na koje se može podnijeti žalba za 15 dana. Bude li odbijena, ide se na upravni spor, no, od svega je, za početak, najvažnije pratiti kada će biti zatraženo obilježavanje parcele”, upozorava Hrvačić.

Izvor: oslobodjenje.ba

Predrag Blagovčanin: Koalicija 1 Mart nudi genijalnu ideju i trebamo je svi podržati

„Izađite i glasajte 2014. godine tamo gdje ste glasali i 1. marta 1992. godine na referendumu za nezavisnost Bosne i Hercegovine“.

Nakon što su se smirile političke strasti nakon izbora u Srebrenici koordinator i aktivista inicijative „ Glasaću za Srebrenicu“ Emir Suljagić prošlog mjeseca zajedno sa predstavnicima nevladinih organizacija potpisao je sporazum kojim je označen početak djelovanja građanske koalicije simboličnog naziva „1. Mart“. Sporazum o osnivanju koalicije potpisale su organizacije civilnog društva, udruženja žrtava, boraca, povratnika, izbjeglih i raseljenih osoba te asocijacije i pokreti koji djeluju na utvrđivanju istine, borbe protiv genocida i zaštiti ljudskih prava.

U zadnjih dvadeset godina svjedoci smo mnogobrojnih koalicija, inicijativa, sporazuma koje realno gledajući nisu donijele nikakav napredak niti su na bilo koji način unaprijedile političke i društvene odnose u Bosni i Hercegovini.

Međutim, Emir Suljagić i aktivisti koalicije 1. Mart za razliku od svih dosadašnjih inicijativa nude jednu genijalnu ideju: Formiranje zajedničke multietničke liste sa predstavnicima stranaka koje ne negiraju genocid iz RS-a za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH i Narodne skupštine Republike Srpske. Gledajući matematički jasno je da je na teritoriji koja se sad zove RS prije rata živjelo 24 % Bošnjaka, 20% Hrvata i 3% ostalih što je u konačnici 47 % stanovništva. Kad se uzmu u obzir ti parametri dolazimo do zaključka da se ni jedan amandman na Ustav niti bilo koji zakon u skupštini RS-a ne bi mogao donijeti bez pristanka Bošnjaka i Hrvata što predstavlja korak ka reintegraciji Bosne i Hercegovine u multietničku zemlju kakva je i oduvijek bila.

Dakle, krajnji cilj je regrutacija oko 100.000 birača koji bi glasali za zajedničku listu, a rezultat bi bio najmanje pet poslanika direkno izabranih iz RS-a u Predstavnički dom PS BiH.

Realizacija ove ideje odnosno formiranje zajedničke liste ima ogroman značaj za Bosnu i Hercegovinu jer bi se konačno obesmislilo suludo entitetsko glasanje i napokon bi demokratska većina imala priliku da artikuliše svoju demokratsku izbornu volju što zadnjih 17 god. nije moguće zbog suludog ustrojsva ove zemlje.

Dakle, Suljagić je konačno našao mehanizam kojim može stati na kraj jednom sistemu koji se temelji na političkoj trgovini čiji se predstavnici ne obaziru na rezultate izbora i osnovne principe demokratije u koje se svakodnevno zaklinju.

Predsjednik RS-a i SNSD-a Milorad Dodik žustro se usprotivio formiranju koalicije i rekao da svi koji se prijave u RS da bi glasali nisu tu dobro došli. Najavio je i izradu zakona koji će ih spriječiti u njihovoj namjeri da glasaju tamo gdje su živjeli prije rata i u svom maniru zaprijetio sudskim i krivičnim prijavama. Međutim, Dodik nije najveći problem s kojim se suočava inicijativa 1. Mart.

Najveći problem je nepostojanje adekvatne političke partije na državnom nivou koja bi mogla postati partner u ideji stvaranja jedne normalne i funkcionalne zemlje. SDP kao politička partija koja je do posljednjih izbora baštinila ideju etatizma odnosno predstavljala jednu partiju koja se bori za građansku Bosnu i Hercegovinu, izgubila je kredibilitet isključivo jer je državne interese zamjenila ličnim, partikularnim interesima. Kada Zlatko Lagumdžija prodaje državu za fotelju ministra vanjskih poslova, jasno nam je u šta se SDP pretvorio.

