Mali oglasi u novinama otkrili ratnog zločinca Stojana Župljanina: Čiča, vrijeme je, javi se bradi ili gutaču –
Profesor Ekonomskog fakulteta u Novom Sadu dr. Koviljko Lovre imao je najvažniju ulogu u skrivanju ratnog zločinca Stojana Župljanina. Lovre je uhapšen i policija ga već danima saslušava. On je, inače, Bosanac, rođen je prije 54 godine u selu Hatkovci kod Glamoča, a u Novom Sadu živi već decenijama.
Lovre je svojevremeno je bio na funkciji predsjednika Izvršnog vijeća Vojvodine, a kasnije i ministar za poljoprivredu i šumarstvo bivše SR Jugoslavije u vrijeme režima Slobodana Miloševića, piše list “San”.
Novosadske veze Stojana Župljanina još prošle jeseni razotkrila je Carla del Ponte – ona je tvrdila da se Župljanin krije na teritoriji najvećeg vojvođanskog grada, ali su to srbijanske vlasti stalno demantovale.
Međutim, nakon žestokih pritisaka ih Haga, srbijanski obavještajci počeli su pomnije da prate neke Novosađane i u tome su imali pomoć bosanskohercegovačkih agenata. Profesor Lovre na sebe je skrenuo pažnju u novembru prošle godine kada je u raznim srbijanskim listovima počeo da objavljuje male oglase neobičnog sadržaja koji su agentima bili jako zanimljivi. Jedan od oglasa imao je sljedeći tekst: “Čiča, vrijeme je, javi se bradi ili gutaču”. Srbijanskim i bh. obavještajcima odmah je bilo jasno da se radi o šifrovanim porukama.
Zainteresovao ih je i stan u Novom Sadu u kojem su često boravili Župljaninovi sinovi Pavle i Mladen koji su jedno vrijeme studirali u tom gradu.
Ono što je sada izvjesno, jeste da je Župljanin imao jatake i u MUP-u Srbije koji su ga, preko svojih veza, obavještavali o akcijama koje se pripremaju pa je imao vremena da pobjegne. Tako je prije mjesec dana bio u Nišu i samo sat prije nego što su policajci upali u stan u kojem je boravio, on je pobjegao. Sklonio se u Pančevo, u stan svog prijatelja Nikole Tepića, Bosanca porijeklom, bivšeg ragbiste. Župljanin je i uhapšen u njegovom stanu u Dunavskoj ulici broj 5 u Pančevu. U trenutku kada su specijalci upali u taj stan, unutra je bio Stojan sa Tepićevom kćerkom. Nikola Tepić je izašao da mu kupi doručak – burek i jogurt. Kasnije je i on uhapšen i nakon saslušanja pušten. Ovog trenutka se ne zna hoće li biti optužen za pomaganje u skrivanju ratnog zločinca.
Njih dvojica se poznaju još od 1992. godine, kada je Župljanin bio strah i trepet za banjalučke Bošnjake i Hrvate. Tepić je imao svoju firmu za trgovinu i njih dvojica su zajedno trgovali đubrivom i naftom. Upućeniji kažu da su zapravo zajedno švercovali đubrovo i naftu i na tome su zaradili ogroman novac. Kasnije je Župljanin osnovao vlastito preduzeće i otvorio nekoliko benzinskih pumpi koje i danas rade.
Prilikom hapšenja, Župljanin je imao dvije lične karte – jednu na ime Dušan Vemić, a drugu na ime Branislav Vukadin koja mu je izdata u srbijanskom mjestu Bačka Palanka. Prema svemu sudeći, ona na ime Dušan Vemić je falsifikovana, a lična karta na ime Branislav Vukadin je originalna. Naime, pravi Branislav Vukadin je postojao, živio je kao izbjeglica iz Bosne u Bačkoj Palanci, ali je prije šest godina umro. Jataci su njegove osobne dokumente predali Župljaninu i on ih je stalno koristio.
Prema onome što je do sada otkriveno, Stojan Župljanin u proteklih devet godina koliko je bio u bjekstvu, nijednom nije telefonirao. Imao je dobro organizovanu i razgranatu mrežu jataka sa kojima je komunicirao pismima, a slao ih je poštom. Obavještajne službe su došle do nekih njegovih pisama upućenih jatacima u BiH i Srbiji i uspjeli su da ih dešifruju – svaki put kada bi mijenjao lokaciju, on je šifrovanim porukama dogovarao prebacivanje.
Ratni zločinac se tokom skrivanja fizički veoma promijenio u odnosu na fotografiju s potjernice koju je za njim raspisao Haški sud.
(24sata.info)