Inicijativa 1. Mart predstavlja jedan od zadnjih pokušaja mijenjanja postojećeg stanja i skidanja lanaca koje su nam nametnuli veliki zaštitnici naših nacija kojima su stolica i službeni automobil važniji od toga kako im nacija živi i ima li šta jesti.

Nama ne preostaje ništa drugo nego da se nadamo, a oni koji vjeruju u boga i da se pomole, da će se do sljedećih izbora na našoj političkoj sceni pojaviti partija koja će istinski zastupati ideju građanske Bosne i Hercegovine. Zemlje Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih barem do promjene Ustava.

Zato kad budete izlazili na izbore sjetite se za šta ste glasali 1. Marta 1992. godine.

Izvor: tacno.net

Nedim Jahic: Za uspjeh “Prvog marta” neophodna žaštita države

Nedim Jahić, koordinator za zaštitu ljudskih prava i prava povratnika pri koaliciji “Prvi mart”.

1. Ove sedmice je usvojen, u prvom čitanju, Prijedlog Zakon o izbjeglicama BiH, raseljenim licima i povratnicima na Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Slijedi amandmanska procedura. Da li ovaj Zakon odgovara interesima povratnika?

Ovaj prijedlog svakako ne odgovara primjeni i duhu Aneksa 7 – Dejtonskog mirovnog sporazuma, budući da podrazumijeva da država preuzima jednake obaveze kako prema licima koja žele ostvariti povratak, tako i prema onima koji žele izabrati ostanak na novom prebivalištu. Jasno da sva lica imaju slobodu izbora prebivališta, ali to ne znači da država treba finansirati i ohrabrivati ostanak lica i nepovratak. Prevedeno, pristanak na ovo je i pristanak na institucionalnu podršku rezultatima etničkog čišćenja, gdje oni koji podržavaju ovo rješenje zapravo rade na formalnom okončanju procesa povratka, kroz zadržavanje stanja podjele ratnog plijena i etnički homogenih teritorija.

[b]2. Pored ovog Zakona, spominje se i najava donošenja izmjena i dopuna Zakona o prebivalištu i boravištu, kao odgovor na navodne nepravilnosti i neprecizno utvrđene odredbe postojećih zakonskih odredbi?[/b]

Svaka izmjena Zakona o prebivalištu i boravištu ne može i ne smije dovesti u pitanje slobodu kretanja. Prema raspoloživim informacijama, izmjene propisa koje nudi ministarstvo civilnih poslova praktično automatski oduzimaju status povratnika po prijavi novog prebivališta, zatim ignoriraju činjenicu neobnovljenih kuća izbjeglih i raseljenih lica, te postojeću zakonsku odredbu o obavezi olakšanih procedura prijave prebivališta za povratak. Cilj prijedloga izmjena je legalizirati sve ono što je MUP RS-a radio i radi u Srebrenici od juna prošle godine do danas. Postavljeni rokovi za provjeru i reviziju daju zakonski osnov za institucionalnu diskriminaciju i napade na ciljane skupine, što će faktički rezultirati da MUP RS može poništenja vršiti prema građanima nesrpske nacionalnosti i selektivno. Nešto slično nam se dogodilo na reviziji državljanstava. Zakon postavi rok, institucije pristupe izvršenju, ali samo prema jednoj kategoriji, drugu poštedi, rokovi prođu i komisije se zatvore, posljedice ostaju.

[b]3. Posljednja poništenja prebivališta u Srebrenici, kako stoji u saopćenju MUP RS-a, vršena su prema licima koja su prijavila prebivalište u Srebrenici, a u vezi sa naredbom za istragu Centralne izborne komisije?[/b]

Prije svega, zahtjev CIK-a je bio usmjeren, na tzv. male općine u RS-u, gdje je moguće izvršiti preregistraciju malog broja stanovnika i tako drastično izmijeniti izborne rezultate (kakve su općine Istočni Drvar, Istočni Mostar, itd.). MUP RS-a je to iskoristio i za provjere u Srebrenici. No, nalog za istrage CIK-a prestaje onog trenutka kada je CIK proglasio izbore važećim, te je svako dalje djelovanje MUP-a bilo po slobodnom nahođenju ministra Čađe i njegovih podređenih. Ne postoji zakonski osnov za poništenje prebivališta licima koja imaju valjan pravni osnov prijave prebivališta, a koji se utvrđuje u samom momentu prijave prebivališta, te je CIK tražio istragu procedure, a ne terensku provjeru. Brojna poništenja u posljednja dva mjeseca vršena su prema licima koja su rođena u Srebrenici, imaju imovinu u Srebrenici, te žive u Srebrenici. Istovremeno, većina izvršenih provjera u Srebrenici je išla protiv građana bošnjačke nacionalnosti. Vjerujem da će Institucija Ombudsmena za ljudska prava BiH svojom utvrditi ovu diskriminaciju. Čekamo rezultate njihove istrage.

4. Na diskriminaciju ste se pozivali i kada je riječ o istrazi protiv Asocijacije studenata Srebrenice, koje vrši Poreska inspekcija Republike Srpske?

Ako želite uvidjeti nakane Poreske inspekcije, dovoljno je da zatražite pregled – kada je ista vršila istrage prema drugim udruženjima građana u Republici Srpskoj? Uporedimo te slučajeve, pa ćemo vidjeti da ovakve provjere nisu vršena čak ni prema udruženjima koja su neposredno ovisna o budžetu RS-a. Asocijacija je uglavnom naslonjena na strane donatore i podršku federalnih vlasti, a svi njeni izvještaji su dobili pozitivnu ocjenu od strane istih. Motiv ovakve istrage je usporiti rad koalicije “Prvi mart”, čiji je jedan od ključnih nosilaca upravo ova organizacija, te smo spremni ići sa žalbama u ovom slučaju i do Evropskog suda za ljudska prava. Ovdje naizgled neutralna istraga udara na slobodu udruživanja povratničke populacije.

5. Federalne vlasti su do sada pružale podršku povratku. Šta se događa sa propisima i obećanim trajnim rješenjima zaštite prava povratnika, koja su najavljena i u kampanji “Glasaću za Srebrenicu” te tadašnjoj platformi “Srebrenica 2020″?

Postoje odluke tri kantonalne vlade i Vlade Federacije BiH kojima se privremeno štite prava povratnika po ostvarivanju povratka u RS, a koja se tiču zdravstvene, socijalne i boračko-invalidske zaštite. Raduje činjenica da smo pitanja iz domena socijalne zaštite već regulirali na nivou Tuzlanskog kantona, te da očekujemo u martu i prijedlog zakonskog rješenja koje će obuhvatiti zaštitu paketa svih nabrojanih prava u Kantonu Sarajevu. To će biti recept za rad u drugim kantonima. S druge strane, od Vlade Federacije se očekuje da imenuje radnu grupu za rješavanje ovog pitanja, te isto očekujemo u naredne dvije sedmice. Sa ministrom zdravstva, Rusmirom Mesihovićem, već smo uspostavili temeljne principe za zaštitu prava povratnika u novom prednacrtu Zakona o zdravstvenom osiguranju.

6. Šta je sa dijasporom, oni su i dalje predmetom tzv. dvostruke registracije, od prijave za Centralni birački spisak do posebne prijave za glasanje putem pošte za svake izbore u Bosni i Hercegovini?

Dok građani Bosne i Hercegovine koji trenutno žive u zemlji bivaju pasivno registrirani putem izdavanja ličnih dokumenata u IDDEEA-i, građani u dijaspori moraju popuniti tzv. PRP-1 obrazac i poslati ga poštom. Bez sumnje je riječ o nejednakom postupanju, posebno ako uzmemo u obzir da postojeći Izborni zakon navodi obavezu CIK-a na prikupljanje podataka iz svih javnih isprava, a u vezi sa popunjavanjem Centralnog biračkog spiska. Šta je problem? Veliki broj građana BiH u dijaspori je izvadio pasoše u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, ali ovi podaci nisu stigli od IDDEEA-e do CIK-a. Logično bi bilo da CIK uporedi broj građana koji su izvadili lične karte i onih koji su izvadili pasoše. Oni koji samo imaju izvađene pasoše, morali bi ući u evidenciju, jer je i pasoš važeći dokument sa kojim se može pristupiti izbornom procesu. Tim prije što se pri registraciji u DKP-ima, utvrđuje adresa prebivališta u BiH i adresa boravišta u inostranstvu. Da se uvažava ova činjenica, od građana u inostranstvu bi se zahtjevala samo potvrda trenutnog boravišta, neposredno pred izbore, te bi na taj način aktivirali najmanje 100 000 birača, u odnosu na ovih 30 000 koliko ih danas učestvuje u izbornom procesu putem pošte. Isto vrijedi i za proces elektronskog evidentiranja građanau DKP-ima, za ona lica koja nemaju dokumente BiH, a imaju prijavljeno prijeratno prebivalište u zemlji. Samo je potrebna volja čelnih ljudi državnih institucija.

[b]7. Put do oktobra 2014. godine je dug, a pred koalicijom “Prvi mart” je niz prepreka. Koji su naredni koraci?[/b]

Radimo na formiranju timova u lokalnim zajednicama koji će pružati informativno-pravnu pomoć građanima. Potrebno je utvrditi broj faktičkih povratnika u RS koji do sada nisu izvršili prijavu prebivališta. Građani moraju imati razumijevanja za ograničene resurse, te od svih očekujemo doprinos ispunjenju postavljenih ciljeva. Od vlasti i političkih stranaka koje načelno podržavaju principe građanske koalicije “Prvi mart” očekujemo da doprinesu donošenju zakonskih rješenja koja će ohrabriti registraciju povratnika, a zaustave sve moguće nove propise koji bi ugrozili povratak i izborni proces u 2014. godini

Potpisani ugovori o stipendiranju studenta povratnika u RS

Federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Adil Osmanović potpisao je danas u Sarajevu ugovore o dodjeli stipendija za akademsku 2012./2013. godinu studentima-povratnicima na područje Republike Srpske.

Riječ je o 264 studenta različitih fakulteta u RS-u koji su zadovoljili uvjete postavljene u konkursu Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica raspisanom u oktobru prošle godine. Prijave na konkurs predalo je 275 studenata.

Odati priznanje studentima povratnicima

”Ovo je prvi put da Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica na ovakav način želi da pomogne i oda priznanje studentima-povratnicima s područja Republike Srpske koji su u tom entitetu izvadili ličnu kartu i studiraju na nekom od fakulteta u BiH”, istaknuo je ministar Osmanović pozdravljajući okupljene studente, javila je Fena.

Potcrtao je da se ovakvim projektima ovo ministarstvo želi okrenuti mlađoj populaciji i mlađim bračnim parovima. Također je naglasio da je već pokrenuta inicijativa da se studentima-povratnicima koji završe fakultete u RS-u omogući završavanje pripravničkog staža u FBiH ili RS-u.

Studente je pozdravio i predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH Fehim Škaljić, naglasivši da je današnji čin poruka kako je znanje najveća čovjekova vrijednost te da je ovladavanje njim najbolja prilika da budu korisni sebi i svojoj zajednici.

”Na vama je presudna odlučnost da ovladate znanjem i da vam ono bude vodilja kroz život. Znanje briše razlike među ljudima, a veliki je onaj koji zna. Ono će vam omogućiti da budete ravnopravni gdjegod da kročite”, istakao je Škaljić studentima.

Stipendije se dijele u dvije kategorije – prvu za 150 studenata prve i druge godine studija od po 600 KM, te drugu za 114 studenata treće i četvrte godine studija od po 800 KM.

Studenti dolaze iz regija Banja Luka, Doboj i istočna Bosna.

Izmjene Zakona o prebivalištu – izmjene za etnički čistu RS

Koalicija organizacija civilnog društva “Prvi mart” najoštrije osuđuje prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine koji je jučer jednoglasno usvojen na sjednici Vijeća ministara. Predložene izmjene neposredno utječu na prava prognanih, ali i na prava povratnika, te u svojoj suštini imaju za cilj brisanje širokog kruga građana BiH iz evidencije za koju se vezuju brojna druga prava, od kojih je najbitnije pravo glasa.

Predložene izmjene najavljuju nove uslove o ustupanju ličnih podataka drugim zainteresiranim licima i organima, gdje praktično država može da trguje podacima, a istovremeno ograničava pristup informacijama za građane. Izmjene Zakona predviđaju udar na građane Bosne i Hercegovine u inostranstvu, gdje se nameće neprovediv proces prijave u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, dok istovremeno tvrde da se iste ne odnose na izbjeglice, budući da je nejasno u kom se to onda registru danas vodi izbjeglička populacija.

Jasno je da ovaj segment ima za cilj brisanje što većeg broja državljana BiH u dijaspori iz evidencije prebivališta, čime bi im se onemogućio pristup Općim izborima, posebno imajući u vidu da se biračko pravo vezuje za prijavljeno prebivalište u Bosni i Hercegovini. Istovremeno, u Bosni i Hercegovini lokalne policijske stanice ostaju neposredno nadležne za provjeru boravka, koje su i do sada pogrešno tumačile Zakon u njegovoj primjeni. Naime, po prijavi prebivališta u Srebrenici, od lica je tražen pravni osnov prijave, što je i dostavljeno, premda tek sa ovim izmjenama organ ima pravo zatražiti dokument ove vrste, a MUP RS-a je dalje tumačio da ima pravo vršiti “terenske provjere” po osnovu kojih je poništavao prebivališta.

Osnovni sud u Srebrenici i Okružni sud u Bijeljini su pravilno tumačili normu kada su obustavili prekršajne postupke koji su pokrenuti od strane PS Srebrenica za navodno “fiktivno prijavljene građane”. Međutim, MUP RS-a i policijski službenici su nastavili sa praksom nepravilnog tumačenja materijalnog prava, te se ovim zakonom ta do sada nezakonita praksa legalizira.

Izmjena člana 8., koja uvodi pravni osnov prijave, ignorira član 20., te mogućnost olakšane procedure prijave povratnika i stavlja poziciju prijave povratnika kao prijavu bez pravnog osnova. Insistiramo od zastupnika u Parlamentarnoj skupštini, da traže uključivanje olakšanog postupka za povratnike iz člana 20., 21. i 22., te da se isto naglasi i posebno naznači u članu 8. u okviru izuzetaka pri prijavi prebivališta.

Konačno, izmjene predviđaju punu reviziju, koja će prvo udariti na bh. građane u inostranstvu, a zatim i raseljena lica koja su se prijavila na adresu prijeratnog stanovanja, budući da je isto obaveza za ostvarivanje pomoći za obnovu kuća. Zatim će revizija krenuti i prema povratnicima koji su ranije prijavili prebivališta kada nije tražena dalja dokumentacija, gdje bi u reviziji mogli biti izbrisani sa spiskova. Svi oni koji budu izvan zemlje neće moći pravovremeno reagirati na eventualna poništenja i rezultate istraga.

Ne treba zaboraviti ni to da će uputstvo za provjeru ispunjenosti uslova donijeti direktor Agencije za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine, dok će provedbu vršiti MUP RS-a koji institucionalno diskriminirana povratničku populaciju, što je praktično sudski dokazano u poništenjima prebivališta u Srebrenici.

Tražimo uklanjanje predložene revizije, budući da institucije nisu spremne da je provedu bez diskriminacije, uvođenje izuzetka olakšanog postupka za povratnike u član 8. pri prijavi prebivališta, te da se svi dodatni podzakonski akti u sklopu ovog Zakona donose pod većim stepenom institucionalne kontrole. Konačno, od zastupnika tražimo da u komisijskoj fazi iniciraju održavanje javne rasprave na kojoj bi svim zainteresiranim dala priliku da raspravljaju o ovoj temi.

Krajnje implikacije predloženih izmjena jesu oduzimanje biračkog prava za najmanje osam stotina hiljada državljana BiH koji privremeno borave u inostranstvu, davanje diskrecionih ovlasti lokalnim organima MUP-a da odluči koji državljanin živi, a koji ne živi u BiH, suspenduju provedbu Aneksa 7 i vlasti u entitetu RS daju instrument za zakonito provođenje politike administrativnog etničkog čišćenja koju sada provode nezakonito.

Oni koji su glasali za predložene izmjene Zakona o prebivalištu moraju znati da su ovim omogućili politici koja saslušava porodice ubijenih u Srebrenici u julu 1995. godine da prisvoji 49 posto teritorije Bosne i Hercegovine i uspije u nakanama u kojima nije uspjela ni 1992. godine. Ako predložene izmjene budu usvojene u Parlamentu BiH, narod ove zemlje mora da zna da je svaka ruka podignuta za usvajanje ovog zakona ruka podignuta za pucanj u leđa države Bosne i Hercegovine.

Emir Suljagić: Bez prava glasa će ostati 70 hiljada nesrba

U petak, 24. januara, na dnevnom redu sjednice Doma naroda naći će se Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine (po hitnom postupku) od 17. jula 2013. godine.

Emir Suljagić, koordinator Koalicije “Prvi mart” izjavio je za Anadoliju (AA) da će eventualno usvajanje omogućiti policiji entiteta RS-a da administrativnim putem dovrši etničko čišćenje i genocid koji je započela u proljeće 1992. godine.

“Usvajanje Zakon o prebivalištu je prvi korak ka uspostavi administrativnog geta za Bošnjake i sve one koji hoće da žive sa njima, koji, naime, ne misle da je jedini način komunikacije sa Bošnjacima u ovoj zemlji otvaranje koncentracionih logora za njih”, rekao je Suljagić za AA.

On je dodao da iza ovog zakona stoje isti oni koji koriste presudu Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci da uspostave treći entitet, odnosno ostvare ratne ciljeve Mate Bobana i tzv. Herceg-Bosne – Evropska unija (EU), a u ovom konkretnom slučaju, rekao je Suljagić, Peter Sorensen.

“Zakon se može spriječiti tako što će bošnjački delegati u Domu naroda konačno pokazati malo kičme i odbiti da se pojave na sjednici ili naprosto bojkotirati ovu tačku dnevnog reda”, rekao je Suljagić.

Prva posljedica ovog Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine, tvrdi on, bit će administrativno etničko čišćenje u RS-u, ali i u onim dijelovima FBiH gdje “Dragan Čović misli da Bošnjaka ima previše”.

“Najmanje 70 hiljada građana nesrpske nacionalnosti u entitetu RS će ostati bez prava glasa. Dalje, očekujte desetine hiljada prekršajnih prijava, zbog takozvanog fiktivnog prijavljivanja koje će sada biti zakonski utemeljene. Dakle, to je dovršenje posla koji su započeli Radovan Karadžic i Ratko Mladić. Ovaj put bošnjačkim rukama. Ono što naročito vrijeđa je to što su nas do sada SDP i SBB, a sada vjerovatno i SDA, ubijeđuju da je MUP RS nezavisna agencija za provođenje zakona, a ne institucija koja je sudjelovala u genocidu. I, eto, zbog čega su izginuli naši očevi: da njihovu žrtvu prodaju oni koji misle da je stranka važnija od države. A država je nama jedini garant fizičkog opstanka”, rekao je Suljagić.

Anadolija (AA)